prid. 〈G nerazgràdiva; odr. nerazgràdivī, G nerazgràdivōg(a); ž. nerazgràdiva, s. nerazgràdivo〉 koji se ne može razgraditi; sin. nerazgradljiv; ant. razgradiv, razgradljiv

prid. 〈G nerazgràdljiva; odr. nerazgràdljivī, G nerazgràdljivōg(a); ž. nerazgràdljiva, s. nerazgràdljivo〉 usp. nerazgradiv

im. m. 〈G nerázmjera, I nerázmjerom; mn. N nerázmjeri, G nerázmjērā〉 mat. nejednakost dvaju omjera; ant. razmjer

prid. 〈G nerázmjērna; odr. nerázmjērnī, G nerázmjērnōg(a); ž. nerázmjērna, s. nerázmjērno〉 koji ne odgovara mjeri ili razmjeru [nerazmjerna zastupljenost žena]; ant. (proporcionalan), razmjeran

im. ž. 〈G nerázmjērnosti, I nerázmjērnošću/nerázmjērnosti〉 1. svojstvo onoga što nije razmjerno 2. mat. svojstvo veličina da im omjer nije stalan; ant. (proporcionalnost), razmjernost

prid. 〈G nȅrazūmna; odr. nȅrazūmnī, G nȅrazūmnōg(a); ž. nȅrazūmna, s. nȅrazūmno; komp. nerazùmnijī〉 1. koji nema razbora, valjanu sposobnost razlučivanja, mišljenja i zaključivanja [~ čovjek] 2. koji nije posljedica valjana shvaćanja, mišljenja i zaključivanja [~ postupak]; sin. lud pren.; sin. nerazborit; ant. (racionalan), razborit, razuman

im. s. 〈G nerazumijévānja〉 1. nespoznavanje biti, smisla ili značenja čega razumom; sin. nepoimanje, nerazabiranje, neshvaćanje 2. neposjedovanje znanja koje omogućuje spoznaju čega; ant. razumijevanje

prid. 〈G nerazùmljiva; odr. nerazùmljivī, G nerazùmljivōg(a); ž. nerazùmljiva, s. nerazùmljivo; komp. nerazumljìvijī〉 1. koji se ne može razumjeti [~ govor; ~ tekst]; sin. (nedokučiv), neshvatljiv; ant. (dokučiv), shvatljiv 2. koji nije prirodan, koji nema opravdanje [~ zahtjev]; ant. razumljiv

pril. 〈komp. nerazùmnijē〉 nedovoljno razmišljajući [~ trošiti novac]; sin. ludo razg., ( neracionalno); ant. (racionalno), razumno

im. ž. 〈G nȅrazūmnosti, I nȅrazūmnošću/nȅrazūmnosti〉 1. osobina onoga koji nema valjanu sposobnost shvaćanja, mišljenja i zaključivanja 2. svojstvo onoga što nije posljedica valjana shvaćanja, mišljenja i zaključivanja; sin. ludost pren.; sin. (neracionalnost), nerazboritost; ant. (racionalnost), razboritost, razumnost

prid. 〈G nerazvijèna; odr. nerazvìjenī, G nerazvìjenōg(a); ž. nerazvijèna, s. nerazvijèno; komp. nerazvijènijī〉 1. koji se nije u potpunosti razvio, koji je na ispodprosječnome stupnju razvoja [nerazvijena pluća; nerazvijeno školstvo] 2. koji nema snažno tijelo, koji nije dobro građen [~ mladić]; ant. razvijen

im. ž. 〈G nerazvìjenosti, I nerazvìjenošću/nerazvìjenosti〉 osobina onoga koji je nerazvijen ili svojstvo onoga što je nerazvijeno; ant. razvijenost

im. m. 〈G nȅrēda; mn. N nȅrēdi, G nȅrēdā〉 nesređeno stanje [Kakav je to ~?; ~ u stanu]; sin. zbrka; ant. red

prid. 〈G neredòvita; odr. neredòvitī, G neredòvitōg(a); ž. neredòvita, s. neredòvito〉 1. koji se zbiva bez utvrđenoga reda ili rasporeda [neredovita nastava; neredovito školovanje] 2. koji je s vremena na vrijeme, koji je u nepravilnim razmacima [neredovita primanja] 3. koji što čini rijetko [~ posjetitelj muzeja]; sin. povremen; ant. redovit

im. ž. 〈G neredòvitosti, I neredòvitošću/neredòvitosti〉 osobina onoga koji je neredovit ili svojstvo onoga što je neredovito; ant. redovitost

prid. 〈G nèrijēšena; odr. nèrijēšenī, G nèrijēšenōg(a); ž. nèrijēšena, s. nèrijēšeno〉 koji nije riješen, koji je ostao bez rješenja ili pobjednika [~ rezultat utakmice; ~ zadatak; neriješena pitanja]

pril. 1. u malim vremenskim razmacima [Viđamo se ~.] 2. razmjerno mnogo puta [Učenici ~ kasne.]; sin. često; ant. malokad, rijetko

prid. 〈G nerječòtvōrnōg(a); ž. nerječòtvōrnā, s. nerječòtvōrnō〉 koji ne sudjeluje u tvorbi riječi; sin. netvorbeni; ant. rječotvorni, tvorbeni

prid. 〈G nerjèšiva; odr. nerjèšivī, G nerjèšivōg(a); ž. nerjèšiva, s. nerjèšivo〉 koji se ne može riješiti, koji nema rješenja; ant. rješiv

im. s. 〈G nervírānja〉 razg. v. uzrujavanje, živciranje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nèrvīrām, 3. l. mn. nervírajū, imp. nèrvīrāj, aor. nervírah, imperf. nèrvīrāh, prid. r. nervírao, prid. t. nèrvīrān〉 razg. v. uzrujavati, živcirati • nervírati se 〈povr.〉 razg. v. uzrujavati se pod uzrujavati, živcirati se pod živcirati

im. ž. 〈G nervózē; mn. N nervóze, G nervózā〉 psih. stanje živčane napetosti i razdražljivosti

prid. 〈G nèrvōzna; odr. nèrvōznī, G nèrvōznōg(a); ž. nèrvōzna, s. nèrvōzno; komp. nervòznijī〉 v. živčan

prid. 〈G nesaglèdiva; odr. nesaglèdivī, G nesaglèdivōg(a); ž. nesaglèdiva, s. nesaglèdivo〉 koji se ne može sagledati [nesagledive posljedice]; ant. saglediv

im. ž. 〈G nesaglèdivosti, I nesaglèdivošću/nesaglèdivosti〉 svojstvo onoga što je nesagledivo; ant. sagledivost

prid. 〈G nèsamostālna; odr. nèsamostālnī, G nèsamostālnōg(a); ž. nèsamostālna, s. nèsamostālno; komp. nesamostàlnijī〉 1. koji nije sposoban i spreman sam donositi odluke i odgovarati za svoje postupke [nesamostalno dijete] 2. koji odražava čiju nesposobnost i nespremnost za donošenje odluka i odgovaranje za svoje postupke [nesamostalno zaključivanje]; ant. samostalan

im. ž. 〈G nesamostálnosti, I nesamostálnošću/nesamostálnosti〉 osobina onoga koji je nesamostalan ili svojstvo onoga što je nesamostalno; ant. samostalnost

prid. 〈G nȅsamostōjna; odr. nȅsamostōjnī, G nȅsamostōjnōg(a); ž. nȅsamostōjna, s. nȅsamostōjno〉 koji nije sposoban i spreman sam donositi odluke i odgovarati za svoje postupke (o narodu i državi); ant. samostojan

prid. 〈G nesamostòjēćēg(a); ž. nesamostòjēćā, s. nesamostòjēćē〉 koji ne stoji sam, koji se na što oslanja ili ga što pridržava [~ objekt]; ant. samostojeći

im. ž. 〈G nesamostójnosti, I nesamostójnošću/nesamostójnosti〉 nesposobnost i nespremnost samostalnoga donošenja odluka i odgovaranja za svoje postupke (o narodu i državi); ant. samostojnost

im. ž. 〈G nèsanicē〉 poremećaj spavanja pri kojem se teško zaspi ili često budi

im. ž. 〈G nesávjesnosti, I nesávjesnošću/nesávjesnosti〉 osobina onoga koji je nesavjestan ili svojstvo onoga što je nesavjesno; ant. savjesnost

prid. 〈G nesávjesna; odr. nesávjesnī, G nesávjesnōg(a); ž. nesávjesna, s. nesávjesno; komp. nesavjèsnijī〉 1. koji ne postupa u skladu sa savješću, koji nije odgovoran, pošten i temeljit [~ učenik] 2. koji je posljedica nepostupanja u skladu sa savješću, koji je posljedica neodgovornosti, nepoštenja i netemeljitosti [nesavjesno ponašanje]; ant. savjestan

