nèstandardnī

prid. G nèstandardnōg(a); ž. nèstandardnā, s. nèstandardnō koji ne pripada standardu [~ oblik]; ant. standardni

nȅstāšan

prid. G nȅstāšna; odr. nȅstāšnī, G nȅstāšnōg(a); ž. nȅstāšna, s. nȅstāšno; komp. nestàšnijī 1. koji je živ i razigran [nestašno dijete] 2. koji odražava živost i razigranost [~ izraz lica]; sin. vragolast

nèstašica

im. ž. G nèstašicē; mn. N nèstašice, G nèstašīcā stanje u kojemu se oskudijeva u svemu [živjeti u nestašici]; sin. bijeda, neimaština, oskudica, siromaštvo; ant. blagostanje, bogatstvo, obilje, raskoš

nestáško

im. m. G nestáška, V nȅstāško; mn. N nestáški, G nèstāšākā/nèstāškā hip. nestašan dječak

nestàšluk

im. m. G nestàšluka; mn. N nestàšluci, G nestàšlūkā 1. razg. postupak onoga koji je nestašan 2. v. nestašnost

nȅstāšno

pril. komp. nestàšnijē živo i razigrano [~ skakutati]

nȅstāšnōst

im. ž. G nȅstāšnosti, I nȅstāšnošću/nȅstāšnosti osobina onoga koji je nestašan ili svojstvo onoga što je nestašno; sin. (nestašluk)

nèstati

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. nèstanēm, 3. l. mn. nèstanū, imp. nèstani, aor. nèstah/nèstadoh, prid. r. nèstao 1. prestati postojati, biti na kraju [Ljubav je polako nestala.]; sin. iščeznuti; ant. pojaviti se; vidski parnjak: nestajati 2. postati neprimjetnim ili nevidljivim [~ u tami; ~ u daljini]; sin. iščeznuti, izgubiti se v. pod izgubiti; ant. pojaviti se; vidski parnjak: nestajati 3. ostati bez čega [Nestalo nam je kruha.]; vidski parnjak: nestajati 4. dospjeti na nepoznato mjesto [Nestao mi je pas.]; sin. izgubiti se v. pod izgubiti

nȅsti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. nèse, 3. l. mn. nèsū, aor. 3. l. jd. nȅse, imperf. 3. l. jd. nèsijāše, prid. r. ž. nȅsla, prid. t. nèsen istiskivati iz tijela (o jajetu)

nèstranačkī

prid. G nèstranačkōg(a); ž. nèstranačkā, s. nèstranačkō koji se ne odnosi na stranke, koji ne pripada stranci [~ sustav; nestranačko vodstvo]; ant. stranački

nestr̀pljiv

prid. G nestr̀pljiva; odr. nestr̀pljivī, G nestr̀pljivōg(a); ž. nestr̀pljiva, s. nestr̀pljivo; komp. nestrpljìvijī 1. koji nije miran i ustrajan u čemu, koji brzo izgubi strpljenje [~ bolesnik] 2. koji ne odražava mirnoću i ustrajnost u čemu, koji odražava brz gubitak strpljenja [nestrpljivo očekivanje]; ant. strpljiv

nestr̀pljivo

pril. komp. nestrpljìvijē bez strpljenja, sa željom da se nešto što prije dogodi [~ čekati]; ant. strpljivo

nestr̀pljivōst

im. ž. G nestr̀pljivosti, I nestr̀pljivošću/nestr̀pljivosti osobina onoga koji je nestrpljiv ili svojstvo onoga što je nestrpljivo; ant. strpljivost

nèstručan

prid. G nèstručna; odr. nèstručnī, G nèstručnōg(a); ž. nèstručna, s. nèstručno 1. koji ne zna svoj posao, koji slabo poznaje svoju struku [nestručna osoba] 2. koji nije u skladu s pravilima struke [~ popravak]; ant. stručan

nèstručnōst

im. ž. G nèstručnosti, I nèstručnošću/nèstručnosti osobina onoga koji je nestručan ili svojstvo onoga što je nestručno; ant. stručnost

