krekírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. krèkīrām, 3. l. mn. krekírajū, imp. krèkīrāj, aor. krekírah, imperf. krèkīrāh, prid. r. krekírao, prid. t. krèkīrān〉 kem. izvesti/izvoditi postupak cijepanja proizvoda destilacije nafte s višim vrelištem u proizvode s nižim vrelištem kako bi se proizveli npr. benzin, etan i propan |
kréma | im. ž. 〈G krémē; mn. N kréme, G krémā〉 1. gusta smjesa različita sastava koja se nanosi na kožu, služi kao lijek, za njegu ili kao sredstvo za čišćenje [~ za cipele; ~ za sunčanje] 2. nadjev za torte i kolače [čokoladna ~; ~ od vanilije] 3. pren., razg. najbolji, odabrani dio čega [društvena ~] |
kremàtōrij | im. m. 〈G kremàtōrija; mn. N kremàtōriji, G kremàtōrījā〉 zgrada u kojoj se spaljuju tijela pokojnika |
krȅmēn | im. m. 〈G krȅmena; mn. N krȅmenovi/krȅmeni, G krȅmenōvā/krȅmēnā〉 kem. silicijev dioksid, veoma proširen i tvrd mineral koji se pojavljuje u različitim oblicima i bojama, a ima veoma široku primjenu u tehnici i izradbi nakita; sin. (kvarc) |
kremenjàšica | im. ž. 〈G kremenjàšicē; mn. N kremenjàšice, G kremenjàšīcā〉 biol. jednostanična morska ili slatkovodna alga s ljušturom od kremena |
kremírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. krèmīrām, 3. l. mn. kremírajū, imp. krèmīrāj, aor. kremírah, imperf. krèmīrāh, prid. r. kremírao, prid. t. krèmīrān〉 spaliti/spaljivati mrtvaca |
krèmšnita | im. ž. 〈G krèmšnitē; mn. N krèmšnite, G krȅmšnītā〉 kolač s kremom od jaja, mlijeka i šećera koja se nalazi između dvaju listova lisnatoga tijesta |
krénuti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. krȇnēm, 3. l. mn. krȇnū, imp. kréni, aor. krénuh, prid. r. krénuo〉 1. početi ići [Kreni!]; ant. stati, zaustaviti se v. pod zaustaviti 2. pomaknuti se s kojega mjesta u određenome smjeru na određeni način ili s kakvom namjerom [~ po djecu u vrtić; ~ u grad autobusom]; sin. uputiti se v. pod uputiti, zaputiti se 3. početi redovito pohađati kakvu obrazovnu ustanovu ili slobodnu aktivnost [Ove godine krenula sam na balet.]; sin. poći 4. imati kao polazište [~ od provjerenih podataka]; sin. poći 5. 〈3. l.〉 razviti se na određeni način [~ u pogrešnome smjeru]; sin. poći; vidski paranjak: kretati |
krèōl | im. m. 〈G kreóla, V krȅōle; mn. N kreóli, G kreólā〉 pov. 1. potomak bijelih europskih doseljenika romanskoga podrijetla u Latinskoj Americi 2. potomak španjolskih ili francuskih doseljenika na jugu SAD-a |
krȅp | im. m. 〈G krèpa〉 lagana tkanina hrapave površine |
krȅp-pàpīr | im. m. 〈G krȅp-papíra, I krȅp-papírom; mn. N krȅp-papíri, G krȅp-papírā〉 naborani rastezljivi papir |
krȅpak | prid. 〈G krèpka; odr. krèpkī, G krèpkōg(a); ž. krèpka, s. krȅpko; komp. krèpkijī/krȅpčī〉 koji daje snagu [krepka juha; krepki zrak] |
krȅpōst | |
krȅpostan | prid. 〈G krȅposna; odr. krȅposnī, G krȅposnōg(a); ž. krȅposna, s. krȅposno; komp. krepòsnijī〉 koji se odlikuje poštenjem i čašću [~ čovjek]; sin. čestit |
krȅsati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. krȅšēm, 3. l. mn. krȅšū, imp. krȅši, aor. krȅsah, imperf. krȅsāh, prid. r. krȅsao, prid. t. krȅsān〉 1. rezati gornji, krajnji dio ili vrhove grana, brkova i sl. 2. pren., razg. v. smanjivati 3. udarati kamenom o kamen u namjeri da izbije iskra |
