prid. 〈G nepremòstiva; odr. nepremòstivī, G nepremòstivōg(a); ž. nepremòstiva, s. nepremòstivo〉 1. čije se strane ne mogu spojiti mostom [~ ponor] 2. pren. koji se ne može riješiti [nepremostiva prepreka]; ant. premostiv

prid. 〈G neprepoznàtljiva; odr. neprepoznàtljivī, G neprepoznàtljivōg(a); ž. neprepoznàtljiva, s. neprepoznàtljivo〉 koji se ne može po čemu prepoznati, koji nema posebna obilježja [~ stil]; ant. prepoznatljiv

im. ž. 〈G neprepoznàtljivosti, I neprepoznàtljivošću/neprepoznàtljivosti〉 svojstvo onoga što je neprepoznatljivo; ant. prepoznatljivost

pril. bez prestanka, bez prekida [~ učiti]; sin. (kontinuirano), neprekidno, neprestano, (permanentno), stalno, uvijek, vazda zast.

pril., usp. neprestance

im. m. 〈G nepreživáča; mn. N nepreživáči, G nepreživáčā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina papkara koji ne preživaju hranu, a čine ih svinje i vodenkonji 2. pripadnik istoimene skupine; ant. preživač

prid. 〈G neprihvàtljiva; odr. neprihvàtljivī, G neprihvàtljivōg(a); ž. neprihvàtljiva, s. neprihvàtljivo; komp. neprihvatljìvijī〉 koji se ne može prihvatiti ili odobriti [~ odgovor; neprihvatljiva cijena; neprihvatljivo ponašanje]; ant. prihvatljiv

im. ž. 〈G neprihvàtljivosti, I neprihvàtljivošću/neprihvàtljivosti〉 svojstvo onoga što je neprihvatljivo; ant. prihvatljivost

im. m. 〈G nèprijatelja; mn. N nèprijatelji, G nèprijatēljā〉 1. osoba koja komu želi ili nanosi zlo; ant. prijatelj 2. pren. ono što nanosi štetu, bolest ili nesreću [Cigareta je ~ zdravlja.] 3. osoba koja se bori protiv kakva zla [~ droge; ~ pušenja] 4. vojn. protivnik u ratu

im. ž. 〈G neprijatèljicē; mn. N neprijatèljice, G neprijatèljīcā〉 1. žena koja drugomu želi ili nanosi zlo; ant. prijateljica 2. žena koja se bori protiv kakva zla [~ droge; ~ pušenja]

prid. 〈G neprijatèljičina; ž. neprijatèljičina, s. neprijatèljičino〉 koji pripada neprijateljici; ant. prijateljičin

prid. 〈G neprijatèljskōg(a); ž. neprijatèljskā, s. neprijatèljskō〉 koji se odnosi na neprijatelje, osobe koje komu žele ili nanose zlo; ant. prijateljski

pril. na način neprijatelja, osoba koje komu žele ili nanose zlo [ponašati se ~]; ant. prijateljski

im. s. 〈G neprijatèljstva〉 odnos među neprijateljima, osobama koje nisu bliske [otvoreno ~]; ant. prijateljstvo

prid. → neljubazan

prid. 〈G neprijélazna; odr. neprijélaznī, G neprijélaznōgā; ž. neprijélazna, s. neprijélazno〉 1. koji ne prelazi, koji ne može prijeći [neprijelazna bolest]; ant. prijelazan 2. 〈odr.〉 gram. čija radnja ne prelazi na objekt (o glagolu); ant. prijelazni v. pod prijelazan

im. ž. 〈G neprijélaznosti, I neprijélaznošću/neprijélaznosti〉 gram. gramatička kategorija kojom se izriče da glagolska radnja ne prelazi na objekt; ant. prijelaznost

prid. 〈G neprijépōrna; odr. neprijépōrnī, G neprijépōrnōg(a); ž. neprijépōrna, s. neprijépōrno〉 koji se ne može pobiti, koji ne izaziva sumnju, dvojbu ili raspravu [neprijeporna pitanja]; ant. prijeporan

prid. 〈G neprìkladna; odr. neprìkladnī, G neprìkladnōg(a); ž. neprìkladna, s. neprìkladno; komp. nepriklàdnijī〉 koji ne odgovara namjeni ili onomu što se očekuje [neprikladna odjeća; neprikladno ponašanje]; ant. prikladan

pril. 〈komp. nepriklàdnijē〉 tako da ne odgovara prilikama, cilju ili namjeni [~ se obući; ~ se ponašati]; ant. prikladno, zgodno

im. ž. 〈G neprìkladnosti, I neprìkladnošću/neprìkladnosti〉 svojstvo onoga što je neprikladno; ant. prikladnost

prid. 〈G neprílična; odr. nepríličnī, G nepríličnōg(a); ž. neprílična, s. neprílično; komp. neprilìčnijī〉 koji nije u skladu sa zahtjevima ili običajima [neprilično ponašanje]; sin. nedoličan; ant. doličan

im. ž. 〈G neprílikē, DL neprílici; mn. N neprílike, G neprílīkā〉 nepovoljna okolnost u kojoj se tko ili što nalazi [izvući se iz neprilike]

prid. 〈G neprìmjerena; odr. neprìmjerenī, G neprìmjerenōg(a); ž. neprìmjerena, s. neprìmjereno〉 koji nije u skladu s određenim propisima, uvjetima ili mogućnostima [neprimjerena kazna]; ant. primjeren

pril. 〈komp. neprimjerènijē〉 tako da nije u skladu s određenim propisima, uvjetima ili mogućnostima [~ kazniti]; ant. primjereno

im. ž. 〈G neprìmjerenosti, I neprìmjerenošću/neprìmjerenosti〉 svojstvo onoga što je neprimjereno; ant. primjerenost

prid. 〈G neprìmjetna; odr. neprìmjetnī, G neprìmjetnōg(a); ž. neprìmjetna, s. neprìmjetno; komp. neprimjètnijī〉 koji se jedva primjećuje ili se uopće ne primjećuje [~ napredak]; sin. nezamjetan; ant. primjetan, zamjetan

im. ž. 〈G nȅprimjetnosti, I nȅprimjetnošću/nȅprimjetnosti〉 svojstvo onoga što je neprimjetno; sin. nezamjetnost; ant. primjetnost, zamjetnost

prid. 〈G neprírodna; odr. neprírodnī, G neprírodnōg(a); ž. neprírodna, s. neprírodno; komp. nepriròdnijī〉 a. koji odražava neiskrenost [~ osmijeh]; sin. umjetan b. čije značajke nisu spontanost i ležernost [neprirodna gluma; neprirodno držanje]; sin. (usiljen); ant. (neusiljen); ant. prirodan

im. ž. 〈G neprírodnosti, I neprírodnošću/neprírodnosti〉 a. svojstvo onoga što odražava neiskrenost b. svojstvo onoga čije značajke nisu spontanost i ležernost; sin. (usiljenost); ant. (neusiljenost); ant. prirodnost

prid. 〈G neprístōjna; odr. neprístōjnī, G neprístōjnōg(a); ž. neprístōjna, s. neprístōjno; komp. nepristòjnijī〉 1. koji se ne zna lijepo ponašati, koji ne poštuje uobičajena pravila ponašanja; sin. prost 2. koji pokazuje čije loše ponašanje, nepoštovanje uobičajenih pravila ponašanja [~ odgovor]; sin. neuljudan; ant. pristojan, uljudan

pril. 〈komp. nepristòjnijē〉 tako da se ne poštuju uobičajena pravila reda i pristojnosti [~ razgovarati]; sin. neuljudno; ant. pristojno, uljudno

im. ž. 〈G nepristójnosti, I nepristójnošću/nepristójnosti〉 osobina onoga koji je nepristojan ili svojstvo onoga što je nepristojno; sin. neuljudnost; ant. pristojnost, uljudnost

prid. 〈G neprìstrana; odr. neprìstranī, G neprìstranōg(a); ž. neprìstrana, s. neprìstrano〉 1. koji što sagledava isključujući osobno stajalište, koji pravedno ocjenjuje [nepristrani promatrač]; sin. objektivan; ant. neobjektivan, pristran, subjektivan 2. koji je nastao na temelju pravilnoga i pravednoga ocjenjivanja [nepristrana presuda]; sin. objektivan; ant. neobjektivan, pristran, subjektivan 3. koji ne pristaje ni uz jednu stranu, koji se odnosi podjednako prema svima [~ promatrač]; sin. neutralan 4. koji odražava nepristajanje ni uz jednu stranu, koji odražava podjednak odnos prema svima [nepristrano stajalište]; sin. neutralan

im. ž. 〈G neprìstranosti, I neprìstranošću/neprìstranosti〉 1. osobina onoga koji što sagledava isključujući osobno stajalište, koji pravedno ocjenjuje; sin. objektivnost; ant. neobjektivnost, pristranost, subjektivnost 2. svojstvo onoga što je nastalo na temelju pravilnoga i pravednoga ocjenjivanja; sin. objektivnost; ant. neobjektivnost, pristranost, subjektivnost 3. osobina onoga koji ne pristaje ni uz jednu stranu, koji se odnosi podjednako prema svima; sin. neutralnost 4. svojstvo onoga što odražava nepristajanje ni uz jednu stranu, što odražava podjednak odnos prema svima; sin. neutralnost

prid. 〈G nȅpristupačna; odr. nȅpristupačnī, G nȅpristupačnōg(a); ž. nȅpristupačna, s. nȅpristupačno; komp. nepristupàčnijī〉 1. kojemu se ne može pristupiti ili kojim se ne može prolaziti [~ predio] 2. koji je većini neprihvatljiv [nepristupačne cijene] 3. koji teško uspostavlja odnose s drugima [nepristupačna djevojka]; ant. pristupačan

im. ž. 〈G nȅpristupačnosti, I nȅpristupačnošću/nȅpristupačnosti〉 osobina onoga koji je nepristupačan ili svojstvo onoga što je nepristupačno; ant. pristupačnost

im. s. 〈G nepriznávānja〉 1. neprihvaćanje istine ili stvarnosti 2. neiskazivanje poštovanja komu

prid. 〈G nepròbavljena; odr. nepròbavljenī, G nepròbavljenōg(a); ž. nepròbavljena, s. nepròbavljeno〉 koji se nije probavio [neprobavljena hrana]; ant. probavljen

prid. 〈G neprobàvljiva; odr. neprobàvljivī, G neprobàvljivōg(a); ž. neprobàvljiva, s. neprobàvljivo〉 1. koji se ne može probaviti [neprobavljiva vlakna] 2. pren. koji se teško čita, koji je zahtjevno pisan [neprobavljivo štivo]; ant. probavljiv

im. ž. 〈G neprobàvljivosti, I neprobàvljivošću/neprobàvljivosti〉 1. svojstvo onoga što se ne može probaviti 2. pren. svojstvo onoga što se teško čita, što je zahtjevno pisano; ant. probavljivost

prid. 〈G nepròbōjna; odr. nepròbōjnī, G nepròbōjnōg(a); ž. nepròbōjna, s. nepròbōjno; komp. neprobòjnijī〉 koji se ne može lako probiti [~ štit; neprobojno staklo]; ant. probojan

prid. 〈G neprocjènljiva; odr. neprocjènljivī, G neprocjènljivōg(a); ž. neprocjènljiva, s. neprocjènljivo〉 usp. neprocjenjiv

prid. 〈G neprocjènjiva; odr. neprocjènjivī, G neprocjènjivōg(a); ž. neprocjènjiva, s. neprocjènjivo〉 koji je toliko vrijedan i dragocjen da ga se ne može procijeniti [~ gubitak; neprocjenjiva šteta; neprocjenjivo bogatstvo]; sin. neprocjenljiv

im. m. 〈G neprofesionálca, V nȅprofesionālče; mn. N neprofesionálci, G neprofesiònālācā〉 osoba koja se bavi poslom za koji nije stručno osposobljena; sin. amater; ant. profesionalac

prid. 〈G nȅprofesionālna; odr. nȅprofesionālnī, G nȅprofesionālnōg(a); ž. nȅprofesionālna, s. nȅprofesionālno〉 1. 〈odr.〉 kojemu ono što radi nije zanimanje 2. pren. koji nije dobar u poslu koji radi 3. koji nije na primjerenoj i očekivanoj stručnoj razini [~ popravak; ~ pristup]; ant. profesionalan

im. ž. 〈G neprofesiònālkē, DL neprofesiònālki; mn. N neprofesiònālke, G neprofesiònālkā/neprofesiònālkī〉 žena koja se bavi poslom za koji nije stručno osposobljena; sin. amaterka; ant. profesionalka

prid. 〈G nȅprofesionālnōg(a); ž. nȅprofesionālnā, s. nȅprofesionālnō〉 koji se odnosi na neprofesionalce; sin. amaterski; ant. profesionalni