odàbirati | |
odàbrati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odàberēm, 3. l. mn. odàberū, imp. odabèri, aor. odàbrah, prid. r. m. ȍdabrao, ž. ȍdabrāla, s. ȍdabrālo, mn. ȍdabrāli, prid. t. ȍdabrān〉 izdvojiti koga ili što iz skupine s kojim ciljem, napraviti izbor [~ učenike za natjecanje]; sin. izabrati, uzeti; vidski parnjak: odabirati |
odàgnati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odàgnām, 3. l. mn. odàgnajū, imp. odàgnāj, aor. odàgnah, prid. r. odàgnao, prid. t. ȍdagnān〉 otjerati od sebe što neželjeno [~ strah; ~ neprijatelja]; vidski parnjak: odgoniti |
odàhnuti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdahnēm, 3. l. mn. òdahnū, imp. odàhni, aor. odàhnuh, prid. r. odàhnuo〉 osjetiti olakšanje nakon mučnoga ili neugodnoga događaja [~ na kraju sata] |
ȍdaja | im. ž. 〈G ȍdajē; mn. N ȍdaje, G ȍdājā〉 veća prostorija, obično u bogatijim kućama ili u dvorcu |
òdāklē | pril. 1. uvodi pitanje o mjestu od kojega je započelo kretanje [Odakle dolaziš?] 2. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim objektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Reci mi ~ dolaziš. Znamo ~ dolaziš.] 3. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim subjektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Zna se ~ dolaziš.] 4. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim mjesnim rečenicama, uvodi mjesnu surečenicu [Krenut ćemo ~ smo i jučer krenuli.]; sin. otkamo, otkud, otkuda ◇ ~ god svejedno s kojega mjesta [Možeš krenuti ~ god.]; sin. otkud god v. pod otkud |
ȍdān | prid. 〈G ȍdāna; odr. ȍdānī, G ȍdānōg(a); ž. ȍdāna, s. ȍdāno; komp. odànijī〉 1. koji je vjeran komu ili čemu ili je vezan uz koga ili što [~ prijatelj]; sin. privržen 2. koji je u potpunosti posvećen komu ili čemu, koji nasljeduje koga ili što [~ humanim idejama] |
òdānlē | pril. 1. iz/s onoga mjesta, iz/s mjesta koje je udaljeno od mjesta na kojemu se nalazi govoritelj [Ja sam ~.; Odanle možeš pasti.] 2. od onoga mjesta, od mjesta koje je udaljeno od mjesta na kojemu se nalazi govoritelj; ant. donle |
ȍdānōst | im. ž. 〈G ȍdānosti, I ȍdānošću/ȍdānosti〉 1. osobina onoga koji je vjeran komu ili čemu ili je vezan uz koga ili što; sin. privrženost 2. osobina onoga koji je u potpunosti posvećen komu ili čemu, koji nasljeduje koga ili što |
ȍdar | im. m. 〈G ȍdra, I ȍdrom; mn. N ȍdri, G ȍdārā〉 postolje na koje se stavlja lijes s pokojnikom |
odàslati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odàšaljēm, 3. l. mn. odàšaljū, imp. odašàlji, aor. odàslah, prid. r. odàslao, prid. t. ȍdaslān〉 1. šaljući uputiti što kamo [~ poruku] 2. poslati kamo koga s posebnim zadatkom [~ predstavnike]; vidski paranjak: odašiljati |
odašìljāč | im. m. 〈G odašiljáča; mn. N odašiljáči, G odašiljáčā〉 tehn. uređaj kojim se odašilju signali, emitira televizijski ili radijski program [~ na Sljemenu] |
odàšiljānje | im. s. 〈G odàšiljānja〉 1. upućivanje čega na čiju adresu 2. upućivanje koga kamo s posebnim zadatkom; sin. slanje |
odàšiljati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odàšiljēm, 3. l. mn. odàšiljū, imp. odàšilji, aor. odàšiljah, imperf. odàšiljāh, prid. r. odàšiljao, prid. t. odàšiljān〉 1. šaljući upućivati što kamo [~ poruku] 2. slati kamo koga s posebnim zadatkom [~ predstavnike]; vidski paranjak: odaslati |
òdati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdām, 3. l. mn. òdajū, imp. òdāj, aor. òdah/ȍdadoh, prid. r. m. ȍdao, ž. ȍdāla, s. ȍdālo, mn. ȍdāli, prid. t. ȍdān〉 1. otkriti ono što je trebalo ostati skrivenim [~ poslovnu tajnu] 2. reći što o kome što on ne želi da se zna [~ prijatelja]; sin. izdati² 3. izraziti pohvalu ili poštovanje [~ počast] • òdati se 〈povr.〉 1. otkriti svoj položaj, misli ili osjećaje 2. potpuno se prepustiti čemu [~ se piću]; vidski paranjak: odavati |
