im. ž. 〈G neprofesionálnosti, I neprofesionálnošću/neprofesionálnosti〉 osobina onoga koji je neprofesionalan ili svojstvo onoga što je neprofesionalno; ant. profesionalnost

prid. 〈G nepròhodna; odr. nepròhodnī, G nepròhodnōg(a); ž. nepròhodna, s. nepròhodno; komp. neprohòdnijī〉 1. kojim se ne može proći [~ put; neprohodna šuma] 2. pren. koji se teško može shvatiti [neprohodno štivo]; ant. prohodan

im. ž. 〈G nepròhodnosti, I nepròhodnošću/nepròhodnosti〉 svojstvo onoga što je neprohodno; ant. prohodnost

prid. 〈G neproìzvodnōg(a); ž. neproìzvodnā, s. neproìzvodnō〉 koji se ne odnosi na proizvodnju [neproizvodna djelatnost; ~ sektor]; ant. proizvodni

prid. 〈G neprólazna; odr. neprólaznī, G neprólaznōg(a); ž. neprólazna, s. neprólazno; komp. neprolàznijī〉 1. koji traje u vremenu, koji ne prolazi [neprolazno prijateljstvo]; sin. trajan 2. koji nije dovoljan za prolaz na ispitu ili u školi (o ocjeni); sin. negativan; ant. pozitivan; ant. prolazan

im. ž. 〈G neprólaznosti, I neprólaznošću/neprólaznosti〉 svojstvo onoga što traje traje u vremenu, što ne prolazi; sin. trajnost; ant. prolaznost

prid. 〈G nepròmišljena; odr. nepròmišljenī, G nepròmišljenōg(a); ž. nepròmišljena, s. nepròmišljeno; komp. nepromišljènijī〉 1. koji postupa bez dovoljno razmišljanja [~ čovjek] 2. koji je dan ili donesen bez dovoljno razmišljanja [~ odgovor; nepromišljena odluka]; sin. brzoplet, lakomislen, nesmotren; ant. promišljen

im. ž. 〈G nepròmišljenosti, I nepròmišljenošću/nepròmišljenosti〉 1. osobina onoga koji postupa bez dovoljno razmišljanja 2. svojstvo onoga što je dano ili doneseno bez dovoljno razmišljanja; ant. promišljenost; sin. brzopletost, lakomislenost, nesmotrenost

prid. 〈G nepromjènljiva; odr. nepromjènljivī, G nepromjènljivōg(a); ž. nepromjènljiva, s. nepromjènljivo〉 1. koji se ne mijenja, koji se ne može promijeniti [nepromjenljiva narav; nepromjenljivo ponašanje] 2. gram. koji se ne može mijenjati po oblicima [nepromjenljiva vrsta riječi]; sin. nepromjenjiv; ant. promjenljiv, promjenjiv

im. ž. 〈G nepromjènljivosti, I nepromjènljivošću/nepromjènljivosti〉 svojstvo onoga što je nepromjenljivo; sin. nepromjenjivost; ant. promjenljivost, promjenjivost

prid. 〈G nepromjènjiva; odr. nepromjènjivī, G nepromjènjivōg(a); ž. nepromjènjiva, s. nepromjènjivo〉 usp. nepromjenljiv

im. ž. 〈G nepromjènjivosti, I nepromjènjivošću/nepromjènjivosti〉 usp. nepromjenljivost

prid. 〈G nepromòčiva; odr. nepromòčivī, G nepromòčivōg(a); ž. nepromòčiva, s. nepromòčivo〉 koji ne može promočiti [nepromočive čizme]; ant. promočiv

prid. 〈G neprònična; odr. nepròničnī, G nepròničnōg(a); ž. neprònična, s. neprònično〉 koji nema potanko definirane elemente i načine postupanja, koji sadržava nejasnoće ili prikrivene namjere [~ rad državnih ustanova; ~ sustav ocjenjivanja; nepronična vlasnička struktura]; sin. nejasan, neproziran pren., ( netransparentan); ant. jasan, proničan, proziran pren., ( transparentan)