nèstručnjāk

im. m. G nèstručnjāka, V nèstručnjāče; mn. N nèstručnjāci, G nèstručnjākā osoba koja školovanjem nije stekla znanja i vještine za rad u kojoj struci; sin. laik pren.; ant. stručnjak

nestručnjàkinja

im. ž. G nestručnjàkinjē; mn. N nestručnjàkinje, G nestručnjàkīnjā žena koja školovanjem nije stekla znanja i vještine za rad u kojoj struci; sin. laikinja pren.; ant. stručnjakinja

nȅstvāran

prid. G nȅstvārna; odr. nȅstvārnī, G nȅstvārnōg(a); ž. nȅstvārna, s. nȅstvārno; komp. nestvàrnijī koji nije moguć u stvarnosti [nestvarna priča]; ant. stvaran

nesudiònica

im. ž. G nesudiònicē; mn. N nesudiònice, G nesudiònīcā žena koja ne sudjeluje u čemu [~ Domovinskoga rata; ~ natjecanja]; ant. sudionica

nesudiòničin

prid. G nesudiòničina; ž. nesudiòničina, s. nesudiòničino koji pripada nesudionici; ant. sudioničin

nesudiònīk

im. m. G nesudioníka, V nȅsudionīče; mn. N nesudioníci, G nesudioníkā osoba koja ne sudjeluje u čemu [~ Domovinskoga rata; ~ natjecanja]; ant. sudionik

nèsūđen

prid. G nèsūđena; odr. nèsūđenī, G nèsūđenōg(a); ž. nèsūđena, s. nèsūđeno koji komu nije dodijeljen usudom; ant. suđen

nesùglasan

prid. G nesùglasna; odr. nesùglasnī, G nesùglasnōg(a); ž. nesùglasna, s. nesùglasno koji se ne slaže s kim u mišljenju; ant. suglasan

nesùglasica

im. ž. G nesùglasicē; mn. N nesùglasice, G nesùglasīcā 1. prepirka zbog različitih, suprotnih mišljenja, koristi ili zahtjeva 2. neslaganje u mišljenju; sin. nesuglasje

nesùglāsje

im. s. G nesùglāsja usp. nesuglasica

nesùmnjiv

prid. G nesùmnjiva; odr. nesùmnjivī, G nesùmnjivōg(a); ž. nesùmnjiva, s. nesùmnjivo koji ne izaziva sumnju [~ dokaz]; ant. sumnjiv

nesústāvan

prid. G nesústāvna; odr. nesústāvnī, G nesústāvnōg(a); ž. nesústāvna, s. nesústāvno; komp. nesustàvnijī u kojemu nema sustava, koji nije u skladu sa sustavom [nesustavna nastava; nesustavno istraživanje]; ant. sustavan

nesùvisao

prid. G nesùvisla; odr. nesùvislī, G nesùvislōg(a); ž. nesùvisla, s. nesùvislo; komp. nesuvìslijī koji je bez smisla; sin. besmislen; ant. smislen, suvisao

nesùvislo

pril. bez smisla [~ govoriti]; sin. besmisleno; ant. smisleno, suvislo 

nesùvislōst

im. ž. G nesùvislosti, I nesùvislošću/nesùvislosti svojstvo onoga što je nesuvislo; sin. besmislenost; ant. smislenost, suvislost

nesvakìdašnjī

prid. G nesvakìdašnjēg(a); ž. nesvakìdašnjā, s. nesvakìdašnjē koji nije čest, običan ili očekivan [nesvakidašnja ljubaznost]; ant. svakidašnji

nȅsvijēst

im. ž. G nȅsvijēsti, I nȅsvijēšću/nȅsvijēsti stanje bez svijesti

nèsvjestan

prid. G nèsvjesna; odr. nèsvjesnī, G nèsvjesnōg(a); ž. nèsvjesna, s. nèsvjesno; komp. nesvjèsnijī 1. koji nije posljedica svijesti, koji je učinjen bez sudjelovanja svijesti; sin. (automatski) 2. kojemu nedostaje spoznaja o čemu [~ ozbiljnosti problema]; ant. svjestan

