gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odàbirēm, 3. l. mn. odàbirū, imp. odàbiri, aor. odàbirah, imperf. odàbirāh, prid. r. odàbirao, prid. t. odàbirān〉 izdvajati koga ili što iz skupine s kojim ciljem, praviti izbor [~ učenike za natjecanje]; sin. birati, izabirati; vidski parnjak: odabrati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odàberēm, 3. l. mn. odàberū, imp. odabèri, aor. odàbrah, prid. r. m. ȍdabrao, ž. ȍdabrāla, s. ȍdabrālo, mn. ȍdabrāli, prid. t. ȍdabrān〉 izdvojiti koga ili što iz skupine s kojim ciljem, napraviti izbor [~ učenike za natjecanje]; sin. izabrati, uzeti; vidski parnjak: odabirati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odàgnām, 3. l. mn. odàgnajū, imp. odàgnāj, aor. odàgnah, prid. r. odàgnao, prid. t. ȍdagnān〉 otjerati od sebe što neželjeno [~ strah; ~ neprijatelja]; vidski parnjak: odgoniti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdahnēm, 3. l. mn. òdahnū, imp. odàhni, aor. odàhnuh, prid. r. odàhnuo〉 osjetiti olakšanje nakon mučnoga ili neugodnoga događaja [~ na kraju sata]

im. ž. 〈G ȍdajē; mn. N ȍdaje, G ȍdājā〉 veća prostorija, obično u bogatijim kućama ili u dvorcu

pril. 1. uvodi pitanje o mjestu od kojega je započelo kretanje [Odakle dolaziš?] 2. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim objektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Reci mi ~ dolaziš. Znamo ~ dolaziš.] 3. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim subjektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Zna se ~ dolaziš.] 4. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim mjesnim rečenicama, uvodi mjesnu surečenicu [Krenut ćemo ~ smo i jučer krenuli.]; sin. otkamo, otkud, otkuda ◇ ~ god svejedno s kojega mjesta [Možeš krenuti ~ god.]; sin. otkud god v. pod otkud

prid. 〈G ȍdāna; odr. ȍdānī, G ȍdānōg(a); ž. ȍdāna, s. ȍdāno; komp. odànijī〉 1. koji je vjeran komu ili čemu ili je vezan uz koga ili što [~ prijatelj]; sin. privržen 2. koji je u potpunosti posvećen komu ili čemu, koji nasljeduje koga ili što [~ humanim idejama]

pril. 1. iz/s onoga mjesta, iz/s mjesta koje je udaljeno od mjesta na kojemu se nalazi govoritelj [Ja sam ~.; Odanle možeš pasti.] 2. od onoga mjesta, od mjesta koje je udaljeno od mjesta na kojemu se nalazi govoritelj; ant. donle

im. ž. 〈G ȍdānosti, I ȍdānošću/ȍdānosti〉 1. osobina onoga koji je vjeran komu ili čemu ili je vezan uz koga ili što; sin. privrženost 2. osobina onoga koji je u potpunosti posvećen komu ili čemu, koji nasljeduje koga ili što

im. m. 〈G ȍdra, I ȍdrom; mn. N ȍdri, G ȍdārā〉 postolje na koje se stavlja lijes s pokojnikom

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odàšaljēm, 3. l. mn. odàšaljū, imp. odašàlji, aor. odàslah, prid. r. odàslao, prid. t. ȍdaslān〉 1. šaljući uputiti što kamo [~ poruku] 2. poslati kamo koga s posebnim zadatkom [~ predstavnike]; vidski paranjak: odašiljati

im. m. 〈G odašiljáča; mn. N odašiljáči, G odašiljáčā〉 tehn. uređaj kojim se odašilju signali, emitira televizijski ili radijski program [~ na Sljemenu]

im. s. 〈G odàšiljānja〉 1. upućivanje čega na čiju adresu 2. upućivanje koga kamo s posebnim zadatkom; sin. slanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odàšiljēm, 3. l. mn. odàšiljū, imp. odàšilji, aor. odàšiljah, imperf. odàšiljāh, prid. r. odàšiljao, prid. t. odàšiljān〉 1. šaljući upućivati što kamo [~ poruku] 2. slati kamo koga s posebnim zadatkom [~ predstavnike]; vidski paranjak: odaslati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdām, 3. l. mn. òdajū, imp. òdāj, aor. òdah/ȍdadoh, prid. r. m. ȍdao, ž. ȍdāla, s. ȍdālo, mn. ȍdāli, prid. t. ȍdān〉 1. otkriti ono što je trebalo ostati skrivenim [~ poslovnu tajnu] 2. reći što o kome što on ne želi da se zna [~ prijatelja]; sin. izdati² 3. izraziti pohvalu ili poštovanje [~ počast] • òdati se 〈povr.〉 1. otkriti svoj položaj, misli ili osjećaje 2. potpuno se prepustiti čemu [~ se piću]; vidski paranjak: odavati

pril. 1. iz/s toga mjesta, iz/s mjesta koje nije jako udaljeno od mjesta na kojemu se nalazi govoritelj [Ja sam ~.; Odatle možeš pasti.] 2. od toga mjesta, od mjesta koje nije jako udaljeno od mjesta na kojemu se nalazi govoritelj; ant. dotle

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdājēm, 3. l. mn. òdājū, imp. odáji, aor. odávah, imperf. òdāvāh, prid. r. odávao, prid. t. òdāvān〉 1. otkrivati ono što je trebalo ostati skriveno [~ tajne] 2. govoriti što o kome što on ne želi da se zna [~ prijatelje]; sin. izdavati² 3. izražavati pohvalu ili poštovanje [~ počast] • odávati se 〈povr.〉 1. otkrivati svoj položaj, misli ili osjećaje 2. potpuno se prepušati čemu [~ se piću]; vidski paranjak: odati

pril. 1. iz/s ovoga mjesta, iz/s mjesta na kojemu se nalazi govoritelj [Ja sam ~.; Odavde možeš pasti.] 2. od ovoga mjesta, od mjesta na kojemu se nalazi govoritelj; ant. dotle, dovle; sin. odavle

pril. 1. iz/s ovoga mjesta, iz/s mjesta na kojemu se nalazi govoritelj [Ja sam ~.; Odavle možeš pasti.] 2. od ovoga mjesta, od mjesta na kojemu se nalazi govoritelj; ant. dotle, dovle; sin. odavde

pril. 1. prije mnogo vremena [Odavno je svanulo.] 2. već dugo vremena [Odavno se nismo vidjeli.]

im. m. 〈G ȍdazīva〉 v. odziv

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. odàzīvām se/odàzīvljēm se, 3. l. mn. odazívajū se/odàzīvljū se, imp. odàzīvāj se/odazívlji se, aor. odazívah se, imperf. odàzīvāh se, prid. r. odazívao se〉 1. odgovarati na čije dozivanje; sin. javljati se v. pod javljati, oglašavati se v. pod oglašavati, oglašivati se v. pod oglašivati 2. prihvaćati pozive za što [~ na roditeljske sastanke]; vidski paranjak: odazvati se

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. odazòvem se, 3. l. mn. odazòvū se, imp. odazòvi se, aor. odàzvah se, prid. r. m. ȍdazvao se, ž. ȍdazvāla se, s. ȍdazvālo se, mn. ȍdazvāli se〉 1. odgovoriti na čije dozivanje; sin. javiti se v. pod javiti, oglasiti se v. pod oglasiti 2. prihvatiti poziv za što [~ na roditeljski sastanak]; vidski paranjak: odazivati se

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdbācīm, 3. l. mn. òdbācē, imp. odbáci, aor. odbácih, prid. r. odbácio, prid. t. òdbāčen〉 1. bacajući odmaknuti što od sebe, osloboditi se, riješiti se čega [~ loptu] 2. ne prihvatiti što [~ mogućnost razgovora; ~ prijedlog]; sin. odbiti, otkloniti 3. otići od koga i ne biti više s kim [~ obitelj]; vidski paranjak: odbacivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odbàcujēm, 3. l. mn. odbàcujū, imp. odbàcūj, aor. odbacívah, imperf. odbàcīvāh, prid. r. odbacívao, prid. t. odbàcīvān〉 1. bacajući odmicati od sebe, oslobađati se, rješavati se čega [~ lopte] 2. ne prihvaćati što [~ mogućnost razgovora; ~ prijedlog]; sin. odbijati, otklanjati; vidski paranjak: odbaciti

im. s. 〈G odbíjānja〉 1. neprihvaćanje čega; sin. odbacivanje, otklanjanje 2. lomljenje, odvajanje kojega dijela od cjeline udarcima 3. uzimanje čega iz veće cjeline 4. označivanje određenoga vremena glasnim kucanjem 5. naglo odvajanje od podloge; sin. odskakanje, odskakivanje 6. odašiljanje svjetlosnih zraka od čega

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdbījām, 3. l. mn. odbíjajū, imp. òdbījāj, aor. odbíjah, imperf. òdbījāh, prid. r. odbíjao, prid. t. òdbījān〉 1. ne prihvaćati što [~ mogućnost razgovora; ~ prijedloge]; sin. odbacivati, otklanjati 2. udarcima lomiti, odvajati koji dio od cjeline [~ kamen iz stijene] 3. uzimati što iz veće cjeline [~ od plaće] 4. glasnim kucanjem označivati određeno vrijeme [Odbija ponoć.] • odbíjati se 〈povr.〉 1. naglo se odvajati od podloge [Lopta se odbija od zida.]; sin. odskakati, odskakivati 2. odašiljati svjetlosne zrake od čega [Svjetlo se odbija od stakla.]; vidski paranjak: odbiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȍdbijēm, 3. l. mn. ȍdbijū, imp. òdbīj, aor. òdbih, prid. r. òdbio, prid. t. odbìjen〉 1. ne prihvatiti što [~ mogućnost razgovora; ~ prijedlog]; sin. odbaciti, otkloniti 2. udarcem odlomiti, odvojiti koji dio od cjeline [~ kamen iz stijene] 3. uzeti što iz veće cjeline [~ od plaće] 4. glasnim kucanjem označiti određeno vrijeme [Odbila je ponoć.] • òdbiti se 〈povr.〉 1. naglo se odvojiti od podloge [Lopta se odbila od zida.]; sin. odskočiti 2. odaslati svjetlosne zrake od čega [Svjetlo se odbilo od stakla.]; vidski paranjak: odbijati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. odbljèskujē, 3. l. mn. odbljèskujū, aor. 3. l. jd. odbljeskíva, imperf. 3. l. jd. odbljèskīvāše, prid. r. odbljeskívao, prid. t. odbljèskīvān〉 odbijati svjetlosne zrake; sin. odražavati, ( reflektirati); vidski parnjak: odbljesnuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. òdbljesnē, 3. l. mn. òdbljesnū, aor. 3. l. jd. ȍdbljesnū, prid. r. òdbljesnuo, prid. t. òdbljesnūt〉 odbiti svjetlosne zrake; sin. odraziti, ( reflektirati); vidski parnjak: odbljeskivati

prid. 〈G òdbōjna; odr. òdbōjnī, G òdbōjnōg(a); ž. òdbōjna, s. òdbōjno; komp. odbòjnijī〉 1. koji svojim izgledom, ponašanjem ili postupcima odbija druge od sebe [odbojna osoba] 2. koji ima neugodna svojstva [~ miris]

im. ž. 〈G òdbōjkē, DL òdbōjci〉 sp. natjecateljska sportska igra dviju momčadi u kojoj se lopta prebacuje preko mreže u protivničko polje, a cilj je prebaciti loptu na protivnički dio terena tako da dodirne tlo

im. m. 〈G odbojkáša, V ȍdbojkāšu; mn. N odbojkáši, G odbojkášā〉 osoba koja se bavi odbojkom

im. ž. 〈G odbojkàšicē; mn. N odbojkàšice, G odbojkàšīcā〉 žena koja se bavi odbojkom

prid. 〈G odbojkàšičina; ž. odbojkàšičina, s. odbojkàšičino〉 koji pripada odbojkašici

prid. 〈G odbòjkāškōg(a); ž. odbòjkāškā, s. odbòjkāškō〉 koji se odnosi na odbojkaše i odbojku [~ klub; odbojkaška lopta]

im. ž. 〈G odbójnosti, I odbójnošću/odbójnosti〉 osobina onoga koji je odbojan ili svojstvo onoga što je odbojno

im. m. 〈G òdbora, I òdborom; mn. N òdbori, G ȍdbōrā〉 tijelo koje čini skupina izabranih ili imenovanih osoba koje obavljaju određene zadatke, donose, provode ili potvrđuju odluke [školski ~; nadzorni ~]; sin. (komitet)

im. ž. 〈G òdbōrnicē; mn. N òdbōrnice, G òdbōrnīcā〉 članica odbora [općinska ~]

prid. 〈G òdbōrničina; ž. òdbōrničina, s. òdbōrničino〉 koji pripada odbornici

im. m. 〈G òdbōrnīka, V òdbōrnīče; mn. N òdbōrnīci, G òdbōrnīkā〉 član odbora [općinski ~]

gl. svrš. prijel. → odbrojiti

im. s. 〈G odbrojávānja〉 1. izdvajanje određenoga broja čega 2. označivanje istjecanja vremena brojenjem

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odbròjāvām, 3. l. mn. odbrojávajū, imp. odbròjāvāj, aor. odbrojávah, imperf. odbròjāvāh, prid. r. odbrojávao, prid. t. odbròjāvān〉 1. izdvajati određeni broj čega [~ dvadeset kuna] 2. brojenjem označivati istjecanje vremena [~ posljednje sekunde utakmice]; vidski paranjak: odbrojiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdbrojīm, 3. l. mn. òdbrojē, imp. odbròji/òdbrōj, aor. odbròjih, prid. r. odbròjio, prid. t. òdbrojen〉 1. izdvojiti određeni broj čega [~ dvadeset kuna] 2. brojenjem označiti istjecanje vremena [~ posljednje sekunde utakmice]; vidski paranjak: odbrojavati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdbrūsīm, 3. l. mn. òdbrūsē, imp. odbrúsi, aor. odbrúsih, prid. r. odbrúsio, prid. t. òdbrūšen〉 drsko odgovoriti komu; sin. odrezati pren.

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdčepīm, 3. l. mn. òdčepē, imp. odčèpi, aor. odčèpih, prid. r. odčèpio, prid. t. òdčepljen〉 1. vadeći čep otvoriti što [~ bocu] 2. očistiti odvod [~ cijev sudopera]; ant. začepiti; vidski paranjak: odčepljivati

im. s. 〈G odčepljívānja〉 1. otvaranje čega vađenjem čepa 2. čišćenje odvoda; ant. začepljivanje