im. s. 〈G kȑpānja〉 1. šivanje iglom i koncem onoga što se poderalo 2. popravljanje koje oštećene površine

prid. 〈G kȑpasta; odr. kȑpastī, G kȑpastōg(a); ž. kȑpasta, s. kȑpasto〉 koji je nalik krpi, koji se sastoji od krpa [krpasta tvorevina]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kȑpām, 3. l. mn. kȑpajū, imp. kȑpāj, aor. kȑpah, imperf. kȑpāh, prid. r. kȑpao, prid. t. kȑpān〉 1. iglom i koncem zašivati ono što se poderalo [~ čarape] 2. popravljati koju oštećenu površinu [~ krov; ~ rupe na cesti]

im. m. 〈G kŕpelja, I kŕpeljom; mn. N kŕpelji, G kŕpēljā〉 zool. nametnik iz skupine grinja žute ili smeđe boje koji siše krv čovjeka i životinja i može prenositi zarazne bolesti [obični ~] ♦ dosadan kao ~ jako dosadan, nametljiv; prilijepiti se kao ~ ne odvajati se, zalijepiti se za koga, za što

prid. 〈G kr̀pena; odr. kr̀penī, G kr̀penōg(a); ž. kr̀pena, s. kr̀peno〉 koji je od krpe [krpena lopta; krpena lutka]

im. ž. 〈G krpènjačē; mn. N krpènjače, G krpènjāčā〉 lopta od krpe

prid. 〈G kȑsnōg(a); ž. kȑsnā, s. kȑsnō〉 koji se odnosi na krštenje [~ kum; ~ list]

im. m. 〈G kr̀sta〉 zast. v. krštenje

im. s. 〈G krstárēnja; mn. N krstárēnja, G krstárēnjā〉 1. plovljenje na jahti za sport ili rekreaciju 2. pren. putovanje većim prostorom bez duljega zadržavanja na jednome mjestu

im. ž. 〈G krstàricē; mn. N krstàrice, G krstàrīcā〉 pom., vojn. dobro naoružan i opremljen ratni brod koji postiže veliku brzinu

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. kr̀stārīm, 3. l. mn. kr̀stārē, imp. krstári, aor. krstárih, imperf. kr̀stārāh, prid. r. krstário〉 1. ploviti na jahti za sport ili rekreaciju [~ Jadranom] 2. pren. putovati većim prostorom bez duljega zadržavanja na jednome mjestu [~ Europom]

im. ž. 〈G krstàšicē; mn. N krstàšice, G krstàšīcā〉 bot. 1. 〈mn.〉 porodica jednogodišnjih ili trajnih zeljastih biljaka dvosupnica s cvjetovima ukriž postavljenih latica 2. pripadnica istoimene porodice

im. ž. 〈G krstiònicē; mn. N krstiònice, G krstiònīcā〉 rel. 1. posuda sa svetom vodom u koju se uranja osoba u obredu krštenja 2. prostorija u kojoj se obavlja sakrament krštenja

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kr̀stīm, 3. l. mn. kr̀stē, imp. kr̀sti, aor. kr̀stih, imperf. kr̀šćāh/kr̀stijāh, prid. r. kr̀stio, prid. t. kȑšten〉 1. obaviti/obavljati sakrament krštenja [~ dijete] 2. dati/davati ime komu ili čemu [~ brod; ~ školu]; sin. (dati ime) v. pod dati, (davati ime) v. pod davati, imenovati • kr̀stiti se 〈povr.〉 1. v. križati se pod križati 2. primiti/primati sakrament krštenja

im. pl. t. ž. 〈G kȑstītkā/kr̀stitkī〉 svečanost u povodu krštenja djeteta

im. m. 〈G kr̀stjanina; mn. N kr̀stjani, G kȑstjānā〉 rel. 1. pripadnik Crkve bosanske 2. 〈mn.〉 kršćanska sljedba nastala pod dualističkim utjecajem koja je bila proširena u Bosni u srednjemu vijeku; sin. Crkva bosanska v. pod crkva

im. ž. 〈G kr̀stjānkē, DL kr̀stjānki; mn. N kr̀stjānke, G kr̀stjānkā/kr̀stjānkī〉 rel. pripadnica Crkve bosanske

prid. 〈G kr̀stjānskōg(a); ž. kr̀stjānskā, s. kr̀stjānskō〉 koji se odnosi na krstjane

