nèskladan | prid. 〈G nèskladna; odr. nèskladnī, G nèskladnōg(a); ž. nèskladna, s. nèskladno; komp. nesklàdnijī〉 1. koji nema pravilan odnos među sastavnim dijelovima, koji nema lijepe oblike [~ stas]; sin. nezgrapan 2. u kojemu vlada nesloga, nepovjerenje i nesuglasje [neskladna obitelj]; sin. nesložan; ant. (harmoničan), složan; ant. skladan |
nèskladno | |
nèskladnōst | im. ž. 〈G nèskladnosti, I nèskladnošću/nèskladnosti〉 1. svojstvo onoga što nema pravilan odnos sastavnih dijelova, što nema lijepe oblike; sin. nezgrapnost 2. svojstvo onoga u čemu vlada nesloga, nepovjerenje i nesuglasje; sin. nesložnost; ant. složnost; ant. skladnost |
nèsklon | prid. 〈G nèsklona; odr. nèsklonī, G nèsklonōg(a); ž. nèsklona, s. nèsklono〉 koji ne pokazuje sklonost prema komu ili čemu; sin. nenaklon, nenaklonjen; ant. naklon, naklonjen, sklon |
neskràtiv | prid. 〈G neskràtiva; odr. neskràtivī, G neskràtivōg(a); ž. neskràtiva, s. neskràtivo〉 koji se ne može skratiti (o razlomku); ant. skrativ |
nȅslān | prid. 〈G nȅslāna; odr. nȅslānī, G nȅslānōg(a); ž. nȅslāna, s. nȅslāno〉 1. koji nije dovoljno ili nije uopće začinjen solju [neslana juha; neslana riba; neslano meso]; ant. slan 2. pren. koji nije prikladan, umjestan [neslana šala] |
nȅslāvan | prid. 〈G nȅslāvna; odr. nȅslāvnī, G nȅslāvnōg(a); ž. nȅslāvna, s. nȅslāvno〉 koji je obilježen čime lošim [~ događaj; ~ kraj] |
neslobòda | im. ž. 〈G neslobòdē〉 1. nemogućnost da se samostalno misli i radi ono što se želi u okviru zakona, stanje prisile 2. stanje i položaj onoga koji je zatvoren, zatočen; sin. zatočeništvo; ant. sloboda |
nȅslobodan | prid. 〈G nȅslobodna; odr. nȅslobodnī, G nȅslobodnōg(a); ž. nȅslobodna, s. nȅslobodno; komp. neslobòdnijī〉 koji ne može slobodno djelovati, kojemu je sloboda ograničena [~ čovjek]; ant. slobodan |
neslòga | |
nèsložan | prid. 〈G nèsložna; odr. nèsložnī, G nèsložnōg(a); ž. nèsložna, s. nèsložno〉 u kojemu vlada nesloga, nepovjerenje i nesuglasje [nesložna obitelj]; sin. neskladan; ant. (harmoničan), skladan, složan |
nèsložno | |
nèslužben | prid. 〈G nèslužbena; odr. nèslužbenī, G nèslužbenōg(a); ž. nèslužbena, s. nèslužbeno〉 koji se ne pridržava određenih pravila ili kriterija; sin. (neformalan); ant. (formalan), služben |
nèslužbenī | |
nèsmiljen | prid. 〈G nèsmiljena; odr. nèsmiljenī, G nèsmiljenōg(a); ž. nèsmiljena, s. nèsmiljeno〉 1. koji nema milosrđa ili samilosti prema drugima [nesmiljena osoba] 2. koji odražava nedostatak milosrđa ili samilosti prema drugima [~ postupak]; sin. nemilosrdan, okrutan; ant. milosrdan |
nèsmīljenōst | im. ž. 〈G nèsmīljenosti, I nèsmīljenošću/nèsmīljenosti〉 osobina onoga koji je nesmiljen ili svojstvo onoga što je nesmiljeno; sin. nemilosrdnost, okrutnost; ant. milosrdnost |
nèsmotren | prid. 〈G nèsmotrena; odr. nèsmotrenī, G nèsmotrenōg(a); ž. nèsmotrena, s. nèsmotreno; komp. nesmotrènijī〉 1. koji postupa bez dovoljno razmišljanja [~ čovjek] 2. koji je dan ili donesen bez dovoljno razmišljanja [~ odgovor; nesmotrena odluka]; sin. brzoplet, lakomislen, nepromišljen; ant. promišljen |
