gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odčèpljujēm, 3. l. mn. odčèpljujū, imp. odčèpljūj, aor. odčepljívah, imperf. odčèpljīvāh, prid. r. odčepljívao, prid. t. odčèpljīvān〉 1. vadeći čep otvarati što [~ bocu] 2. čistiti odvod [~ cijev sudopera]; ant. začepljivati; vidski paranjak: odčepiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odčìtām, 3. l. mn. odčìtajū, imp. odčìtāj, aor. odčìtah, prid. r. odčìtao, prid. t. ȍdčitān〉 1. pročitati podatke izražene brojkama ili drugim znakovima [~ brojilo] 2. završiti ono što se obavlja čitanjem; vidski paranjak: odčitavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odčìtāvām, 3. l. mn. odčitávajū, imp. odčìtāvāj, aor. odčitávah, imperf. odčìtāvāh, prid. r. odčitávao, prid. t. odčìtāvān〉 1. čitati podatke izražene brojkama ili drugim znakovima [~ brojila] 2. završavati ono što se obavlja čitanjem; vidski paranjak: odčitati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. odèbljām, 3. l. mn. odèbljajū, imp. odèbljāj, aor. odèbljah, prid. r. odèbljao〉 postati debljim

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òderēm, 3. l. mn. òderū, imp. odèri, aor. odèrah, prid. r. odèrao, prid. t. ȍderān〉 1. skinuti sa životinje (o koži) [~ janje] 2. ozlijediti gornji sloj (o koži) [~ kožu na koljenu] 3. ozlijediti gornji sloj kože [~ koljeno] 4. pren., razg. pretjerano naplatiti komu što; sin. oguliti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdgāđām, 3. l. mn. odgáđajū, imp. òdgāđāj, aor. odgáđah, imperf. òdgāđāh, prid. r. odgáđao, prid. t. òdgāđān〉 premještati u vremenu (o terminu ili roku) [~ ispite; ~ vjenčanje]; sin. pomicati pren.; vidski parnjak: odgoditi

im. s. 〈G odgájānja〉 1. pripremanje koga za život ili za određeni posao; sin. podizanje 2. učenje koga društveno prihvatljivu ponašanju

im. m. 〈G odgàjatelja; mn. N odgàjatelji, G odgàjatēljā〉 osoba koja se bavi odgojem djece [~ u vrtiću]; sin. odgojitelj

im. ž. 〈G odgajatèljicē; mn. N odgajatèljice, G odgajatèljīcā〉 žena koja se bavi odgojem djece [~ u vrtiću]; sin. odgojiteljica

prid. 〈G odgajatèljičina; ž. odgajatèljičina, s. odgajatèljičino〉 koji pripada odgajateljici; sin. odgojiteljičin

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdgājām, 3. l. mn. odgájajū, imp. òdgājāj, aor. odgájah, imperf. òdgājāh, prid. r. odgájao, prid. t. òdgājān〉 1. pripremati koga za život [~ djecu]; sin. podizati pren. 2. pren. pripremati koga za određeni posao [~ stručnjake] 3. učiti koga društveno prihvatljivu ponašanju; vidski paranjak: odgojiti

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. òdgēgām se, 3. l. mn. odgégajū se, imp. òdgēgāj se, aor. odgégah se, prid. r. odgégao se〉 1. gegajući se napustiti određeno mjesto [~ iz bare] 2. gegajući se otići otkamo na određeno mjesto [~ u baru]; ant. dogegati se

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdglūmīm, 3. l. mn. òdglūmē, imp. odglúmi, aor. odglúmih, prid. r. odglúmio, prid. t. òdglūmljen〉 1. izvesti ulogu u kazališnome komadu, na filmu ili televiziji [~ kralja]; sin. odigrati 2. lažno prikazati kakav osjećaj ili stanje [~ bolest; ~ zaljubljenost]

im. ž. 〈G ȍdgodē; mn. N ȍdgode, G ȍdgōdā〉 pomicanje čega na određeno vrijeme [~ utakmice]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdgodīm, 3. l. mn. òdgodē, imp. odgòdi, aor. odgòdih, prid. r. odgòdio, prid. t. òdgođen〉 premjestiti u vremenu (o terminu ili roku) [~ ispit; ~ vjenčanje]; sin. pomaknuti pren.; vidski parnjak: odgađati

prid. 〈G odgòdiva; odr. odgòdivī, G odgòdivōg(a); ž. odgòdiva, s. odgòdivo〉 koji se može odgoditi [odgodiva obveza]; ant. neodgodiv

im. ž. 〈G odgòdivosti, I odgòdivošću/odgòdivosti〉 svojstvo onoga što je odgodivo; ant. neodgodivost

im. m. 〈G òdgoja〉 djelovanje na djecu i mlade kojim ih se uči pristojnomu ponašanju i korisnim navikama te razvijaju njihove sposobnosti i izgrađuje njihova osobnost [kućni ~] ◇ glazbeni ~ nastavni predmet koji razvija kulturu slušanja i izražavanja glazbom; likovni ~ nastavni predmet koji razvija kulturu gledanja i izražavanja likovnim umjetnostima; tjelesni ~ nastavni predmet koji razvija motoričke vještine i sposobnosti učenika

im. ž. 〈G òdgojenosti, I òdgojenošću/òdgojenosti〉 osobina onoga koji ima dobar odgoj; ant. neodgojenost, neotesanost pren.

im. m. 〈G odgòjitelja; mn. N odgòjitelji, G odgòjitēljā〉 usp. odgajatelj

im. ž. 〈G odgojitèljicē; mn. N odgojitèljice, G odgojitèljīcā〉 usp. odgajateljica

prid. 〈G odgojitèljičina; ž. odgojitèljičina, s. odgojitèljičino〉 usp. odgajateljičin

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdgojīm, 3. l. mn. òdgojē, imp. odgòji, aor. odgòjih, prid. r. odgòjio, prid. t. òdgojen〉 1. pripremiti koga za život [~ djecu]; sin. podignuti pren. 2. pren. pripremiti koga za određeni posao [~ stručnjake] 3. naučiti koga društveno prihvatljivu ponašanju; vidski paranjak: odgajati

prid. 〈G òdgōjnōg(a); ž. òdgōjnā, s. òdgōjnō〉 koji se odnosi na odgoj [odgojne mjere]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odgònētām, 3. l. mn. odgonétajū, imp. odgònētāj, aor. odgonétah, imperf. odgònētāh, prid. r. odgonétao, prid. t. odgònētān〉 1. pogađati smisao ili rješenje koje zagonetke 2. pren. pogađati smisao nejasne situacije ili čijega ponašanja; vidski paranjak: odgonetnuti

im. ž. 〈G ȍdgonētkē, DL ȍdgonētki/ȍdgonētci; mn. N ȍdgonētke, G ȍdgonetākā/ȍdgonētkā/ȍdgonētkī〉 odgovor na koje teško pitanje ili zagonetku; sin. rješenje

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odgònētnēm, 3. l. mn. odgònētnū, imp. odgonétni, aor. odgonétnuh, prid. r. odgonétnuo, prid. t. odgònētnūt〉 1. pogoditi smisao ili rješenje koje zagonetke 2. pren. pogoditi smisao nejasne situacije ili čijega ponašanja; vidski paranjak: odgonetati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdgonīm, 3. l. mn. òdgonē, imp. odgòni, aor. odgònih, imperf. odgònijāh, prid. r. odgònio, prid. t. òdgonjen〉 tjerati od sebe što neželjeno [~ neprijatelja; ~ strah]; vidski parnjak: odagnati

prid. 〈G odgovárajūćēg(a); ž. odgovárajūćā, s. odgovárajūćē〉 koji odgovara, koji pristaje uza što [odgovarajuća oprema; odgovarajuće cijene]

im. s. 〈G odgovárānja〉 poticanje, uvjeravanje koga da odustane od čega; sin. odvraćanje; ant. nagovaranje

im. s. 〈G odgovárānja〉 1. davanje odgovora na postavljena pitanja 2. usmeno pokazivanje znanja

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odgòvārām, 3. l. mn. odgovárajū, imp. odgòvārāj, aor. odgovárah, imperf. odgòvārāh, prid. r. odgovárao, prid. t. odgòvārān〉 poticati, uvjeravati koga da odustane od čega [~ koga od tučnjave]; sin. odvraćati; ant. nagovarati; vidski parnjak: odgovoriti

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. odgòvārām, 3. l. mn. odgovárajū, imp. odgòvārāj, aor. odgovárah, imperf. odgòvārāh, prid. r. odgovárao, prid. t. odgòvārān〉 1. 〈neprijel.〉 a. izricati odgovore na postavljeno pitanje [~ komu koliko je sati]; sin. (davati odgovore) v. pod davati; ant. pitati; vidski parnjak: odgovoriti b. 〈3. l.〉 pren. pokazivati ili osjećati pozitivnu reakciju na koga ili što [Sadnicama odgovara blaga klima.]; sin. pogodovati 2. 〈prijel.〉 usmeno pokazivati znanje [~ matematiku; ~ biologiju]; ant. ispitivati, pitati

im. m. 〈G ȍdgovora, I ȍdgovorom; mn. N ȍdgovori, G ȍdgovōrā〉 1. pismeni ili usmeni iskaz koji se daje na postavljeno pitanje; ant. pitanje, upit 2. ponašanje ili gesta kojom se na što reagira [Odgovor na tu vijest bila je šutnja.]; sin. reakcija

prid. 〈G ȍdgovōrna; odr. ȍdgovōrnī, G ȍdgovōrnōg(a); ž. ȍdgovōrna, s. ȍdgovōrno; komp. odgovòrnijī〉 1. koji ima razvijen osjećaj odgovornosti, koji postupa savjesno [~ čuvar] 2. koji je posljedica razvijenoga osjećaja odgovornosti, savjesnoga postupanja [odgovorno ponašanje]; ant. neodgovoran

