krekírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. krèkīrām, 3. l. mn. krekírajū, imp. krèkīrāj, aor. krekírah, imperf. krèkīrāh, prid. r. krekírao, prid. t. krèkīrān kem. izvesti/izvoditi postupak cijepanja proizvoda destilacije nafte s višim vrelištem u proizvode s nižim vrelištem kako bi se proizveli npr. benzin, etan i propan

kréma

im. ž. G krémē; mn. N kréme, G krémā 1. gusta smjesa različita sastava koja se nanosi na kožu, služi kao lijek, za njegu ili kao sredstvo za čišćenje [~ za cipele; ~ za sunčanje] 2. nadjev za torte i kolače [čokoladna ~; ~ od vanilije] 3. pren., razg. najbolji, odabrani dio čega [društvena ~]

kremàtōrij

im. m. G kremàtōrija; mn. N kremàtōriji, G kremàtōrījā zgrada u kojoj se spaljuju tijela pokojnika

krȅmēn

im. m. G krȅmena; mn. N krȅmenovi/krȅmeni, G krȅmenōvā/krȅmēnā kem. silicijev dioksid, veoma proširen i tvrd mineral koji se pojavljuje u različitim oblicima i bojama, a ima veoma široku primjenu u tehnici i izradbi nakita; sin. (kvarc)

kremenjàšica

im. ž. G kremenjàšicē; mn. N kremenjàšice, G kremenjàšīcā biol. jednostanična morska ili slatkovodna alga s ljušturom od kremena

kremírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. krèmīrām, 3. l. mn. kremírajū, imp. krèmīrāj, aor. kremírah, imperf. krèmīrāh, prid. r. kremírao, prid. t. krèmīrān spaliti/spaljivati mrtvaca

krèmšnita

im. ž. G krèmšnitē; mn. N krèmšnite, G krȅmšnītā kolač s kremom od jaja, mlijeka i šećera koja se nalazi između dvaju listova lisnatoga tijesta

krénuti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. krȇnēm, 3. l. mn. krȇ, imp. kréni, aor. krénuh, prid. r. krénuo 1. početi ići [Kreni!]; ant. stati, zaustaviti se v. pod zaustaviti 2. pomaknuti se s kojega mjesta u određenome smjeru na određeni način ili s kakvom namjerom [~ po djecu u vrtić; ~ u grad autobusom]; sin. uputiti se v. pod uputiti, zaputiti se 3. početi redovito pohađati kakvu obrazovnu ustanovu ili slobodnu aktivnost [Ove godine krenula sam na balet.]; sin. poći 4. imati kao polazište [~ od provjerenih podataka]; sin. poći 5. 3. l. razviti se na određeni način [~ u pogrešnome smjeru]; sin. poći; vidski paranjak: kretati

krèōl

im. m. G kreóla, V krȅōle; mn. N kreóli, G kreólā pov. 1. potomak bijelih europskih doseljenika romanskoga podrijetla u Latinskoj Americi 2. potomak španjolskih ili francuskih doseljenika na jugu SAD-a

krȅp

im. m. G krèpa lagana tkanina hrapave površine

krȅp-pàpīr

im. m. G krȅp-papíra, I krȅp-papírom; mn. N krȅp-papíri, G krȅp-papírā naborani rastezljivi papir

krȅpak

prid. G krèpka; odr. krèpkī, G krèpkōg(a); ž. krèpka, s. krȅpko; komp. krèpkijī/krȅpčī koji daje snagu [krepka juha; krepki zrak]

krȅpōst

im. ž. G krȅposti, L krepòsti, I krȅpošću/krȅposti; mn. N krȅposti, G krepòstī, DLI krepòstima 1. jd. osobina onoga koji je krepostan; sin. čestitost 2. zast. v. vrlina

krȅpostan

prid. G krȅposna; odr. krȅposnī, G krȅposnōg(a); ž. krȅposna, s. krȅposno; komp. krepòsnijī koji se odlikuje poštenjem i čašću [~ čovjek]; sin. čestit

krȅsati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. krȅšēm, 3. l. mn. krȅšū, imp. krȅši, aor. krȅsah, imperf. krȅsāh, prid. r. krȅsao, prid. t. krȅsān 1. rezati gornji, krajnji dio ili vrhove grana, brkova i sl. 2. pren., razg. v. smanjivati 3. udarati kamenom o kamen u namjeri da izbije iskra

krétānje

im. s. G krétānja 1. pomicanje s kojega mjesta u određenome smjeru; sin. polaženje, upućivanje 2. početak pohađanja kakve obrazovne ustanove ili slobodne aktivnosti; sin. polaženje 3. uzimanje čega kao polazišta; sin. polaženje 4. razvijanje na određen način; sin. polaženje 5. prelaženje prostorne udaljenosti; sin. gibanje 6. bivanje pokretnim, hodanje, šetanje ili pješačenje 7. pren. druženje, življenje u kojemu okružju