im. ž. 〈G nepròničnosti, I nepròničnošću/nepròničnosti〉 svojstvo onoga što nema potanko određene elemente i načine postupanja, što sadržava nejasnoće ili prikrivene namjere; sin. neprozirnost pren., ( netransparentnost); ant. proničnost, prozirnost pren., ( transparentnost)

prid. 〈G nepròpīsāna; odr. nepròpīsānī, G nepròpīsānōg(a); ž. nepròpīsāna, s. nepròpīsāno〉 koji nitko nije propisao [~ lijek]; ant. propisan

prid. 〈G nepròpisna; odr. nepròpisnī, G nepròpisnōg(a); ž. nepròpisna, s. nepròpisno〉 koji nije u skladu s propisom [nepropisna brzina; nepropisno parkiranje]; ant. propisan

im. ž. 〈G nepròpusnosti, I nepròpusnošću/nepròpusnosti〉 svojstvo onoga što je nepropusno; ant. propusnost

prid. 〈G nepròpusna; odr. nepròpusnī, G nepròpusnōg(a); ž. nepròpusna, s. nepròpusno〉 koji ne propušta vodu, vlagu, kišu i sl. [~ sloj gline]; ant. propustan

prid. 〈G nepròšīrena; odr. nepròšīrenī, G nepròšīrenōg(a); ž. nepròšīrena, s. nepròšīreno〉 koji nije učinjen širim; ant. proširen

prid. 〈G nȅprozīrna; odr. nȅprozīrnī, G nȅprozīrnōg(a); ž. nȅprozīrna, s. nȅprozīrno〉 1. kroz koji se ne vidi, kroz koji ne prolazi svjetlost [neprozirna folija; neprozirna ovojnica] 2. pren. a. koji se teško može prozreti [neprozirna laž] b. koji nema potanko definirane elemente i načine postupanja, koji sadržava nejasnoće ili prikrivene namjere [~ sustav ocjenjivanja; neprozirna vlasnička struktura]; sin. nejasan, neproničan, ( netransparentan); ant. jasan, proničan, ( transparentan); ant. proziran

im. ž. 〈G nȅprozīrnosti, I nȅprozīrnošću/nȅprozīrnosti〉 1. svojstvo onoga kroza što se ne vidi, kroza što ne prolazi svjetlost 2. pren. a. svojstvo onoga koji se teško može prozreti b. svojstvo onoga što nema potanko određene elemente i načine postupanja, što sadržava nejasnoće ili prikrivene namjere; sin. neproničnost, ( netransparentnost); ant. proničnost, ( transparentnost); ant. prozirnost

im. m. 〈G Neptúna〉 astr. osmi planet Sunčeva sustava, najudaljeniji planet od Sunca

im. m. 〈G nèpucāvca; mn. N nèpucāvci, G nèpucavācā〉 bot. suhi višesjemeni plod nekih biljaka koji ne puca kad dozrije; ant. pucavac

prid. 〈G nepunòznačna; odr. nepunòznačnī, G nepunòznačnōg(a); ž. nepunòznačna, s. nepunòznačno〉 gram. koji ima značenje samo u kontekstu, koji nema samostalno značenje [nepunoznačna riječ]; sin. suznačan; ant. punoznačan, samoznačan

im. ž. 〈G nepunòznačnicē; mn. N nepunòznačnice, G nepunòznačnīcā〉 jez. riječ koja ima manji stupanj određenosti značenja, prijedlog, veznik, čestica ili usklik; ant. punoznačnica

im. m. 〈G nepušáča, V nȅpušāču; mn. N nepušáči, G nepušáčā〉 osoba koja ne puši; ant. pušač

im. ž. 〈G nepušàčicē; mn. N nepušàčice, G nepušàčīcā〉 žena koja ne puši; ant. pušačica

prid. 〈G nepušàčičina; ž. nepušàčičina, s. nepušàčičino〉 koji pripada nepušačici; ant. pušačičin

im. m. 〈G nȅrāda〉 stanje bez rada, stanje u kojemu se ne radi ili se ne želi raditi; ant. rad

prid. 〈G nèrādnōg(a); ž. nèrādnā, s. nèrādnō〉 tijekom kojega se ne radi [neradna subota; ~ dani]; ant. radni

