prid. 〈G neočèkīvāna; odr. neočèkīvānī, G neočèkīvānōg(a); ž. neočèkīvāna, s. neočèkīvāno; komp. neočekivànijī〉 koji se ne očekuje, koji se pojavljuje bez nagovještaja [~ napad; neočekivana promjena vremena]; ant. očekivan

pril. kad se ne očekuje, bez nagovještaja [Neočekivano se pojavio.]; sin. iznenada, iznenadno, najednom, nenadano, odjednom

im. ž. 〈G neočèkīvānosti, I neočèkīvānošću/neočèkīvānosti〉 svojstvo onoga što je neočekivano; ant. očekivanost

prid. 〈G neodgòdiva; odr. neodgòdivī, G neodgòdivōg(a); ž. neodgòdiva, s. neodgòdivo〉 koji se ne može odgoditi [neodgodiva obveza]; ant. odgodiv

im. ž. 〈G neodgòdivosti, I neodgòdivošću/neodgòdivosti〉 svojstvo onoga što je neodgodivo; ant. odgodivost

prid. 〈G neòdgojena; odr. neòdgojenī, G neòdgojenōg(a); ž. neòdgojena, s. neòdgojeno; komp. neodgojènijī〉 1. koji nema dobar odgoj [neodgojena djeca]; ant. odgojen 2. koji odražava nedostatak dobra odgoja [neodgojeno ponašanje]; sin. neotesan pren.

pril. tako da odražava nedostatak dobra odgoja [~ se ponašati]; ant. odgojeno

im. ž. 〈G neòdgojenosti, I neòdgojenošću/neòdgojenosti〉 1. osobina onoga koji nema dobar odgoj; ant. odgojenost 2. svojstvo onoga što odražava nedostatak dobra odgoja; sin. neotesanost pren.

prid. 〈G nȅodgovōrna; odr. nȅodgovōrnī, G nȅodgovōrnōg(a); ž. nȅodgovōrna, s. nȅodgovōrno; komp. neodgovòrnijī〉 1. koji nema razvijen osjećaj odgovornosti, koji ne postupa savjesno [~ čuvar] 2. koji je posljedica nerazvijenoga osjećaja odgovornosti, nesavjesnoga postupanja [neodgovorno ponašanje]; ant. odgovoran

pril. 〈komp. neodgovòrnijē〉 bez osjećaja odgovornosti [~ se ponašati]; ant. odgovorno

im. ž. 〈G neodgovórnosti, I neodgovórnošću/neodgovórnosti〉 osobina onoga koji je neodgovoran ili svojstvo onoga što je neodgovorno; ant. odgovornost

prid. 〈G nȅodlūčna; odr. nȅodlūčnī, G nȅodlūčnōg(a); ž. nȅodlūčna, s. nȅodlūčno; komp. neodlùčnijī〉 1. koji nije siguran u sebe, koji se koleba, koji teško donosi odluke [~ čovjek] 2. koji odražava čiju nesigurnost u sebe, kolebljivost ili poteškoću pri donošenju odluka [~ glas]; ant. odlučan

pril. 〈komp. neodlùčnijē〉 bez sigurnosti u sebe, kolebajući se [~ postupiti]; ant. odlučno

im. ž. 〈G nȅodlūčnosti, I nȅodlūčnošću/nȅodlūčnosti〉 osobina onoga koji je neodlučan ili svojstvo onoga što je neodlučno; ant. odlučnost

prid. 〈G neodòljiva; odr. neodòljivī, G neodòljivōg(a); ž. neodòljiva, s. neodòljivo; komp. neodoljìvijī〉 koji ima veliku privlačnu moć, kojemu se ne može odoljeti [neodoljiva želja]

prid. 〈G neòdrēđena; odr. neòdrēđenī, G neòdrēđenōg(a); ž. neòdrēđena, s. neòdrēđeno; komp. neodređènijī〉 1. koji je dvosmislen i nejasan [~ odgovor]; ant. određen 2. gram. 〈odr.〉 koji izriče promjenjivu osobinu ili svojstvo, a odgovara na pitanje kakav [neodređeni pridjev]; ant. određeni v. pod određen

pril. 〈komp. neodređènijē〉 dvosmisleno i nejasno [~ odgovoriti]; ant. određeno

im. ž. 〈G neòdrēđenosti, I neòdrēđenošću/neòdrēđenosti〉 1. svojstvo onoga što je dvosmisleno i nejasno 2. gram. gramatička kategorija pridjeva kojom se izriče promjenjiva osobina ili svojstvo; ant. određenost

im. m. 〈G neofàšista, V neofàšistu; mn. N neofàšisti, G neofàšīstā〉 pripadnik neofašističkoga pokreta

im. ž. 〈G neofàšisticē; mn. N neofàšistice, G neofàšistīcā〉 pripadnica neofašističkoga pokreta

prid. 〈G neofàšističina; ž. neofàšističina, s. neofàšističino〉 koji pripada neofašistici

prid. 〈G neofašìstičkōg(a); ž. neofašìstičkā, s. neofašìstičkō〉 koji se odnosi na neofašiste i neofašizam [~ pokret]

im. m. 〈G neofašìzma〉 pol. politički pokret nastao nakon Drugoga svjetskog rata koji slijedi fašističku ideologiju

prid. 〈G neoglàgoljena; odr. neoglàgoljenī, G neoglàgoljenōg(a); ž. neoglàgoljena, s. neoglàgoljeno〉 gram. koji nema glagol [neoglagoljena rečenica]; ant. oglagoljen

prid. 〈G neogràničena; odr. neogràničenī, G neogràničenōg(a); ž. neogràničena, s. neogràničeno〉 1. koji nema granice, koji se proteže u beskraj [neograničeno prostranstvo]; ant. ograničen 2. pren. koji je neizmjerno velik [neograničeno povjerenje]; sin. bezgraničan

im. m. 〈G neoklasìcista, V neoklasìcistu; mn. N neoklasìcisti, G neoklasìcīstā〉 umjetnik koji pripada razdoblju neoklasicizma

im. ž. 〈G neoklasìcisticē; mn. N neoklasìcistice, G neoklasìcistīcā〉 umjetnica koja pripada razdoblju neoklasicizma

prid. 〈G neoklasìcističina; ž. neoklasìcističina, s. neoklasìcističino〉 koji pripada neoklasicistici

prid. 〈G neoklasicìstičkōg(a); ž. neoklasicìstičkā, s. neoklasicìstičkō〉 koji se odnosi na neoklasiciste i neoklasicizam [~ portret]

im. m. 〈G neoklasicìzma〉 umj. umjetnički pravac (nakon rokokoa) koji je trajao od polovice 18. stoljeća do kraja 19. kojemu je svojstveno oponašanje tradicionalnih oblika klasične grčke i rimske umjetnosti

im. m. 〈G neokolonijalìzma〉 pol. gospodarska i politička nadmoć razvijenih zapadnih zemalja nad bivšim kolonijama

prid. 〈G neolìtičkōg(a); ž. neolìtičkā, s. neolìtičkō〉 koji se odnosi na neolitik

im. m. 〈G neolìtika〉 geol. mlađe kameno doba

im. m. 〈G neologìzma; mn. N neologìzmi, G neologìzāmā〉 v. novotvorenica

prid. 〈G neòmeđena; odr. neòmeđenī, G neòmeđenōg(a); ž. neòmeđena, s. neòmeđeno〉 koji je bez međa [~ prostor; neomeđeno igralište]; ant. omeđen

im. m. 〈G neóna〉 kem. kemijski element (Ne), bezbojni plemeniti plin bez mirisa, služi za punjenje rasvjetnih cijevi

prid. 〈G neónova; ž. neónova, s. neónovo〉 koji pripada neonu [~ elektron]

prid. 〈G nèōnskōg(a); ž. nèōnskā, s. nèōnskō〉 koji se odnosi na neon [neonsko svjetlo]

prid. 〈G nȅopāsna; odr. nȅopāsnī, G nȅopāsnōg(a); ž. nȅopāsna, s. nȅopāsno; komp. neopàsnijī〉 1. od kojega ne prijeti zlo ili nesreća, koji nije spreman drugomu nanijeti zlo [~ čovjek; ~ pas] 2. koji je siguran za sudionike, koji ne može završiti tragično [neopasna igra; neopasna vožnja] 3. koji ne ugrožava život [neopasna bolest]; sin. bezopasan; ant. opasan

pril. 〈komp. neopàsnijē〉 tako da ne izaziva opasnost [Izgledao je ~.]; sin. bezopasno; ant. opasno

pril. tako da se ne vidi, krijući se, da nitko ne zna; sin. kradom, kriomice, krišom, potajice, potajno, tajno

prid. 〈G nȅophōdna; odr. nȅophōdnī, G nȅophōdnōg(a); ž. nȅophōdna, s. nȅophōdno; komp. neophòdnijī〉 v. nuždan

im. ž. 〈G neophódnosti, I neophódnošću/neophódnosti〉 v. nužnost

prid. 〈G neopìsiva; odr. neopìsivī, G neopìsivōg(a); ž. neopìsiva, s. neopìsivo〉 koji je toliko velik ili toliko jak da se to ne može opisati [neopisiva ljepota]; sin. neizreciv

pril. u tolikoj mjeri da se ne može opisati [~ željeti]; sin. neizrecivo

prid. 〈G neòplođena; odr. neòplođenī, G neòplođenōg(a); ž. neòplođena, s. neòplođeno〉 koji nije oplođen [neoplođena jajna stanica]; ant. oplođen

prid. 〈G neoporèziva; odr. neoporèzivī, G neoporèzivōg(a); ž. neoporèziva, s. neoporèzivo〉 na koji se ne plaća porez [neoporezivi dio plaće]; ant. oporeziv

prid. 〈G neòprāvdāna; odr. neòprāvdānī, G neòprāvdānōg(a); ž. neòprāvdāna, s. neòprāvdāno〉 koji se ne može opravdati, koji je neutemeljen i neprihvatljiv [~ izostanak; neopravdano zakašnjenje]; ant. opravdan