gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. odvèslām, 3. l. mn. odvèslajū, imp. odvèslāj, aor. odvèslah, prid. r. odvèslao〉 1. veslajući napustiti određeno mjesto [~ iz zaljeva] 2. veslajući dospjeti otkamo na određeno mjesto [~ u zaljev]; ant. doveslati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odvèdem, 3. l. mn. odvèdū, imp. odvèdi, aor. odvèdoh, prid. r. òdveo, prid. t. odvèden〉 1. vodeći koga napustiti određeno mjesto [~ oca iz grada]; ant. dovesti; vidski parnjak: odvoditi 2. vodeći koga dospjeti otkamo na određeno mjesto [~ oca u grad]; ant. dovesti; vidski parnjak: odvoditi 3. prouzročiti da tko dospije u kakvu situaciju [~ u propast]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odvèzem, 3. l. mn. odvèzū, imp. odvèzi, aor. odvèzoh, prid. r. òdvezao, prid. t. odvèzen〉 1. vozeći udaljiti koga ili što s određenoga mjesta [Odvezao je prijatelja iz bolnice.; Odvezli su se s mora.] 2. vozeći prebaciti koga ili što otkamo na određeno mjesto [Odvezao je prijatelja u bolnicu.; Odvezli su se na more.]; ant. dovesti ( se); vidski paranjak: odvoziti ( se)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdvēžēm, 3. l. mn. òdvēžū, imp. odvéži, aor. odvézah, prid. r. odvézao, prid. t. òdvēzān〉 razdvojiti ono što je bilo vezano [~ rubac; ~ vezice na cipelama]; sin. razvezati; ant. svezati, zavezati • odvézati se 〈povr.〉 prestati biti vezan [Vezice su se odvezale.]; vidski paranjak: odvezivati

im. s. 〈G odvezívānja〉 1. razdvajanje onoga što je bilo vezano; sin. razvezivanje; ant. vezivanje 2. prestanak bivanja vezanim

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odvèzujēm, 3. l. mn. odvèzujū, imp. odvèzūj, aor. odvezívah, imperf. odvèzīvāh, prid. r. odvezívao, prid. t. odvèzīvān〉 razdvajati ono što je bilo vezano [~ rubac; ~ vezice na cipelama]; sin. razvezivati • odvezívati se prestajati biti vezan [Vezice se neprestano odvezuju.]; vidski paranjak: odvezati

im. m. 〈G odvijáča; mn. N odvijáči, G odvijáčā〉 alat koji služi za odvijanje i zavijanje vijka

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdvījām, 3. l. mn. odvíjajū, imp. òdvījāj, aor. odvíjah, imperf. òdvījāh, prid. r. odvíjao, prid. t. òdvījān〉 1. v. odmatati 2. vrteći otpuštati što [~ slavinu; ~ ventil; ~ vijak]; ant. zavijati; vidski parnjak: odvinuti • odvíjati se 〈povr.〉 nastajati kao posljedica kakvih okolnosti; sin. biti, događati se, zbivati se; vidski paranjak: odviti

im. s. 〈G odvikávānja〉 1. mijenjanje čijih navika, utjecanje na koga da odustane od kakve navike 2. napuštanje ili odbacivanje kakve navike; sin. odučavanje; ant. privikavanje, učenje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odvìkāvām, 3. l. mn. odvikávajū, imp. odvìkāvāj, aor. odvikávah, imperf. odvìkāvāh, prid. r. odvikávao, prid. t. odvìkāvān〉 mijenjati čije navike, utjecati na koga da odustane od kakve navike [~ dijete od sisanja palca]; ant. učiti • odvikávati se 〈povr.〉 napuštati, odbacivati kakvu naviku [~ se od pušenja]; sin. odučavati; ant. navikavati, privikavati; vidski paranjak: odviknuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdviknēm, 3. l. mn. òdviknū, imp. òdvikni, aor. òdviknuh, prid. r. òdviknuo, prid. t. òdviknūt〉 promijeniti čije navike, utjecati na koga da odustane od kakve navike [~ dijete od sisanja palca] • òdviknuti se 〈povr.〉 napustiti, odbaciti kakvu naviku [~ se od pušenja]; sin. odučiti; ant. naučiti, naviknuti, priviknuti; vidski paranjak: odvikavati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdvīnēm, 3. l. mn. òdvīnū, imp. odvíni, aor. odvínuh, prid. r. odvínuo, prid. t. òdvīnūt〉 vrteći otpustiti što [~ slavinu; ~ ventil; ~ vijak]; sin. odviti; ant. zavinuti, zaviti; vidski parnjak: odvijati

im. m. 〈G òdvīrka; mn. N òdvīrci, G òdvirākā〉 zem. 1. potok ili rijeka koja teče iz jezera 2. ogranak rijeke koji se odvaja od glavnoga toka; sin. rukavac

pril. više nego što treba [~ znati]; sin. odveć, previše; ant. premalo

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȍdvijēm, 3. l. mn. ȍdvijū, imp. òdvīj, aor. òdvih, prid. r. òdvio, prid. t. odvìjen〉 1. v. odmotati 2. vrteći otpustiti što [~ slavinu; ~ ventil; ~ vijak]; sin. odvinuti; ant. zavinuti, zaviti • òdviti se 〈povr.〉 nastati kao posljedica kakvih okolnosti; sin. biti, dogoditi se, odigrati se v. pod odigrati, zbiti se; vidski paranjak: odvijati

im. ž. 〈G òdvjetnicē; mn. N òdvjetnice, G òdvjetnīcā〉 prav. žena koja pruža pravnu pomoć fizičkim i pravnim osobama u ostvarivanju i zaštiti njihovih prava i pravne koristi; sin. (advokatica)

prid. 〈G òdvjetničina; ž. òdvjetničina, s. òdvjetničino〉 koji pripada odvjetnici; sin. (advokatičin)

prid. 〈G òdvjetničkōg(a); ž. òdvjetničkā, s. òdvjetničkō〉 koji se odnosi na odvjetnike; sin. (advokatski)

im. m. 〈G òdvjetnīka, V òdvjetnīče; mn. N òdvjetnīci, G òdvjetnīkā〉 prav. osoba koja pruža pravnu pomoć fizičkim i pravnim osobama u ostvarivanju i zaštiti njihovih prava i pravne koristi; sin. (advokat)

im. s. 〈G òdvjetnīštva〉 djelatnost pružanja pravne pomoći ◇ državno ~ državno tijelo ovlašteno za vođenje postupaka protiv počinitelja kaznenih djela i osiguranje provedbe zakona i ustava

im. s. 〈G odvláčēnja〉 odvođenje koga ili premještanje čega s jednoga mjesta ili na drugo vučenjem; ant. dovlačenje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdvlāčīm, 3. l. mn. òdvlāčē, imp. odvláči, aor. odvláčih, imperf. odvláčijāh, prid. r. odvláčio, prid. t. òdvlāčēn〉 1. vukući odvoditi koga ili premještati što s određenoga mjesta [~ drva iz dvorišta] 2. vukući dovoditi koga ili premještati što na određeno mjesto [~ drva u dvorište]; ant. dovlačiti; vidski paranjak: odvući

im. m. 〈G òdvoda; mn. N òdvodi, G ȍdvōdā〉 1. cijev ili otvor koji služi za odvođenje tekućine, pare, plina i sl. [začepio se ~] 2. omogućivanje otjecanja iskorištene tekućine, plina i sl. sustavom cijevi i otvora [~ vode]; sin. odvođenje; ant. dovođenje; ant. dovod

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdvodīm, 3. l. mn. òdvodē, imp. odvòdi, aor. odvòdih, imperf. òdvođāh/odvòdijāh, prid. r. odvòdio, prid. t. òdvođen〉 1. vodeći koga napuštati određeno mjesto [~ oca iz grada]; vidski parnjak: odvesti 2. vodeći koga dospijevati otkamo na određeno mjesto [~ oca u grad]; vidski parnjak: odvesti 3. sustavom cijevi i otvora omogućiti iskorištenoj tekućini, plinu i sl. da otječe [~ plin iz zgrade; ~ vodu iz stana]; ant. dovoditi

prid. 〈G òdvodnōg(a); ž. òdvodnā, s. òdvodnō〉 koji služi za odvod [odvodne cijevi]

im. ž. 〈G odvòdnjē〉 odvođenje većih količina vode iz tla [sustav za odvodnju]

im. s. 〈G odvodnjávānja〉 polj. planirano odvođenje vode iz tla kojim se poboljšavaju uvjeti za poljodjelstvo; ant. navodnjavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odvòdnjāvām, 3. l. mn. odvodnjávajū, imp. odvòdnjāvāj, aor. odvodnjávah, imperf. odvòdnjāvāh, prid. r. odvodnjávao, prid. t. odvòdnjāvān〉 polj. planirano odvoditi vodu iz tla i time poboljšavati uvjete za poljodjelstvo [~ zemlju]; ant. navodnjavati

im. s. 〈G òdvođēnja〉 1. vođenje koga s određenoga mjesta ili vođenje koga otkamo na određeno mjesto 2. omogućivanje otjecanja iskorištene tekućine, plina i sl. sustavom cijevi i otvora; sin. odvod; ant. dovod; ant. dovođenje

im. m. 〈G òdvōjka; mn. N òdvōjci, G òdvojākā〉 ono što se odvaja od glavnoga dijela, što je sporedno ili manje važno [~ ceste]

pril. 1. odijeljeno od skupine ili cjeline, svatko sam [Idemo ~ u školu.; Odvojeno ćemo učiti.]; ant. skupa, zajedno 2. odijeljeno od čega drugoga, kao zasebna cjelina [izgraditi ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdvojīm, 3. l. mn. òdvojē, imp. odvòji, aor. odvòjih, prid. r. odvòjio, prid. t. òdvojen〉 odijeliti dio od cjeline ili iz skupine [~ bjelanjak od žutanjka; ~ dijete od majke]; sin. (izolirati) • odvòjiti se 〈povr.〉 1. napusti kakvu skupinu, otići s kakva mjesta [~ se od kolone] 2. prestati slijediti što, ne biti s kim ili čim u nizu [Listovi su se odvojili od korica.; Pruga se odvojila od glavne ceste.]; vidski paranjak: odvajati

prid. 〈G odvòjiva; odr. odvòjivī, G odvòjivōg(a); ž. odvòjiva, s. odvòjivo〉 koji se može od čega odvojiti

im. m. 〈G òdvoza〉 skupljanje i prijevoz s jednoga mjesta na drugo [~ smeća]; sin. (odvoženje); ant. dovoz, ( dovoženje)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdvozīm, 3. l. mn. òdvozē, imp. odvòzi, aor. odvòzih, imperf. òdvožāh/odvòzijāh, prid. r. odvòzio, prid. t. òdvožen〉 1. vozeći udaljivati koga ili što s određenoga mjesta [~ prijatelja iz bolnice; ~ se s mora] 2. vozeći prebacivati koga ili što otkamo na određeno mjesto [~ u bolnicu; ~ se na more]; ant. dovoziti (se); vidski paranjak: odvesti ( se)

im. s. 〈G òdvožēnja〉 v. odvoz

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdvraćām, 3. l. mn. òdvraćajū, imp. òdvraćāj, aor. òdvraćah, imperf. òdvraćāh, prid. r. òdvraćao, prid. t. òdvraćān〉 1. poticati, uvjeravati koga da odustane od čega [~ koga od tučnjave]; sin. odgovarati; ant. nagovarati 2. skretati što na stranu [~ lice; ~ pogled] 3. udaljavati koga od koje teme ili od onoga što promatra, radi itd. [~ pozornost; ~ razgovor; ~ čiju pozornost]; ant. svraćati; vidski paranjak: odvratiti

prid. 〈G ȍdvrātna; odr. ȍdvrātnī, G ȍdvrātnōg(a); ž. ȍdvrātna, s. ȍdvrātno; komp. odvràtnijī〉 koji izaziva gađenje ili odbojnost [~ smrad]; sin. gadan, oduran, ogavan

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdvrātīm, 3. l. mn. òdvrātē, imp. odvráti, aor. odvrátih, prid. r. odvrátio, prid. t. òdvrāćen〉 1. potaknuti, uvjeriti koga da odustane od čega [~ koga od tučnjave]; sin. odgovoriti; ant. nagovoriti 2. reagirati na čije riječi ili djela [~ istom mjerom] 3. skrenuti što na stranu [~ lice; ~ pogled] 4. udaljiti koga od koje teme ili onoga što promatra, radi itd. na drugu temu [~ pozornost; ~ razgovor]; sin. svratiti; vidski paranjak: odvraćati

im. ž. 〈G ȍdvrātnosti, I ȍdvrātnošću/ȍdvrātnosti〉 svojstvo onoga što je odvratno; sin. odurnost, ogavnost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdvr̄nēm, 3. l. mn. òdvr̄nū, imp. odvŕni, aor. odvŕnuh, prid. r. odvŕnuo, prid. t. òdvr̄nūt〉 1. vrteći otvoriti što [~ slavinu] 2. odvijajući ili vrteći spustiti što [~ nogavice; ~ rukave]; ant. podviti, zasukati; ant. zavrnuti; vidski paranjak: odvrtati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òdvrćēm, 3. l. mn. òdvrćū, imp. òdvrći, aor. òdvrtah, imperf. òdvrtāh, prid. r. òdvrtao, prid. t. òdvrtān〉 1. odvijajući ili vrteći spuštati što [~ nogavice; ~ rukave]; ant. podvijati 2. vrteći otvarati što [~ slavinu]; ant. zavrtati; vidski paranjak: odvrnuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. odvúčem, 3. l. mn. odvúkū, imp. odvúci, aor. odvúkoh, prid. r. òdvūkao, prid. t. odvùčen, pril. p. òdvūkāvši〉 1. vukući odvesti koga ili što s određenoga mjesta [~ drva iz dvorišta]; vidski parnjak: odvlačiti 2. vukući odvesti koga ili što na određeno mjesto [~ drva u dvorište]; vidski parnjak: odvlačiti 3. pren. nagovoriti koga da kamo ode unatoč njegovoj nezainteresiranosti ili protivljenju [Odvukli su ga na utakmicu.] • òdvūći se 〈povr.〉 teškim korakom, polako otići [Odvukao se niz ulicu.; Odvukao se do kreveta.]; ant. dovući (se)

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdzdravīm, 3. l. mn. òdzdravē, imp. òdzdravi, aor. òdzdravih, prid. r. òdzdravio, prid. t. òdzdravljen〉 odgovoriti komu na pozdrav, uzvratiti komu pozdrav [~ susjedu]; ant. pozdraviti; vidski parnjak: odzdravljati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òdzdravljām, 3. l. mn. òdzdravljajū, imp. òdzdravljāj, aor. òdzdravljah, imperf. òdzdravljāh, prid. r. òdzdravljao〉 odgovarati komu na pozdrav, uzvraćati komu pozdrav [~ susjedu]; ant. pozdravljati; vidski parnjak: odzdraviti

im. m. 〈G òdziva〉 1. odgovor na dozivanje ili prozivanje 2. prihvaćanje poziva da se čemu prisustvuje ili izraženo zanimanje za što [veliki ~ roditelja na roditeljski sastanak]; sin. (odaziv)

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. òdzvānjā, 3. l. mn. odzvánjajū, aor. 3. l. jd. ȍdzvānjā, imperf. 3. l. jd. òdzvānjāše, prid. r. odzvánjao〉 1. oglašivati zvonom (o vremenu) [Odzvanja podne.]; vidski parnjak: odzvoniti 2. oglašivati se jekom ili poput jeke [Glas odzvanja brdima.; Odzvanja njegov smijeh.]; sin. odjekivati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. òdzvonī, 3. l. mn. òdzvonē, aor. 3. l. jd. ȍdzvonī, prid. r. odzvònio〉 1. oglasiti zvonom (o vremenu) [Odzvonilo je podne.]; vidski parnjak: odzvanjati 2. pren. doći ili približiti se kraju kakva stanja ili točki u kojoj će se što morati promijeniti [Njemu je odzvonilo.]; sin. otkucati pren.