ȍčājan | prid. 〈G ȍčājna; odr. ȍčājnī, G ȍčājnōg(a); ž. ȍčājna, s. ȍčājno; komp. očàjnijī〉 1. koji nema nade, koji ne vidi izlaza iz kakva stanja ili položaja, koji očajava [~ čovjek]; sin. zdvojan 2. razg. iznimno loš [~ pjevač; ~ položaj] |
očajánje | im. s. 〈G očajánja〉 v. očaj |
očajávānje | im. s. 〈G očajávānja; mn. N očajávānja, G očajávānjā〉 gubljenje svake nade, ne nalaženje izlaza iz teške situacije; sin. zdvajanje |
očajávati | |
ȍčājnica | im. ž. 〈G ȍčājnicē; mn. N ȍčājnice, G ȍčājnīcā〉 žena koja je bez nade, koja ne vidi izlaz iz teške situacije |
ȍčājničin | prid. 〈G ȍčājničina; ž. ȍčājničina, s. ȍčājničino〉 koji pripada očajnici |
ȍčājničkī | prid. 〈G ȍčājničkōg(a); ž. ȍčājničkā, s. ȍčājničkō〉 koji se odnosi na očajnike, koji je rezultat ili posljedica očaja [~ položaj] |
ȍčājnīk | im. m. 〈G ȍčājnīka, V ȍčājnīče; mn. N ȍčājnīci, G ȍčājnīkā〉 osoba koja je bez nade, koja ne vidi izlaz iz teške situacije |
očárati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òčārām, 3. l. mn. očárajū, imp. òčārāj, aor. očárah, prid. r. očárao, prid. t. òčārān〉 ostaviti snažan dojam na koga, izazvati u kome divljenje ili ushit [~ ljepotom; ~ pameću]; sin. (fascinirati), opčiniti, zadiviti, zatraviti pren.; vidski parnjaci: očaravati |
očarávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. očàrāvām, 3. l. mn. očarávajū, imp. očàrāvāj, aor. očarávah, imperf. očàrāvāh, prid. r. očarávao, prid. t. očàrāvān〉 ostavljati snažan dojam na koga, izazivati u kome divljenje ili ushit [~ ljepotom; ~ pameću]; sin. (fascinirati), opčinjati, zadivljavati, zadivljivati; vidski parnjak: očarati |
očèkivānōst | im. ž. 〈G očèkīvānosti, I očèkīvānošću/očèkīvānosti〉 svojstvo onoga što je očekivano; ant. neočekivanost |
očekívānje | im. s. 〈G očekívānja; mn. N očekívānja, G očekívānjā〉 1. vjerovanje da će tko ili što prispjeti ili doći 2. pretpostavka da će se što dogoditi |
očekívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. očèkujēm, 3. l. mn. očèkujū, imp. očèkūj, aor. očekívah, imperf. očèkīvāh, prid. r. očekívao, prid. t. očèkīvān〉 1. vjerovati da će tko ili što prispjeti ili doći [~ pismo; ~ vijesti; ~ goste] 2. pretpostavljati da će se što dogoditi [Očekujem da ću pasti na ispitu.] |
očerùpati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. očerùpām, 3. l. mn. očerùpajū, imp. očerùpāj, aor. očerùpah, prid. r. očerùpao, prid. t. ȍčerupān〉 iščupati perje [~ kokoš]; sin. operušati |
očèšati (se) | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òčešēm, 3. l. mn. òčešū, imp. očèši, aor. očèšah, prid. r. očèšao, prid. t. ȍčešān〉 doći s kim ili s čim u nagli dodir, kratkotrajno usputno dodirnuti [~ zid; ~ se o stol]; sin. okrznuti • očèšati se 〈povr.〉 uzajamno se dodirnuti u prolazu |
òčetkati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òčetkām, 3. l. mn. òčetkajū, imp. òčetkāj, aor. òčetkah, prid. r. òčetkao, prid. t. ȍčetkān〉 četkom očistiti što [~ odijelo] |
òčev | prid. 〈G òčeva; ž. òčeva, s. òčevo〉 koji pripada ocu; ant. majčin |
ȍčevīd | im. m. 〈G ȍčevīda; mn. N ȍčevīdi, G ȍčevīdā〉 utvrđivanje činjenica i okolnosti izravnim opažanjem [policijski ~]; sin. (uviđaj) |
očevídac | im. m. 〈G očevídca, V ȍčevīdče; mn. N očevídci, G očèvīdācā〉 osoba koja je bila na mjestu kakve nesreće ili kršenja zakona |
očevídčev | prid. 〈G očevídčeva; ž. očevídčeva, s. očevídčevo〉 koji pripada očevidcu |
očèvītka | im. ž. 〈G očèvītkē, DL očèvītki; mn. N očèvītke, G očèvītkā/očèvītkī〉 žena koja je bila na mjestu kakve nesreće ili kršenja zakona; sin. očevitkinja |
očèvītkinja | im. ž. 〈G očèvītkinjē; mn. N očèvītkinje, G očèvītkīnjā〉 usp. očevitka |
ȍči | im. s. 〈mn. N A〉 v. pod oko |
òčica | im. ž. 〈G òčicē; mn. N òčice, G ȍčīcā〉 čvor pletiva koji se pravi od niti konca, vune i sl.; sin. petlja |
očìgledan | prid. 〈G očìgledna; odr. očìglednī, G očìglednōg(a); ž. očìgledna, s. očìgledno; komp. očiglèdnijī〉 koji se jasno vidi, koji se ne mora dokazivati [~ primjer; očigledna laž]; sin. očit |
očìgledno | pril. tako da se jasno vidi, da se ne mora dokazivati [~ lagati]; sin. očito |
očijúkati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. očìjūkām, 3. l. mn. očijúkajū, imp. očìjūkāj, aor. očijúkah, imperf. očìjūkāh, prid. r. očijúkao〉 zaljubljeno izmjenjivati poglede, pogledom pokazivati sklonost komu [~ s mladićem] |
ȍčīnskī | prid. 〈G ȍčīnskōg(a); ž. ȍčīnskā, s. ȍčīnskō〉 1. koji se odnosi na očeve 2. koji je kao u oca; ant. majčinski, materinski |
ȍčīnstvo | im. s. 〈G ȍčīnstva〉 bivanje ocem [utvrđivanje očinstva]; ant. majčinstvo |
òčistiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òčistīm, 3. l. mn. òčistē, imp. òčisti, aor. òčistih, prid. r. òčistio, prid. t. òčišćen〉 1. učiniti što čistim [~ dvorište; ~ pod u razredu; ~ ulaz pred školom]; sin. počistiti; ant. onečistiti, uprljati, zaprljati 2. ukloniti što kako bi što postalo čistim ili urednim [~ nered]; sin. počistiti • òčistiti (se) 〈prijel.〉 učiniti koga ili što čistim [~ ruke]; ant. onečistiti ( se) v. pod onečistiti, uprljati ( se) v. pod uprljati, zaprljati ( se) v. pod zaprljati |
òčit | prid. 〈G òčita; odr. òčitī, G òčitōg(a); ž. òčita, s. òčito; komp. očìtijī〉 koji se jasno vidi, koji se ne mora dokazivati [~ primjer; očita laž]; sin. očigledan |
očìtati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. očìtām, 3. l. mn. očìtajū, imp. očìtāj, aor. očìtah, prid. r. očìtao, prid. t. ȍčitān〉 protumačiti znakove i simbole, utvrditi stanje prema određenim pokazateljima [~ brojilo; ~ rezultat] ◇ ~ bukvicu prekoriti koga |
òčito | pril. tako da se jasno vidi, da se ne mora dokazivati [~ lagati]; sin. očigledno |
òčitovānje | im. s. 〈G òčitovānja; mn. N òčitovānja, G òčitovānjā〉 iskazivanje svojega mišljenja o čemu; sin. izjašnjavanje |
òčitovati se | gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. òčitujēm se, 3. l. mn. òčitujū se, imp. òčitūj se, aor. òčitovah se, prid. r. òčitovao se〉 iskazati svoje mišljenje o čemu [~ protiv odluke]; sin. izjasniti se |
ȍčnī | prid. 〈G ȍčnōg(a); ž. ȍčnā, s. ȍčnō〉 koji se odnosi na oči [~ živac] |
ȍčnjāk | im. m. 〈G ȍčnjāka; mn. N ȍčnjāci, G ȍčnjākā〉 anat. treći zub na svakoj strani donje i gornje čeljusti, nalazi se između sjekutića i prednjih kutnjaka |
očuđénje | im. s. 〈G očuđénja〉 knjiž. postupak koji iznenađuje čitatelja i upućuje ga na ona jezična svojstva koja u uobičajenome govoru ne primjećuje; sin. začudnost |
ȍčūh | im. m. 〈G ȍčūha; mn. N ȍčūsi, G ȍčūhā〉 majčin muž njezinoj djeci iz prethodnih brakova; ant. maćeha |
očúvati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òčūvām, 3. l. mn. očúvajū, imp. òčūvāj, aor. očúvah, prid. r. očúvao, prid. t. òčūvān〉 zaštititi što od propadanja, oštećenja ili uništenja [~ spomenike; ~ zdravlje]; ant. uništiti • očúvati se 〈povr.〉 ne nestati tijekom vremena [Stari su se običaji očuvali.]; sin. sačuvati |
òčvrsnuti | |
očvršćívānje | im. s. 〈G očvršćívānja〉 postajanje jačim, dobivanje snage; sin. jačanje; ant. slabljenje² |
očvršćívati | |
òćelavjeti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òćelavīm, 3. l. mn. òćelavē, imp. òćelavi, aor. òćelavih, prid. r. m. òćelavio, ž. òćelavjela, s. òćelavjelo, mn. òćelavjeli〉 postati ćelavim |
od | prij. 〈G〉 1. označuje da se što kreće ili prostire iz smjera onoga što je ujedno i granica [otići ~ stola; put ~ šume]; ant. do 2. označuje da što potječe ili ima podrijetlo iz kakva izvora [naslijediti ~ roditelja] 3. označuje da što počinje nakon čega ili istodobno s čim [odmarati se ~ podneva; raditi ~ ljeta]; ant. do 4. označuje da je što napravljeno, izgrađeno čime [kula ~ karata; pekmez ~ marelica] 5. označuje da je što izazvano, prouzročeno čime [pobjeći ~ straha] 6. označuje da se tko ili što uspoređuje s kim ili čim [biti bolji ~ drugih] |
óda | im. ž. 〈G ódē; mn. N óde, G ódā〉 knjiž. 1. lirska pjesnička vrsta u kojoj se na svečan način, s radošću i divljenjem slavi kakva osoba ili važan događaj 2. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti |
ȍdabīr | im. m. 〈G ȍdabīra, I ȍdabīrom; mn. N ȍdabīri, G ȍdabīrā〉 1. ono što je odabrano [napraviti dobar ~; ~ pjesama]; sin. izbor 2. biol. izabiranje jedinka poželjnih svojstava [prirodni ~] |
odàbirānje | im. s. 〈G odàbirānja〉 izdvajanje koga ili čega iz skupine s kojim ciljem, pravljenje izbora; sin. biranje, izabiranje |