gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdložīm, 3. l. mn. òdložē, imp. odlòži, aor. odlòžih, prid. r. odlòžio, prid. t. òdložen〉 1. staviti što privremeno na stranu, spremiti na neko vrijeme dok ponovno ne bude upotrijebljeno [~ odjeću na krevet] 2. skupiti i spremiti što na određeno mjesto [~ boce u spremnik; ~ otpad] 3. → odgoditi; vidski paranjak: odlagati

prid. 〈G ȍdlūčna; odr. ȍdlūčnī, G ȍdlūčnōg(a); ž. ȍdlūčna, s. ȍdlūčno; komp. odlùčnijī〉 1. koji je siguran u sebe, koji se ne koleba, koji lako donosi odluke [~ čovjek]; ant. neodlučan 2. koji odražava čiju sigurnost u sebe ili nepokolebljivost [~ glas]; ant. neodlučan 3. u kojemu se donosi odluka, o kojemu sve ovisi [~ ispit]; sin. odlučujući, presudan

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdlūčīm, 3. l. mn. òdlūčē, imp. odlúči, aor. odlúčih, prid. r. odlúčio, prid. t. òdlūčen〉 1. donijeti odluku [Odlučio je krenuti na put.] 2. odrediti konačan ishod čega [Rezultat utakmice odlučio je o jesenskome prvaku.]; sin. presuditi pren.; vidski paranjak: odlučivati

im. s. 〈G odlučívānja〉 1. donošenje odluke 2. određivanje konačnoga ishoda čega; sin. presuđivanje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. odlùčujēm, 3. l. mn. odlùčujū, imp. odlùčūj, aor. odlučívah, imperf. odlùčīvāh, prid. r. odlučívao〉 1. donositi odluku [On je uvijek odlučivao o tome tko će krenuti na put.] 2. određivati konačan ishod čega [Rezultati utakmice odlučuju o jesenskome prvaku.]; sin. presuđivati pren.; vidski paranjak: odlučiti

pril. 〈komp. odlùčnijē〉 s velikom sigurnošću u sebe, bez kolebanja [~ postupiti]; ant. neodlučno

im. ž. 〈G ȍdlūčnosti, I ȍdlūčnošću/ȍdlūčnosti〉 osobina onoga koji je odlučan ili svojstvo onoga što je odlučno; ant. neodlučnost

prid. 〈G odlùčujūćēg(a); ž. odlùčujūćā, s. odlùčujūćē〉 usp. odlučan

im. ž. 〈G ȍdlukē, DL ȍdluci; mn. N ȍdluke, G ȍdlūkā〉 1. čvrsta namjera da se što učini [donijeti odluku; Odluka je pala.] 2. dokument koji donosi sudsko ili upravno tijelo [~ o nasljeđivanju; ~ o oduzimanju vozačke dozvole]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdlūtām, 3. l. mn. odlútajū, imp. òdlūtāj, aor. odlútah, prid. r. odlútao〉 1. lutajući napustiti određeno mjesto [~ iz stana] 2. lutajući dospjeti na određeno mjesto [~ u pustinju]; ant. dolutati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odljèpljujēm, 3. l. mn. odljèpljujū, imp. odljèpljūj, aor. odljepljívah, imperf. odljèpljīvāh, prid. r. odljepljívao, prid. t. odljèpljīvān〉 odvajati ono što je bilo pričvršćeno ljepilom ili kakvom ljepljivom tvari [~ marku]; ant. lijepiti • odljepljívati se 〈povr.〉 1. odvajati se od čega (o onome što je pričvršćeno ljepilom) [Plakat se odljepljuje sa zida.] 2. pren. odvajati se od koga ili čega; vidski paranjak: odlijepiti

im. m. 〈G òdljeva; mn. N òdljevi, G ȍdljēvā〉 1. ono što se dobije odlijevanjem [~ u bronci]; sin. odljevak 2. pren. postupno i stalno smanjivanje [~ novca; ~ sredstava]

im. m. 〈G òdljēvka; mn. N òdljēvci, G òdljevākā〉 usp. odljev

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdmaknēm, 3. l. mn. òdmaknū, imp. odmàkni, aor. odmàkoh, prid. r. òdmakao, prid. t. òdmaknūt, pril. p. òdmakāvši〉 v. odmaknuti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdmāžēm, 3. l. mn. òdmāžū, imp. odmáži, aor. odmágah, imperf. òdmāgāh, prid. r. odmágao〉 smetati komu u kakvu radu, štetiti komu u obavljanju kakva posla [~ djetetu u učenju]; ant. pomagati; vidski parnjak: odmoći

