im. ž. 〈G neustràšivosti, I neustràšivošću/neustràšivosti〉 osobina onoga koji je neustrašiv; sin. hrabrost, odvažnost, smionost; ant. bojažljivost, plahost, plašljivost

prid. 〈G neutàživa; odr. neutàživī, G neutàživōg(a); ž. neutàživa, s. neutàživo〉 koji se ne može utažiti; sin. neugasiv; ant. utaživ

prid. 〈G nȅutješna; odr. nȅutješnī, G nȅutješnōg(a); ž. nȅutješna, s. nȅutješno〉 1. kojega se ne može utješiti [~ udovac] 2. koji je posljedica velike žalosti, koji je posljedica toga što se koga ne može utješiti [~ plač]; sin. neutješiv, neutješljiv

prid. 〈G neutjèšiva; odr. neutjèšivī, G neutjèšivōg(a); ž. neutjèšiva, s. neutjèšivo〉 usp. neutješan

prid. 〈G neutjèšljiva; odr. neutjèšljivī, G neutjèšljivōg(a); ž. neutjèšljiva, s. neutjèšljivo〉 usp. neutješan

pril. tako da izražava da se koga ne može utješiti [~ plakati]

prid. 〈G nȅutrālna; odr. nȅutrālnī, G nȅutrālnōg(a); ž. nȅutrālna, s. nȅutrālno; komp. neutràlnijī〉 1. koji ne pristaje ni uz jednu stranu, koji se odnosi podjednako prema svima [~ promatrač]; sin. nepristran; ant. pristran 2. koji odražava nepristajanje ni uz jednu stranu, koji odražava podjednak odnos prema svima [neutralno stajalište]; sin. nepristran; ant. pristran 3. koji nije određen ili posebno izražen [neutralna boja] 4. 〈pozitiv〉 kem. koji ne daje ni baznu ni kiselu reakciju

im. ž. 〈G neutralizácijē〉 1. dovođenje u neutralno stanje, uklanjanje opreke ili različitosti [~ dugoga i kratkoga a]; sin. (neutraliziranje) 2. kem. kemijska reakcija zbog koje otopina prestaje biti bazna ili kisela

im. s. 〈G neutralizírānja〉 v. neutralizacija

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. neutralìzīrām, 3. l. mn. neutralizírajū, imp. neutralìzīrāj, aor. neutralizírah, imperf. neutralìzīrāh, prid. r. neutralizírao, prid. t. neutralìzīrān〉 1. dovesti/dovoditi u neutralno stanje, ukloniti/uklanjati opreke ili različitosti 2. provesti/provoditi kemijsku reakciju neutralizacije

im. ž. 〈G neutrálnosti, I neutrálnošću/neutrálnosti〉 osobina onoga koji je neutralan ili svojstvo onoga što je neutralno; sin. nepristranost

im. m. 〈G nèutrōna; mn. N nèutrōni, G nèutrōnā〉 fiz. elementarna čestica bez električnoga naboja koja je uz proton sastavni dio atomske jezgre

prid. 〈G nèutrōnskōg(a); ž. nèutrōnskā, s. nèutrōnskō〉 koji se odnosi na neutrone

prid. 〈G neuvjèrljiva; odr. neuvjèrljivī, G neuvjèrljivōg(a); ž. neuvjèrljiva, s. neuvjèrljivo; komp. neuvjerljìvijī〉 1. koji nije onakav kakav bi trebao biti, koji ne ostavlja očekivani dojam [~ glumac; neuvjerljiva gluma] 2. kojemu se ne može vjerovati, koji ostavlja mjesta sumnji [~ dokaz]; ant. uvjerljiv

im. ž. 〈G neuvjèrljivosti, I neuvjèrljivošću/neuvjèrljivosti〉 osobina onoga koji je neuvjerljiv ili svojstvo onoga što je neuvjerljivo; ant. uvjerljivost

im. m. 〈G nevàljālca, V nȅvaljālče; mn. N nevàljālci, G nevàljalācā〉 osoba, najčešće dječak, koja se ne ponaša kako valja, koja je neposlušna

prid. 〈G nevàljālčeva; ž. nevàljālčeva, s. nevàljālčevo〉 koji pripada nevaljalcu

im. ž. 〈G nevàljālkē, DL nevàljālki; mn. N nevàljālke, G nevàljālkā/nevàljālkī〉 ženska osoba, najčešće djevojčica, koja se ne ponaša kako valja, koja je neposlušna

prid. 〈G nevàljala; odr. nevàljalī, G nevàljalōg(a); ž. nevàljala, s. nevàljalo; komp. nevaljàlijī〉 1. koji je loš, bez morala ili nepristojan [~ čovjek] 2. koji se ne ponaša kako valja, koji nije poslušan [nevaljala djeca]

prid. 〈G nȅvāžna; odr. nȅvāžnī, G nȅvāžnōg(a); ž. nȅvāžna, s. nȅvāžno; komp. nevàžnijī〉 koji nije za što vrijedan ili koristan, koji se može zanemariti [~ propust]; sin. (beznačajan), nebitan; ant. bitan, ključan, važan, ( značajan)

prid. 〈G nȅvelika; odr. nȅvelikī, G nȅvelikōg(a); ž. nȅvelika, s. nȅveliko〉 koji kakvim svojstvom ili obilježjem nije osobito velik, složen ili važan [~ posao; ~ problem; nevelika pogreška]; sin. malen, mali; ant. velik

im. ž. 〈G nèvērē; mn. N nèvēre, G nèvērā〉 met. kratkotrajna vremenska nepogoda izazvana velikim vrućinama

prid. 〈G nȅverbālnōg(ā); ž. nȅverbālnā, s. nȅverbālnō〉 koji nije izražen riječima; ant. verbalni

im. m. 〈G neverína; mn. N neveríni, G neverínā〉 met. manja, slabija nevera

prid. 〈G nȅvesela; odr. nȅveselī, G nȅveselōg(a); ž. nȅvesela, s. nȅveselo; komp. nevesèlijī〉 1. koji osjeća tugu, žalost [Danas sam ~.] 2. koji izražava, očituje tugu, žalost [nevesela vijest; ~ pogled]; sin. tužan, žalostan; ant. radostan, sretan, veseo

prid. 〈G nevìdljiva; odr. nevìdljivī, G nevìdljivōg(a); ž. nevìdljiva, s. nevìdljivo〉 1. koji se ne može vidjeti, ali postoji [nevidljive pukotine]; ant. vidljiv 2. koji se ne može zapaziti ili prepoznati [nevidljiva opasnost; nevidljive posljedice]; ant. vidljiv 3. koji se može vidjeti samo uz primjenu posebnih tehnika [nevidljiva tinta; nevidljivi zrakoplov] 4. pren. koji djeluje potajno, upravlja ljudima ili događajima i radi u svoju korist [nevidljivi protivnik]

im. ž. 〈G nevìdljivosti, I nevìdljivošću/nevìdljivosti〉 1. svojstvo onoga što se ne može vidjeti, ali postoji; ant. vidljivost 2. svojstvo onoga što se ne može zapaziti ili prepoznati; ant. vidljivost 3. svojstvo onoga što se može vidjeti samo uz primjenu posebnih tehnika 4. osobina onoga koji djeluje potajno, upravlja ljudima ili događajima i radi u svoju korist

prid. 〈G nèviđena; odr. nèviđenī, G nèviđenōg(a); ž. nèviđena, s. nèviđeno〉 koji još nije viđen, koji je izniman po kojemu svojstvu [~ uspjeh; ~ poraz]

prid. 〈G nȅvīna; odr. nȅvīnī, G nȅvīnōg(a); ž. nȅvīna, s. nȅvīno; komp. nevìnijī〉 1. 〈pozitiv〉 koji nije počinio što loše ili zabranjeno, koji nije ništa skrivio [Sud ga je proglasio nevinim.]; sin. (nedužan); ant. kriv 2. koji je bez iskustva [nevina djeca] 3. 〈pozitiv〉 koji nije imao spolni odnos [nevina djevojka] 4. pren. koji je u skladu s moralnim normama [nevine misli]; ant. pokvaren

im. ž. 〈G nȅvīnosti, I nȅvīnošću/nȅvīnosti〉 1. osobina onoga koji nije počinio što loše ili zabranjeno, koji nije ništa skrivio; sin. (nedužnost) 2. osobina onoga koji je bez iskustva 3. osobina onoga koji nije imao spolni odnos 4. svojstvo onoga što je u skladu s moralnim normama; ant. pokvarenost

prid. 〈G nȅvjenčāna; odr. nȅvjenčānī, G nȅvjenčānōg(a); ž. nȅvjenčāna, s. nȅvjenčāno〉 koji nije vjenčan, koji živi u izvanbračnoj zajednici [nevjenčani par]; ant. vjenčan

im. ž. 〈G nèvjerē; mn. N nèvjere, G nȅvjērā〉 kršenje vjernosti [bračna ~]

prid. 〈G nèvjērna; odr. nèvjērnī, G nèvjērnōg(a); ž. nèvjērna, s. nèvjērno; komp. nevjèrnijī〉 1. koji nema samo jednoga ljubavnog partnera ili jednu ljubavnu partnericu [~ momak; nevjerna djevojka] 2. koji ima izvanbračnu vezu [~ muž; nevjerna žena]; ant. vjeran

im. ž. 〈G nèvjericē; mn. N nèvjerice, G nèvjerīcā〉 jako izražena sumnja

im. ž. 〈G nèvjērnicē; mn. N nèvjērnice, G nèvjērnīcā〉 1. žena koja nije vjerna 2. žena koja ne vjeruje u Boga ili koja ne priznaje određenu vjeru ili vjeru uopće; ant. vjernica

prid. 〈G nèvjērničina; ž. nèvjērničina, s. nèvjērničino〉 1. koji pripada ženi koja nije vjerna 2. koji pripada ženi koja ne vjeruje u Boga; ant. vjerničin

prid. 〈G nèvjērničkōg(a); ž. nèvjērničkā, s. nèvjērničkō〉 1. koji se odnosi na ljude koji nisu vjerni 2. koji se odnosi na ljude koji ne vjeruju u Boga; ant. vjernički

im. m. 〈G nèvjērnīka, V nȅvjērnīče; mn. N nèvjērnīci, G nèvjernīkā〉 1. čovjek koji nije vjeran 2. čovjek koji ne vjeruje u Boga ili koji ne priznaje određenu vjeru ili vjeru uopće; ant. vjernik

im. ž. 〈G nevjérnosti, I nevjérnošću/nevjérnosti〉 osobina onoga koji je nevjeran; ant. vjernost

prid. 〈G nevjeròjatna; odr. nevjeròjatnī, G nevjeròjatnōg(a); ž. nevjeròjatna, s. nevjeròjatno; komp. nevjerojàtnijī〉 1. za koji ne postoje nikakvi ili postoje mali izgledi da se dogodi ili potvrdi [To je prilično nevjerojatno.]; ant. vjerojatan 2. koji izaziva čuđenje i u koji je nemoguće povjerovati [~ događaj; nevjerojatna priča]

im. ž. 〈G nèvjestē; mn. N nèvjeste, G nȅvjēstā〉 1. žena koja se udaje; sin. mlada, mladenka 2. sinova ili bratova žena; sin. snaha, šogorica razg.

prid. 〈G nèvješta; odr. nèvještī, G nèvještōg(a); ž. nèvješta, s. nèvješto〉 1. koji nema potrebne vještine, znanja ili umijeća [~ vozač]; ant. umješan 2. koji odražava nepostojanje potrebnih vještina, znanja ili umijeća [~ rukopis] 3. pren. a. koji se loše snalazi u kakvoj društvenoj ili životnoj situaciji [~ političar]; sin. nespretan; ant. spretan b. koji odražava loše snalaženje u kakvoj društvenoj ili životnoj situaciji [nevješta izjava]; sin. nespretan; ant. spretan; ant. vješt

pril. tako da pokazuje čiju nespretnost i nerazumijevanje onoga što radi [~ igrati]; ant. vješto

im. ž. 〈G nèvoljē; mn. N nèvolje, G nȅvōljā〉 velika neprilika [zapasti u nevolje]; sin. nedaća

pril. preko volje, protiv volje, s malo volje [~ odgovarati]

im. ž. 〈G nèvōljnicē; mn. N nèvōljnice, G nèvōljnīcā〉 žena koja je u nevolji, koja je u životnim neprilikama

prid. 〈G nèvōljničina; ž. nèvōljničina, s. nèvōljničino〉 koji pripada nevoljnici

im. m. 〈G nèvōljnīka, V nèvōljnīče; mn. N nèvōljnīci, G nèvōljnīkā〉 osoba koja je u nevolji, koja je u životnim neprilikama