im. ž. 〈G krȁjinē; mn. N krȁjine, G krȁjīnā〉 pov. granično područje prema drugoj državi u kojemu je obrana od neprijatelja uređena posebnim odredbama ◇ Vojna ~ područje u hrvatskim zemljama na turskoj granici s posebnim vojnim poretkom

prid. 〈G krȁjīnskōg(a); ž. krȁjīnskā, s. krȁjīnskō〉 koji se odnosi na krajinu

prid. 〈G kràjiškōg(a); ž. kràjiškā, s. kràjiškō〉 koji se odnosi na krajišnike i krajinu

im. ž. 〈G kràjiškinjē; mn. N kràjiškinje, G kràjiškīnjā〉 pov. stanovnica krajine

im. m. 〈G kràjišnīka, V kràjišnīče; mn. N kràjišnīci, G kràjišnīkā〉 pov. 1. stanovnik krajine 2. vojnik na području Vojne krajine

im. m. 〈G krȃjnīka; mn. N krȃjnīci, G krȃjnīkā〉 anat. parni organ u grlu u obliku dvaju malih ispupčenja koji štiti organizam od zaraze [izvaditi krajnike; upala krajnika]; sin. (mandula)

im. ž. 〈G krájnosti, I krájnošću/krájnosti; mn. N krájnosti, G krájnostī〉 1. krajnji stupanj čega 2. potpuna suprotnost

pril. u najvećoj mogućoj mjeri [~ pogubno; Krajnje je zabrinut.]

prid. 〈G krȃjnjēg(a); ž. krȃjnjā, s. krȃjnjē〉 1. koji se nalazi na kraju ili na koncu, za kojim više ništa ne slijed [~ rezultat]; sin. konačan 2. koji je velik, izniman ili neobičan, koji je izražen u najvećoj mjeri [krajnja nepažnja; ~ nemar]; sin. (ekstreman) 3. pren. a. koji preostaje kad su iscrpljene sve ostale mogućnosti [~ izlaz] b. koji ne želi popustiti, koji ide u krajnosti (o politici) [krajnja desnica; krajnja ljevica]; sin. (radikalan)

im. m. 〈G krajòlika; mn. N krajòlici, G krajòlīkā〉 priroda, kraj ili predjel [divan ~]; sin. (pejzaž)

im. m. 〈G krȃka, L kráku; mn. N krȁkovi/krȃci, G krȁkōvā/krákā〉 1. zool. organ s pomoću kojega se kreću neke životinje [krakovi hobotnice; žablji kraci] 2. dugi, uski dio kojega predmeta [~ dizalice; ~ šestara] 3. produžetak ili ogranak rijeke, ceste, planine i sl. [~ ceste; ~ kolone] ◇ ~ kuta mat. jedan od dvaju polupravaca koji određuju kut; ~ sile fiz. pri vrtnji krutoga tijela oko čvrste osi najkraća udaljenost osi vrtnje od pravca na kojemu djeluje sila koja prouzročuje vrtnju

im. m. 〈G králja, V krȃlju; mn. N králjevi, G králjēvā〉 1. a. 〈jd.〉 nasljedni naslov vladara u nekim zemljama b. osoba s istoimenim naslovom 2. šh. šahovska figura u obliku krune ili osobe s krunom koja se može pomicati za jedno polje u bilo kojemu smjeru, igra završava ako protivnik ugrozi kralja [bijeli ~; crni ~] 3. jedna od figura igraćih karata ◇ Sveta tri kralja rel. kršćanski blagdan koji se slavi 6. siječnja u spomen na Božju objavu čovječanstvu u ljudskome liku; sin. Bogojavljenje

im. m. 〈G králješka; mn. N králješci, G králješākā〉 v. kralježak

im. ž. 〈G králješnicē; mn. N králješnice, G králješnīcā〉 v. kralježnica

im. m. 〈G králješnjāka; mn. N králješnjāci, G králješnjākā〉 v. kralježnjak

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kràljujēm, 3. l. mn. kràljujū, imp. kràljūj, aor. kraljèvah, imperf. kràljevāh, prid. r. kraljèvao〉 vladati (o kralju)

im. ž. 〈G králjevića; mn. N králjevići, G králjevīćā〉 kraljev sin; sin. (princ, princeps)

im. ž. 〈G králjevinē; mn. N králjevine, G králjevīnā〉 pol. država kojom vlada kralj; sin. kraljevstvo

im. ž. 〈G králjēvnē; mn. N králjēvne, G králjēvnā/králjēvnī〉 kraljeva kći; sin. (princeza)

prid. 〈G králjevskōg(a); ž. králjevskā, s. králjevskō〉 koji se odnosi na kralja

pril. na način kraljeva [držati se ~]

im. s. 〈G králjēvstva; mn. N králjēvstva, G králjevstāvā/králjēvstvā〉 1. usp. kraljevina 2. pren. mjesto koje tko osjeća svojim, koje je samo njegovo [Moja soba, moje ~.]

