im. m. 〈G krìmića; mn. N krìmići, G krȉmīćā〉 razg. kriminalistički roman ili film kojemu je sadržaj potraga za zločincima

im. m. 〈G kriminála〉 protuzakonite i opasne radnje, kažnjivo djelo

im. m. 〈G kriminálca, V krȉminālče; mn. N kriminálci, G krimìnālācā〉 osoba koja se bavi kriminalom

prid. 〈G krȉminālna; odr. krȉminālnī, G krȉminālnōg(a); ž. krȉminālna, s. krȉminālno; komp. kriminàlnijī〉 koji je iznimno loš ili bijedan [kriminalna izvedba]

prid. 〈G kriminálčeva; ž. kriminálčeva, s. kriminálčevo〉 koji pripada kriminalcu

im. m. 〈G kriminàlista, V kriminàlistu; mn. N kriminàlisti, G kriminàlīstā〉 stručnjak koji se bavi kriminalistikom

im. ž. 〈G kriminàlisticē; mn. N kriminàlistice, G kriminàlistīcā〉 stručnjakinja koja se bavi kriminalistikom

prid. 〈G kriminàlističina; ž. kriminàlističina, s. kriminàlističino〉 koji pripada kriminalistici

prid. 〈G kriminalìstičkōg(a); ž. kriminalìstičkā, s. kriminalìstičkō〉 koji se odnosi na kriminaliste i kriminalistiku

im. ž. 〈G kriminalìstikē, DL kriminalìstici〉 znanost o tehničkim i taktičkim metodama i sredstvima kojima se pronalaze, prikupljaju i ispituju dokazi o kaznenim djelima

im. ž. 〈G krimìnālkē, DL krimìnālki; mn. N krimìnālke, G krimìnālkā/krimìnālkī〉 žena koja se bavi kriminalom

prid. 〈G krȉminalnōg(a); ž. krȉminalnā, s. krȉminalnō〉 koji se odnosi na kriminal i kriminalce [kriminalna radnja]

im. m. 〈G krȋna, L krínu; mn. N krȉnovi, G krȉnōvā〉 v. ljiljan

im. ž. 〈G krȋnkē, DL krȋnci/krȋnki; mn. N krȋnke, G krȋnkā/krȋnkī〉 1. v. krabulja 2. v. maska, obrazina

pril. tako da se ne vidi, krijući se, da nitko ne zna; sin. kradom, krišom, neopazice, potajice, potajno, tajno

im. ž. 〈G kriptodeprèsijē; mn. N kriptodeprèsije, G kriptodeprèsījā〉 zem. udubina ispunjena vodom čija je površina iznad, a dno ispod morske razine

im. m. 〈G kristála; mn. N kristáli, G kristálā〉 1. kamen ravnih i oštrih rubova koji se upotrebljava u izradbi nakita 2. fino brušeno staklo

prid. 〈G krìstālna; odr. krìstālnī, G krìstālnōg(a); ž. krìstālna, s. krìstālno; komp. kristàlnijī〉 1. koji je od kristala [kristalna čaša] 2. pren. koji je poput kristala, koji svojim svojstvima podsjeća na kristal [kristalno more]

im. ž. 〈G kristalizácijē〉 kem. proces stvaranja kristala koji se postiže povećavanjem koncentracije otopljene tvari ili smanjivanjem njezine topljivosti; sin. (kristaliziranje)

prid. 〈G kristalizácījskōg(a); ž. kristalizácījskā, s. kristalizácījskō〉 koji se odnosi na kristalizaciju [kristalizacijska voda]

im. s. 〈G kristalizírānja〉 v. kristalizacija

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kristalìzīrām, 3. l. mn. kristalizírajū, imp. kristalìzīrāj, aor. kristalizírah, imperf. kristalìzīrāh, prid. r. kristalizírao, prid. t. kristalìzīrān〉 izvesti/izvoditi kristalizaciju • kristalizírati se 〈povr.〉 pretvoriti se/pretvarati se u kristal

prid. 〈G krìstālnōg(a); ž. krìstālnā, s. krìstālnō〉 koji se odnosi na kristale [kristalne čestice]

im. ž. 〈G krȉškē, DL krȉšci/krȉški; mn. N krȉške, G krȉšākā/krȋškā/krȉškī〉 komad odrezan od cjeline [~ kruha; ~ torte]

pril. tako da se ne vidi, krijući se, da nitko ne zna; sin. kradom, kriomice, neopazice, potajice, potajno, tajno

im. m. 〈G krìtērija; mn. N krìtēriji, G krìtērījā〉 osnovica za donošenje kakva suda [~ ocjenjivanja; politički ~]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. krȉjēm, 3. l. mn. krȉjū, imp. krȋj, aor. krȉh, imperf. krȉjāh, prid. r. krȉo, prid. t. krȋt〉 činiti da se što ne vidi ili ne dozna [~ osjećaje] • krȉti (se) 〈prijel.〉 činiti da se ne dozna gdje je tko [~ se od javnosti]

prid. 〈G krìtična; odr. krìtičnī, G krìtičnōg(a); ž. krìtična, s. krìtično; komp. kritìčnijī〉 1. koji kritizira, koji sadržava kritiku 2. koji se jedva podnosi, izdržava [kritično stanje]

im. m. 〈G krìtičāra, V krìtičāru/krìtičāre; mn. N krìtičāri, G krìtičārā〉 1. osoba koja se bavi kritikom 2. pren. osoba koja sve kritizira

prid. 〈G krìtičāreva; ž. krìtičāreva, s. krìtičārevo〉 koji pripada kritičaru; sin. kritičarov

im. ž. 〈G krìtičārkē, DL krìtičārki; mn. N krìtičārke, G krìtičārkā/krìtičārkī〉 1. žena koja se bavi kritikom 2. pren. žena koja sve kritizira

prid. 〈G krìtičārova; ž. krìtičārova, s. krìtičārovo〉 usp. kritičarev

prid. 〈G krìtičkōg(a); ž. krìtičkā, s. krìtičkō〉 koji se odnosi na kritiku

im. ž. 〈G krìtikē, DL krìtici; mn. N krìtike, G krȉtīkā〉 usmena ili pismena ocjena kojega postupka, stanja, pokreta, projekta, rada, umjetničkoga ili kojega drugog djela ♦ 〈to je〉 ispod svake kritike 〈to je〉 veoma loše, da ne može gore

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kritìzīrām, 3. l. mn. kritizírajū, imp. kritìzīrāj, aor. kritizírah, imperf. kritìzīrāh, prid. r. kritizírao, prid. t. kritìzīrān〉 iznijeti/iznositi kritiku koga ili čega

im. ž. 〈G kritosjemènjačē; mn. N kritosjemènjače, G kritosjemènjāčā〉 bot. 1. 〈mn.〉 skupina sjemenjača kojima su sjemeni zametci uvijek zatvoreni u plodnici i čiji je organ za oplodnju cvijet 2. pripadnica istoimene skupine; sin. cvjetnjača; ant. golosjemenjača

prid. 〈G kríva; odr. krȋvī, G krȋvōg(a); ž. kríva, s. krȋvo; komp. krȉvljī〉 1. koji nije ravan, koji je svinut onako kako ne bi trebalo [krive noge]; sin. iskrivljen 2. koji nije ni vodoravan ni uspravan [krivi stup; krivo drvo]; sin. kos, nagnut 3. koji je počinio što loše ili zabranjeno, koji je što skrivio [Sud ga je proglasio krivim.]; ant. nevin 4. v. nepravilan, netočan, pogrešan ♦ ni ~ ni dužan potpuno nevin, bez krivnje

im. m. 〈G krívca, V krȋvče; mn. N krívci, G krȋvācā〉 osoba koja je za što kriva, koja je što skrivila

prid. 〈G krívčeva; ž. krívčeva, s. krívčevo〉 koji pripada krivcu

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. krȋvīm, 3. l. mn. krȋvē, imp. krívi, aor. krívih, imperf. krȋvljāh, prid. r. krívio, prid. t. krȋvljen〉 1. svijati ili naginjati što, davati čemu nepravilan ili pogrešan oblik [~ drvo; Vjetar krivi grane.]; sin. povijati, svijati; ant. ispravljati, uspravljati 2. proglašavati koga krivim, prebacivati krivnju na koga [Krivim te jer nisi na vrijeme rekao istinu.]; sin. okrivljavati, okrivljivati • kríviti se 〈povr.〉 poprimati nepravilan ili pogrešan oblik, postajati krivim [~ se pod teretom]; sin. povijati se v. pod povijati, svijati se v. pod svijati; ant. ispravljati se v. pod ispravljati, uspravljati se v. pod uspravljati

im. ž. 〈G krívnjē; mn. N krívnje, G krívnjā/krívnjī〉 odgovornost za počinjeno loše djelo [snositi krivnju; svaliti krivnju na druge]

pril. 〈komp. krȉvljē〉 1. v. nepravilno, netočno, pogrešno 2. v. žao

im. ž. 〈G krivòklētnicē; mn. N krivòklētnice, G krivòklētnīcā〉 žena koja se lažno zaklinje, koja lažno priseže

prid. 〈G krivòklētničina; ž. krivòklētničina, s. krivòklētničino〉 koji pripada krivokletnici

prid. 〈G krivòklētničkōg(a); ž. krivòklētničkā, s. krivòklētničkō〉 koji se odnosi na krivokletnike

im. m. 〈G krivòklētnīka, V krȉvoklētnīče; mn. N krivòklētnīci, G krivòklētnīkā〉 osoba koja se lažno zaklinje, koja lažno priseže

im. s. 〈G krivoklétstva〉 kriva prisega, svjesno izrečena laž

im. m. 〈G krȉvolōva; mn. N krȉvolōvi, G krȉvolōvā〉 zabranjeni lov, lov bez dozvole [Zatekli su ga u krivolovu.]