im. m. 〈G krivolóvca, V krȉvolōvče; mn. N krivolóvci, G krivòlōvācā〉 lovac koji lovi u zabranjeno vrijeme, na zabranjenome području ili bez dozvole; sin. lovokradica, zvjerokradica

prid. 〈G krivolóvčeva; ž. krivolóvčeva, s. krivolóvčevo〉 koji pripada krivolovcu; sin. lovokradičin, zvjerokradičin

im. ž. 〈G krivotvòrinē; mn. N krivotvòrine, G krivotvòrīnā〉 ono što je lažno, što nije pravo, istinito ili izvorno, npr. isprava, novac, umjetničko djelo i dr.; sin. (falsifikat)

im. m. 〈G krivotvòritelja; mn. N krivotvòritelji, G krivotvòritēljā〉 osoba koja izrađuje krivotvorine; sin. (falsifikator)

im. ž. 〈G krivotvoritèljicē; mn. N krivotvoritèljice, G krivotvoritèljīcā〉 žena koja izrađuje krivotvorine; sin. (falsifikatorica)

prid. 〈G krivotvoritèljičina; ž. krivotvoritèljičina, s. krivotvoritèljičino〉 koji pripada krivotvoriteljici; sin. (falsifikatoričin)

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. krivòtvorīm, 3. l. mn. krivòtvorē, imp. krivotvòri, aor. krivotvòrih, imperf. krivòtvorāh, prid. r. krivotvòrio, prid. t. krivòtvoren〉 izraditi/izrađivati lažne ili preinačiti/preinačivati prave isprave ili dokaze za isprave, proizvoditi lažna djela; sin. (falsificirati)

im. m. 〈G krivovjérca, V krȉvovjērče; mn. N krivovjérci, G krivòvjērācā〉 čovjek koji ispovijeda vjeru ili dijelove vjere koji su s gledišta koje druge vjere pogrešni [krivovjerna osoba]; sin. (heretik)

prid. 〈G krivòvjērna; odr. krivòvjērnī, G krivòvjērnōg(a); ž. krivòvjērna, s. krivòvjērno〉 koji ispovijeda vjeru ili dijelove vjere koji su s gledišta koje druge vjere pogrešni; sin. (heretičan); ant. pravovjeran

prid. 〈G krivovjérčeva; ž. krivovjérčeva, s. krivovjérčevo〉 koji pripada krivovjercu

im. s. 〈G krivòvjērja〉 vjera ili dijelovi vjere koji su s gledišta koje druge vjere pogrešni; sin. (hereza)

im. ž. 〈G krivòvjērkē, DL krivòvjērki; mn. N krivòvjērke, G krìvōvjērkā/krivòvjērkī〉 žena koja ispovijeda vjeru ili dijelove vjere koji su s gledišta koje druge vjere pogrešni [krivovjerna žena]; sin. (heretikinja)

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. krivùdām, 3. l. mn. krivùdajū, imp. krivùdāj, aor. krivùdah, imperf. krivùdāh, prid. r. krivùdao〉 kretati se lijevo-desno, amo-tamo

prid. 〈G krivùdava; odr. krivùdavī, G krivùdavōg(a); ž. krivùdava, s. krivùdavo; komp. krivudàvijī〉 koji krivuda [krivudava cesta]

im. ž. 〈G krivùdavosti, I krivùdavošću/krivùdavosti〉 svojstvo onoga što je krivudavo

im. m. 〈G krivúlja; mn. N krivúlji, G krivúljā〉 bot. planinski bor u obliku polegnutih grmova; sin. bor krivulj v. pod bor

im. ž. 〈G krìvuljē; mn. N krìvulje, G krȉvūljā〉 mat. zakrivljena crta

im. ž. 〈G krízē; mn. N kríze, G krízā〉 posebno teško stanje u razvoju čega, očituje se zastojem ili negativnim obratom u odnosu na dotadašnji tijek [gospodarska ~; ~ morala]

im. ž. 〈G krizantémē; mn. N krizantéme, G krizantémā〉 bot. 1. višegodišnja grmolika ukrasna glavočika koja cvate ujesen 2. veliki okrugli mirisni, najčešće bijeli ili žuti, cvat istoimene biljke

im. ž. 〈G krȉzmē; mn. N krȉzme, G krȋzmā/krȉzmī〉 rel. 1. ulje ili mast kojim se mažu vjernici dok primaju sakramente 2. v. potvrda

prid. 〈G krȉzmānōg(a); ž. krȉzmānā, s. krȉzmānō〉 koji se odnosi na sakrament potvrde [~ kum]; sin. (krizmeni)

im. ž. 〈G krȉzmanicē; mn. N krȉzmanice, G krȉzmanīcā〉 žena koja prima sakrament potvrde

prid. 〈G krȉzmaničina; ž. krȉzamaničina, s. krȉzmaničino〉 koji pripada krizmanici

im. m. 〈G krȉzmanīka, V krȉzmanīče; mn. N krȉzmanīci, G krȉzmanīkā〉 osoba koja prima sakrament potvrde