im. m. 〈G králješka; mn. N králješci, G králježākā〉 anat. jedna u nizu kratkih kosti koje tvore kralježnicu [vratni ~]; sin. (kralješak)

im. ž. 〈G králježnicē; mn. N králježnice, G králježnīcā〉 anat. gibljiv koštani stup sastavljen od međusobno povezanih kralježaka u kojemu je smještena leđna moždina; sin. (kralješnica)

im. m. 〈G králježnjāka; mn. N králježnjāci, G králježnjākā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina živih bića koje imaju kralježnicu, čine ih kružnouste, ribe, vodozemci, gmazovi, ptice i sisavci 2. pripadnik istoimene skupine; sin. (kralješnjak); ant. beskralježnjak, ( beskralješnjak)

im. ž. 〈G kràljicē; mn. N kràljice, G krȁljīcā〉 1. 〈jd.〉 a. nasljedni naslov vladarice u nekim zemljama b. žena s istoimenim naslovom 2. kraljeva supruga 3. šh. najjača šahovska figura u obliku krune ili osobe s krunom koja se može pomicati neograničeno u svim smjerovima [bijela ~; crna ~]; sin. (dama)

prid. 〈G kràljičina; ž. kràljičina, s. kràljičino〉 koji pripada kraljici

im. m. 〈G kràljića; mn. N kràljići, G krȁljīćā〉 1. um. mali kralj 2. zool. mala ptica pjevica koja živi u parkovima i šumama

im. m. 〈G krȁmpa; mn. N krȁmpovi, G krȁmpōvā〉 pokr. v. pijuk

im. m. 〈G krȃna, L kránu; mn. N krȁnovi, G krȁnōvā〉 dizalica za podizanje i premještanje tereta

prid. 〈G krȃsna; odr. krȃsnī, G krȃsnōg(a); ž. krȃsna, s. krȃsno; komp. kràsnijī〉 1. koji svojom ljepotom izaziva divljenje [~ glas; krasna slika] 2. koji je veoma ugodan, dobar ili vrijedan [~ čovjek; krasna predstava; krasno vrijeme]; sin. divan

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. krȃsīm, 3. l. mn. krȃsē, imp. krási, aor. krásih, imperf. krȃšāh, prid. r. krásio, prid. t. krȃšen〉 1. poet. stavljati ukrase, uljepšavati koga ili što kakvim ukrasima [~ bor]; sin. ukrašavati, ukrašivati, urešavati, urešivati 2. pren. biti čijom dobrom osobinom [Krasi ga pravednost.]

pril. na način koji izaziva divljenje [~ izgledati]; sin. divno

im. m. 〈G krȁsnoslōva; mn. N krȁsnoslōvi, G krȁsnoslōvā〉 izgovaranje stihova naglas, obično pred publikom; sin. recitacija

im. m. 〈G krasnoslóvca; mn. N krasnoslóvci, G krasnòslōvācā〉 osoba koja krasnoslovi; sin. recitator

prid. 〈G krasnoslóvčeva; ž. krasnoslóvčeva, s. krasnoslóvčevo〉 koji pripada krasnoslovcu; sin. recitatorov

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. krasnòslovīm, 3. l. mn. krasnòslovē, imp. krasnoslòvi, aor. krasnoslòvih, imperf. krasnòslovljāh, prid. r. krasnoslòvio, prid. t. krasnòslovljen〉 izgovarati stihove naglas, obično pred publikom [~ pjesmu]; sin. recitirati

im. ž. 〈G krasnòslōvkē, DL krasnòslōvki; mn. N krasnòslōvke, G krasnòslōvkā/krasnòslōvkī〉 žena koja krasnoslovi; sin. recitatorica

im. s. 〈G krasnoslòvljēnja〉 izgovaranje stihova naglas, obično pred publikom; sin. recitiranje

im. m. 〈G krȁsopīsa〉 lijep rukopis

im. ž. 〈G krasòtē; mn. N krasòte, G krasótā〉 1. svojstvo onoga što je krasno [~ prizora] 2. ono što je krasno [To je ~!]; sin. divota; ant. grozota, strahota

im. ž. 〈G krasòticē; mn. N krasòtice, G krasòtīcā〉 žena ili djevojka iznimne ljepote; sin. ljepotica

prid. 〈G krasòtičina; ž. krasòtičina, s. krasòtičino〉 koji pripada krasotici; sin. ljepotičin; ant. rugobin

im. ž. 〈G krȁstē; mn. N krȁste, G krȃstā/krȁstī〉 kora od sasušene krvi na rani koja zarasta

im. ž. 〈G kràstačē; mn. N kràstače, G krȁstāčā〉 zool. žaba hrapave kože [smeđa ~; zelena ~]; sin. gubavica

prid. 〈G krȁstava; odr. krȁstavī, G krȁstavōg(a); ž. krȁstava, s. krȁstavo; komp. krastàvijī〉 koji je u krastama, koji ima kraste

im. m. 〈G krȁstāvca; mn. N krȁstāvci, G krȁstavācā〉 bot. 1. jednogodišnja povrtna biljka penjačica 2. duguljasti zeleni mesnati jestivi plod istoimene biljke [kiseli krastavci; meksički ~] ◇ morski ~ razg. v. trp

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. krádem, 3. l. mn. krádū, imp. krádi, aor. krȁdoh, imperf. kràdijāh, prid. r. krȁo, prid. t. kràden〉 kriomice ili silom prisvajati što tuđe [~ novac]; sin. otuđivati pren., uzimati