odijévānje | im. s. 〈G odijévānja〉 1. stavljanje na koga (o odjevnome predmetu) 2. stavljanje odjeće na koga; sin. oblačenje¹; ant. razodijevanje, skidanje, svlačenje |
odijévati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdijēvām, 3. l. mn. odijévajū, imp. òdijēvāj, aor. odijévah, imperf. òdijēvāh, prid. r. odijévao, prid. t. òdijēvān〉 stavljati na koga (o odjevnome predmetu) [~ hlače] • odijévati (se) 〈prijel.〉 stavljati na koga odjeću [~ dijete]; sin. oblačiti; ant. razodijevati, skidati, svlačiti; vidski paranjak: odjenuti |
òdio | |
òdjahati | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdjašēm, 3. l. mn. òdjašū, imp. òdjaši, aor. òdjahah, prid. r. òdjahao〉 1. jašući napustiti određeno mjesto [~ iz grada] 2. jašući dospjeti otkamo na određeno mjesto [~ u grad]; ant. dojahati |
ȍdjava | im. ž. 〈G ȍdjavē; mn. N ȍdjave, G ȍdjāvā〉 1. postupak kojim se bilježi prestanak kojega stanja ili djelovanja; sin. odjavljivanje 2. dokument o provedenome istoimenom postupku 3. proglašavanje završetka kakva programa [~ televizijskoga programa] |
odjáviti (se) | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdjāvīm, 3. l. mn. òdjāvē, imp. odjávi, aor. odjávih, prid. r. odjávio, prid. t. òdjāvljen〉 provesti postupak kojim se bilježi prestanak kojega stanja ili djelovanja [~ boravište]; vidski parnjak: odjavljivati ( se) |
odjavljívati (se) | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. odjàvljujēm, 3. l. mn. odjàvljujū, imp. odjàvljūj, aor. odjavljívah, imperf. odjàvljīvāh, prid. r. odjavljívao〉 provoditi postupak kojim se bilježi prestanak kojega stanja ili djelovanja [~ boravište]; vidski parnjak: odjaviti ( se) |
ȍdjāvnī | prid. 〈G ȍdjāvnōg(a); ž. ȍdjavnā, s. ȍdjāvnō〉 koji se odnosi na odjavu |
òdjeća | |
odjedànpūt | pril. v. odjednom |
odjèdnōm | pril. 1. u isti mah, u isto vrijeme [Ne mogu biti na dva mjesta ~.] 2. kad se ne očekuje, bez nagovještaja [Odjednom se pojavio.]; sin. iznenada, iznenadno, najednom, nenadano, neočekivano, ( odjedanput) |
òdjedriti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdjedrīm, 3. l. mn. òdjedrē, imp. òdjedri, aor. òdjedrih, prid. r. òdjedrio〉 jedreći otploviti; ant. dojedriti |
ȍdjēk | im. m. 〈G ȍdjēka; mn. N ȍdjēci, G ȍdjēkā〉 1. zvuk jeke 2. razg. poznatost čega i posljedice koje iz nje proizlaze [imati velik ~] |
odjekívati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. odjèkujē, 3. l. mn. odjèkujū, aor. 3. l. jd. odjekíva, imperf. 3. l. jd. odjèkīvāše, prid. r. odjekívao〉 1. oglašivati se jekom ili poput jeke [Glas odjekuje brdima.; Još odjekuje njegov smijeh.]; sin. odzvanjati 2. pren. naglo se i brzo čuti ili doznavati [Vijest je odjekivala svijetom.]; vidski paranjak: odjeknuti |
odjéknuti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. òdjēknē, 3. l. mn. òdjēknū, aor. 3. l. jd. ȍdjēknū, prid. r. odjéknuo〉 1. oglasiti se poput jeke [Glas je odjeknuo brdima.; Odjeknuo je njegov smijeh.] 2. pren. naglo se i brzo pročuti ili doznati [Vijest je odjeknula u svijetu.]; vidski paranjak: odjekivati |
òdjel | |
òdjeljak | im. m. 〈G òdjēljka; mn. N òdjēljci, G òdjeljākā〉 v. odsjek |
odjeljívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odjèljujēm, 3. l. mn. odjèljujū, imp. odjèljūj, aor. odjeljívah, imperf. odjèljīvāh, prid. r. odjeljívao, prid. t. odjèljīvān〉 izdvajati dio iz cjeline [~ dječake od djevojčica; ~ zarezima] • odjeljívati se 〈povr.〉 odvajati se od zajednice ili cjeline ili postajati samostalnim; vidski paranjak: odijeliti |
òdjenuti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdjenēm, 3. l. mn. òdjenū, imp. òdjeni, aor. òdjenuh, prid. r. òdjenuo, prid. t. òdjenūt〉 staviti na koga (o odjevnome predmetu) [~ hlače] • òdjenuti (se) 〈prijel.〉 staviti na koga odjeću [~ dijete]; sin. obući; ant. razodjenuti, skinuti, svući; vidski paranjak: odijevati |
òdjēvnī | prid. 〈G òdjēvnōg(a); ž. òdjēvnā, s. òdjēvnō〉 koji se odnosi na odjeću [~ predmet] |
odjúriti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdjūrīm, 3. l. mn. òdjūrē, imp. odjúri, aor. odjúrih, prid. r. odjúrio〉 1. jureći napustiti određeno mjesto [~ iz kuće; ~ sa sastanka] 2. jureći dospjeti s jednoga na drugo mjesto, jureći dospjeti kamo [~ u kuću; ~ na sastanak]; ant. dojuriti |
odlágalīšte | im. s. 〈G odlágalīšta; mn. N odlágalīšta, G odlágalīštā〉 mjesto na koje se što odlaže ili na kojemu se što ostavlja [~ smeća; ~ starih stvari]; sin. (deponij) |
odlágati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdlāžēm, 3. l. mn. òdlāžū, imp. odláži, aor. odlágah, imperf. òdlāgāh, prid. r. odlágao, prid. t. òdlāgān〉 1. stavljati što privremeno na stranu, spremati na neko vrijeme dok ponovno ne bude upotrijebljeno [~ odjeću na krevet] 2. skupljati i spremati na određeno mjesto [~ boce u spremnike; ~ otpad] 3. → odgađati; vidski paranjak: odložiti |
òdlazak | |
òdlaziti | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdlazīm, 3. l. mn. òdlazē, imp. òdlazi, aor. òdlazih, imperf. òdlažāh, prid. r. òdlazio〉 1. krećući se napuštati određeno mjesto [~ iz Zagreba; ~ s posla]; ant. dolaziti, prispijevati, pristizati, stizati 2. krećući se dospijevati kamo s određenoga mjesta [~ u Zagreb]; ant. dolaziti, stizati; vidski paranjak: otići |
òdlaznī | prid. 〈G òdlaznōg(a); ž. òdlaznā, s. òdlaznō〉 koji se odnosi na odlazak [~ peron]; ant. dolazni |
òdlažēnje | im. s. 〈G òdlažēnja〉 v. odlazak |
odlèditi | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdledīm, 3. l. mn. òdledē, imp. odlèdi, aor. odlèdih, prid. r. odlèdio, prid. t. òdleđen〉 prevesti što iz zaleđenoga stanja u nezaleđeno izlaganjem temperaturi na kojoj se led topi [~ jelo] • odlèditi se 〈povr.〉 zagrijavanjem prijeći iz čvrstoga u tekuće stanje, pretvoriti se u tekućinu [Jezero se odledilo.]; sin. odmrznuti; ant. smrznuti, zalediti, zamrznuti; vidski paranjak: odleđivati |
odleđívānje | im. s. 〈G odleđívānja〉 1. prevođenje čega iz zaleđenoga stanja u nezaleđeno izlaganjem temperaturi na kojoj se led topi 2. prelazak zagrijavanjem iz čvrstoga u tekuće stanje, pretvaranje u tekućinu; sin. odmrzavanje; ant. leđenje, smrzavanje, zaleđivanje, zamrzavanje |
odleđívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odlèđujēm, 3. l. mn. odlèđujū, imp. odlèđūj, aor. odleđívah, imperf. odlèđīvāh, prid. r. odleđívao, prid. t. odlèđīvān〉 prevesti što iz zaleđenoga stanja u nezaleđeno izlaganjem temperaturi na kojoj se led topi [~ jelo] • odleđívati se 〈povr.〉 zagrijavanjem prelaziti iz čvrstoga u tekuće stanje, pretvarati se u tekućinu [Jezero se odleđuje.]; ant. lediti se; sin. odmrzavati; ant. smrzavati, zaleđivati, zamrzavati; vidski paranjak: odlediti |
odlepr̀šati | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. odlepr̀šām, 3. l. mn. odlepr̀šajū, imp. odlepr̀šāj, aor. odlepr̀šah, prid. r. odlepr̀šao〉 1. lepršajući napustiti kakvo mjesto [~ s grane] 2. lepršajući dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ u gnijezdo]; ant. dolepršati |
odlètjeti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdletīm, 3. l. mn. òdletē, imp. odlèti, aor. odlètjeh, prid. r. m. odlètio, ž. odlètjela, s. odlètjelo, mn. odlètjeli〉 1. leteći napustiti kakvo mjesto [~ s grane] 2. leteći dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ u gnijezdo]; ant. doletjeti; vidski paranjak: odlijetati |
odlèžati | gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdležīm, 3. l. mn. òdležē, imp. odlèži, aor. odlèžah, prid. r. odlèžao, prid. t. ȍdležān〉 1. 〈neprijel.〉 biti na kakvu mjestu radi stjecanja kakvih svojstava [Vino je odležalo u bačvi godinu dana.]; sin. odstajati 2. 〈prijel.〉 pren. a. provesti određeno vrijeme u zatvoru [~ višegodišnju kaznu] b. preboljeti koju bolest u mirovanju i s potrebnim liječenjem [~ upalu pluća]; sin. preležati pren.; ant. prehodati |
òdličan | prid. 〈G òdlična; odr. òdličnī, G òdličnōg(a); ž. òdlična, s. òdlično〉 1. koji je iznimno velik, dobar ili kvalitetan [~ uspjeh]; sin. blistav, izvanredan, prvorazredan, sjajan pren. 2. koji je ocijenjen najvišom ocjenom [odlična učenica] 3. 〈neodr.; u im. funkciji〉 najviša školska ocjena označena s 5; sin. petica razg.; ant. jedan, jedinica razg., nedovoljan; sin. izvrstan |
òdlīčje | im. s. 〈G òdlīčja; mn. N òdlīčja, G òdlīčjā〉 kovinska pločica koja se daje u znak priznanja za posebne zasluge [~ za hrabrost] |
odlijépiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdlijēpīm, 3. l. mn. òdlijēpē, imp. odlijépi, aor. odlijépih, prid. r. òdlijépio, prid. t. òdlijēpljen〉 odvojiti ono što je bilo pričvršćeno ljepilom ili kakvom ljepljivom tvari [~ marku]; ant. nalijepiti, prilijepiti, zalijepiti • odlijépiti se 〈povr.〉 1. odvojiti se od čega (o onome što je pričvršćeno ljepilom) [Plakat se odlijepio sa zida.] 2. pren. odvojiti se od onoga s čim je čvrsto povezano [~ se od televizora]; ant. prilijepiti se pren. v. pod prilijepiti, zalijepiti se pren. v. pod zalijepiti (se); vidski paranjak: odljepljivati |
odlijétati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdlijēćēm, 3. l. mn. òdlijēćū, imp. odlijéći, aor. odlijétah, imperf. òdlijētāh, prid. r. odlijétao〉 1. leteći napuštati kakvo mjesto [~ s grane] 2. leteći dospijevati kamo s određenoga mjesta [~ u gnijezdo]; ant. dolijetati; vidski paranjak: odletjeti |
odlijévānje | im. s. 〈G odlijévānja〉 1. odvajanje dijela tekućine lijevanjem; ant. dolijevanje 2. izrađivanje odljeva 3. istjecanje iz veće cjeline 4. gosp. smanjivanje u vrijednosti ili ljudstvu |
odlijévati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdlijēvām, 3. l. mn. odlijévajū, imp. òdlijēvāj, aor. odlijévah, imperf. òdlijēvāh, prid. r. odlijévao, prid. t. òdlijēvān〉 1. lijevajući odvajati dio tekućine [~ benzin iz cisterne]; ant. dolijevati 2. izrađivati odljev [~ kip] • odlijévati se 〈povr.〉 〈3. l.〉 1. istjecati polako i pomalo [Voda se odlijeva u kanalizaciju.] 2. gosp. smanjivati se u vrijednosti ili ljudstvu [Kapital se odlijeva iz zemlje.; Radna se snaga odlijeva u inozemstvo.]; vidski paranjak: odliti |
òdlika | im. ž. 〈G òdlikē, DL òdlici; mn. N òdlike, G ȍdlīkā〉 1. čija pozitivna osobina 2. zast. odličan uspjeh u školi [završiti razred s odlikom] |
odlìkāš | im. m. 〈G odlikáša, V ȍdlikāšu; mn. N odlikáši, G odlikášā〉 učenik koji ima odlične ocjene, koji prolazi s odličnim uspjehom, odličan učenik |
odlikàšica | im. ž. 〈G odlikàšicē; mn. N odlikàšice, G odlikàšīcā〉 učenica koja ima odlične ocjene, koja prolazi s odličnim uspjehom, odlična učenica |
odlikàšičin | prid. 〈G odlikàšičina; ž. odlikàšičina, s. odlikàšičino〉 koji pripada odlikašici |
odlikovánje | im. s. 〈G odlikovánja; mn. N odlikovánja, G odlikovánjā〉 nagrada za kakav uspjeh, obično u obliku odličja [primiti ~] |
òdlikovati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdlikujēm, 3. l. mn. òdlikujū, imp. òdlikūj, aor. òdlikovah, imperf. òdlikovāh, prid. r. òdlikovao, prid. t. òdlikovān〉 dati/davati komu odlikovanje kao znak priznanja [~ vojnike] • òdlikovati se 〈povr. nesvrš.〉 posjedovati kakvu odliku [Odlikuje se odanošću i iskrenošću.] |
òdliti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȍdlijēm, 3. l. mn. ȍdlijū, imp. òdlīj, aor. òdlih, prid. r. m. ȍdlio, ž. ȍdlīla, s. ȍdlīlo, mn. ȍdlīli, prid. t. odlìven〉 1. lijući odvojiti dio tekućine [~ benzin iz cisterne]; ant. doliti 2. izraditi odljev [~ kip] • òdliti se 〈povr.〉 〈3. l.〉 1. isteći polako i pomalo [Voda se odlila u kanalizaciju.] 2. gosp. smanjiti se u vrijednosti ili ljudstvu [Kapital se odlio iz zemlje.; Radna se snaga odlila u inozemstvo.]; vidski paranjak: odlijevati |
òdlomak | |
odlòmiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdlomīm, 3. l. mn. òdlomē, imp. odlòmi, aor. odlòmih, prid. r. odlòmio, prid. t. òdlomljen〉 lomeći odvojiti dio čega [~ komad kruha; ~ staklo] • odlòmiti se 〈povr.〉 lomeći se odvojiti se od čega [Ledenjak se odlomio.] |