im. ž. 〈G nèrādnicē; mn. N nèrādnice, G nèrādnīcā〉 žena koja ne voli raditi, koja loše radi [Ona je velika ~.]; ant. radnica

prid. 〈G nèrādničina; ž. nèrādničina, s. nèrādničino〉 koji pripada neradnici; ant. radničin

im. m. 〈G nèrādnīka, V nèrādnīče; mn. N nèrādnīci, G nèrādnīkā〉 osoba koja ne voli raditi, koja loše radi [On je veliki ~.]; ant. radnik

pril. bez volje, bez zadovoljstva [Nerado o tome govori.]; ant. rado

im. s. 〈G neraspoložénja〉 loše raspoloženje

im. m. 〈G nȅrāsta; mn. N nȅrāsti, G nȅrāstā〉 neuškopljeni mužjak svinje

im. ž. 〈G neravnìnē; mn. N neravnìne, G neravnínā〉 površina koja nije ravna, koja ima udubine i izbočine; ant. ravnina

prid. 〈G nȅravnomjērna; odr. nȅravnomjērnī, G nȅravnomjērnōg(a); ž. nȅravnomjērna, s. nȅravnomjērno; komp. neravnomjèrnijī〉 koji nije podjednak, koji nije podjednako raspoređen ili zastupljen; ant. ravnomjeran

prid. 〈G nèravnoprāvna; odr. nèravnoprāvnī, G nèravnoprāvnōg(a); ž. nèravnoprāvna, s. nèravnoprāvno; komp. neravnopràvnijī〉 1. koji nema ista prava kao drugi [neravnopravni građani] 2. koji po nekim značajkama nije jednak s kim ili s čim drugim [~ protivnik; neravnopravna borba]; ant. ravnopravan

im. ž. 〈G neravnoprávnosti, I neravnoprávnošću/neravnoprávnosti〉 osobina onoga koji je neravnopravan ili svojstvo onoga što je neravnopravno; ant. ravnopravnost

prid. 〈G neràzborita; odr. neràzboritī, G neràzboritōg(a); ž. neràzborita, s. neràzborito; komp. nerazborìtijī〉 1. koji nema razbora, valjanu sposobnost razlučivanja, mišljenja i zaključivanja [~ čovjek] 2. koji nije posljedica valjana shvaćanja, mišljenja i zaključivanja [~ postupak]; sin. lud pren.; sin. nerazuman; ant. (racionalan), razborit, razuman

im. ž. 〈G neràzboritosti, I neràzboritošću/neràzboritosti〉 1. osobina onoga koji nema valjanu sposobnost shvaćanja, mišljenja i zaključivanja 2. svojstvo onoga što nije posljedica valjana shvaćanja, mišljenja i zaključivanja; sin. ludost pren.; sin. nerazumnost; ant. (racionalnost), razboritost, razumnost

prid. 〈G nȅrazdvōjna; odr. nȅrazdvōjnī, G nȅrazdvōjnōg(a); ž. nȅrazdvōjna, s. nȅrazdvōjno〉 1. koji je u veoma čvrstoj vezi i ne može se odvojiti od koga [nerazdvojni prijatelji] 2. v. nerazdvojiv

prid. 〈G nerazdvòjiva; odr. nerazdvòjivī, G nerazdvòjivōg(a); ž. nerazdvòjiva, s. nerazdvòjivo〉 koji je sastavni dio cjeline i ne može se odvojiti od čega [dva nerazdvojiva pojma]; sin. (nerazdvojan)

im. ž. 〈G nerazdvòjivosti, I nerazdvòjivošću/nerazdvòjivosti〉 svojstvo onoga što je nerazdvojivo

prid. 〈G nȅrazgovijētna; odr. nȅrazgovijētnī, G nȅrazgovijētnōg(a); ž. nȅrazgovijētna, s. nȅrazgovijētno; komp. nerazgovjètnijī〉 koji je izgovoren nejasno i nerazumljivo [~ odgovor; nerazgovijetno čitanje]; ant. razgovijetan

im. ž. 〈G nȅrazgovijētnosti, I nȅrazgovijētnošću/nȅrazgovijētnosti〉 svojstvo onoga što je nerazgovijetno; ant. razgovijetnost