nèsvjestica

im. ž. G nèsvjesticē med. kratkotrajan gubitak svijesti zbog poremećaja u radu srca ili smanjena dotoka krvi u mozak

nesvrhòvit

prid. G nesvrhòvita; odr. nesvrhòvitī, G nesvrhòvitōg(a); ž. nesvrhòvita, s. nesvrhòvito koji nema nikakvu svrhu, koji ne vodi nikakvu cilju [~ pristup rješavanju problema]; ant. svrhovit

nesvrhòvitōst

im. ž. G nesvrhòvitosti, I nesvrhòvitošću/nesvrhòvitosti svojstvo onoga što je nesvrhovito; ant. svrhovitost

nèsvrstān

prid. G nèsvrstāna; odr. nèsvrstānī, G nèsvrstānōg(a); ž. nèsvrstāna, s. nèsvrstāno koji nije raspoređen prema kakvu svojstvu, koji ne pripada nijednoj skupini; ant. svrstan v. pod svrstati

nèsvrstānōst

im. ž. G nèsvrstānosti, I nèsvrstānošću/nèsvrstānosti 1. svojstvo onoga što je nesvrstano 2. pol. politički pokret koji je zagovarao ideju nepripadanja ni jednomu od dvaju političkih i vojnih blokova koje su u razdoblju hladnoga rata predvodile Sjedinjene Američke Države i Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika

nèsvr̄šen

prid. G nèsvr̄šena; odr. nèsvr̄šenī, G nèsvr̄šenōg(a); ž. nèsvr̄šena, s. nèsvr̄šeno 1. koji nije napravljen dokraja [nesvršeni posao]; ant. svršen 2. koji nije završio ono što radi [nesvršeni student]; ant. svršen 3. gram. odr. koji izriče radnju koja traje [nesvršeni glagol]; sin. (imperfektivni); ant. (perfektivni), svršeni v. pod svršen

nèsvr̄šenōst

im. ž. G nèsvr̄šenosti, I nèsvr̄šenošću/nèsvr̄šenōsti gram. gramatička kategorija kojom se izriče da glagolska radnja traje; sin. (imperfektivnost); ant. (perfektivnost), svršenost

nȅšpula

im. ž. G nȅšpulē; mn. N nȅšpule, G nȅšpūlā v. mušmula

nȅšto

neodr. zam. G nȅčeg(a), DL nȅčem(u), A nȅšto, I nȅčīm(e) označuje što nepoznato, bilo što, ma što; sin. išta, što, štogod; ant. ništa ♦ netko i ~, usp. netko

nètaknūt

prid. G nètaknūta; odr. nètaknūtī, G nètaknūtōg(a); ž. nètaknūta, s. nètaknūto koji je čitav, onakav kakav je po svojoj prirodi, u koji nitko nije dirao

netàktičan

prid. G netàktična; odr. netàktičnī, G netàktičnōg(a); ž. netàktična, s. netàktično 1. koji se u društvu neprikladno ponaša [~ čovjek] 2. koji je neprimjeren društvu [netaktično ponašanje]; ant. taktičan

netàktičnōst

im. ž. G netàktičnosti, I netàktičnošću/netàktičnosti osobina onoga koji je netaktičan ili svojstvo onoga što je netaktično; ant. taktičnost

netemèljit

prid. G netemèljita; odr. netemèljitī, G netemèljitōg(a); ž. netemèljita, s. netemèljito 1. koji radi što loše i nepotpuno, koji u obzir ne uzima sve pojedinosti [~ službenik] 2. koji je napravljen loše i nepotpuno, u kojemu u obzir nisu uzete sve pojedinosti [netemeljito izvješće]; ant. temeljit

netemèljitōst

im. ž. G netemèljitosti, I netemèljitošću/netemèljitosti osobina onoga koji je netemeljit ili svojstvo onoga što je netemeljito; ant. temeljitost

nȅtko

neodr. zam. G nȅkog(a), D nȅkom(u/e), A nȅkog(a), L nȅkom(e/u), I nȅkīm(e) označuje neimenovanu osobu, bilo koga, ma koga; sin. itko, tko, tkogod; ant. nitko ♦ ~ i nešto važna osoba

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga