im. ž. 〈G neumòljivosti, I neumòljivošću/neumòljivosti〉 osobina onoga koji je neumoljiv ili svojstvo onoga što je neumoljivo

prid. 〈G nȅumōrna; odr. nȅumōrnī, G nȅumōrnōg(a); ž. nȅumōrna, s. nȅumōrno; komp. neumòrnijī〉 koji neprekidno radi i ne odustaje od postizanja cilja [~ istraživač]

im. ž. 〈G nȅumōrnosti, I nȅumōrnošću/nȅumōrnosti〉 osobina onoga koji je neumoran

prid. 〈G neunìštiva; odr. neunìštivī, G neunìštivōg(a); ž. neunìštiva, s. neunìštivo〉 koji se ne može uništiti [~ duh]

im. ž. 〈G neunìštivosti, I neunìštivošću/neunìštivosti〉 svojstvo onoga što je neuništivo

prid. 〈G neuobìčājena; odr. neuobìčājenī, G neuobìčājenōg(a); ž. neuobìčājena, s. neuobìčājeno; komp. neuobičajènijī〉 koji nije običan ili očekivan [neuobičajen slučaj]; sin. rijedak; ant. čest, nerijedak, uobičajen

im. ž. 〈G neuobìčājenosti, I neuobìčājenošću/neuobìčājenosti〉 svojstvo onoga što je neuobičajeno; ant. uobičajenost

prid. 〈G neuòčljiva; odr. neuòčljivī, G neuòčljivōg(a); ž. neuòčljiva, s. neuòčljivo〉 koji se teško uočava [~ kaput]; sin. (neupadljiv); ant. uočljiv

im. ž. 〈G neuòčljivosti, I neuòčljivošću/neuòčljivosti〉 svojstvo onoga što je neuočljivo; sin. (neupadljivost); ant. uočljivost

prid. 〈G neupàdljiva; odr. neupàdljivī, G neupàdljivōg(a); ž. neupàdljiva, s. neupàdljivo〉 v. neuočljiv

im. ž. 〈G neupàdljivosti, I neupàdljivošću/neupàdljivosti〉 v. neuočljivost

prid. 〈G neùpitna; odr. neùpitnī, G neùpitnōg(a); ž. neùpitna, s. neùpitno〉 koji se ne dovodi u pitanje, koji je siguran ili jasan [~ uspjeh]; sin. nedvojben; ant. dvojben, upitan

im. ž. 〈G neùpitnosti, I neùpitnošću/neùpitnosti〉 svojstvo onoga što je neupitno; sin. nedvojbenost; ant. dvojbenost, upitnost

prid. 〈G neuporàbiva; odr. neuporàbivī, G neuporàbivōg(a); ž. neuporàbiva, s. neuporàbivo〉 koji se ne može rabiti [~ bicikl]; sin. neuporabljiv, ( neupotrebiv), neupotrebljiv; ant. uporabiv, uporabljiv, ( upotrebiv), upotrebljiv

im. ž. 〈G neuporàbivosti, I neuporàbivošću/neuporàbivosti〉 svojstvo onoga što je neuporabivo; sin. neuporabljivost, ( neupotrebivost), neupotrebljivost; ant. uporabivost, uporabljivost, ( upotrebivost), upotrebljivost

prid. 〈G neuporàbljiva; odr. neuporàbljivī, G neuporàbljivōg(a); ž. neuporàbljiva, s. neuporàbljivo〉 usp. neuporabiv

im. ž. 〈G neuporàbljivosti, I neuporàbljivošću/neuporàbljivosti〉 usp. neuporabivost

prid. 〈G neupotrèbiva; odr. neupotrèbivī, G neupotrèbivōg(a); ž. neupotrèbiva, s. neupotrèbivo〉 v. neupotrebljiv

im. ž. 〈G neupotrèbivosti, I neupotrèbivošću/neupotrèbivosti〉 v. neupotrebljivost

prid. 〈G neupotrèbljiva; odr. neupotrèbljivī, G neupotrèbljivōg(a); ž. neupotrèbljiva, s. neupotrèbljivo〉 koji se ne može upotrebljavati [~ bicikl]; sin. neuporabiv, neuporabljiv, ( neupotrebiv); ant. uporabiv, uporabljiv, ( upotrebiv), upotrebljiv

im. ž. 〈G neupotrèbljivosti, I neupotrèbljivošću/neupotrèbljivosti〉 svojstvo onoga što je neupotrebljivo; sin. neuporabivost, neuporabljivost, ( neupotrebivost); ant. uporabivost, uporabljivost, ( upotrebivost), upotrebljivost

prid. 〈G nȅuprāvnōg(a); ž. nȅuprāvnā, s. nȅuprāvnō〉 koji se ne nalazi pod mjerodavnošću uprave ◇ ~ govor gram. govor koji nije izravno upravljen komu; ~ postupak skup pravnih pravila koja se odnose na predmete, poslovne postupke i aktivnosti koji se ne provode kao upravni postupak; ant. upravni

prid. 〈G neuračùnljiva; odr. neuračùnljivī, G neuračùnljivōg(a); ž. neuračùnljiva, s. neuračùnljivo〉 prav. koji nije svjestan svojih postupaka i ponašanja; sin. (neubrojiv), neuračunjiv; ant. (ubrojiv), uračunljiv, uračunjiv

im. ž. 〈G neuračùnljivosti, I neuračùnljivošću/neuračùnljivosti〉 prav. osobina onoga koji je neuračunljiv; sin. (neubrojivost), neuračunjivost; ant. (ubrojivost), uračunljivost, uračunjivost

prid. 〈G neuračùnjiva; odr. neuračùnjivī, G neuračùnjivōg(a); ž. neuračùnjiva, s. neuračùnjivo〉 usp. neuračunljiv

im. ž. 〈G neuračùnjivosti, I neuračùnjivošću/neuračùnjivosti〉 usp. neuračunljivost

prid. 〈G neuravnòtēžena; odr. neuravnòtēženī, G neuravnòtēženōg(a); ž. neuravnòtēžena, s. neuravnòtēženo; komp. neuravnotežènijī〉 1. u kojemu dijelovi nisu u skladnome odnosu [neuravnotežena prehrana] 2. koji je krhkoga psihičkog ustroja; sin. (labilan), nestabilan; ant. (stabilan); ant. uravnotežen

im. ž. 〈G neuravnòtēženosti, I neuravnòtēženošću/neuravnòtēženosti〉 1. svojstvo onoga u čemu dijelovi nisu u skladnome odnosu 2. osobina onoga koji je krhkoga psihičkog ustroja; sin. (labilnost), nestabilnost; ant. stabilnost; ant. uravnoteženost

prid. 〈G nȅuredna; odr. nȅurednī, G nȅurednōg(a); ž. nȅuredna, s. nȅuredno; komp. neurèdnijī〉 1. koji ne pazi na red i ne brine se o njemu [~ dječak] 2. u kojemu ne vlada red [~ razred; neuredno dvorište] 3. koji nije u skladu s redom i pravilima [~ život]; ant. uredan

pril. 〈komp. neurèdnijē〉 1. tako da ne vlada red [~ složiti] 2. tako da nije u skladu s redom i pravilima [~ živjeti]; ant. uredno

im. ž. 〈G nȅurednosti, I nȅurednošću/nȅurednosti〉 osobina onoga koji je neuredan ili svojstvo onoga što je neuredno; ant. urednost

im. m. 〈G nèurīta; mn. N nèurīti, G nèurītā〉 anat. živčano vlakno

im. m. 〈G neuròloga, V neuròlože; mn. N neuròlozi, G neuròlōgā〉 liječnik koji se bavi neurologijom

im. ž. 〈G neurològijē〉 med. grana medicine koja se bavi liječenjem bolesti živčanoga sustava

im. ž. 〈G neuròloginjē; mn. N neuròloginje, G neuròlogīnjā〉 liječnica koja se bavi neurologijom

prid. 〈G neuròloškōg(a); ž. neuròloškā, s. neuròloškō〉 koji se odnosi na neurologe i neurologiju [~ poremećaji]

im. m. 〈G nèurōna; mn. N nèurōni, G nèurōnā〉 biol. živčana stanica, temeljna gradivna i funkcionalna jedinica živčanoga sustava

prid. 〈G neuròtična; odr. neuròtičnī, G neuròtičnōg(a); ž. neuròtična, s. neuròtično; komp. neurotìčnijī〉 1. koji boluje od neuroze 2. v. živčan

im. ž. 〈G neurózē; mn. N neuróze, G neurózā〉 med. psihički poremećaj koji se očituje kao depresija, tjeskoba, histerija, opsesija ili hipohondrija

prid. 〈G neùsīljena; odr. neùsīljenī, G neùsīljenōg(a); ž. neùsīljena, s. neùsīljeno; komp. neusiljènijī〉 v. prirodan

prid. 〈G nèuspjela; odr. nèuspjelī, G nèuspjelōg(a); ž. nèuspjela, s. nèuspjelo〉 1. koji nije postigao uspjeh [neuspjeli slikar]; sin. neuspješan; ant. uspio, uspješan 2. koji nije doveo do željenoga cilja [~ pokušaj]; sin. neuspješan; ant. uspio, uspješan 3. u čijemu se uzgoju ili razvoju nije postigao uspjeh [neuspjela biljka]

im. m. 〈G nȅuspjeha; mn. N nȅuspjesi, G nȅuspjēhā〉 pothvat koji nije uspio, koji je pogrešno zamišljen ili izveden [poslovni ~]; sin. promašaj pren.; ant. uspjeh

im. ž. 〈G nèuspjelosti, I nèuspjelošću/nèuspjelosti〉 osobina onoga koji je neuspio ili svojstvo onoga što je neuspjelo; sin. neuspješnost; ant. uspjelost, uspješnost

prid. 〈G nȅuspješna; odr. nȅuspješnī, G nȅuspješnōg(a); ž. nȅuspješna, s. nȅuspješno〉 1. koji nije postigao uspjeh [neuspješan slikar] 2. koji nije doveo do željenoga cilja [neuspješan pokušaj]; sin. neuspio; ant. uspio, uspješan

im. ž. 〈G nȅuspješnosti, I nȅuspješnošću/nȅuspješnosti〉 usp. neuspjelost

prid. 〈G neusporèdiva; odr. neusporèdivī, G neusporèdivōg(a); ž. neusporèdiva, s. neusporèdivo〉 koji se ne može s kim ili s čim usporediti; ant. usporediv

im. ž. 〈G neustávnosti, I neustávnošću/neustávnosti〉 svojstvo onoga što nije u skladu s ustavom [~ zakonskih odredaba]; ant. ustavnost

prid. 〈G neustràšiva; odr. neustràšivī, G neustràšivōg(a); ž. neustràšiva, s. neustràšivo〉 koji ne osjeća strah, koji se ničega ne boji [~ borac]; sin. hrabar, odvažan, smion, smjel; ant. bojažljiv, plah, plašljiv