krétānje | im. s. 〈G krétānja〉 1. pomicanje s kojega mjesta u određenome smjeru; sin. polaženje, upućivanje 2. početak pohađanja kakve obrazovne ustanove ili slobodne aktivnosti; sin. polaženje 3. uzimanje čega kao polazišta; sin. polaženje 4. razvijanje na određen način; sin. polaženje 5. prelaženje prostorne udaljenosti; sin. gibanje 6. bivanje pokretnim, hodanje, šetanje ili pješačenje 7. pren. druženje, življenje u kojemu okružju |
krétati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. krȇćēm, 3. l. mn. krȇćū, imp. kréći, aor. krétah, imperf. krȇtāh, prid. r. krétao〉 1. počinjati ići [Kreći!]; ant. stajati, zaustavljati se v. pod zaustavljati; vidski parnjak: krenuti 2. pomicati se s kojega mjesta u određenome smjeru [~ po djecu u vrtić; ~ u grad autobusom]; sin. polaziti, upućivati se v. pod upućivati; vidski parnjak: krenuti 3. počinjati pohađati kakvu obrazovnu ustanovu ili slobodnu aktivnost [~ u rujnu u školu; ~ na balet; ~ na fakultet]; sin. polaziti; vidski parnjak: krenuti 4. imati kao polazište [~ od provjerenih podataka]; sin. polaziti; vidski parnjak: krenuti 5. 〈3. l.〉 razvijati se na određen način [~ u pogrešnome smjeru]; sin. polaziti; vidski parnjak: krenuti • krétati se 〈povr.〉 1. prelaziti prostornu udaljenost [Auto se kreće brzo.; Onaj se čovjek sporo kreće.]; sin. gibati se v. pod gibati, ići razg. 2. biti pokretan, hodati, šetati ili pješačiti [teško se kretati] 3. pren. družiti se, živjeti u kojemu okružju [~ se u društvu; ~ se među umjetnicima; ~ se među svijetom] |
krètēn | |
kretenìzam | im. m. 〈G kretenìzma〉 1. med. tjelesna i psihička zaostalost nastala zbog poremećaja u radu štitnjače 2. pren. loš ili besmislen postupak ili izjava |
krétnja | im. ž. 〈G krétnjē; mn. N krétnje, G krétnjā/krétnjī〉 radnja koju živo biće čini mičući se ili mičući dijelovima svojega tijela [skladne kretnje; učiniti kretnju rukom] |
krevéljiti se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. krèvēljīm se, 3. l. mn. krèvēljē se, imp. krevélji se, aor. krevéljih se, imperf. krèvēljāh se, prid. r. krevéljio se〉 praviti grimase |
krèvet | im. m. 〈G krèveta; mn. N krèveti, G krȅvētā〉 dio namještaja na kojemu se leži, spava ili odmara [bračni ~; dječji ~]; sin. postelja ♦ pasti u ~ razboljeti se |
krèzub | prid. 〈G krèzuba; odr. krèzubī, G krèzubōg(a); ž. krèzuba, s. krèzubo〉 razg. v. bezub |
kȑhak | |
kȑhkōst | im. ž. 〈G kȑhkosti, I kȑhkošću/kȑhkosti〉 1. svojstvo onoga što se lako lomi; sin. lomljivost; ant. čvrstoća 2. pren. a. osobina onoga koji je nježne tjelesne građe; sin. slabost; ant. čvrstoća b. osobina onoga koji je nestabilna psihičkog ustroja |
kȑhotina | im. ž. 〈G kȑhotinē; mn. N kȑhotine, G kȑhotīnā〉 okrhnuti komad čega |
kríčānje | im. s. 〈G kríčānja〉 oglašivanje krikom; sin. vrištanje |
krìčati | |
krȉčav | prid. 〈N krȉčava; odr. krȉčavī, G krȉčavōg(a); ž. krȉčava, s. krȉčavo; komp. kričàvijī〉 koji je pretjerano napadne boje [kričava majica] |
krȉčavōst | im. ž. 〈G krȉčavosti, I krȉčavošću/krȉčavosti〉 svojstvo onoga što je kričavo |
krígla | im. ž. 〈G kríglē; mn. N krígle, G kríglā/kríglī〉 vrč iz kojega se pije pivo |
krijépiti (se) | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. krijȇpīm, 3. l. mn. krijȇpē, imp. krijépi, aor. krijépih, imperf. krijȇpljāh, prid. r. krijépio, prid. t. krijȇpljen〉 činiti koga krepkim, jakim, snažnim, davati komu snagu [~ zdravom hranom] |
krijȇs | im. m. 〈G krijȇsa, L krijésu; mn. N krȅsovi/krjȅsovi , G krȅsōvā〉 svečana vatra na otvorenome |
krijésiti se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. krijésī se, 3. l. mn. krijésē se, aor. 3. l. jd. krijȇsī se, imperf. 3. l. jd. krijésāše se, prid. r. krijésio se〉 1. zračiti svjetlošću ili sjajem, biti pun sjaja [Zvijezde se krijese u noći.]; sin. blistati, sjajiti 2. odražavati sjaj ili svjetlost [Krijesnice se krijese noću.] |
krijésnica | im. ž. 〈G krijésnicē; mn. N krijésnice, G krijésnīcā〉 zool. kornjaš sa svijetlećim organom na vrhu zatka čija ženka obično nema krila |
krijésta | im. ž. 〈G krijéstē; mn. N krijéste, G krijéstā〉 1. zool. mesnata crvena izraslina na glavi nekih ptica 2. vrh krova |
krìjumčār | im. m. 〈G krìjumčāra, V krȉjumčāru/krȉjumčāre; mn. N krìjumčāri, G krìjumčārā〉 osoba koja što krijumčari, koja se bavi nedopuštenom trgovinom [~ droge]; sin. švercer razg. |
krijumčárēnje | |
krìjumčārev | prid. 〈G krìjumčāreva; ž. krìjumčāreva, s. krìjumčārevo〉 koji pripada krijumčaru; sin. krijumčarov, švercerov razg. |
krijumčáriti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. krijùmčārīm, 3. l. mn. krijùmčārē, imp. krijumčári, aor. krijumčárih, imperf. krijùmčārāh, prid. r. krijumčário, prid. t. krijùmčāren〉 prenositi, prevoziti preko granice tako da se izbjegnu propisi o plaćanju carine ili kakve druge novčane obveze [~ cigarete]; sin. švercati razg. |
krìjumčārka | im. ž. 〈G krìjumčārkē, DL krìjumčārki; mn. N krìjumčārke, G krìjumčārkā/krìjumčārkī〉 žena koja krijumčari, koja se bavi nedopuštenom trgovinom [~ duhana]; sin. švercerica razg. |
krìjumčārkin | prid. 〈G krìjumčārkina; ž. krìjumčārkina, s. krìjumčārkino〉 koji pripada krijumčarki; sin. šverceričin razg. |
krìjumčārov | prid. 〈G krìjumčārova; ž. krìjumčārova, s. krìjumčārovo〉 usp. krijumčarev |
krȋk | im. m. 〈G krȋka, L kríku; mn. N krȉkovi/krȋci, G krȉkōvā/kríkā〉 jak oštar uzvik koji je izraz bola, straha, velike radosti, želje da se izazove pažnja i sl. ♦ posljednji ~ mode ono najmodernije, najnovija moda |
kríknuti | |
krilàtica | |
krílce | im. s. 〈G krílca; mn. N krílca, G krȋlācā/krílcā〉 um. malo krilo |
krílo | im. s. 〈G kríla; mn. N kríla, G krílā〉 1. zool. organ za letenje u ptica i mnogih kukaca 2. anat. dio ljudskoga tijela od trbuha do koljena u sjedećemu položaju [majčino ~] 3. tehn. dio konstrukcije kakve letjelice koji služi za kretanje zrakom ili vodom [~ zrakoplova] 4. pren. a. pokretni ili bočni dio čega [~ zgrade; prozorsko ~] b. skupina ljudi sa zajedničkom koristi i ciljevima u sklopu veće političke ili vojne organizacije [lijevo političko ~; radikalno vojno ~] 5. sp. napadač koji se kreće najbliže rubu terena u nogometu, košarci i rukometu [desno ~; lijevo ~] ◇ plućno ~ anat. lijevo ili desno pluće ♦ dati komu krila ohrabriti koga, oduševiti koga za što; dobiti krila ohrabriti se, oduševiti se za što, dobiti polet; narasla su komu krila dobio je samopouzdanje, ohrabrio se za što; podrezati komu krila spriječiti koga u djelovanju; ograničiti koga u čemu |