krétati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. krȇćēm, 3. l. mn. krȇćū, imp. kréći, aor. krétah, imperf. krȇtāh, prid. r. krétao 1. počinjati ići [Kreći!]; ant. stajati, zaustavljati se v. pod zaustavljati; vidski parnjak: krenuti 2. pomicati se s kojega mjesta u određenome smjeru [~ po djecu u vrtić; ~ u grad autobusom]; sin. polaziti, upućivati se v. pod upućivati; vidski parnjak: krenuti 3. počinjati pohađati kakvu obrazovnu ustanovu ili slobodnu aktivnost [~ u rujnu u školu; ~ na balet; ~ na fakultet]; sin. polaziti; vidski parnjak: krenuti 4. imati kao polazište [~ od provjerenih podataka]; sin. polaziti; vidski parnjak: krenuti 5. 3. l. razvijati se na određen način [~ u pogrešnome smjeru]; sin. polaziti; vidski parnjak: krenuti • krétati se povr. 1. prelaziti prostornu udaljenost [Auto se kreće brzo.; Onaj se čovjek sporo kreće.]; sin. gibati se v. pod gibati, ići razg. 2. biti pokretan, hodati, šetati ili pješačiti [teško se kretati] 3. pren. družiti se, živjeti u kojemu okružju [~ se u društvu; ~ se među umjetnicima; ~ se među svijetom]

krètēn

im. m. G kreténa, V krȅtēnu; mn. N kreténi, G kreténā 1. čovjek koji boluje od kretenizma 2. pogr. osoba smanjene inteligencije ili mogućnosti prosudbe; sin. debil, idiot, imbecil

kretenìzam

im. m. G kretenìzma 1. med. tjelesna i psihička zaostalost nastala zbog poremećaja u radu štitnjače 2. pren. loš ili besmislen postupak ili izjava

krétnja

im. ž. G krétnjē; mn. N krétnje, G krétnjā/krétnjī radnja koju živo biće čini mičući se ili mičući dijelovima svojega tijela [skladne kretnje; učiniti kretnju rukom]

krevéljiti se

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. krèvēljīm se, 3. l. mn. krèvēljē se, imp. krevélji se, aor. krevéljih se, imperf. krèvēljāh se, prid. r. krevéljio se praviti grimase

krèvet

im. m. G krèveta; mn. N krèveti, G krȅvētā dio namještaja na kojemu se leži, spava ili odmara [bračni ~; dječji ~]; sin. postelja ♦ pasti u ~ razboljeti se

krèzub

prid. G krèzuba; odr. krèzubī, G krèzubōg(a); ž. krèzuba, s. krèzubo razg. v. bezub

kȑhak

prid. G kr̀hka; odr. kȑhkī, G kȑhkōg(a); ž. kr̀hka, s. kȑhko; komp. kr̀hkijī 1. koji se lako lomi; sin. (krt), lomljiv; ant. čvrst 2. pren. a. koji je nježne tjelesne građe [~ mladić]; sin. slab; ant. čvrst b. koji je nestabilna psihičkog ustroja

kȑhkōst

im. ž. G kȑhkosti, I kȑhkošću/kȑhkosti 1. svojstvo onoga što se lako lomi; sin. lomljivost; ant. čvrstoća 2. pren. a. osobina onoga koji je nježne tjelesne građe; sin. slabost; ant. čvrstoća b. osobina onoga koji je nestabilna psihičkog ustroja

kȑhotina

im. ž. G kȑhotinē; mn. N kȑhotine, G kȑhotīnā okrhnuti komad čega

kríčānje

im. s. G kríčānja oglašivanje krikom; sin. vrištanje

krìčati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. krìčīm, 3. l. mn. krìčē, imp. krìči, aor. krìčah, imperf. krìčāh, prid. r. krìčao oglašavati se krikovima; sin. (ispuštati krikove) v. pod ispuštati, vriskati, vrištati; vidski parnjak: kriknuti

krȉčav

prid. N krȉčava; odr. krȉčavī, G krȉčavōg(a); ž. krȉčava, s. krȉčavo; komp. kričàvijī koji je pretjerano napadne boje [kričava majica]

krȉčavōst

im. ž. G krȉčavosti, I krȉčavošću/krȉčavosti svojstvo onoga što je kričavo

krígla

im. ž. G kríglē; mn. N krígle, G kríglā/kríglī vrč iz kojega se pije pivo

krijépiti (se)