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdmaglīm, 3. l. mn. òdmaglē, imp. odmàgli, aor. odmàglih, prid. r. odmàglio, prid. t. òdmagljen〉 1. ukloniti vlagu s čega [~ stakla]; vidski parnjak: odmagljivati 2. 〈neprijel.〉 pren., razg. naglo nestati, naglo se izgubiti • odmàgliti se 〈povr.〉 postati prozirnim uklanjanjem vodenih kapljica [Stakla su se odmaglila.]; ant. zamagliti se v. pod zamagliti; vidski parnjak: odmagljivati se v. pod odmagljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odmàgljujēm, 3. l. mn. odmàgljujū, imp. odmàgljūj, aor. odmagljívah, imperf. odmàgljīvāh, prid. r. odmagljívao, prid. t. òdmagljìvān〉 uklanjati vlagu s čega [~ stakla] • odmagljívati se 〈povr.〉 postajati prozirnim uklanjanjem vodenih kapljica [Stakla se odmagljuju.]; ant. zamagljivati; vidski paranjak: odmagliti

pril. istoga trenutka, u onome trenutku u kojemu govoritelj govori; sin. smjesta, umah knjiž.

im. m. 〈G òdmaka; mn. N òdmaci, G ȍdmākā〉 vremenska ili apstraktna udaljenost [~ od stvarnosti]

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdmaknēm, 3. l. mn. òdmaknū, imp. odmàkni, aor. odmàknuh, prid. r. odmàknuo, prid. t. òdmaknūt〉 1. 〈prijel.〉 mičući odnijeti ili premjestiti što kamo s određenoga mjesta [~ klupe od prozora]; sin. udaljiti; ant. približiti, ( prikučiti), primaknuti, prinijeti 2. 〈neprijel.〉 krećući se ostaviti što za sobom [~ od kolone; ~ od kuće]; sin. udaljiti se v. pod udaljiti približiti se v. pod približiti, primaknuti se v. pod primaknuti • odmàknuti se 〈povr.〉 1. maknuti se dalje od koga ili čega [~ se od mikrofona; ~ se od učenika od sebe]; sin. udaljiti se v. pod udaljiti; ant. približiti se v. pod približiti, prići, primaknuti se v. pod primaknuti, pristupiti 2. pren. prestati biti blizak s kim ili s čim [~ se od prijatelja; ~ se od prirode]; sin. (distancirati se); sin. (odmaći); vidski paranjak: odmicati

im. s. 〈G odmáralīšta; mn. N odmáralīšta, G odmáralīštā〉 uređeni prostor za odmor ljudi iz istoga poduzeća, školske i vrtićke djece i sl.

im. s. 〈G odmárānja〉 v. odmor

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdmārām, 3. l. mn. odmárajū, imp. òdmārāj, aor. odmárah, imperf. òdmārāh, prid. r. odmárao, prid. t. òdmārān〉 činiti koga ili što odmornim [~ konja; ~ oči; Taj me posao odmara.] • odmárati se 〈povr.〉 postajati odmorenim od kakva tjelesnog ili umnog napora, postajati odmornim; ant. umarati; vidski paranjak: odmoriti

im. s. 〈G odmátānja〉 1. skidanje omota s čega; sin. odvijanje, razmatanje; ant. umatanje, umotavanje 2. širenje onoga što je kružno skupljeno; ant. namatanje, namotavanje 3. širenje onoga što je kružno uvijeno oko čega; sin. razmatanje; ant. zamatanje, zamotavanje, zavijanje; sin. odmotavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdmātām, 3. l. mn. odmátajū, imp. òdmātāj, aor. odmátah, imperf. òdmātāh, prid. r. odmátao, prid. t. òdmātān〉 1. skidati omot s čega [~ dar]; sin. (odvijati), razmatati, razmotavati; ant. umatati, umotavati 2. raširiti ono što je skupljeno motanjem [~ klupko]; ant. namatati, namotavati 3. širiti ono što je kružno uvijeno oko čega [~ zavoj]; sin. razmatati; ant. zamatati, zamotavati, zavijati; sin. odmotavati; vidski paranjak: odmotati

