odijévānje

im. s. G odijévānja 1. stavljanje na koga (o odjevnome predmetu) 2. stavljanje odjeće na koga; sin. oblačenje¹; ant. razodijevanje, skidanje, svlačenje

odijévati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. òdijēvām, 3. l. mn. odijévajū, imp. òdijēvāj, aor. odijévah, imperf. òdijēvāh, prid. r. odijévao, prid. t. òdijēvān stavljati na koga (o odjevnome predmetu) [~ hlače] • odijévati (se) prijel. stavljati na koga odjeću [~ dijete]; sin. oblačiti; ant. razodijevati, skidati, svlačiti; vidski paranjak: odjenuti

òdio

im. m. G òdjela; mn. N òdjeli, G ȍdjēlā v. odjel, odsjek

òdjahati

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. òdjašēm, 3. l. mn. òdjašū, imp. òdjaši, aor. òdjahah, prid. r. òdjahao 1. jašući napustiti određeno mjesto [~ iz grada] 2. jašući dospjeti otkamo na određeno mjesto [~ u grad]; ant. dojahati

ȍdjava

im. ž. G ȍdjavē; mn. N ȍdjave, G ȍdjāvā 1. postupak kojim se bilježi prestanak kojega stanja ili djelovanja; sin. odjavljivanje 2. dokument o provedenome istoimenom postupku 3. proglašavanje završetka kakva programa [~ televizijskoga programa]

odjáviti (se)

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òdjāvīm, 3. l. mn. òdjāvē, imp. odjávi, aor. odjávih, prid. r. odjávio, prid. t. òdjāvljen provesti postupak kojim se bilježi prestanak kojega stanja ili djelovanja [~ boravište]; vidski parnjak: odjavljivati ( se)

odjavljívati (se)

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. odjàvljujēm, 3. l. mn. odjàvljujū, imp. odjàvljūj, aor. odjavljívah, imperf. odjàvljīvāh, prid. r. odjavljívao provoditi postupak kojim se bilježi prestanak kojega stanja ili djelovanja [~ boravište]; vidski parnjak: odjaviti ( se)

ȍdjāvnī

prid. G ȍdjāvnōg(a); ž. ȍdjavnā, s. ȍdjāvnō koji se odnosi na odjavu

òdjeća

im. ž. G òdjećē ono što se odijeva, čime se pokriva tijelo [nova ~; svečana ~]; sin. roba razg., ruho poet.

odjedànpūt

pril. v. odjednom

odjèdnōm

pril. 1. u isti mah, u isto vrijeme [Ne mogu biti na dva mjesta ~.] 2. kad se ne očekuje, bez nagovještaja [Odjednom se pojavio.]; sin. iznenada, iznenadno, najednom, nenadano, neočekivano, ( odjedanput)

òdjedriti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. òdjedrīm, 3. l. mn. òdjedrē, imp. òdjedri, aor. òdjedrih, prid. r. òdjedrio jedreći otploviti; ant. dojedriti

ȍdjēk

im. m. G ȍdjēka; mn. N ȍdjēci, G ȍdjēkā 1. zvuk jeke 2. razg. poznatost čega i posljedice koje iz nje proizlaze [imati velik ~]

odjekívati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 3. l. jd. odjèkujē, 3. l. mn. odjèkujū, aor. 3. l. jd. odjekíva, imperf. 3. l. jd. odjèkīvāše, prid. r. odjekívao 1. oglašivati se jekom ili poput jeke [Glas odjekuje brdima.; Još odjekuje njegov smijeh.]; sin. odzvanjati 2. pren. naglo se i brzo čuti ili doznavati [Vijest je odjekivala svijetom.]; vidski paranjak: odjeknuti

odjéknuti

gl. svrš. neprijel. prez. 3. l. jd. òdjēknē, 3. l. mn. òdjēknū, aor. 3. l. jd. ȍdjēknū, prid. r. odjéknuo 1. oglasiti se poput jeke [Glas je odjeknuo brdima.; Odjeknuo je njegov smijeh.] 2. pren. naglo se i brzo pročuti ili doznati [Vijest je odjeknula u svijetu.]; vidski paranjak: odjekivati

òdjel

im. m. G òdjela; mn. N òdjeli, G ȍdjēlā dio veće radne cjeline koji se bavi određenom djelatnošću [~ za gradnju cesta]; sin. (odio), odsjek, ( sektor)

òdjeljak

im. m. G òdjēljka; mn. N òdjēljci, G òdjeljākā v. odsjek

odjeljívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. odjèljujēm, 3. l. mn. odjèljujū, imp. odjèljūj, aor. odjeljívah, imperf. odjèljīvāh, prid. r. odjeljívao, prid. t. odjèljīvān izdvajati dio iz cjeline [~ dječake od djevojčica; ~ zarezima] • odjeljívati se povr. odvajati se od zajednice ili cjeline ili postajati samostalnim; vidski paranjak: odijeliti

òdjenuti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òdjenēm, 3. l. mn. òdjenū, imp. òdjeni, aor. òdjenuh, prid. r. òdjenuo, prid. t. òdjenūt staviti na koga (o odjevnome predmetu) [~ hlače] • òdjenuti (se) prijel. staviti na koga odjeću [~ dijete]; sin. obući; ant. razodjenuti, skinuti, svući; vidski paranjak: odijevati

òdjēvnī

prid. G òdjēvnōg(a); ž. òdjēvnā, s. òdjēvnō koji se odnosi na odjeću [~ predmet]

odjúriti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. òdjūrīm, 3. l. mn. òdjūrē, imp. odjúri, aor. odjúrih, prid. r. odjúrio 1. jureći napustiti određeno mjesto [~ iz kuće; ~ sa sastanka] 2. jureći dospjeti s jednoga na drugo mjesto, jureći dospjeti kamo [~ u kuću; ~ na sastanak]; ant. dojuriti

odlágalīšte

im. s. G odlágalīšta; mn. N odlágalīšta, G odlágalīštā mjesto na koje se što odlaže ili na kojemu se što ostavlja [~ smeća; ~ starih stvari]; sin. (deponij)

odlágati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. òdlāžēm, 3. l. mn. òdlāžū, imp. odláži, aor. odlágah, imperf. òdlāgāh, prid. r. odlágao, prid. t. òdlāgān 1. stavljati što privremeno na stranu, spremati na neko vrijeme dok ponovno ne bude upotrijebljeno [~ odjeću na krevet] 2. skupljati i spremati na određeno mjesto [~ boce u spremnike; ~ otpad] 3.  odgađati; vidski paranjak: odložiti

òdlazak

im. m. G òdlaska; mn. N òdlasci, G òdlazākā 1. trenutak ili vrijeme u kojemu tko ili što napušta jedno mjesto i odlazi na drugo [~ vlaka]; sin. polazak 2. napuštanje odredišta [~ iz Splita]; sin. (odlaženje); ant. dolazak

òdlaziti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. òdlazīm, 3. l. mn. òdlazē, imp. òdlazi, aor. òdlazih, imperf. òdlažāh, prid. r. òdlazio 1. krećući se napuštati određeno mjesto [~ iz Zagreba; ~ s posla]; ant. dolaziti, prispijevati, pristizati, stizati 2. krećući se dospijevati kamo s određenoga mjesta [~ u Zagreb]; ant. dolaziti, stizati; vidski paranjak: otići

òdlaznī

prid. G òdlaznōg(a); ž. òdlaznā, s. òdlaznō koji se odnosi na odlazak [~ peron]; ant. dolazni

