prid. 〈G nètočna; odr. nètočnī, G nètočnōg(a); ž. nètočna, s. nètočno〉 1. koji sadržava pogrešku, koji ne odgovara istini [~ odgovor]; sin. (kriv, neispravan), nepravilan, pogrešan; ant. pravilan 2. koji ne dolazi na vrijeme, koji kasni [On je uvijek ~.] 3. koji nepravilno pokazuje sate, minute i sekunde [~ sat]; ant. točan

pril. tako da sadržava pogrešku, da ne odgovara istini [~ odgovoriti]; sin. (krivo, neispravno), pogrešno; ant. ispravno, pravilno, točno

im. ž. 〈G nètočnosti, I nètočnošću/nètočnosti〉 1. svojstvo onoga što sadržava pogrešku, što ne odgovara istini; sin. (neispravnost), nepravilnost; ant. pravilnost 2. osobina onoga koji ne dolazi na vrijeme, koji kasni 3. svojstvo onoga što nepravilno pokazuje sate, minute i sekunde (o satu); ant. točnost

prid. 〈G netoleràntna; odr. netoleràntnī, G netoleràntnōg(a); ž. netoleràntna, s. netoleràntno; komp. netoleràntnijī〉 1. koji ne prihvaća drukčija shvaćanja, ponašanje, običaje itd. [~ čovjek] 2. koji odražava čije neprihvaćanje drukčijih shvaćanja, ponašanja, običaja itd. [nesnošljivo ponašanje]; sin. nesnošljiv; ant. snošljiv, tolerantan

pril. prije kratkoga vremena, malo prije [Netom je stigao.]; sin. istom, tek

im. m. 〈G nȅtopīra, I nȅtopīrom; mn. N nȅtopīri, G nȅtopīrā〉 zool. 1. 〈mn.〉 red letećih sisavaca plodvaša koji noću lete s pomoću letnice, a danju spavaju okrenuti naglavce 2. pripadnik istoimenoga reda; sin. šišmiš

prid. 〈G netòpiva; odr. netòpivī, G netòpivōg(a); ž. netòpiva, s. netòpivo〉 koji se ne može otopiti; sin. netopljiv; ant. topiv, topljiv

im. ž. 〈G netòpivosti, I netòpivošću/netòpivosti〉 svojstvo onoga što nije topivo; sin. netopljivost; ant. topivost, topljivost

prid. 〈G netòpljiva; odr. netòpljivī, G netòpljivōg(a); ž. netòpljiva, s. netòpljivo〉 usp. netopiv

im. ž. 〈G netòpljivosti, I netòpljivošću/netòpljivosti〉 usp. netopivost

pril. bez traga, bez ikakva znaka o postojanju [nestati ~]

prid. 〈G netransparèntna; odr. netransparèntnī, G netransparèntnōg(a); ž. netransparèntna, s. netransparèntno〉 1. v. nejasan 2. v. nejasan, neproničan, neproziran

prid. 〈G netrpèljiva; odr. netrpèljivī, G netrpèljivōg(a); ž. netrpèljiva, s. netrpèljivo〉 1. koji je isključiv i nesnošljiv [~ susjed] 2. koji odražava isključivost i nesnošljivost [~ nastup]

im. ž. 〈G netrpèljivosti, I netrpèljivošću/netrpèljivosti〉 osobina onoga koji je netrpeljiv ili svojstvo onoga što je netrpeljivo

prid. 〈G nètvārnōg(a); ž. nètvārnā, s. nètvārnō〉 u kojemu se ne nalazi tvar, koji se ne sastoji od tvari; sin. (nematerijalni); ant. (materijalni), tvarni

prid. 〈G netvòrbenōg(a); ž. netvòrbenā, s. netvòrbenō〉 gram. koji ne sudjeluje u tvorbi riječi; sin. nerječotvorni; ant. rječotvorni, tvorbeni

