prid. 〈G òdrješita; odr. òdrješitī, G òdrješitōg(a); ž. òdrješita, s. òdrješito; komp. odrješìtijī〉 1. koji se ponaša odlučno i sigurno u sebe [odrješita žena] 2. koji odražava odlučnost i sigurnost u sebe [~ odgovor]

im. ž. 〈G òdrješitosti, I òdrješitošću/òdrješitosti〉 osobina onoga koji je odrješit ili svojstvo onoga što je odrješito

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odrjèšujēm, 3. l. mn. odrjèšujū, imp. odrjèšūj, aor. odrješívah, imperf. odrjèšīvāh, prid. r. odrješívao, prid. t. odrjèšīvān〉 1. otpuštati čvor [~ uže] 2. pren. oslobađati koga kakve krivnje, davati komu odrješenje [~ od grijeha]; sin. razrješivati; vidski paranjak: odriješiti

im. m. 〈G òdrona; mn. N òdroni, G ȍdrōnā〉 mjesto na kojemu kamenje pada, na kojemu se odronjava od stijene

gl. svrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. òdronī, 3. l. mn. òdronē, aor. 3. l. jd. ȍdronī, prid. r. odrònio, prid. t. òdronjen〉 odlomiti dio stijene, tla ili kakve tvrde i lomljive podloge [~ stijenu] • odròniti se 〈povr.〉 u dijelovima otpasti od kakve tvrde i lomljive podloge, obično pod djelovanjem atmosferskih utjecaja [Zemlja se odronila nakon poplave.]; Vidski parnjaci: odronjavati, odronjivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. odrònjāvā, 3. l. mn. odronjávajū, aor. 3. l. jd. odronjáva, imperf. 3. l. jd. odrònjāvāše, prid. r. odronjávao, prid. t. odrònjāvān〉 odlomljivati dio stijene, tla ili kakve tvrde i lomljive podloge [~ stijene] • odronjávati se 〈povr.〉 u dijelovima otpadati od kakve tvrde i lomljive podloge, obično pod djelovanjem atmosferskih utjecaja [Zemlja se odronjava nakon poplave.]; sin. odronjivati; vidski paranjak: odroniti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. odrònjujē, 3. l. mn. odrònjujū, aor. 3. l. jd. odronjíva, imperf. 3. l. jd. odrònjīvāše, prid. r. odronjívao, prid. t. odrònjīvān〉 usp. odronjavati

prid. 〈G òdr̄pāna; odr. òdr̄pānī, G òdr̄pānōg(a); ž. òdr̄pāna, s. òdr̄pāno; komp. odrpànijī〉 1. koji je u poderanoj odjeći, u dronjcima, u krpama [~ čovjek] 2. koji je zbog nošenja postao star, pohaban i neprikladan za uporabu [odrpana odjeća; odrpane cipele; odrpani kaput]; sin. iznošen

im. m. 〈G odrpánca, V ȍdrpānče; mn. N odrpánci, G odr̀pānācā〉 osoba koja je odrpana, koja je u poderanoj odjeći

prid. 〈G odrpánčeva; ž. odrpánčeva, s. odrpánčevo〉 koji pripada odrpancu

im. ž. 〈G odr̀pānkē, DL odr̀pānki; mn. N odr̀pānke, G odr̀pānkā/odr̀pānkī〉 žena koja je odrpana, koja je u poderanoj odjeći

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdrūbīm, 3. l. mn. òdrūbē, imp. odrúbi, aor. odrúbih, prid. r. odrúbio, prid. t. òdrūbljen〉 odrezati što jakim i naglim zamahom oštrice [~ glavu]; vidski parnjak: odrubljivati¹

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdrūbīm, 3. l. mn. òdrūbē, imp. odrúbi, aor. odrúbih, prid. r. odrúbio, prid. t. òdrūbljen〉 otpustiti rub [~ hlače; ~ zavjesu]; ant. porubiti, zarubiti; vidski parnjak: odrubljivati²

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odrùbljujēm, 3. l. mn. odrùbljujū, imp. odrùbljūj, aor. odrubljívah, imperf. odrùbljīvāh, prid. r. odrubljívao, prid. t. odrùbljīvān〉 rezati što jakim i naglim zamahom oštrice [~ glavu]; vidski parnjak: odrubiti¹

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odrùbljujēm, 3. l. mn. odrùbljujū, imp. odrùbljūj, aor. odrubljívah, imperf. odrùbljīvāh, prid. r. odrubljívao, prid. t. odrùbljīvān〉 otpuštati rub [~ hlače; ~ zavjesu]; ant. porubljivati, zarubljivati; vidski parnjak: odrubiti²

im. s. 〈G održánja〉 nastojanje da se što održi, da ne nestane i pozitivna posljedica toga nastojanja [~ života; ~ vrste]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdržīm, 3. l. mn. òdržē, imp. odr̀ži, aor. odr̀žah, prid. r. m. ȍdržao, ž. ȍdržāla, s. ȍdržālo, mn. ȍdržāli, prid. t. ȍdržān〉 1. produljiti postojanje čemu [~ koga na životu; ~ ravnotežu u prirodi; ~ red i mir; ~ stabilan tečaj kune] 2. javno ili službeno što prirediti ili obaviti [~ govor; ~ izbore; ~ koncert; ~ sastanak] • odr̀žati se 〈povr.〉 1. zbiti se organizirano ili javno u određenome prostoru i u određeno vrijeme [Predstava se održala na otvorenome.] 2. ostati živ ili na položaju unatoč teškim prilikama [~ se na vlasti]; sin. opstati; vidski paranjak: održavati

im. s. 〈G održávānja〉 1. produljivanje postojanja čega 2. čuvanje od propadanja 3. javno ili službeno priređivanje ili obavljanje čega

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odr̀žāvām, 3. l. mn. održávajū, imp. odr̀žāvāj, aor. održávah, imperf. odr̀žāvāh, prid. r. održávao, prid. t. odr̀žāvān〉 1. produljivati postojanje čemu [~ koga na životu; ~ ravnotežu u prirodi; ~ red i mir; ~ stabilan tečaj kune] 2. čuvati od propadanja [~ kuću] 3. javno ili službeno što priređivati ili obavljati [~ govore; ~ izbore; ~ koncerte; ~ sastanke] • održávati se 〈povr.〉 1. zbivati se organizirano ili javno u određenome prostoru i u određeno vrijeme [Predstave se održavaju na otvorenome.] 2. ostajati živ ili na položaju unatoč teškim prilikama [~ se na vlasti]; sin. opstajati; vidski paranjak: održati

pril. od ovoga trenutka, od trenutka u kojemu govoritelj govori; sin. odsada; ant. dosad, dosada

pril., usp. odsad

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdsānjām, 3. l. mn. odsánjajū, imp. òdsānjāj, aor. odsánjah, prid. r. odsánjao, prid. t. òdsānjān〉 završiti san, sanjati što od početka do kraja

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdselīm, 3. l. mn. òdselē, imp. odsèli, aor. odsèlih, prid. r. odsèlio, prid. t. òdseljen〉 1. seleći odvesti koga s određenoga mjesta [~ rodbinu iz Splita] 2. seleći odvesti koga otkamo na određeno mjesto [~ rodbinu iz Zagreba u Split] • odsèliti se 〈povr.〉 1. seleći se napustiti određeno mjesto [~ se iz Splita] 2. seleći se dospjeti otkamo na određeno mjesto [~ se iz Zagreba u Split]; ant. doseliti; vidski paranjak: odseljavati

im. s. 〈G odseljávānja〉 1. odvođenje koga s određenoga mjesta tako da ga se seli 2. odvođenje onoga tko se seli na određeno mjesto; ant. doseljavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odsèljāvām, 3. l. mn. odseljávajū, imp. odsèljāvāj, aor. odseljávah, imperf. odsèljāvāh, prid. r. odseljávao, prid. t. odsèljāvān〉 1. seleći odvoditi koga s određenoga mjesta [~ rodbinu iz Splita] 2. seleći odvoditi koga otkamo na određeno mjesto [~ rodbinu iz Zagreba u Split] • odseljávati se 〈povr.〉 1. seleći se napuštati određeno mjesto [~ se iz Splita] 2. seleći se dospijevati otkamo na određeno mjesto [~ se iz Zagreba u Split]; ant. doseljavati; vidski paranjak: odseliti

im. s. 〈G odseljénja〉 odlazak s kojega mjesta seljenjem

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdsijēcām, 3. l. mn. odsijécajū, imp. òdsijēcāj, aor. odsijécah, imperf. òdsijēcāh, prid. r. odsijécao, prid. t. òdsijēcān〉 sijekući odvajati dijelove od cjeline [~ grane]; vidski parnjak: odsjeći

im. m. 〈G ȍdsjāja; mn. N ȍdsjāji, G ȍdsjājā〉 sjaj svjetlosti koji se odbija od koje površine [~ sunca u moru]; sin. (refleks)

im. m. 〈G òdsječka; mn. N òdsječci, G òdsječākā〉 dio ili djelić čega [~ vremena]; sin. (segment) ◇ kružni ~ mat. dio kruga omeđen dvama polumjerima i lukom

prid. 〈G òdsječna; odr. òdsječnī, G òdsječnōg(a); ž. òdsječna, s. òdsječno〉 koji siječe, koji je neugodan i odlučan [~ ton]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odsijéčem, 3. l. mn. odsijékū, imp. odsijéci, aor. òdsjekoh, prid. r. òdsjekao, prid. t. odsjèčen, pril. p. òdsjekāvši〉 1. sijekući odvojiti dio od cjeline [~ granu] 2. pren. oštro odgovoriti, odlučno izreći što [neljubazno ~]; vidski paranjak: odsijecati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdsjēdām, 3. l. mn. odsjédajū, imp. òdsjēdāj, aor. odsjédah, prid. r. odsjédao〉 boraviti gdje tijekom putovanja radi noćenja [~ u hotelu]; vidski parnjak: odsjesti

im. m. 〈G òdsjeka; mn. N òdsjeci, G ȍdsjēkā〉 dio veće radne cjeline koji se bavi određenom djelatnošću [~ za gradnju cesta]; sin. (odio), odjel, ( odjeljak)

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdsjednēm, 3. l. mn. òdsjednū, imp. òdsjedni, aor. òdsjedoh/òdsjeh, prid. r. òdsjeo〉 proboraviti gdje tijekom putovanja radi noćenja [~ u hotelu]; vidski parnjak: odsjedati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdskāčēm, 3. l. mn. òdskāčū, imp. odskáči, aor. odskákah, prid. r. odskákao〉 1. skačući napustiti određeno mjesto [Zec je odskakao iz šume.] 2. skačući dospjeti otkamo na određeno mjesto [Zec je odskakao u šumu.]; ant. doskakati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdskāčēm, 3. l. mn. òdskāčū, imp. odskáči, aor. odskákah, imperf. òdskākāh, prid. r. odskákao〉 1. naglo se odvajati od podloge [Lopta odskače od zida.]; sin. odbijati se v. pod odbijati, odskakivati 2. pren. razlikovati se, biti bolji od okoline [zrelošću ~ od vršnjaka]; vidski paranjak: odskočiti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. odskàkujēm, 3. l. mn. odskàkujū, imp. odskàkūj, aor. odskakívah, imperf. odskàkīvāh, prid. r. odskakívao〉 usp. odskakati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. odskàkućēm, 3. l. mn. odskàkućū, imp. odskakùći, aor. odskakùtah, prid. r. odskakùtao〉 1. skakućući napustiti određeno mjesto [~ iz dvorišta; ~ s igrališta] 2. skakućući dospjeti otkamo na određeno mjesto [~ u dvorište; ~ na igralište]; ant. doskakutati

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. òdskītām se/òdskīćēm se, 3. l. mn. odskítajū se/òdskīćū se, imp. òdskītāj se/odskíći se, aor. odskítah se, prid. r. odskítao se〉 1. skitajući se napustiti određeno mjesto [~ iz rodnoga grada] 2. skitajući se dospjeti otkamo na određeno mjesto [~ do dalekih krajeva]; ant. doskitati se

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdskočīm, 3. l. mn. òdskočē, imp. odskòči, aor. odskòčih, prid. r. odskòčio〉 1. naglo se odvojiti od kakve podloge [Lopta je visoko odskočila.]; sin. odbiti se v. pod odbiti; vidski parnjak: odskakati, odskakivati 2. skokom napustiti određeno mjesto; ant. doskočiti 3. pren. razlikovati se, biti bolji od okoline [Zrelošću je odskočio od vršnjaka.]; vidski parnjak: odskakati, odskakivati

prid. 〈G òdskočnōg(a); ž. òdskočnā, s. òdskočnō〉 s kojega se odskače [odskočna daska]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdslušām, 3. l. mn. òdslušajū, imp. òdslušāj, aor. òdslušah, prid. r. òdslušao, prid. t. òdslušān〉 čuti što od početka do kraja, završiti slušanje [~ sva predavanja na prvoj godini]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdspāvām, 3. l. mn. odspávajū, imp. òdspāvāj, aor. odspávah, prid. r. odspávao〉 provesti određeno vrijeme spavajući [~ nakon ručka]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. òdstojī, 3. l. mn. òdstojē, aor. 3. l. jd. ȍdstaja, imperf. 3. l. jd. òdstajāše, prid. r. òdstajao〉 biti na kakvu mjestu radi stjecanja kakvih svojstava [Vino je odstajalo u bačvi godinu dana.]; sin. odležati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdstrānīm, 3. l. mn. òdstrānē, imp. odstráni, aor. odstránih, prid. r. odstránio, prid. t. òdstrānjen〉 v. ukloniti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odstrànjujēm, 3. l. mn. odstrànjujū, imp. odstrànjūj, aor. odstranjívah, imperf. odstrànjīvāh, prid. r. odstranjívao, prid. t. odstrànjīvān〉 v. uklanjati

im. m. 〈G òdstrela〉 1. predviđen i dopušten ulov divljači 2. pren. uklanjanje neželjenih osoba [lista za ~]

im. s. 〈G odstúpānja; mn. N odstúpānja, G odstúpānjā〉 1. postupanje suprotno od onoga koje je zadano ili očekivano 2. v. povlačenje