odátlē | pril. 1. iz/s toga mjesta, iz/s mjesta koje nije jako udaljeno od mjesta na kojemu se nalazi govoritelj [Ja sam ~.; Odatle možeš pasti.] 2. od toga mjesta, od mjesta koje nije jako udaljeno od mjesta na kojemu se nalazi govoritelj; ant. dotle |
odávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdājēm, 3. l. mn. òdājū, imp. odáji, aor. odávah, imperf. òdāvāh, prid. r. odávao, prid. t. òdāvān〉 1. otkrivati ono što je trebalo ostati skriveno [~ tajne] 2. govoriti što o kome što on ne želi da se zna [~ prijatelje]; sin. izdavati² 3. izražavati pohvalu ili poštovanje [~ počast] • odávati se 〈povr.〉 1. otkrivati svoj položaj, misli ili osjećaje 2. potpuno se prepušati čemu [~ se piću]; vidski paranjak: odati |
odávdē | |
odávlē | |
ȍdāvno | pril. 1. prije mnogo vremena [Odavno je svanulo.] 2. već dugo vremena [Odavno se nismo vidjeli.] |
ȍdazīv | im. m. 〈G ȍdazīva〉 v. odziv |
odazívati se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. odàzīvām se/odàzīvljēm se, 3. l. mn. odazívajū se/odàzīvljū se, imp. odàzīvāj se/odazívlji se, aor. odazívah se, imperf. odàzīvāh se, prid. r. odazívao se〉 1. odgovarati na čije dozivanje; sin. javljati se v. pod javljati, oglašavati se v. pod oglašavati, oglašivati se v. pod oglašivati 2. prihvaćati pozive za što [~ na roditeljske sastanke]; vidski paranjak: odazvati se |
odàzvati se | gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. odazòvem se, 3. l. mn. odazòvū se, imp. odazòvi se, aor. odàzvah se, prid. r. m. ȍdazvao se, ž. ȍdazvāla se, s. ȍdazvālo se, mn. ȍdazvāli se〉 1. odgovoriti na čije dozivanje; sin. javiti se v. pod javiti, oglasiti se v. pod oglasiti 2. prihvatiti poziv za što [~ na roditeljski sastanak]; vidski paranjak: odazivati se |
odbáciti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdbācīm, 3. l. mn. òdbācē, imp. odbáci, aor. odbácih, prid. r. odbácio, prid. t. òdbāčen〉 1. bacajući odmaknuti što od sebe, osloboditi se, riješiti se čega [~ loptu] 2. ne prihvatiti što [~ mogućnost razgovora; ~ prijedlog]; sin. odbiti, otkloniti 3. otići od koga i ne biti više s kim [~ obitelj]; vidski paranjak: odbacivati |
odbacívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odbàcujēm, 3. l. mn. odbàcujū, imp. odbàcūj, aor. odbacívah, imperf. odbàcīvāh, prid. r. odbacívao, prid. t. odbàcīvān〉 1. bacajući odmicati od sebe, oslobađati se, rješavati se čega [~ lopte] 2. ne prihvaćati što [~ mogućnost razgovora; ~ prijedlog]; sin. odbijati, otklanjati; vidski paranjak: odbaciti |
odbíjānje | im. s. 〈G odbíjānja〉 1. neprihvaćanje čega; sin. odbacivanje, otklanjanje 2. lomljenje, odvajanje kojega dijela od cjeline udarcima 3. uzimanje čega iz veće cjeline 4. označivanje određenoga vremena glasnim kucanjem 5. naglo odvajanje od podloge; sin. odskakanje, odskakivanje 6. odašiljanje svjetlosnih zraka od čega |
odbíjati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdbījām, 3. l. mn. odbíjajū, imp. òdbījāj, aor. odbíjah, imperf. òdbījāh, prid. r. odbíjao, prid. t. òdbījān〉 1. ne prihvaćati što [~ mogućnost razgovora; ~ prijedloge]; sin. odbacivati, otklanjati 2. udarcima lomiti, odvajati koji dio od cjeline [~ kamen iz stijene] 3. uzimati što iz veće cjeline [~ od plaće] 4. glasnim kucanjem označivati određeno vrijeme [Odbija ponoć.] • odbíjati se 〈povr.〉 1. naglo se odvajati od podloge [Lopta se odbija od zida.]; sin. odskakati, odskakivati 2. odašiljati svjetlosne zrake od čega [Svjetlo se odbija od stakla.]; vidski paranjak: odbiti |
òdbiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȍdbijēm, 3. l. mn. ȍdbijū, imp. òdbīj, aor. òdbih, prid. r. òdbio, prid. t. odbìjen〉 1. ne prihvatiti što [~ mogućnost razgovora; ~ prijedlog]; sin. odbaciti, otkloniti 2. udarcem odlomiti, odvojiti koji dio od cjeline [~ kamen iz stijene] 3. uzeti što iz veće cjeline [~ od plaće] 4. glasnim kucanjem označiti određeno vrijeme [Odbila je ponoć.] • òdbiti se 〈povr.〉 1. naglo se odvojiti od podloge [Lopta se odbila od zida.]; sin. odskočiti 2. odaslati svjetlosne zrake od čega [Svjetlo se odbilo od stakla.]; vidski paranjak: odbijati |
odbljeskívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. odbljèskujē, 3. l. mn. odbljèskujū, aor. 3. l. jd. odbljeskíva, imperf. 3. l. jd. odbljèskīvāše, prid. r. odbljeskívao, prid. t. odbljèskīvān〉 odbijati svjetlosne zrake; sin. odražavati, ( reflektirati); vidski parnjak: odbljesnuti |
òdbljesnuti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. òdbljesnē, 3. l. mn. òdbljesnū, aor. 3. l. jd. ȍdbljesnū, prid. r. òdbljesnuo, prid. t. òdbljesnūt〉 odbiti svjetlosne zrake; sin. odraziti, ( reflektirati); vidski parnjak: odbljeskivati |
òdbōjan | prid. 〈G òdbōjna; odr. òdbōjnī, G òdbōjnōg(a); ž. òdbōjna, s. òdbōjno; komp. odbòjnijī〉 1. koji svojim izgledom, ponašanjem ili postupcima odbija druge od sebe [odbojna osoba] 2. koji ima neugodna svojstva [~ miris] |
òdbōjka | im. ž. 〈G òdbōjkē, DL òdbōjci〉 sp. natjecateljska sportska igra dviju momčadi u kojoj se lopta prebacuje preko mreže u protivničko polje, a cilj je prebaciti loptu na protivnički dio terena tako da dodirne tlo |
odbòjkāš | im. m. 〈G odbojkáša, V ȍdbojkāšu; mn. N odbojkáši, G odbojkášā〉 osoba koja se bavi odbojkom |
odbojkàšica | im. ž. 〈G odbojkàšicē; mn. N odbojkàšice, G odbojkàšīcā〉 žena koja se bavi odbojkom |
odbojkàšičin | prid. 〈G odbojkàšičina; ž. odbojkàšičina, s. odbojkàšičino〉 koji pripada odbojkašici |
odbòjkāškī | prid. 〈G odbòjkāškōg(a); ž. odbòjkāškā, s. odbòjkāškō〉 koji se odnosi na odbojkaše i odbojku [~ klub; odbojkaška lopta] |
odbójnōst | im. ž. 〈G odbójnosti, I odbójnošću/odbójnosti〉 osobina onoga koji je odbojan ili svojstvo onoga što je odbojno |
òdbor | im. m. 〈G òdbora, I òdborom; mn. N òdbori, G ȍdbōrā〉 tijelo koje čini skupina izabranih ili imenovanih osoba koje obavljaju određene zadatke, donose, provode ili potvrđuju odluke [školski ~; nadzorni ~]; sin. (komitet) |
òdbōrnica | im. ž. 〈G òdbōrnicē; mn. N òdbōrnice, G òdbōrnīcā〉 članica odbora [općinska ~] |
òdbōrničin | prid. 〈G òdbōrničina; ž. òdbōrničina, s. òdbōrničino〉 koji pripada odbornici |
òdbōrnīk | im. m. 〈G òdbōrnīka, V òdbōrnīče; mn. N òdbōrnīci, G òdbōrnīkā〉 član odbora [općinski ~] |
odbròjati | gl. svrš. prijel. → odbrojiti |
odbrojávānje | im. s. 〈G odbrojávānja〉 1. izdvajanje određenoga broja čega 2. označivanje istjecanja vremena brojenjem |
odbrojávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odbròjāvām, 3. l. mn. odbrojávajū, imp. odbròjāvāj, aor. odbrojávah, imperf. odbròjāvāh, prid. r. odbrojávao, prid. t. odbròjāvān〉 1. izdvajati određeni broj čega [~ dvadeset kuna] 2. brojenjem označivati istjecanje vremena [~ posljednje sekunde utakmice]; vidski paranjak: odbrojiti |
odbròjiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdbrojīm, 3. l. mn. òdbrojē, imp. odbròji/òdbrōj, aor. odbròjih, prid. r. odbròjio, prid. t. òdbrojen〉 1. izdvojiti određeni broj čega [~ dvadeset kuna] 2. brojenjem označiti istjecanje vremena [~ posljednje sekunde utakmice]; vidski paranjak: odbrojavati |
odbrúsiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdbrūsīm, 3. l. mn. òdbrūsē, imp. odbrúsi, aor. odbrúsih, prid. r. odbrúsio, prid. t. òdbrūšen〉 drsko odgovoriti komu; sin. odrezati pren. |
odčèpiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdčepīm, 3. l. mn. òdčepē, imp. odčèpi, aor. odčèpih, prid. r. odčèpio, prid. t. òdčepljen〉 1. vadeći čep otvoriti što [~ bocu] 2. očistiti odvod [~ cijev sudopera]; ant. začepiti; vidski paranjak: odčepljivati |
odčepljívānje | im. s. 〈G odčepljívānja〉 1. otvaranje čega vađenjem čepa 2. čišćenje odvoda; ant. začepljivanje |