im. ž. 〈G netvorènicē〉 gram. riječ koja se ne može rastaviti na tvorbene sastavnice; ant. tvorenica

prid. 〈G neubròjiva; odr. neubròjivī, G neubròjivōg(a); ž. neubròjiva, s. neubròjivo〉 v. neuračunljiv, neuračunjiv

im. ž. 〈G neubròjivosti, DL neubròjivošću/neubròjivosti〉 v. neuračunljivost, neuračunjivost

prid. ž. 〈G nȅudānē〉 koja nije sklopila brak (o ženi); ant. udana v. pod udati

prid. 〈G nȅudobna; odr. nȅudobnī, G nȅudobnōg(a); ž. nȅudobna, s. nȅudobno; komp. neudòbnijī〉 koji je loše kakvoće ili oblika te pri uporabi stvara osjećaj nezadovoljstva [~ naslonjač; neudobne cipele]; ant. udoban

pril. 〈komp. neudòbnijē〉 tako da prouzročuje osjećaj nezadovoljstva [~ sjediti]; ant. udobno

im. ž. 〈G neudóbnosti, I neudóbnošću/neudóbnosti〉 svojstvo onoga što je neudobno; ant. udobnost

prid. 〈G neugàsiva; odr. neugàsivī, G neugàsivōg(a); ž. neugàsiva, s. neugàsivo〉 1. koji se ne može ugasiti [neugasiva vatra] 2. pren. koji se ne može zadovoljiti [neugasiva žeđ za znanjem]; sin. neutaživ; ant. utaživ

prid. 〈G nȅuglēdna; odr. nȅuglēdnī, G nȅuglēdnōg(a); ž. nȅuglēdna, s. nȅuglēdno; komp. neuglèdnijī〉 koji ne privlači pozornost vanjštinom, koji izgleda ispodprosječno [~ muškarac]

im. ž. 〈G nȅuglēdnosti, I nȅuglēdnošću/nȅuglēdnosti〉 osobina onoga koji je neugledan ili svojstvo onoga što je neugledno

im. ž. 〈G nȅugodē; mn. N nȅugode, G nȅugōdā〉 stanje prouzročeno čime neugodnim; ant. ugoda

prid. 〈G nȅugodna; odr. nȅugodnī, G nȅugodnōg(a); ž. nȅugodna, s. nȅugodno; komp. neugòdnijī〉 1. koji izaziva neugodu ili nezadovoljstvo [~ susret; neugodno iznenađenje] 2. koji je u ophođenju neljubazan i netaktičan [~ čovjek]; sin. nezgodan; ant. ugodan

pril. 〈komp. neugòdnijē〉 tako da ne pruža ugodu ili zadovoljstvo [~ se iznenaditi]; ant. ugodno

im. ž. 〈G neugódnosti, I neugódnošću/neugódnosti; mn. N neugódnosti, G neugódnostī〉 1. 〈jd.〉 osobina onoga koji je neugodan ili svojstvo onoga što je neugodno 2. neugodan događaj [doživjeti ~]

prid. 〈G neùhrānjena; odr. neùhrānjenī, G neùhrānjenōg(a); ž. neùhrānjena, s. neùhrānjeno〉 koji u organizmu nema dovoljno hranjivih tvari za normalan razvoj [neuhranjeno dijete]; sin. pothranjen; ant. uhranjen

im. ž. 〈G neùhrānjenosti, I neùhrānjenošću/neùhrānjenosti〉 osobina onoga koji je neuhranjen; sin. pothranjenost; ant. uhranjenost

prid. 〈G neuhvàtljiva; odr. neuhvàtljivī, G neuhvàtljivōg(a); ž. neuhvàtljiva, s. neuhvàtljivo; komp. neuhvatljìvijī〉 koji se ne može uhvatiti; ant. uhvatljiv

im. ž. 〈G neuhvàtljivosti, I neuhvàtljivošću/neuhvàtljivosti〉 osobina onoga koji je neuhvatljiv ili svojstvo onoga što je neuhvatljivo; ant. uhvatljivost