òdlažēnje

im. s. G òdlažēnja v. odlazak

odlèditi

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òdledīm, 3. l. mn. òdledē, imp. odlèdi, aor. odlèdih, prid. r. odlèdio, prid. t. òdleđen prevesti što iz zaleđenoga stanja u nezaleđeno izlaganjem temperaturi na kojoj se led topi [~ jelo] • odlèditi se povr. zagrijavanjem prijeći iz čvrstoga u tekuće stanje, pretvoriti se u tekućinu [Jezero se odledilo.]; sin. odmrznuti; ant. smrznuti, zalediti, zamrznuti; vidski paranjak: odleđivati

odleđívānje

im. s. G odleđívānja 1. prevođenje čega iz zaleđenoga stanja u nezaleđeno izlaganjem temperaturi na kojoj se led topi 2. prelazak zagrijavanjem iz čvrstoga u tekuće stanje, pretvaranje u tekućinu; sin. odmrzavanje; ant. leđenje, smrzavanje, zaleđivanje, zamrzavanje

odleđívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. odlèđujēm, 3. l. mn. odlèđujū, imp. odlèđūj, aor. odleđívah, imperf. odlèđīvāh, prid. r. odleđívao, prid. t. odlèđīvān prevesti što iz zaleđenoga stanja u nezaleđeno izlaganjem temperaturi na kojoj se led topi [~ jelo] • odleđívati se povr. zagrijavanjem prelaziti iz čvrstoga u tekuće stanje, pretvarati se u tekućinu [Jezero se odleđuje.]; ant. lediti se; sin. odmrzavati; ant. smrzavati, zaleđivati, zamrzavati; vidski paranjak: odlediti

odlepr̀šati

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. odlepr̀šām, 3. l. mn. odlepr̀šajū, imp. odlepr̀šāj, aor. odlepr̀šah, prid. r. odlepr̀šao 1. lepršajući napustiti kakvo mjesto [~ s grane] 2. lepršajući dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ u gnijezdo]; ant. dolepršati

odlètjeti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. òdletīm, 3. l. mn. òdletē, imp. odlèti, aor. odlètjeh, prid. r. m. odlètio, ž. odlètjela, s. odlètjelo, mn. odlètjeli 1. leteći napustiti kakvo mjesto [~ s grane] 2. leteći dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ u gnijezdo]; ant. doletjeti; vidski paranjak: odlijetati

odlèžati

gl. svrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. òdležīm, 3. l. mn. òdležē, imp. odlèži, aor. odlèžah, prid. r. odlèžao, prid. t. ȍdležān 1. neprijel. biti na kakvu mjestu radi stjecanja kakvih svojstava [Vino je odležalo u bačvi godinu dana.]; sin. odstajati 2. prijel. pren. a. provesti određeno vrijeme u zatvoru [~ višegodišnju kaznu] b. preboljeti koju bolest u mirovanju i s potrebnim liječenjem [~ upalu pluća]; sin. preležati pren.; ant. prehodati

òdličan

prid. G òdlična; odr. òdličnī, G òdličnōg(a); ž. òdlična, s. òdlično 1. koji je iznimno velik, dobar ili kvalitetan [~ uspjeh]; sin. blistav, izvanredan, prvorazredan, sjajan pren. 2. koji je ocijenjen najvišom ocjenom [odlična učenica] 3. neodr.; u im. funkciji najviša školska ocjena označena s 5; sin. petica razg.; ant. jedan, jedinica razg., nedovoljan; sin. izvrstan

òdlīčje

im. s. G òdlīčja; mn. N òdlīčja, G òdlīčjā kovinska pločica koja se daje u znak priznanja za posebne zasluge [~ za hrabrost]

odlijépiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òdlijēpīm, 3. l. mn. òdlijēpē, imp. odlijépi, aor. odlijépih, prid. r. òdlijépio, prid. t. òdlijēpljen odvojiti ono što je bilo pričvršćeno ljepilom ili kakvom ljepljivom tvari [~ marku]; ant. nalijepiti, prilijepiti, zalijepiti • odlijépiti se povr. 1. odvojiti se od čega (o onome što je pričvršćeno ljepilom) [Plakat se odlijepio sa zida.] 2. pren. odvojiti se od onoga s čim je čvrsto povezano [~ se od televizora]; ant. prilijepiti se pren. v. pod prilijepiti, zalijepiti se pren. v. pod zalijepiti (se); vidski paranjak: odljepljivati

odlijétati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. òdlijēćēm, 3. l. mn. òdlijēćū, imp. odlijéći, aor. odlijétah, imperf. òdlijētāh, prid. r. odlijétao 1. leteći napuštati kakvo mjesto [~ s grane] 2. leteći dospijevati kamo s određenoga mjesta [~ u gnijezdo]; ant. dolijetati; vidski paranjak: odletjeti

odlijévānje

im. s. G odlijévānja 1. odvajanje dijela tekućine lijevanjem; ant. dolijevanje 2. izrađivanje odljeva 3. istjecanje iz veće cjeline 4. gosp. smanjivanje u vrijednosti ili ljudstvu

odlijévati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. òdlijēvām, 3. l. mn. odlijévajū, imp. òdlijēvāj, aor. odlijévah, imperf. òdlijēvāh, prid. r. odlijévao, prid. t. òdlijēvān 1. lijevajući odvajati dio tekućine [~ benzin iz cisterne]; ant. dolijevati 2. izrađivati odljev [~ kip] • odlijévati se povr. 3. l. 1. istjecati polako i pomalo [Voda se odlijeva u kanalizaciju.] 2. gosp. smanjivati se u vrijednosti ili ljudstvu [Kapital se odlijeva iz zemlje.; Radna se snaga odlijeva u inozemstvo.]; vidski paranjak: odliti

òdlika

im. ž. G òdlikē, DL òdlici; mn. N òdlike, G ȍdlīkā 1. čija pozitivna osobina 2. zast. odličan uspjeh u školi [završiti razred s odlikom]

odlìkāš

im. m. G odlikáša, V ȍdlikāšu; mn. N odlikáši, G odlikášā učenik koji ima odlične ocjene, koji prolazi s odličnim uspjehom, odličan učenik

odlikàšica

im. ž. G odlikàšicē; mn. N odlikàšice, G odlikàšīcā učenica koja ima odlične ocjene, koja prolazi s odličnim uspjehom, odlična učenica

odlikàšičin

prid. G odlikàšičina; ž. odlikàšičina, s. odlikàšičino koji pripada odlikašici

odlikovánje

im. s. G odlikovánja; mn. N odlikovánja, G odlikovánjā nagrada za kakav uspjeh, obično u obliku odličja [primiti ~]

òdlikovati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. òdlikujēm, 3. l. mn. òdlikujū, imp. òdlikūj, aor. òdlikovah, imperf. òdlikovāh, prid. r. òdlikovao, prid. t. òdlikovān dati/davati komu odlikovanje kao znak priznanja [~ vojnike] • òdlikovati se povr. nesvrš. posjedovati kakvu odliku [Odlikuje se odanošću i iskrenošću.]

òdliti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. ȍdlijēm, 3. l. mn. ȍdlijū, imp. òdlīj, aor. òdlih, prid. r. m. ȍdlio, ž. ȍdlīla, s. ȍdlīlo, mn. ȍdlīli, prid. t. odlìven 1. lijući odvojiti dio tekućine [~ benzin iz cisterne]; ant. doliti 2. izraditi odljev [~ kip] • òdliti se povr. 3. l. 1. isteći polako i pomalo [Voda se odlila u kanalizaciju.] 2. gosp. smanjiti se u vrijednosti ili ljudstvu [Kapital se odlio iz zemlje.; Radna se snaga odlila u inozemstvo.]; vidski paranjak: odlijevati

òdlomak

im. m. G òdlōmka; mn. N òdlōmci, G òdlomākā 1. komad koji je lomljenjem odijeljen od veće cjeline [kameni ~] 2. dio teksta [~ romana]; sin. (fragment, ulomak)

odlòmiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òdlomīm, 3. l. mn. òdlomē, imp. odlòmi, aor. odlòmih, prid. r. odlòmio, prid. t. òdlomljen lomeći odvojiti dio čega [~ komad kruha; ~ staklo] • odlòmiti se povr. lomeći se odvojiti se od čega [Ledenjak se odlomio.]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga