òdnos | im. m. 〈G òdnosa; mn. N òdnosi, G ȍdnōsā〉 1. položaj dviju ili više stvari jedne prema drugoj, omjer među njima i njihova međusobna ovisnost [~ dobra i zla; ~ između Zemlje i Sunca; ~ sela i grada]; sin. (relacija) 2. uzajamna veza među ljudima, državama, narodima, vjerama i sl. [biti u dobrim odnosima; ~ učenika i nastavnika; međunarodni odnosi]; ◇ spolni ~ tjelesno povezivanje dvoje ljudi putem spolnih organa; sin. snošaj |
odnòsiti | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdnosīm, 3. l. mn. òdnosē, imp. odnòsi, aor. odnòsih, imperf. òdnošāh/odnòsijāh, prid. r. odnòsio, prid. t. òdnošen〉 1. noseći otpremati što s određenoga mjesta [~ iz škole]; ant. donositi 2. noseći otpremati što otkamo na određeno mjesto [~ u školu]; ant. donositi 3. jačinom svojega tijeka činiti da što nestane [Voda odnosi sve pred sobom.]; sin. nositi; vidski paranjak: odnijeti |
odnòsiti se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. òdnosīm se, 3. l. mn. òdnosē se, imp. odnòsi se, aor. odnòsih se, imperf. òdnošāh se/odnòsijāh se, prid. r. odnòsio se〉 1. biti ili stajati u kakvu odnosu prema drugima, imati veze s kim ili s čim [Odluka se odnosi samo na učenike nižih razreda.]; sin. ticati se 2. ponašati se kako prema komu ili čemu [~ neprijateljski prema protivniku] |
òdnosnī | prid. 〈G òdnosnōg(a); ž. òdnosnā, s. òdnosnō〉 1. koji se odnosi na odnos, položaj dviju ili više stvari jedne prema drugoj, omjer među njima i njihovu međusobnu ovisnost [~ model]; sin. (relacijski) 2. gram. koji izriče odnos [odnosna zamjenica; ~ pridjev]; sin. (relativni) |
òdnosno | pril. 1. ima vezničku funkciju, povezuje riječi označujući mogućnost izbora [Kupi jabuke odnosno šljive.]; sin. ili 2. ima vezničku funkciju, povezuje surečenice u nezavisnosloženoj rastavnoj rečenici [Pitaj Anu ~ pitaj Petra.]; sin. ili 3. uvodi dodatno objašnjenje [Putuje na more, ~ na Brač]; sin. to jest v. pod biti |
òdnošēnje | im. s. 〈G òdnošēnja〉 proces u kojemu se što kamo odnosi; ant. donošenje |
òdnošēnje² | im. s. 〈G òdnošēnja〉 ponašanje na određen način prema komu ili čemu |
odobrávānje | im. s. 〈G odobrávānja〉 1. davanje dopuštenja ili omogućivanje da se što radi; sin. dopuštanje; ant. zabranjivanje 2. podržavanje koga u čemu 3. slaganje s čijim odlukama |
odobrávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odòbrāvām, 3. l. mn. odobrávajū, imp. odòbrāvāj, aor. odobrávah, imperf. odòbrāvāh, prid. r. odobrávao, prid. t. odòbrāvān〉 1. davati komu dopuštenje ili omogućivati komu da što radi [~ djetetu izlaske]; sin. dopuštati; ant. zabranjivati 2. biti suglasan s kim ili s čim, imati o čemu isto mišljenje kao i tko drugi [~ čije postupke; ~ izbor ravnatelja]; sin. slagati se v. pod slagati; ant. protiviti se; vidski paranjak: odobriti |
odobrénje | im. s. 〈G odobrénja; mn. N odobrénja, G odobrénjā〉 pristanak ili ovlaštenje da se što učini; sin. dopuštenje |
odòbriti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdobrīm, 3. l. mn. òdobrē, imp. odòbri, aor. odòbrih, prid. r. odòbrio, prid. t. òdobren〉 1. dati komu dopuštenje ili omogućiti komu da što radi [~ djetetu izlaske]; sin. dopustiti; ant. zabraniti 2. biti suglasan s kim ili s čim, imati o čemu isto mišljenje kao i tko drugi [~ čije postupke; ~ izbor ravnatelja]; sin. složiti se v. pod složiti; vidski paranjak: odobravati |
òdojak | im. m. 〈G òdōjka; mn. N òdōjci, G òdojākā〉 mlado svinje koje sisa namijenjeno prehrani |
odolijévānje | im. s. 〈G odolijévānja〉 odupiranje kakvu neželjenu utjecaju |
odolijévati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. odòlijēvām, 3. l. mn. odolijévajū, imp. odòlijēvāj, aor. odolijévah, imperf. odòlijēvāh, prid. r. odolijévao〉 uspijevati se oduprijeti kakvu neželjenu utjecaju [~ iskušenju]; vidski parnjak: odoljeti |
odòljeti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdolīm, 3. l. mn. òdolē, imp. odòli, aor. odòljeh, prid. r. m. odòlio, ž. odòljela, s. odòljelo, mn. odòljeli〉 uspjeti se oduprijeti kakvu neželjenu utjecaju [~ iskušenju]; vidski parnjak: odolijevati |
odòndā | pril. od onoga trenutka, od trenutka koji je udaljen od trenutka u kojemu govoritelj govori |
òdora | im. ž. 〈G òdorē; mn. N òdore, G ȍdōrā〉 posebna odjeća po kojoj se prepoznaje pripadnost vojnoj postrojbi, javnoj službi ili organizaciji [vojnička ~]; sin. (uniforma) |
odostrága | |
odòzdō | pril. s donje strane; ant. odozgo |
odòzgō | pril. s gornje strane; ant. odozdo |
odráditi | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdrādīm, 3. l. mn. òdrādē, imp. odrádi, aor. odrádih, prid. r. odrádio, prid. t. òdrāđen〉 1. obaviti kakav posao tijekom kakva razdoblja [~ jutarnju smjenu] 2. nadoknaditi dan na koji se ne radi [~ sljedeći petak]; vidski paranjak: odrađivati |
odrađívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odràđujēm, 3. l. mn. odràđujū, imp. odràđūj, aor. odrađívah, imperf. odràđīvāh, prid. r. odrađívao, prid. t. odràđīvān〉 1. obavljati kakav posao tijekom kojega razdoblja [~ jutarnju smjenu] 2. nadoknađivati dane na koje se ne radi [~ sljedeći petak]; vidski paranjak: odraditi |
òdrāstao | prid. 〈G òdrāsla; odr. òdrāslī, G òdrāslōg(a); ž. òdrāsla, s. òdrāslo; komp. odràslijī〉 koji više ne raste, koji je zreo |
odrástati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdrāstām, 3. l. mn. odrástajū, imp. òdrāstāj, aor. odrástah, imperf. òdrāstāh, prid. r. odrástao〉 1. rastom postajati većim, psihički i tjelesno sazrijevati 2. provoditi na kojemu mjestu djetinjstvo i mladenačko razdoblje [~ na selu; ~ u brojnoj obitelji]; sin. rasti; vidski paranjak: odrasti |
òdrāsti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. odrástem, 3. l. mn. odrástū, imp. odrásti, aor. odrástoh, prid. r. òdrāstao〉 1. rastom postati većim, psihički i tjelesno sazreti 2. provesti na kojemu mjestu djetinjstvo i mladenačko razdoblje [~ na selu; ~ u brojnoj obitelji]; vidski paranjak: odrastati |
ȍdrāz | im. m. 〈G ȍdrāza; mn. N ȍdrāzi, G ȍdrāzā〉 1. slika čega u zrcalu ili na glatkoj površini [~ planine u jezeru; ~ svjetlosti od oblaka]; sin. (refleks) 2. sp. početni pokret kod skoka u atletskim natjecanjima ili pri startu u plivačkim natjecanjima |
odráziti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdrāzīm, 3. l. mn. òdrāzē, imp. odrázi, aor. odrázih, prid. r. odrázio, prid. t. òdrāžen〉 odbiti svjetlosne zrake; sin. odbljesnuti, ( reflektirati) • odráziti se 〈povr.〉 1. imati odraz u čemu [Sunce se odrazilo na površini jezera.]; sin. (reflektirati se) v. pod reflektirati 2. pren. utjecati na koga ili što, ostaviti kakvu posljedicu na koga ili što [Njegovo se ponašanje odrazilo na učenje.]; sin. (reflektirati se) v. pod reflektirati 3. sp. izvesti početni pokret pri skoku u atletskim natjecanjima ili pri startu u plivačkim natjecanjima; vidski paranjak: odražavati |
ȍdrāznī | prid. 〈G ȍdrāznōg(a); ž. ȍdrāznā, s. ȍdrāznō〉 koji se odnosi na odraz, početni pokret kod skoka u atletskim natjecanjima ili pri startu u plivačkim natjecanjima [odrazna noga] |
odražávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odràžāvām, 3. l. mn. odražávajū, imp. odràžāvāj, aor. odražávah, imperf. odràžāvāh, prid. r. odražávao, prid. t. odràžāvān〉 odbijati svjetlosne zrake; sin. odbljeskivati, ( reflektirati) • odražávati se 〈povr.〉 1. imati odraz u čemu [Sunce se odražava na površini jezera.]; sin. (reflektirati se) v. pod reflektirati, zrcaliti se 2. pren. utjecati na koga ili što, ostavljati kakvu posljedicu na koga ili što [Njegovo se ponašanje odražava na učenje.]; sin. (reflektirati se) v. pod reflektirati 3. sp. izvoditi početne pokrete pri skoku u atletskim natjecanjima ili pri startu u plivačkim natjecanjima; vidski paranjak: odraziti |
òdreći se | gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. odrèčem se/òdreknēm se, 3. l. mn. odrèkū se/òdreknū se, imp. odrèci se/òdrekni se, aor. odrèkoh se, prid. r. òdrekao se, pril. p. òdrekāvši se〉 1. prestati priznavati koga ili što svojim [~ obitelji] 2. uskratiti sebi što, odoliti čemu [~ pušenja] 3. ustupiti što svoje komu drugom [~ nasljedstva]; vidski paranjak: odricati se |
ȍdrēd | im. m. 〈G ȍdrēda; mn. N ȍdrēdi, G ȍdrēdā〉 1. vojn. posebna jedinica kojoj se sukladno namjeni ili zadatku određuje broj vojnika 2. pren. skupina ljudi koja ima zajednički zadatak |
òdredba | im. ž. 〈G òdredbē; mn. N òdredbe, G òdredābā/ȍdrēdbā/òdredbī〉 propis kojim se što određuje, koji se mora provoditi [~ ugovora] |
òdredīšte | im. s. 〈G òdredīšta; mn. N òdredīšta, G òdredīštā〉 mjesto prema kojemu se kreće, u koje se želi stići |
odréditi | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdrēdīm, 3. l. mn. òdrēdē, imp. odrédi, aor. odrédih, prid. r. odrédio, prid. t. òdrēđen〉 točno utvrditi kakve uvjete ili okolnosti na temelju kojih će se što napraviti [~ vrijeme i mjesto polaska; ~ način poslovanja]; sin. (definirati); vidski parnjak: određivati |
òdrednica | im. ž. 〈G òdrednicē; mn. N òdrednice, G òdrednīcā〉 jez. riječ ili kratica u rječniku, leksikonu i sl. koja sadržava obavijest o posebnim svojstvima natuknice [gramatička ~; terminološka ~] |
òdrēđen | prid. 〈G òdrēđena; odr. òdrēđenī, G òdrēđenōg(a); ž. òdrēđena, s. òdrēđeno; komp. određènijī〉 1. koji je poznat i točno utvrđen [doći u određeno vrijeme] 2. koji je nedvosmislen i jasan [~ odgovor]; ant. neodređen 3. koji nije točno utvrđen [Čekao je određeno vrijeme.]; sin. (izvjestan) 4. gram. 〈odr.〉 koji izriče stalnu osobinu ili svojstvo, a odgovara na pitanje koji [određeni pridjev]; ant. neodređeni v. pod neodređen |
òdrēđeno | pril. 〈komp. određènijē〉 nedvosmisleno, jasno i razumljivo [~ odgovoriti]; ant. neodređeno |
òdrēđenōst | im. ž. 〈G òdrēđenosti, I òdrēđenošću/òdrēđenosti〉 1. svojstvo onoga što je nedvosmisleno i jasno 2. gram. gramatička kategorija pridjeva kojom se izriče stalna osobina ili svojstvo; ant. neodređenost |
određénje | im. s. 〈G određénja〉 1. rezultat utvrđivanja kakvih uvjeta ili okolnosti 2. pisana administrativna odluka [zakonsko ~ korupcije] |
određívānje | im. s. 〈G određívānja〉 točno utvrđivanje kakvih uvjeta ili okolnosti na temelju kojih će se što napraviti; sin. definiranje |
određívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odrèđujēm, 3. l. mn. odrèđujū, imp. odrèđūj, aor. određívah, imperf. odrèđīvāh, prid. r. određívao, prid. t. odrèđīvān〉 točno utvrđivati kakve uvjete ili okolnosti na temelju kojih će se što napraviti [~ vrijeme i mjesto polaska; ~ način poslovanja]; sin. (definirati); vidski parnjak: odrediti |
òdrezak | im. m. 〈G òdreska; mn. N òdresci, G òdrezākā〉 tanko rezan komad mesa koji se prži ili peče [~ s prilogom] |
òdrezati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdrežēm, 3. l. mn. òdrežū, imp. òdreži, aor. òdrezah, prid. r. òdrezao, prid. t. òdrezān〉 1. režući odvojiti dio od cjeline [~ nožem komad kruha; ~ žicu] 2. pren. drsko odgovoriti komu; sin. odbrusiti |
òdricānje | im. s. 〈G òdricānja〉 uskraćivanje sebi čega, odolijevanje čemu; sin. apstinencija |
òdricati se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. òdričēm se, 3. l. mn. òdričū se, imp. òdriči se, aor. òdricah se, imperf. òdricāh se, prid. r. òdricao se〉 1. ne priznavati koga ili što svojim [~ obitelji] 2. uskraćivati sebi što, odolijevati čemu [~ pušenja]; sin. apstinirati 3. ustupati što svoje komu drugomu [~ nasljedstva]; vidski paranjak: odreći se |
odrijéšiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdrijēšīm, 3. l. mn. òdrijēšē, imp. odrijéši, aor. odrijéših, prid. r. odrijéšio, prid. t. òdrijēšen〉 1. otpustiti čvor [~ uže]; sin. razvezati 2. pren. osloboditi koga kakve krivnje, dati komu odrješenje [~ od grijeha]; sin. razriješiti; vidski paranjak: odrješivati |
ȍdrina | im. ž. 〈G ȍdrinē; mn. N ȍdrine, G ȍdrīnā〉 1. polj. vinova loza koja se penje po posebno izgrađenoj sjenici 2. razg. sjenica po kojoj se penje vinova loza i koja stvara ljetni hlad |
odrješénje | im. s. 〈G odrješénja〉 oslobođenje od krivnje ili grijeha [tražiti ~; dobiti ~ od grijeha]; sin. oprost |