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. krȉzmām, 3. l. mn. krȉzmajū, imp. krȉzmāj, aor. krȉzmah, imperf. krȉzmāh, prid. r. krȉzmao, prid. t. krȉzmān〉 podijeliti/podjeljivati sakrament potvrde • krȉzmati se 〈povr.〉 primiti/primati sakrament potvrde

prid. 〈G krȉzmenōg(a); ž. krȉzmenā, s. krȉzmenō〉 v. krizmani

im. m. 〈G kríža; mn. N kríževi, G krížēvā〉 1. rel. kršćanski simbol koji se sastoji od dvaju krakova postavljenih pod pravim kutom 2. predmet koji se sastoji od dvaju pravokutno postavljenih krakova ♦ nositi (imati) 〈svoj〉 ~ trpjeti, patiti se, podnositi za koga stalne žrtve; razapeti koga na ~ javno optužiti koga, oštro kritizirati koga; staviti ~ na što zaboraviti što, odustati od čega

im. pl. t. s. 〈G krížā〉 anat. donji dio kralježnice

im. ž. 〈G krìžalinē; mn. N krìžaline, G krìžalīnā〉 v. ciklama

im. ž. 〈G krìžāljkē, DL krìžāljci; mn. N krìžāljke, G krìžāljkā/krìžāljkī〉 zagonetka u obliku mreže praznih kvadratića koji se ispunjaju slovima da bi se dobile tražene riječi u vodoravnome i uspravnome nizu

im. m. 〈G križánca; mn. N križánci, G krìžānācā〉 ono što je nastalo križanjem jedinka koje pripadaju različitim vrstama; sin. križanac

im. s. 〈G krížānja; mn. N krížānja, G krížānjā〉 1. v. precrtavanje 2. parenje jedinka različitih vrsta radi dobivanja potomaka željenih svojstava 3. pravljenje znaka križa 4. v. raskrižje

im. m. 〈G križára, V krȉžāru/krȉžāre; mn. N križári, G križárā〉 pov. vojnik koji je sudjelovao u križarskim ratovima

prid. 〈G križáreva; ž. križáreva, s. križárevo〉 koji pripada križaru; sin. križarov

prid. 〈G križárova; ž. križárova, s. križárovo〉 usp. križarev

prid. 〈G krìžārskōg(a); ž. krìžārskā, s. krìžārskō〉 koji se odnosi na križare [~ rat]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. krȋžām, 3. l. mn. krížajū, imp. krȋžāj, aor. krížah, imperf. krȋžāh, prid. r. krížao, prid. t. krȋžān〉 1. v. precrtavati 2. pariti jedinke različitih vrsta s ciljem dobivanja potomaka željenih svojstava [~ pse; ~ voćke] • krížati se 〈povr.〉 1. praviti znak križa [~ se desnom rukom]; sin. (krstiti se) v. pod krstiti 2. sjeći se pod nekim kutom [Ulice se križaju.]

im. m. 〈G krìžića; mn. N krìžići, G krȉžīćā〉 1. um. mali križ 2. 〈mn.〉 tehnika veza s pomoću malih križeva

prid. 〈G krȋžnōg(a); ž. krȋžnā, s. krȋžnō〉 1. koji se odnosi na križ 2. koji je u obliku križa [~ odvijač]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kr̀kljām, 3. l. mn. kr̀kljajū, imp. kr̀kljāj, aor. kr̀kljah, imperf. kr̀kljāh, prid. r. kr̀kljao〉 ispuštati mukle, neartikulirane zvukove iz grla

im. ž. 〈G kr̀lētkē, DL kr̀lētki/kr̀lētci; mn. N kr̀lētke, G kr̀lētākā/kr̀lētkā/kr̀lētkī〉 kućica od žice ili pruća u kojoj se drže ptice ili male životinje; sin. (kavez)

im. ž. 〈G kȑljūšti, I kȑljūšću/kȑljūšti; mn. N kȑljūšti, G kȑljūštī〉 zool. 1. rožnata pločica na tijelu nekih životinja 2. 〈jd.〉 ukupnost rožnatih pločica na tijelu nekih životinja; sin. ljuska

im. ž. 〈G kŕmē; mn. N kŕme, G kŕmā〉 stražnji dio broda [Vjetar puše u krmu.]; ant. pramac

im. ž. 〈G kŕmē〉 polj. stočna hrana pripremljena za hranjenje stoke u štali [suha ~]; sin. krmivo

im. ž. 〈G kr̀mačē; mn. N kr̀mače, G kȑmāčā〉 ženka svinje; sin. prasica

im. m. 〈G krmélja; mn. N krmélji, G krméljā〉 osušena izlučina iz oka

im. s. 〈G kȑmīva〉 polj. stočna hrana pripremljena za hranjenje stoke u štali [suho ~]; sin. krma²

prid. 〈G kȓmnōg(a); ž. kȓmnā, s. kȓmnō〉 koji se odnosi na krmu, dio broda [~ rotor]