prid. 〈G kȑmnōg(a); ž. kȑmnā, s. kȑmnō〉 koji se odnosi na krmu, stočnu hranu [krmna biljka]

prid. 〈G kŕnja; odr. kȓnjī, G kȓnjēg(a); ž. kŕnja, s. kȓnje〉 1. kojemu je dio odbijen, oštećen [krnji zubi]; ant. cio, cijel, čitav 2. koji je nedovršen, kojemu nedostaje koji dio [krnji tekst]; sin. necjelovit, nepotpun; ant. cjelovit, potpun

im. m. 〈G kroàtista, V kroàtistu; mn. N kroàtisti, G kroàtīstā〉 stručnjak koji proučava hrvatski jezik i književnost na hrvatskome jeziku

im. ž. 〈G kroàtisticē; mn. N kroàtistice, G kroàtistīcā〉 stručnjakinja koja proučava hrvatski jezik i književnost na hrvatskome jeziku

prid. 〈G kroàtističina; ž. kroàtističina, s. kroàtističino〉 koji pripada kroatistici

prid. 〈G kroatìstičkōg(a); ž. kroatìstičkā, s. kroatìstičkō〉 koji se odnosi na kroatiste i kroatistiku

im. ž. 〈G kroatìstikē, DL kroatìstici〉 znanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem hrvatskoga jezika i književnosti na hrvatskome jeziku

im. m. 〈G kròcnja; mn. N kròcnji, G krȍcānjā〉 bot. vodena biljka koja se često uzgaja u akvarijima

gl. dvov. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. krȍčīm, 3. l. mn. krȍčē, imp. kròči, aor. kròčih, imperf. krȍčāh, prid. r. kròčio〉 ući/ulaziti korakom [~ na tuđe tlo]

im. m. 〈G krȍja, L kròju; mn. N krȍjevi, G krȍjēvā〉 1. način oblikovanja odjeće [uski ~] 2. nacrt prema kojemu se kroji odjeća

im. m. 〈G krojáča, V krȍjāču; mn. N krojáči, G krojáčā〉 obrtnik koji kroji i šije odjeću

im. ž. 〈G krojàčicē; mn. N krojàčice, G krojàčīcā〉 obrtnica koja kroji i šije odjeću; sin. švelja razg.

prid. 〈G krojàčičina; ž. krojàčičina, s. krojàčičino〉 koji pripada krojačici; sin. šveljin razg.

prid. 〈G kròjāčkōg(a); ž. kròjāčkā, s. kròjāčkō〉 koji se odnosi na krojače

im. s. 〈G kròjēnja〉 oblikovanje i rezanje dijelova tkanine ili kože kako bi se od njih sašila odjeća ili napravila obuća

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kròjīm, 3. l. mn. kròjē, imp. kròji, aor. kròjih, imperf. kròjāh, prid. r. kròjio, prid. t. krȍjen〉 oblikovati i rezati dijelove tkanine ili kože kako bi se od njih sašila odjeća ili napravila obuća [~ odijelo]

im. m. 〈G krokòdila; mn. N krokòdili, G krokòdīlā〉 zool. 1. 〈mn.〉 red tropskih grabežljivaca iz razreda gmazova maslinaste, sive, smeđe ili crne boje, široka sploštena tijela, mišićava repa te snažne izdužene glave s očima i nozdrvama na njezinu vrhu, kad su im usta zatvorena vide se zubi obiju čeljusti 2. pripadnik istoimenoga reda [nilski ~]

prid. 〈G krokòdilskōg(a); ž. krokòdilskā, s. krokòdilskō〉 koji se odnosi na krokodile

im. m. 〈G kròma〉 kem. kemijski element (Cr), u prirodi se pojavljuje samo u spojevima, sjajna srebrna tvrda kovina, upotrebljava se kao zaštitna prevlaka

im. m. 〈G kromanjónca, V krȍmanjōnče; mn. N kromanjónci, G kromànjōnācā〉 pračovjek čiji su ostatci pronađeni u špilji Cro-Magnon u današnjoj Francuskoj

prid. 〈G kromanjónčeva; ž. kromanjónčeva, s. kromanjónčevo〉 koji pripada kromanjoncu

im. m. 〈G kromosóma; mn. N kromosómi, G kromosómā〉 biol. struktura građena od deoksiribonukleinske kiseline i bjelančevina koja prenosi nasljedna svojstva, a kod eukariotskih se organizama nalazi u staničnoj jezgri

prid. 〈G kromòsōmskōg(a); ž. kromòsōmskā, s. kromòsōmskō〉 koji se odnosi na kromosome

prid. 〈G krȍmova; ž. krȍmova, s. krȍmovo〉 kem. 1. koji pripada kromu [~ atom] 2. koji sadržava krom [~ sulfat]

prid. 〈G krònična; odr. kròničnī, G kròničnōg(a); ž. krònična, s. krònično〉 koji dugo i stalno traje [kronična bolest]; ant. akutan

im. m. 〈G kròničāra, V krȍničāru/krȍničāre; mn. N kròničāri, G kròničārā〉 pisac kronike

prid. 〈G kròničāreva; ž. kròničāreva, s. kròničārevo〉 koji pripada kroničaru; sin. kroničarov

im. ž. 〈G kròničārkē, DL kròničārki; mn. N kròničārke, G kròničārkā/kròničārkī〉 žena koja piše kronike

prid. 〈G kròničārova; ž. kròničārova, s. kròničārovo〉 usp. kroničarev

im. ž. 〈G krònikē, DL krònici; mn. N krònike, G krȍnīkā〉 tekst koji bilježi događaje vremenskim slijedom [crna ~]

im. ž. 〈G kronològijē; mn. N kronològije, G kronològījā〉 1. pov. pomoćna povijesna znanost, bavi se utvrđivanjem datuma, podjelama i sustavima računanja vremena u prošlosti 2. iznošenje događaja po redoslijedu njihova zbivanja

prid. 〈G kronòloškōg(a); ž. kronòloškā, s. kronòloškō〉 koji se odnosi na kronologiju [~ slijed događaja]

im. m. 〈G krȍnometra, I krȍnometrom; mn. N krȍnometri, G krȍnometārā〉 tehn. mehanički sat za precizno mjerenje vremena; sin. štoperica razg.

im. ž. 〈G krȍšnjē; mn. N krȍšnje, G krȍšānjā/krȏšnjā/krȍšnjī〉 bot. dio drveta iznad debla [gusta ~; visoka ~]

prid. 〈G kròtka; odr. krȍtkī, G krȍtkōg(a); ž. kròtka, s. krȍtko; komp. kròtkijī〉 1. koji je blage naravi, miran i dobar [~ mladić] 2. koji odražava blagu narav, mirnoću i dobrotu [krotko ponašanje]

im. m. 〈G kròtitelja; mn. N kròtitelji, G kròtitēljā〉 osoba koja kroti divlje životinje

im. ž. 〈G krotitèljicē; mn. N krotitèljice, G krotitèljīcā〉 žena koja kroti divlje životinje

prid. 〈G krotitèljičina; ž. krotitèljičina, s. krotitèljičino〉 koji pripada krotiteljici

prid. 〈G kròtiteljskōg(a); ž. kròtiteljskā, s. kròtiteljskō〉 koji se odnosi na krotitelje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. kròtīm, 3. l. mn. kròtē, imp. kròti, aor. kròtih, imperf. kròćāh, prid. r. kròtio, prid. t. krȍćen〉 činiti životinju krotkom, poslušnom ili pitomom [~ lavove]

pril. 〈komp. kròtkijē〉 tako da odražava blagu narav, mirnoću i dobrotu [~ se ponašati]

im. ž. 〈G krȍtkosti, I krȍtkošću/krȍtkosti〉 osobina onoga koji je krotak ili svojstvo onoga što je krotko

im. m. 〈G kròva; mn. N kròvovi, G krȍvōvā〉 gornji, zaštitni dio zgrade, automobila i dr. [~ od crijepa; ravan ~] ♦ ~ nad glavom vlastiti dom, sklonište; pod istim krovom u istoj kući (stanu); primiti pod svoj ~ pružiti komu gostoprimstvo; udomiti koga

im. s. 〈G krȍvīšta; mn. N krȍvīšta, G krȍvīštā〉 konstrukcija koja drži krov

prid. 〈G krȏvnōg(a); ž. krȏvnā, s. krȏvnō〉 1. koji se odnosi na krov ili pripada krovu [krovna greda; ~ prozor] 2. pren. koji se nalazi na vrhu [krovna organizacija]; sin. glavni, najviši, središnji

im. m. 〈G krovopokriváča, V krȍvopokrivāču; mn. N krovopokriváči, G krovopokriváčā〉 obrtnik koji pokriva krovove, pokrivač krovova

()prij. 〈A〉 1. označuje da tko ili što prolazi unutrašnjim dijelom s jednoga na drugi kraj čega [prošetati kroza šumu; gledati kroz prozor] 2. označuje da se što proteže u određenome razdoblju [postići kroza život]; sin. tijekom, za 3. označuje da se što zbiva na određeni način, praćeno čime [pričati kroza smijeh] 4. označuje dijeljenje [dvanaest kroz tri]

im. ž. 〈G kȑpē; mn. N kȑpe, G kȓpā〉 1. ostatak, otpadak od iskorištene tkanine [čuvati stare krpe] 2. komad tkanine s posebnom namjenom [~ za brisanje suđa; kuhinjska ~] ♦ blijed kao ~ veoma blijed; ići (otići) u krpe ići u krevet, otići na spavanje; našla ~ zakrpu našli su se jednaki; udaren mokrom krpom (čarapom) 〈po glavi〉 smušen, čudan, luckast, šašav