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odgòvorīm, 3. l. mn. odgòvorē, imp. odgovòri, aor. odgovòrih, prid. r. odgovòrio, prid. t. odgòvoren〉 potaknuti, uvjeriti koga da odustane od čega [~ koga od tučnjave]; sin. odvratiti; ant. nagovoriti; vidski parnjak: odgovarati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. odgòvorīm, 3. l. mn. odgòvorē, imp. odgovòri, aor. odgovòrih, prid. r. odgovòrio〉 izreći odgovor na postavljeno pitanje [~ komu koliko je sati]; sin. (dati odgovor) v. pod dati; ant. upitati, zapitati; vidski paranjak: odgovarati

pril. 〈komp. odgovòrnijē〉 s osjećajem odgovornosti [~ se ponašati]; ant. neodgovorno

im. ž. 〈G odgovórnosti, I odgovórnošću/odgovórnosti〉 osobina onoga koji je odgovoran ili svojstvo onoga što je odgovorno; ant. neodgovornost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odgrízem, 3. l. mn. odgrízū, imp. odgrízi, aor. odgrízoh, prid. r. òdgrizao, prid. t. odgrìzen〉 grizući otkinuti zubima dio cjeline [~ komad kruha]; vidski parnjak: odgrizati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdgrīzām, 3. l. mn. odgrízajū, imp. òdgrīzāj, aor. odgrízah, imperf. òdgrīzāh, prid. r. odgrízao, prid. t. òdgrīzān〉 grizući otkidati zubima dijelove cjeline [~ komade kruha]; vidski parnjak: odgristi

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdgr̄nēm, 3. l. mn. òdgr̄nū, imp. odgŕni, aor. odgŕnuh, prid. r. odgŕnuo, prid. t. òdgr̄nūt〉 1. ukloniti ili maknuti sipak sloj koji pokriva što [~ zemlju sa staze] 2. razmaknuti ili rastvoriti kakav sloj koji pokriva što [~ pokrivač]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdgūrām, 3. l. mn. odgúrajū, imp. òdgūrāj, aor. odgúrah, prid. r. odgúrao, prid. t. òdgūrān〉 1. gurajući premjestiti ili pomaknuti s kojega mjesta [~ iz kuće] 2. gurajući premjestiti ili pomaknuti na koje mjesto [~ u kuću]; ant. dogurati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odgùrujēm, 3. l. mn. odgùrujū, imp. odgùrūj, aor. odgurívah, imperf. odgùrīvāh, prid. r. odgurívao, prid. t. odgùrīvān〉 gurajući odbacivati ili odmicati koga ili što [grubo ~ koga rukama]; vidski parnjak: odgurnuti • odgurívati se 〈povr.〉 gurajući se odmicati od čega

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdgurnēm, 3. l. mn. òdgurnū, imp. òdgurni, aor. òdgurnuh, prid. r. òdgurnuo, prid. t. òdgurnūt〉 gurajući odbaciti ili odmaknuti koga ili što [grubo ~ koga rukama]; vidski parnjak: odgurivati • òdgurnuti se 〈povr.〉 gurajući se odmaknuti od čega

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȍdigrām, 3. l. mn. odìgrajū, imp. odìgrāj, aor. odìgrah, prid. r. odìgrao, prid. t. ȍdigrān〉 1. završiti igru [~ utakmicu; ~ partiju šaha] 2. izvesti ulogu u kazališnoj predstavi, na filmu ili televiziji [~ glavnu ulogu]; sin. odglumiti • odìgrati se 〈povr.〉 nastati kao posljedica kakvih okolnosti [To se odigralo u minuti.]; sin. biti, dogoditi se, odviti se v. pod odviti, zbiti se

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdijēlīm, 3. l. mn. òdijēlē, imp. odijéli, aor. odijélih, prid. r. odijélio, prid. t. òdijēljen〉 izdvojiti dio iz cjeline [~ dječake od djevojčica; ~ zarezima] • odijéliti se 〈povr.〉 odvojiti se od zajednice ili cjeline i postati samostalnim; vidski paranjak: odjeljivati

im. s. 〈G odijéla; mn. N odijéla, G odijélā〉 muška odjeća koja se sastoji od kratkoga kaputa i hlača, obično od iste tkanine [svečano ~]