im. ž. 〈G òdmazdē; mn. N òdmazde, G ȍdmāzdā/òdmazdī〉 gruba osveta, obično većemu broju ljudi

im. ž. 〈G òdmetnicē; mn. N òdmetnice, G òdmetnīcā〉 žena koja se odmetnula od vlasti, zakona ili poretka

prid. 〈G òdmetničina; ž. òdmetničina, s. òdmetničino〉 koji pripada odmetnici

im. m. 〈G òdmetnīka, V òdmetnīče; mn. N òdmetnīci, G òdmetnīkā〉 osoba koja se odmetnula od vlasti, zakona ili poretka

im. s. 〈G òdmicānja〉 1. odnošenje ili stavljanje čega dalje od koga ili čega; ant. prinošenje 2. napredovanje kretanjem 3. napuštanje određenoga mjesta kretanjem 4. micanje dalje od koga ili čega; sin. udaljavanje, udaljivanje; ant. približavanje, primicanje

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdmičēm, 3. l. mn. òdmičū, imp. òdmiči, aor. òdmicah, imperf. òdmicāh, prid. r. òdmicao, prid. t. òdmicān〉 1. 〈prijel.〉 odnositi ili premještati što kamo s određenoga mjesta [~ klupe od prozora]; sin. udaljavati, udaljivati; ant. približavati, ( prikučivati), primicati, prinositi 2. 〈neprijel.〉 krećući se napredovati [~ od kolone; ~ od kuće]; sin. udaljavati se v. pod udaljavati, udaljivati se v. pod udaljivati; ant. približavati se v. pod približavati, primicati se v. pod primicati • òdmicati se 〈povr.〉 1. micati se dalje od koga ili čega [~ se od mikrofona; ~ se od učenika]; sin. udaljavati se v. pod udaljavati, udaljivati se v. pod udaljivati; ant. približavati se v. pod približavati, prilaziti, primicati se v. pod primicati, pristupati 2. pren. prestajati biti blizak s kim ili s čim [~ se od prijatelja; ~ se od prirode]; sin. (distancirati se); vidski paranjak: odmaknuti

im. ž. 〈G òdmilicē; mn. N òdmilice, G òdmilīcā〉 jez. riječ od milja koja se upućuje komu da bi se iskazao osobito blizak odnos s njim; sin. (hipokoristik), umiljenica; ant. (pejorativ), pogrdnica

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odmjèrāvām, 3. l. mn. odmjerávajū, imp. odmjèrāvāj, aor. odmjerávah, imperf. odmjèrāvāh, prid. r. odmjerávao, prid. t. odmjèrāvān〉 1. određivati približnu mjeru čega 2. mjereći promatrati koga ili što; vidski paranjak: odmjeriti

prid. 〈G òdmjerena; odr. òdmjerenī, G òdmjerenōg(a); ž. òdmjerena, s. òdmjereno; komp. odmjerènijī〉 1. koji je ravnomjeran ili ujednačen [~ korak] 2. koji je u skladu s kojom prilikom [odmjereno ponašanje]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdmjerīm, 3. l. mn. òdmjerē, imp. òdmjeri, aor. òdmjerih, prid. r. òdmjerio, prid. t. òdmjeren〉 1. odrediti približnu mjeru čega 2. mjereći promotriti koga ili što; vidski paranjak: odmjeravati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdmognēm, 3. l. mn. òdmognū, imp. odmòzi/òdmogni, aor. odmògoh, prid. r. òdmogao, pril. p. òdmogāvši〉 omesti koga u kakvu radu, nanijeti štetu komu u obavljanju kakva posla [~ djetetu u učenju]; ant. pomoći; vidski parnjak: odmagati

im. m. 〈G òdmora, I òdmorom; mn. N òdmori, G ȍdmōrā〉 1. prekid rada ili aktivnosti kako bi se nadoknadila utrošena energija [kratak ~]; sin. (odmaranje) 2. razdoblje u kojemu su oni koji su zaposleni oslobođeni radne obveze [godišnji ~] 3. sp. pravilima određeno vrijeme predaha između dijelova jedne utakmice, igre ili borbe 4. vrijeme između dvaju školskih sati [mali ~; veliki ~]

im. s. 〈G òdmorīšta; mn. N òdmorīšta, G òdmorīštā〉 uređeno mjesto uz cestu za odmor putnika

