| nèstandardnī | prid. 〈G nèstandardnōg(a); ž. nèstandardnā, s. nèstandardnō〉 koji ne pripada standardu [~ oblik]; ant. standardni |
| nȅstāšan | prid. 〈G nȅstāšna; odr. nȅstāšnī, G nȅstāšnōg(a); ž. nȅstāšna, s. nȅstāšno; komp. nestàšnijī〉 1. koji je živ i razigran [nestašno dijete] 2. koji odražava živost i razigranost [~ izraz lica]; sin. vragolast |
| nèstašica | im. ž. 〈G nèstašicē; mn. N nèstašice, G nèstašīcā〉 stanje u kojemu se oskudijeva u svemu [živjeti u nestašici]; sin. bijeda, neimaština, oskudica, siromaštvo; ant. blagostanje, bogatstvo, obilje, raskoš |
| nestáško | im. m. 〈G nestáška, V nȅstāško; mn. N nestáški, G nèstāšākā/nèstāškā〉 hip. nestašan dječak |
| nestàšluk | im. m. 〈G nestàšluka; mn. N nestàšluci, G nestàšlūkā〉 1. razg. postupak onoga koji je nestašan 2. v. nestašnost |
| nȅstāšno | pril. 〈komp. nestàšnijē〉 živo i razigrano [~ skakutati] |
| nȅstāšnōst | im. ž. 〈G nȅstāšnosti, I nȅstāšnošću/nȅstāšnosti〉 osobina onoga koji je nestašan ili svojstvo onoga što je nestašno; sin. (nestašluk) |
| nèstati | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nèstanēm, 3. l. mn. nèstanū, imp. nèstani, aor. nèstah/nèstadoh, prid. r. nèstao〉 1. prestati postojati, biti na kraju [Ljubav je polako nestala.]; sin. iščeznuti; ant. pojaviti se; vidski parnjak: nestajati 2. postati neprimjetnim ili nevidljivim [~ u tami; ~ u daljini]; sin. iščeznuti, izgubiti se v. pod izgubiti; ant. pojaviti se; vidski parnjak: nestajati 3. ostati bez čega [Nestalo nam je kruha.]; vidski parnjak: nestajati 4. dospjeti na nepoznato mjesto [Nestao mi je pas.]; sin. izgubiti se v. pod izgubiti |
| nȅsti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. nèse, 3. l. mn. nèsū, aor. 3. l. jd. nȅse, imperf. 3. l. jd. nèsijāše, prid. r. ž. nȅsla, prid. t. nèsen〉 istiskivati iz tijela (o jajetu) |
| nèstranačkī | prid. 〈G nèstranačkōg(a); ž. nèstranačkā, s. nèstranačkō〉 koji se ne odnosi na stranke, koji ne pripada stranci [~ sustav; nestranačko vodstvo]; ant. stranački |
| nestr̀pljiv | prid. 〈G nestr̀pljiva; odr. nestr̀pljivī, G nestr̀pljivōg(a); ž. nestr̀pljiva, s. nestr̀pljivo; komp. nestrpljìvijī〉 1. koji nije miran i ustrajan u čemu, koji brzo izgubi strpljenje [~ bolesnik] 2. koji ne odražava mirnoću i ustrajnost u čemu, koji odražava brz gubitak strpljenja [nestrpljivo očekivanje]; ant. strpljiv |
| nestr̀pljivo | pril. 〈komp. nestrpljìvijē〉 bez strpljenja, sa željom da se nešto što prije dogodi [~ čekati]; ant. strpljivo |
| nestr̀pljivōst | im. ž. 〈G nestr̀pljivosti, I nestr̀pljivošću/nestr̀pljivosti〉 osobina onoga koji je nestrpljiv ili svojstvo onoga što je nestrpljivo; ant. strpljivost |
| nèstručan | prid. 〈G nèstručna; odr. nèstručnī, G nèstručnōg(a); ž. nèstručna, s. nèstručno〉 1. koji ne zna svoj posao, koji slabo poznaje svoju struku [nestručna osoba] 2. koji nije u skladu s pravilima struke [~ popravak]; ant. stručan |
| nèstručnōst | im. ž. 〈G nèstručnosti, I nèstručnošću/nèstručnosti〉 osobina onoga koji je nestručan ili svojstvo onoga što je nestručno; ant. stručnost |
| nèstručnjāk | |
| nestručnjàkinja | im. ž. 〈G nestručnjàkinjē; mn. N nestručnjàkinje, G nestručnjàkīnjā〉 žena koja školovanjem nije stekla znanja i vještine za rad u kojoj struci; sin. laikinja pren.; ant. stručnjakinja |
| nȅstvāran | prid. 〈G nȅstvārna; odr. nȅstvārnī, G nȅstvārnōg(a); ž. nȅstvārna, s. nȅstvārno; komp. nestvàrnijī〉 koji nije moguć u stvarnosti [nestvarna priča]; ant. stvaran |
| nesudiònica | im. ž. 〈G nesudiònicē; mn. N nesudiònice, G nesudiònīcā〉 žena koja ne sudjeluje u čemu [~ Domovinskoga rata; ~ natjecanja]; ant. sudionica |
| nesudiòničin | prid. 〈G nesudiòničina; ž. nesudiòničina, s. nesudiòničino〉 koji pripada nesudionici; ant. sudioničin |
| nesudiònīk | im. m. 〈G nesudioníka, V nȅsudionīče; mn. N nesudioníci, G nesudioníkā〉 osoba koja ne sudjeluje u čemu [~ Domovinskoga rata; ~ natjecanja]; ant. sudionik |
| nèsūđen | prid. 〈G nèsūđena; odr. nèsūđenī, G nèsūđenōg(a); ž. nèsūđena, s. nèsūđeno〉 koji komu nije dodijeljen usudom; ant. suđen |
| nesùglasan | prid. 〈G nesùglasna; odr. nesùglasnī, G nesùglasnōg(a); ž. nesùglasna, s. nesùglasno〉 koji se ne slaže s kim u mišljenju; ant. suglasan |
| nesùglasica | im. ž. 〈G nesùglasicē; mn. N nesùglasice, G nesùglasīcā〉 1. prepirka zbog različitih, suprotnih mišljenja, koristi ili zahtjeva 2. neslaganje u mišljenju; sin. nesuglasje |
| nesùglāsje | im. s. 〈G nesùglāsja〉 usp. nesuglasica |
| nesùmnjiv | prid. 〈G nesùmnjiva; odr. nesùmnjivī, G nesùmnjivōg(a); ž. nesùmnjiva, s. nesùmnjivo〉 koji ne izaziva sumnju [~ dokaz]; ant. sumnjiv |
| nesústāvan | prid. 〈G nesústāvna; odr. nesústāvnī, G nesústāvnōg(a); ž. nesústāvna, s. nesústāvno; komp. nesustàvnijī〉 u kojemu nema sustava, koji nije u skladu sa sustavom [nesustavna nastava; nesustavno istraživanje]; ant. sustavan |
| nesùvisao | |
| nesùvislo | pril. bez smisla [~ govoriti]; sin. besmisleno; ant. smisleno, suvislo |
| nesùvislōst | im. ž. 〈G nesùvislosti, I nesùvislošću/nesùvislosti〉 svojstvo onoga što je nesuvislo; sin. besmislenost; ant. smislenost, suvislost |
| nesvakìdašnjī | prid. 〈G nesvakìdašnjēg(a); ž. nesvakìdašnjā, s. nesvakìdašnjē〉 koji nije čest, običan ili očekivan [nesvakidašnja ljubaznost]; ant. svakidašnji |
| nȅsvijēst | im. ž. 〈G nȅsvijēsti, I nȅsvijēšću/nȅsvijēsti〉 stanje bez svijesti |
| nèsvjestan | prid. 〈G nèsvjesna; odr. nèsvjesnī, G nèsvjesnōg(a); ž. nèsvjesna, s. nèsvjesno; komp. nesvjèsnijī〉 1. koji nije posljedica svijesti, koji je učinjen bez sudjelovanja svijesti; sin. (automatski) 2. kojemu nedostaje spoznaja o čemu [~ ozbiljnosti problema]; ant. svjestan |