im. m. 〈G kȑstokljūna; mn. N kȑstokljūni, G kȑstokljūnā〉 zool. ptica pjevica ukriž svinuta kljuna

im. m. 〈G kr̀ša〉 geol., zem. reljef s podzemnom cirkulacijom vode u topljivim stijenama

prid. 〈G kr̀šna; odr. kȑšnī, G kȑšnōg(a); ž. kr̀šna, s. kr̀šno; komp. kr̀šnijī〉 koji je jake tjelesne građe, koji je pun snage [~ mladić; kršna djevojka]; ant. kržljav

im. m. 〈G kr̀šćanina; mn. N kr̀šćani, G kȑšćānā〉 rel. pripadnik jedne od kršćanskih zajednica, osoba koja je kršćanske vjere

im. ž. 〈G kr̀šćānkē, DL kr̀šćānki; mn. N kr̀šćānke, G kr̀šćānkā/kr̀šćānkī〉 rel. pripadnica jedne od kršćanskih zajednica, žena koja je kršćanske vjere

prid. 〈G kr̀šćānskōg(a); ž. kr̀šćānskā, s. kr̀šćānskō〉 koji se odnosi na kršćane i kršćanstvo [kršćanska vjera; ~ svijet]

im. s. 〈G kršćànstva〉 rel. jednobožačka religija utemeljena na nauku Isusa Krista

im. s. 〈G kr̀šēnja〉 1. lomljenje čega silom 2. pren. nepridržavanje uobičajenih pravila, odredaba ili dogovora

prid. 〈G kršèvita; odr. kršèvitī, G kršèvitōg(a); ž. kršèvita, s. kršèvito; komp. krševìtijī〉 koji je pun krša [krševita strana planine]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kr̀šīm, 3. l. mn. kr̀šē, imp. kr̀ši, aor. kr̀ših, imperf. kr̀šāh, prid. r. kr̀šio, prid. t. kȑšen〉 1. silom činiti da što kruto pukne [~ grane]; sin. slamati 2. pren. ne pridržavati se pravila, odredaba ili dogovora [~ običaje; ~ zakone]; sin. narušavati

prid. 〈G kȑškōg(a); ž. kȑškā, s. kȑškō〉 koji se odnosi na krš [krška strana planine; krško polje]; sin. kršni

prid. 〈G kȑšnōg(a); ž. kȑšnā, s. kȑšnō〉 usp. krški

im. ž. 〈G kȑšnosti, I kȑšnošću/kȑšnosti〉 osobina onoga koji je kršan; ant. kržljavost

im. ž. 〈G krštènicē; mn. N krštènice, G krštènīcā〉 → krsni list v. pod list

im. s. 〈G kršténja; mn. N kršténja, G kršténjā〉 rel. 1. kršćanski sakrament kojim se pojedinac uključuje u Crkvu i kojim se brišu posljedice istočnoga grijeha; sin. krst zast. 2. obred kojim se dodjeljuje sakrament krštenja ♦ vatreno ~ prvo iskustvo

prid. 〈G kr̀ta; odr. kr̀tī, G kr̀tōg(a); ž. kr̀ta, s. kȑto; komp. kr̀tijī〉 1. v. krhak, lomljiv 2. koji je bez masnoće [krto meso]; sin. nemastan

im. ž. 〈G kr̀ticē; mn. N kr̀tice, G kȑtīcā〉 zool. mali kukcožder zbijena tijela prekrivena crnim krznom, kratka vrata, malih i kožom prekrivenih očiju, izduljene njuške s rilom te kratkih udova s pet prsta živi pod zemljom, a hrani se kukcima, kolutićavcima i drugim malim životinjama koje žive u tlu ♦ marljiv kao ~ veoma marljiv

im. m. 〈G kr̀tičnjāka; mn. N kr̀tičnjāci, G kr̀tičnjākā〉 mala hrpa zemlje koju krtica rujući izbacuje na površinu

im. m. 〈G krȗga, L krúgu; mn. N krȕgovi, G krȕgōvā〉 1. mat. dio ravnine omeđen kružnicom 2. zatvoreni ograničeni prostor u kojemu se ljudi kreću, rade i druže [tvornički ~; u krugu škole] 3. skupina ljudi koje povezuju prijateljstvo, zajednički ciljevi ili sl. [~ poznanika; književni ~]