nèsmotrenōst | im. ž. 〈G nèsmotrenosti, I nèsmotrenošću/nèsmotrenosti〉 1. osobina onoga koji postupa bez dovoljno razmišljanja 2. svojstvo onoga što je dano ili doneseno bez dovoljno razmišljanja; ant. promišljenost; sin. brzopletost, lakomislenost, nepromišljenost |
nèsnosan | prid. 〈G nèsnosna; odr. nèsnosnī, G nèsnosnōg(a); ž. nèsnosna, s. nèsnosno; komp. nesnòsnijī〉 koji se teško podnosi [~ gnjavator; nesnosna buka]; sin. nepodnošljiv; ant. podnošljiv |
nesnòšljiv | prid. 〈G nesnòšljiva; odr. nesnòšljivī, G nesnòšljivōg(a); ž. nesnòšljiva, s. nesnòšljivo; komp. nesnošljìvijī〉 1. koji ne prihvaća drukčija shvaćanja, ponašanje, običaje itd. [~ čovjek] 2. koji odražava čije neprihvaćanje drukčijih shvaćanja, ponašanja, običaja itd. [nesnošljivo ponašanje]; sin. netolerantan; ant. snošljiv, tolerantan |
nespòjiv | prid. 〈G nespòjiva; odr. nespòjivī, G nespòjivōg(a); ž. nespòjiva, s. nespòjivo〉 koji nije u skladu s čim, koji ne odgovara čemu; sin. nesukladan; ant. spojiv, sukladan |
nȅspokoj | im. m. 〈G nȅspokoja〉 stanje psihičkoga nemira, puno briga i uzbuđenja [osjećati ~]; ant. spokoj |
nȅsporazūm | im. m. 〈G nȅsporazūma; mn. N nȅsporazūmi, G nȅsporazūmā〉 1. zabuna zbog pogrešno shvaćene obavijesti [Došlo je do nesporazuma.] 2. nemogućnost da se postigne sporazum, pomire različita stajališta i načini razmišljanja [nesporazumi između dviju država] |
nèspreman | prid. 〈G nèspremna; odr. nèspremnī, G nèspremnōg(a); ž. nèspremna, s. nèspremno〉 koji nije pripremljen za što [biti ~ na gubitak]; sin. nepripravan; ant. gotov razg., pripravan, spreman |
nèspremno | pril. bez pripreme [~ odgovoriti]; ant. spremno |
nèspremnōst | im. ž. 〈G nèspremnosti, I nèspremnošću/nèspremnosti〉 osobina onoga koji je nespreman ili svojstvo onoga što je nespremno; sin. nepripravnost; ant. pripravnost, spremnost |
nèspretan | prid. 〈G nèspretna; odr. nèspretnī, G nèspretnōg(a); ž. nèspretna, s. nèspretno; komp. nesprètnijī〉 1. koji ne pokazuje lakoću i brzinu u tjelesnim pokretima [~ dječak]; ant. okretan, spretan 2. koji nije prikladan za rad [~ alat] 3. pren. a. koji se loše snalazi u kakvoj društvenoj ili životnoj situaciji [~ političar]; sin. nevješt; ant. spretan, vješt b. koji odražava loše snalaženje u kakvoj društvenoj ili životnoj situaciji [nespretna izjava]; sin. nevješt; ant. spretan, vješt |
nèspretno | pril. 〈komp. nesprètnijē〉 1. bez lakoće i okretnosti u tjelesnim pokretima [~ skočiti] 2. tako da pokazuje da se tko ne snalazi dobro u kakvoj društvenoj ili životnoj situaciji [~ se izraziti]; ant. spretno |
nèspretnōst | im. ž. 〈G nèspretnosti, I nèspretnošću/nèspretnosti〉 1. osobina onoga koji ne pokazuje lakoću i okretnost u tjelesnim pokretima; ant. spretnost 2. svojstvo onoga što nije prikladno za rad 3. pren. a. osobina onoga koji se loše snalazi u kakvoj društvenoj ili životnoj situaciji; ant. spretnost b. svojstvo onoga što odražava loše snalaženje u kakvoj društvenoj ili životnoj situaciji; ant. spretnost |
nesprèziv | prid. 〈G nesprèziva; odr. nesprèzivī, G nesprèzivōg(a); ž. nesprèziva, s. nesprèzivo〉 koji se ne može sprezati; ant. spreziv |
nèsputān | prid. 〈G nèsputāna; odr. nèsputānī, G nèsputānōg(a); ž. nèsputāna, s. nèsputāno; komp. nesputànijī〉 koji je slobodan, koji nije ničim zapriječen; ant. sputan |
nesrázmjer | im. m. → nerazmjer |
nesrázmjēran | prid. → nerazmjeran |
nèsreća | im. ž. 〈G nèsrećē; mn. N nèsreće, G nȅsrēćā〉 1. stanje u kojem nema zadovoljstva; ant. sreća 2. tragičan događaj u kojemu nastaje materijalna šteta i ljudske žrtve [doživjeti nesreću] |
nèsrēđen | |
nèsretan | prid. 〈G nèsretna; odr. nèsretnī, G nèsretnōg(a); ž. nèsretna, s. nèsretno; komp. nesrètnijī〉 1. koji je ispunjen nesrećom i nezadovoljstvom [~ čovjek; ~ život; nesretna starost; nesretno djetinjstvo] 2. koji donosi nesreću, koji ima loše, neželjene posljedice [~ broj; ~ odabir]; ant. sretan |
nèsretnica | im. ž. 〈G nèsretnicē; mn. N nèsretnice, G nèsretnīcā〉 žena koja nema sreće; ant. sretnica |
nèsretničin | prid. 〈G nèsretničina; ž. nèsretničina, s. nèsretničino〉 koji pripada nesretnici; ant. sretničin |
nèsretnīk | im. m. 〈G nèsretnīka, V nèsretnīče; mn. N nèsretnīci, G nèsretnīkā〉 osoba koja nema sreće; ant. sretnik |
nèsretno | |
nèsročan | prid. 〈G nèsročna; odr. nèsročnī, G nèsročnōg(a); ž. nèsročna, s. nèsročno〉 gram. koji se ne slaže s drugom riječi u rečenici ili skupini prema rodu, broju, padežu i licu [nesročni atribut]; sin. (nekongruentan); ant. (kongruentan), sročan |
nèsročnōst | im. ž. 〈G nèsročnosti, I nèsročnošću/nèsročnosti〉 gram. neslaganje riječi s drugom riječi u rečenici ili skupini u rodu, broju, padežu i licu; ant. (kongruencija), sročnost |
nȅstabīlan | prid. 〈G nȅstabīlna; odr. nȅstabīlnī, G nȅstabīlnōg(a); ž. nȅstabīlna, s. nȅstabīlno; komp. nestabìlnijī〉 1. koji nije dobro učvršćen, koji je labav, koji se klima [~ stol] 2. koji je krhkoga psihičkog ustroja; sin. (labilan), neuravnotežen; ant. uravnotežen; ant. stabilan |
nestabílnōst | im. ž. 〈G nestabílnosti, I nestabílnošću/nestabílnosti〉 1. svojstvo onoga što nije dobro učvršćeno, što je labavo, što se klima 2. osobina onoga koji je krhkoga psihičkog ustroja; sin. (labilnost), neuravnoteženost; ant. uravnoteženost; ant. stabilnost |
nèstajati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. nèstajēm, 3. l. mn. nèstajū, imp. nèstāj, aor. nèstajah, imperf. nèstajāh, prid. r. nèstajao〉 1. prestajati postojati, biti na kraju [Ljubav polako nestaje.]; sin. iščezavati; ant. pojavljivati se 2. ostajati bez čega [Nestaje nam kruha.] 3. postajati neprimjetnim ili sve manje vidljivim [~ u daljini; ~ u gomili]; sin. gubiti se v. pod gubiti, iščezavati; ant. pojavljivati se; vidski paranjak: nestati |
nȅstālan | prid. 〈G nȅstālna; odr. nȅstālnī, G nȅstālnōg(a); ž. nȅstālna, s. nȅstālno; komp. nestàlnijī〉 1. koji se stalno mijenja [nestalna vrijednost; nestalne cijene] 2. koji povremeno dolazi [~ prihod]; ant. stalan |
nȅstālnōst | im. ž. 〈G nȅstālnosti, I nȅstālnošću/nȅstālnosti〉 svojstvo onoga što je nestalno; ant. stalnost |
nèstanak |