prid. 〈G nèuka; odr. nèukī, G nèukōg(a); ž. nèuka, s. nèuko〉 koji nije stekao nikakva znanja [~ čovjek]; ant. učen

im. ž. 〈G nèukosti, I nèukošću/nèukosti〉 osobina onoga koji je neuk; ant. učenost

im. m. 〈G nȅukūsa〉 nedostatak ukusa

prid. 〈G nȅukūsna; odr. nȅukūsnī, G nȅukūsnōg(a); ž. nȅukūsna, s. nȅukūsno; komp. neukùsnijī〉 1. koji nema dobar okus [neukusni kolači]; ant. fin, ukusan 2. koji odražava nedostatak smisla za lijepo i skladno [neukusna haljina]; ant. ukusan 3. koji odražava nedostatak dobroga odgoja ili nepoznavanje pravila ponašanja u društvu [neukusna primjedba]

im. ž. 〈G nȅukusnosti, I nȅukusnošću/nȅukusnosti〉 1. svojstvo onoga što nema dobar okus; ant. finoća, ukusnost 2. svojstvo onoga što odražava nedostatak smisla za lijepo i skladno; ant. ukusnost 3. svojstvo onoga što odražava nedostatak dobroga odgoja ili nepoznavanje pravila ponašanja u društvu

prid. 〈G neùljudna; odr. neùljudnī, G neùljudnōg(a); ž. neùljudna, s. neùljudno; komp. neuljùdnijī〉 1. koji se ne zna lijepo ponašati, koji ne poštuje uobičajena pravila ponašanja; sin. prost 2. koji pokazuje čije loše ponašanje, nepoštovanje pravila ponašanja [~ odgovor]; sin. nepristojan; ant. pristojan, uljudan

pril. 〈komp. neuljùdnijē〉 tako da se ne poštuju uobičajena pravila reda i pristojnosti [~ razgovarati]; sin. nepristojno; ant. pristojno, uljudno

im. ž. 〈G neùljudnosti, I neùljudnošću/neùljudnosti〉 osobina onoga koji je neuljudan ili svojstvo onoga što je neuljudno; sin. nepristojnost; ant. pristojnost, uljudnost

prid. 〈G nȅumītna; odr. nȅumītnī, G nȅumītnōg(a); ž. nȅumītna, s. nȅumītno〉 1. v. neizbježan 2. v. neumoljiv

prid. 〈G neùmjerena; odr. neùmjerenī, G neùmjerenōg(a); ž. neùmjerena, s. neùmjereno; komp. neumjerènijī〉 1. koji nema mjere u čemu [~ čovjek] 2. koji je veći nego što je potrebno ili uobičajeno [neumjerene cijene]; ant. umjeren

im. ž. 〈G neùmjerenosti, I neùmjerenošću/neùmjerenosti〉 osobina onoga koji je neumjeren ili svojstvo onoga što je neumjereno; ant. umjerenost

im. ž. 〈G neùmjesnosti, I neùmjesnošću/neùmjesnosti〉 svojstvo onoga što je neumjesno; ant. umjesnost

prid. 〈G neùmjesna; odr. neùmjesnī, G neùmjesnōg(a); ž. neùmjesna, s. neùmjesno; komp. neumjèsnijī〉 koji ne odgovara okolnostima ili nije u skladu s pravilima pristojnoga ponašanja [~ prigovor; neumjesno pitanje]; ant. umjestan

prid. 〈G neumòljiva; odr. neumòljivī, G neumòljivōg(a); ž. neumòljiva, s. neumòljivo; komp. neumoljìvijī〉 1. koji nema razumijevanja za čije molbe, koji ne popušta u mišljenjima i ponašanju [~ neprijatelj] 2. koji je postojan unatoč nastojanjima da se dokaže drukčije [neumoljiva logika; neumoljive činjenice]; sin. (neumitan)