prid. 〈G nesàvr̄šena; odr. nesàvr̄šenī, G nesàvr̄šenōg(a); ž. nesàvr̄šena, s. nesàvr̄šeno; komp. nesavršènijī〉 koji nema najbolja svojstva, koji ima nedostataka [~ proizvod; nesavršena osoba]; ant. besprijekoran, savršen

im. ž. 〈G nesàvr̄šenosti, I nesàvr̄šenošću/nesàvr̄šenosti〉 osobina onoga koji je nesavršen ili svojstvo onoga što je nesavršeno; ant. besprijekornost, savršenost 

prid. 〈G nȅsebična; odr. nȅsebičnī, G nȅsebičnōg(a); ž. nȅsebična, s. nȅsebično; komp. nesebìčnijī〉 1. koji ne misli samo na sebe, koji pokazuje brigu za dobro drugih [~ čovjek] 2. koji odražava brigu za dobro drugih [nesebična želja]; ant. sebičan

pril. 〈komp. nesebìčnijē〉 tako da pokazuje da tko ne misli samo na sebe, da se brine za dobro drugih; ant. sebično

im. ž. 〈G nȅsebičnosti, I nȅsebičnošću/nȅsebičnosti〉 osobina onoga koji je nesebičan ili svojstvo onoga što je nesebično; ant. sebičnost

im. m. 〈G nesèbičnjāka, V nesèbičnjāče; mn. N nesèbičnjāci, G nesèbičnjākā〉 nesebična osoba; ant. sebičnjak

im. ž. 〈G nesebičnjàkinjē; mn. N nesebičnjàkinje, G nesebičnjàkīnjā〉 nesebična žena; ant. sebičnjakinja

prid. 〈G neshvàtljiva; odr. neshvàtljivī, G neshvàtljivōg(a); ž. neshvàtljiva, s. neshvàtljivo; komp. neshvatljìvijī〉 koji se ne može shvatiti ili spoznati [~ govor; ~ tekst]; sin. (nedokučiv), nerazumljiv; ant. (dokučiv), razumljiv, shvatljiv

im. ž. 〈G neshvàtljivosti, I neshvàtljivošću/neshvàtljivosti〉 svojstvo onoga što je neshvatljivo; sin. (nedokučivost), nerazumljivost; ant. (dokučivost), razumljivost, shvatljivost

prid. 〈G nȅsigūrna; odr. nȅsigūrnī, G nȅsigūrnōg(a); ž. nȅsigūrna, s. nȅsigūrno; komp. nesigùrnijī〉 1. koji ne pruža sigurnost, koji je izložen opasnostima [nesigurna luka; nesigurno sklonište] 2. koji nema vjere u sebe, svoje sposobnosti i mogućnosti 3. koji nije u skladu s očekivanim ili uobičajenim [~ hod; ~ nastup] 4. koji nije zajamčen, do kojega može i ne mora doći [nesigurni prihodi]; sin. (neizvjestan); ant. siguran

pril. 〈komp. nesigùrnijē〉 1. tako da se izlaže opasnosti [~ ulagati; ~ putovati] 2. bez vjere u sebe, u svoje sposobnosti i mogućnosti [~ govoriti; ~ nastupati]; ant. sigurno

im. ž. 〈G nesigúrnosti, I nesigúrnošću/nesigúrnosti〉 1. svojstvo onoga što je izloženo opasnostima 2. osobina onoga koji nema vjere u sebe, svoje sposobnosti i mogućnosti 3. svojstvo onoga što nije u skladu s očekivanim ili uobičajenim 4. svojstvo onoga što nije zajamčeno, do čega može i ne mora doći; sin. (neizvjesnost); ant. sigurnost

im. ž. 〈G nèsilicē; mn. N nèsilice, G nèsilīcā〉 kokoš koja redovito nese jaja

im. m. 〈G nesíta; mn. N nesíti, G nesítā〉 v. pelikan

im. m. 〈G nèsklada〉 1. neugodan, nepravilan i neravnomjeran raspored dijelova kakve cjeline [~ boja; ~ zvukova] 2. nerazumijevanje i nepostojanje zajedništva među više osoba ili skupina [Među njima vlada ~.]; sin. nesloga; ant. (harmonija), sloga; ant. sklad