| nèsvjestica | im. ž. 〈G nèsvjesticē〉 med. kratkotrajan gubitak svijesti zbog poremećaja u radu srca ili smanjena dotoka krvi u mozak |
| nesvrhòvit | prid. 〈G nesvrhòvita; odr. nesvrhòvitī, G nesvrhòvitōg(a); ž. nesvrhòvita, s. nesvrhòvito〉 koji nema nikakvu svrhu, koji ne vodi nikakvu cilju [~ pristup rješavanju problema]; ant. svrhovit |
| nesvrhòvitōst | im. ž. 〈G nesvrhòvitosti, I nesvrhòvitošću/nesvrhòvitosti〉 svojstvo onoga što je nesvrhovito; ant. svrhovitost |
| nèsvrstān | prid. 〈G nèsvrstāna; odr. nèsvrstānī, G nèsvrstānōg(a); ž. nèsvrstāna, s. nèsvrstāno〉 koji nije raspoređen prema kakvu svojstvu, koji ne pripada nijednoj skupini; ant. svrstan v. pod svrstati |
| nèsvrstānōst | im. ž. 〈G nèsvrstānosti, I nèsvrstānošću/nèsvrstānosti〉 1. svojstvo onoga što je nesvrstano 2. pol. politički pokret koji je zagovarao ideju nepripadanja ni jednomu od dvaju političkih i vojnih blokova koje su u razdoblju hladnoga rata predvodile Sjedinjene Američke Države i Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika |
| nèsvr̄šen | prid. 〈G nèsvr̄šena; odr. nèsvr̄šenī, G nèsvr̄šenōg(a); ž. nèsvr̄šena, s. nèsvr̄šeno〉 1. koji nije napravljen dokraja [nesvršeni posao]; ant. svršen 2. koji nije završio ono što radi [nesvršeni student]; ant. svršen 3. gram. 〈odr.〉 koji izriče radnju koja traje [nesvršeni glagol]; sin. (imperfektivni); ant. (perfektivni), svršeni v. pod svršen |
| nèsvr̄šenōst | im. ž. 〈G nèsvr̄šenosti, I nèsvr̄šenošću/nèsvr̄šenōsti〉 gram. gramatička kategorija kojom se izriče da glagolska radnja traje; sin. (imperfektivnost); ant. (perfektivnost), svršenost |
| nȅšpula | im. ž. 〈G nȅšpulē; mn. N nȅšpule, G nȅšpūlā〉 v. mušmula |
| nȅšto | |
| nètaknūt | prid. 〈G nètaknūta; odr. nètaknūtī, G nètaknūtōg(a); ž. nètaknūta, s. nètaknūto〉 koji je čitav, onakav kakav je po svojoj prirodi, u koji nitko nije dirao |
| netàktičan | prid. 〈G netàktična; odr. netàktičnī, G netàktičnōg(a); ž. netàktična, s. netàktično〉 1. koji se u društvu neprikladno ponaša [~ čovjek] 2. koji je neprimjeren društvu [netaktično ponašanje]; ant. taktičan |
| netàktičnōst | im. ž. 〈G netàktičnosti, I netàktičnošću/netàktičnosti〉 osobina onoga koji je netaktičan ili svojstvo onoga što je netaktično; ant. taktičnost |
| netemèljit | prid. 〈G netemèljita; odr. netemèljitī, G netemèljitōg(a); ž. netemèljita, s. netemèljito〉 1. koji radi što loše i nepotpuno, koji u obzir ne uzima sve pojedinosti [~ službenik] 2. koji je napravljen loše i nepotpuno, u kojemu u obzir nisu uzete sve pojedinosti [netemeljito izvješće]; ant. temeljit |
| netemèljitōst | im. ž. 〈G netemèljitosti, I netemèljitošću/netemèljitosti〉 osobina onoga koji je netemeljit ili svojstvo onoga što je netemeljito; ant. temeljitost |
| nȅtko |