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdmorīm, 3. l. mn. òdmorē, imp. odmòri, aor. odmòrih, prid. r. odmòrio, prid. t. òdmoren〉 učiniti koga ili što odmornim [~ konja; ~ oči; Taj će me posao odmoriti.] • odmòriti se 〈povr.〉 postati odmorenim od kakva tjelesnog ili umnog napora, postati odmornim; ant. umoriti; vidski paranjak: odmarati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odmòtām, 3. l. mn. odmòtajū, imp. odmòtāj, aor. odmòtah, prid. r. odmòtao, prid. t. ȍdmotān〉 1. skinuti omot s čega [~ dar]; sin. (odviti); ant. umotati 2. raširiti ono što je motanjem skupljeno [~ zavoj]; ant. namotati; sin. razmotati; Vidski parnjaci: odmatati, odmotavati

im. s. 〈G odmotávānja〉 usp. odmatanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odmòtāvām, 3. l. mn. odmotávajū, imp. odmòtāvāj, aor. odmotávah, imperf. odmòtāvāh, prid. r. odmotávao, prid. t. odmòtāvān〉 usp. odmatati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdmr̄sīm, 3. l. mn. òdmr̄sē, imp. odmŕsi, aor. odmŕsih, prid. r. odmŕsio, prid. t. òdmr̄šen〉 1. učiniti da kakva skupina niti ili vlasi ponovno bude u redu [~ konac; ~ kosu]; sin. otpetljati, raspetljati; ant. ispreplesti, zaplesti 2. pren. učiniti što ponovno jasnim i razumljivim [~ priču; ~ situaciju]; ant. zamrsiti, zapetljati

im. s. 〈G odmrzávānja〉 1. prevođenje čega iz zaleđenoga stanja u nezaleđeno izlaganjem temperaturi na kojoj se led topi 2. prelazak zagrijavanjem iz čvrstoga u tekuće stanje, pretvaranje u tekućinu; sin. odleđivanje; ant. leđenje, smrzavanje, zaleđivanje, zamrzavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odmr̀zāvām, 3. l. mn. odmrzávajū, imp. odmr̀zāvāj, aor. odmrzávah, imperf. odmr̀zāvāh, prid. r. odmrzávao, prid. t. odmr̀zāvān〉 prevoditi što iz zaleđenoga stanja u nezaleđeno izlaganjem temperaturi na kojoj se led topi [~ jelo] • odmrzávati se 〈povr.〉 zagrijavanjem prelaziti iz čvrstoga u tekuće stanje, pretvarati se u tekućinu [Jezero se odmrzava.]; sin. otapati se v. pod otapati; ant. lediti se; sin. odleđivati; ant. smrzavati, zaleđivati, zamrzavati; vidski paranjak: odmrznuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdmrznēm, prez. 3. l. mn. òdmrznū, imp. òdmrzni, aor. òdmrznuh, prid. r. òdmrznuo, prid. t. òdmrznūt〉 prevesti što iz zaleđenoga stanja u nezaleđeno izlaganjem temperaturi na kojoj se led topi [~ jelo] • òdmrznuti se 〈povr.〉 zagrijavanjem prijeći iz čvrstoga u tekuće stanje, pretvoriti se u tekućinu [Jezero se odmrznulo.]; sin. otopiti se v. pod otopiti; sin. odlediti; ant. smrznuti, zalediti, zamrznuti; vidski paranjak: odmrzavati

()pril. 1. iz neodređena smjera 2. pren. iz neodređena izvora [Taj je podatak ~ izvukao.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odnèsem, 3. l. mn. odnèsū, imp. odnèsi, aor. ȍdnijēh/odnèsoh, prid. r. m. ȍdnio, ž. ȍdnijēla, s. ȍdnijēlo, mn. ȍdnijēli, prid. t. odnèsen〉 1. noseći otpremiti što s određenoga mjesta [~ iz škole]; ant. donijeti 2. noseći otpremiti što otkamo na određeno mjesto [~ u školu]; ant. donijeti 3. učiniti da što nestane [Voda može ~ sve pred sobom.]; vidski paranjak: odnositi