im. m. 〈G krȕha; mn. N krȕhovi, G krȕhōvā〉 hrana dobivena od brašna žitarica pripravljenoga s kvascem i pečena u pećnici ili krušnoj peći [crni ~; pšenični ~] ♦ dobar kao ~ veoma dobar, dobroćudan; doći do 〈svojega〉 kruha osamostaliti se, postati financijski neovisan; imati ~ u rukama imati zvanje, biti financijski neovisan; ~ sa sedam (devet) kora težak posao, mukotrpan život; nema tu kruha nema tu budućnosti (uspjeha); potrebno je komu što kao ~ prijeko je potrebno komu što; tražiti kruha bez motike željeti život bez rada (napora), htjeti što lako dobiti; tražiti kruha preko (iznad) pogače imati velike (pretjerane, neskromne) zahtjeve; uzeti (oteti i sl.) komu ~ iz usta oduzeti komu sredstva za život, lišiti koga zarade; zarađivati 〈svoj〉 ~ zarađivati za život, biti financijski samostalan; živjeti na kruhu i vodi živjeti u neimaštini

im. m. 〈G krumpíra, I krumpírom; mn. N krumpíri, G krumpírā〉 bot. 1. zeljasta trajnica podrijetlom iz Južne Amerike 2. jestiv ovalan ili okrugao gomolj istoimene biljke u kožastome smećkastom ovoju [kuhani ~; mladi ~] ♦ vrući ~ velik problem (neugodnost)

im. ž. 〈G krȕnē; mn. N krȕne, G krȗnā〉 1. ukras od srebra, zlata i dragoga kamenja koji vladari nose na glavi kao simbol kraljevske i carske vlasti 2. okrugli ukras spleten od cvijeća ili lišća koji se nosi na glavi u posebnim, svečanim zgodama [vjenčana ~]; sin. vijenac 3. ono što pokriva što ili je gornji dio čega [~ krošnje; ~ zuba] 4. pren. a. vladar ili vlast uopće b. najviši stupanj čega [~ uspjeha]; sin. vrhunac pren. ♦ neće pasti ~ s glave komu neće ništa izgubiti, neće biti manje vrijedan ako što napravi

im. ž. 〈G krȕnicē; mn. N krȕnice, G krȕnīcā〉 1. um. mala kruna 2. rel. a. ogrlica ili vrpca s pravilno nanizanim zrnima koju katolici upotrebljavaju pri molitvi; sin. (čislo) b. katolička molitva koja se moli s pomoću istoimenoga molitvenog pomagala [moliti krunicu] 3. bot. dio cvijeta u vjenčiću koji se sastoji od odvojenih ili sraslih cvjetnih listića iste ili jače boje od vjenčića

im. ž. 〈G krùnidbē; mn. N krùnidbe, G krùnidābā/krȕnīdbā/krùnidbī〉 čin proglašivanja cara ili kralja [~ kralja Zvonimira]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. krȕnīm, 3. l. mn. krȕnē, imp. krȕni, aor. krȕnih, imperf. krȕnjāh, prid. r. krȕnio, prid. t. krȕnjen〉 stavljati komu krunu na glavu u znak vladarske vlasti, obavljati krunidbu [~ kralja] • krȕniti se 〈povr.〉 primati krunu u znak vladarske vlasti [~ se za kralja]

prid. 〈G krȕnskōg(a); ž. krȕnskā, s. krȕnskō〉 1. koji se odnosi na krunu ili pripada kruni [~ dragulj] 2. pren. koji je glavni ili jako važan [~ svjedok]

im. s. 〈G krȕnjēnja; mn. N krȕnjēnja, G krȕnjēnjā〉 1. stavljanje krune na glavu u znak vladarske vlasti, obavljanje krunidbe 2. primanje krune u znak vladarske vlasti

im. m. 〈G krȕpa〉 med. upalna suženost grkljana pri čemu dolazi do otežanoga disanja i kašljanja

prid. 〈G krúpna; odr. krȗpnī, G krȗpnōg(a); ž. krúpna, s. krúpno; komp. krùpnijī〉 1. koji je veoma velik; sin. golem; ant. malahan hip., malešan hip., minijaturan, sitan 2. koji ima veliku važnost, koji je jako važan [~ događaj; ~ pothvat]

im. ž. 〈G krȕpicē〉 krupno mljeveno brašno ◇ kukuruzna ~ krupno mljeveno kukuruzno brašno; pšenična ~ krupno mljeveno pšenično brašno; sin. (gris)