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. krijȇpīm, 3. l. mn. krijȇ, imp. krijépi, aor. krijépih, imperf. krijȇpljāh, prid. r. krijépio, prid. t. krijȇpljen činiti koga krepkim, jakim, snažnim, davati komu snagu [~ zdravom hranom]

krijȇs

im. m. G krijȇsa, L krijésu; mn. N krȅsovi/krjȅsovi , G krȅsōvā svečana vatra na otvorenome

krijésiti se

gl. nesvrš. povr. prez. 3. l. jd. krijésī se, 3. l. mn. krijésē se, aor. 3. l. jd. krijȇsī se, imperf. 3. l. jd. krijésāše se, prid. r. krijésio se 1. zračiti svjetlošću ili sjajem, biti pun sjaja [Zvijezde se krijese u noći.]; sin. blistati, sjajiti 2. odražavati sjaj ili svjetlost [Krijesnice se krijese noću.]

krijésnica

im. ž. G krijésnicē; mn. N krijésnice, G krijésnīcā zool. kornjaš sa svijetlećim organom na vrhu zatka čija ženka obično nema krila

krijésta

im. ž. G krijéstē; mn. N krijéste, G krijéstā 1. zool. mesnata crvena izraslina na glavi nekih ptica 2. vrh krova

krìjumčār

im. m. G krìjumčāra, V krȉjumčāru/krȉjumčāre; mn. N krìjumčāri, G krìjumčārā osoba koja što krijumčari, koja se bavi nedopuštenom trgovinom [~ droge]; sin. švercer razg.

krijumčárēnje

im. s. G krijumčárēnja prenošenje, prevoženje preko granice tako da se izbjegnu propisi o plaćanju carine ili kakve druge novčane obveze; sin. šverc razg., švercanje razg.

krìjumčārev

prid. G krìjumčāreva; ž. krìjumčāreva, s. krìjumčārevo koji pripada krijumčaru; sin. krijumčarov, švercerov razg.

krijumčáriti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. krijùmčārīm, 3. l. mn. krijùmčārē, imp. krijumčári, aor. krijumčárih, imperf. krijùmčārāh, prid. r. krijumčário, prid. t. krijùmčāren prenositi, prevoziti preko granice tako da se izbjegnu propisi o plaćanju carine ili kakve druge novčane obveze [~ cigarete]; sin. švercati razg.

krìjumčārka

im. ž. G krìjumčārkē, DL krìjumčārki; mn. N krìjumčārke, G krìjumčārkā/krìjumčārkī žena koja krijumčari, koja se bavi nedopuštenom trgovinom [~ duhana]; sin. švercerica razg.

krìjumčārkin

prid. G krìjumčārkina; ž. krìjumčārkina, s. krìjumčārkino koji pripada krijumčarki; sin. šverceričin razg.

krìjumčārov

prid. G krìjumčārova; ž. krìjumčārova, s. krìjumčārovo usp. krijumčarev

krȋk

im. m. G krȋka, L kríku; mn. N krȉkovi/krȋci, G krȉkōvā/kríkā jak oštar uzvik koji je izraz bola, straha, velike radosti, želje da se izazove pažnja i sl. ♦ posljednji ~ mode ono najmodernije, najnovija moda

kríknuti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. krȋknēm, 3. l. mn. krȋknū, imp. kríkni, aor. kríknuh, prid. r. kríknuo oglasiti se krikom; sin. (ispustiti krik) v. pod ispustiti, vrisnuti; vidski parnjak: kričati

krilàtica

im. ž. G krilàticē; mn. N krilàtice, G krilàtīcā izreka koja se uzima kao životno pravilo; sin. geslo, deviza

krílce

im. s. G krílca; mn. N krílca, G krȋlācā/krílcā um. malo krilo

krílo

im. s. G kríla; mn. N kríla, G krílā 1. zool. organ za letenje u ptica i mnogih kukaca 2. anat. dio ljudskoga tijela od trbuha do koljena u sjedećemu položaju [majčino ~] 3. tehn. dio konstrukcije kakve letjelice koji služi za kretanje zrakom ili vodom [~ zrakoplova] 4. pren. a. pokretni ili bočni dio čega [~ zgrade; prozorsko ~] b. skupina ljudi sa zajedničkom koristi i ciljevima u sklopu veće političke ili vojne organizacije [lijevo političko ~; radikalno vojno ~] 5. sp. napadač koji se kreće najbliže rubu terena u nogometu, košarci i rukometu [desno ~; lijevo ~]  plućno ~ anat. lijevo ili desno pluće ♦ dati komu krila ohrabriti koga, oduševiti koga za što; dobiti krila ohrabriti se, oduševiti se za što, dobiti polet; narasla su komu krila dobio je samopouzdanje, ohrabrio se za što; podrezati komu krila spriječiti koga u djelovanju; ograničiti koga u čemu

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga