prid. 〈G ògrjēvnōg(a); ž. ògrjēvnā, s. ògrjēvnō〉 koji se odnosi na ogrjev [~ materijal]

im. ž. 〈G ògrlicē; mn. N ògrlice, G ògrlīcā〉 1. nakit koji se nosi oko vrata [biserna ~] 2. remen ili lanac oko vrata životinje za koji se kvači uzica [~ od kože; kovinska ~] 3. krug dlaka ili perja drukčije boje oko vrata životinje

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ògr̄nēm, 3. l. mn. ògr̄nū, imp. ogŕni, aor. ogŕnuh, prid. r. ogŕnuo, prid. t. ògr̄nūt〉 obaviti čije tijelo, obično odjevnim predmetom ili dekom [~ se kaputom]; sin. zagrnuti (se) v. pod zagrnuti, zaogrnuti (se); vidski parnjak: ogrtati ( se)

prid. 〈G ògrōmna; odr. ògrōmnī, G ògrōmnōg(a); ž. ògrōmna, s. ògrōmno〉 v. golem

im. m. 〈G ògrozda; mn. N ògrozdi, G ȍgrōzdā〉 bot. 1. listopadna grmolika biljka jestivih kiselkastih plodova 2. jestivi kiselkasti crveni, žuti ili zeleni plodovi istoimene biljke koji rastu u grozdovima

im. m. 〈G ogrtáča; mn. N ogrtáči, G ogrtáčā〉 dio odjeće koji pokriva tijelo, nosi se preko druge odjeće najčešće radi zaštite od hladnoće [zimski ~; kućni ~; proljetni ~]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ògr̄ćēm, 3. l. mn. ògr̄ćū, imp. ògrći, aor. ògrtah, imperf. ògrtāh, prid. r. ògrtao, prid. t. ògrtān〉 obavijati čije tijelo, obično odjevnim predmetom ili dekom [~ se kaputom]; sin. zagrtati (se) v. pod zagrtati, zaogrtati (se); vidski parnjak: ogrnuti ( se)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ògūlīm, 3. l. mn. ògūlē, imp. ogúli, aor. ogúlih, prid. r. ogúlio, prid. t. ògūljen〉 1. guleći skinuti gornji sloj s čega [~ koru jabuke] 2. skinuti sa životinje (o koži) [~ janje]; sin. oderati 3. pren., razg. pretjerano naplatiti komu što; sin. oderati pren., razg.

usk. 1. izriče divljenje [Oh, kako je lijepa!]; sin. a, ah, au, eh, joj, uh 2. izriče iznenađenje [A, koga to vidim!]; sin. a, au, oho, opa 3. izriče negodovanje [Oh, što je to grozno!]; sin. ah, eh, uf, uh 4. izriče mirenje s čim [Oh, takav ti je život!]; sin. ah, eh 5. izriče zadovoljstvo i ugodu [Oh, što to prija!]; sin. eh 6. izriče čežnju [Oh, da mi je biti s njim!]; sin. ah, eh, uh

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òhlādīm, 3. l. mn. òhlādē, imp. ohládi, aor. ohládih, prid. r. ohládio, prid. t. òhlāđen〉 učiniti što hladnim ili hladnijim [~ juhu; ~ piće; ~ zrak u sobi]; sin. rashladiti; ant. ugrijati, zagrijati • ohláditi se 〈povr.〉 1. postati hladnim [Jelo se ohladilo.] 2. pren. izgubiti zanimanje, postati ravnodušnim [Ohladio se prema nogometu.]; ant. zagrijati se pren., razg. v. pod zagrijati, zainteresirati se v. pod zainteresirati, zapaliti se pren., razg. v. pod zapaliti

usk. izriče iznenađenje [Oho, koga to vidim!]; sin. a, au, oh, opa

prid. 〈G òhola; odr. òholī, G òholōg(a); ž. òhola, s. òholo; komp. ohòlijī〉 1. koji se osjeća važnijim od drugih [ohola žena] 2. koji odražava čiji osjećaj veće važnosti [oholo ponašanje]; sin. (gord), umišljen

im. m. ž. 〈G òholicē; mn. N òholice, G ȍholīcā〉 1. osoba koja je ohola, koja je puna oholosti [taj ~; ta ~; ti oholice; te oholice] 2. 〈ž.〉 žena koja je ohola, koja je puna oholosti [ta ~; te oholice]

prid. 〈G òholičina; ž. òholičina, s. òholičino〉 koji pripada oholici

im. ž. 〈G òholosti, I òhološću/òholosti〉 osobina onoga koji je ohol ili svojstvo onoga što je oholo; sin. umišljenost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òhrabrīm, 3. l. mn. òhrābrē, imp. ohrábri, aor. ohrábrih, prid. r. ohrábrio, prid. t. òhrābren〉 potaknuti koga da što učini, da bude hrabar [~ učenike prije ispita]; sin. osokoliti; ant. obeshrabriti; vidski parnjak: ohrabrivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ohràbrujēm, 3. l. mn. ohràbrujū, imp. ohràbrūj, aor. ohrabrívah, imperf. ohràbrīvāh, prid. r. ohrabrívao, prid. t. ohràbrīvān〉 poticati koga da što učini, da bude hrabar [~ učenike prije ispita]; sin. (bodriti), hrabriti, sokoliti poet.; ant. obeshrabrivati; vidski parnjak: ohrabriti

usk. služi za dozivanje [Oj, dođi k nama!]; sin. aj, e, ej, hej, o

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ojàčām, 3. l. mn. ojàčajū, imp. ojàčāj, aor. ojàčah, prid. r. ojàčao, prid. t. ȍjačān〉 1. 〈prijel.〉 učiniti koga ili što jačim, povećati čemu jačinu [~ imunološki sustav; ~ obranu]; ant. oslabiti 2. 〈neprijel.〉 postati jačim, čvršćim, dobiti snagu [~ od rada; ~ u ratu]; sin. očvrsnuti; ant. oslabjeti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. òjanjī, 3. l. mn. òjanjē, aor. 3. l. jd. ȍjanjī, prid. r. òjanjio, prid. t. òjanjen〉 donijeti na svijet (o ovci) [Ovca je ojanjila dva janjeta] • òjanjiti se 〈povr.〉 1. donijeti janje na svijet [Ovca se ojanjila.] 2. doći na svijet (o janjetu) [Janje se ojanjilo jutros.]

im. m. 〈G ojkoníma; mn. N ojkoními, G ojkonímā〉 jez. toponim koji se odnosi na naseljena mjesta; sin. ekonim

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òkajēm, 3. l. mn. òkajū, imp. òkāj, aor. òkajah, prid. r. òkajao, prid. t. òkajān〉 kajući se iskupiti se za kakav grijeh [~ pogreške iz prošlosti]; vidski parnjak: okajavati

im. s. 〈G okajávānja〉 iskupljivanje za kakav grijeh kajanjem

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. okàjāvām, 3. l. mn. okajávajū, imp. okàjāvāj, aor. okajávah, imperf. okàjāvāh, prid. r. okajávao, prid. t. okàjāvān〉 kajući se iskupljivati se za kakav grijeh [~ pogreške iz prošlosti]; vidski parnjak: okajati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òkāljām, 3. l. mn. okáljajū, imp. òkāljāj, aor. okáljah, prid. r. okáljao, prid. t. òkāljān〉 1. uprljati kalom; sin. ukaljati 2. pren. reći što ružno o kome ili uvrijediti koga [~ protivnika]; sin. oblatiti, ocrniti

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. okàmenīm se, 3. l. mn. okàmenē se, imp. okamèni se, aor. okamènih se, prid. r. okàmenio se, prid. t. okàmenjen〉 1. postati kamenom, pretvoriti se u okaminu 2. pren. ukočiti se od navale kakva osjećaja [Okameniti se od straha.]; sin. slediti se pren. v. pod slediti, skameniti se pren. v. pod skameniti

im. ž. 〈G òkaminē; mn. N òkamine, G òkamīnā〉 geol. ostatak organizma iz davnih razdoblja Zemljine prošlosti; sin. fosil

im. s. 〈G okánca; mn. N okánca, G òkānācā/òkāncā〉 um. malo okno

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òkāpām, 3. l. mn. okápajū, imp. òkāpāj, aor. okápah, imperf. òkāpāh, prid. r. okápao, prid. t. òkāpān〉 kopajući prevrtati zemlju i uklanjati korov oko biljaka [~ kukuruz; ~ vinograd; ~ vrt]; sin. okopavati; vidski parnjak: okopati

im. m. 〈neskl.〉 kem. žućkasta, smećkasta ili crvenkasta mineralna boja kojoj je glavni sastojak željezov oksid

prid. 〈neskl.〉 1. koji je boje sijena ili svijetle zemlje, koji je zagasite žute boje, koji je između blijedožute i smeđe boje 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. s.〉 boja sijena ili svijetle zemlje, zagasita žuta boja, boja između blijede žute i smeđe boje [Volim ~.]

im. m. 〈G okidáča; mn. N okidáči, G okidáčā〉 dio mehanizma koji pokreće izbacivanje streljiva iz vatrenoga oružja

im. ž. 〈G ȍkladē; mn. N ȍklade, G ȍklādā〉 dogovor dviju ili više osoba povezan s pogađanjem nekih budućih rezultata ili događaja [dobiti okladu; izgubiti okladu]

im. s. 〈G oklijévānja〉 odugovlačenje s donošenjem kakve odluke

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òklijēvām, 3. l. mn. oklijévajū, imp. òklijēvāj, aor. oklijévah, imperf. òklijēvāh, prid. r. oklijévao〉 biti neodlučan, odugovlačiti s donošenjem kakve odluke [Oklijeva reći istinu.]

im. m. 〈G òklopa; mn. N òklopi, G ȍklōpā〉 1. hist. zaštitna odjeća kojom su se ratnici štitili od ranjavanja hladnim oružjem 2. anat. rožnati površinski sloj nekih životinja koji ih štiti od vanjskih utjecaja [~ jastoga; ~ kornjače] 3. zaštitna ploča na borbenim vozilima, ratnim brodovima i tenkovima

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òklopīm, 3. l. mn. òklopē, imp. oklòpi, aor. oklòpih, prid. r. oklòpio, prid. t. òklopljen〉 staviti oklop oko čega [~ vozilo]

prid. 〈G òklopnōg(a); ž. òklopnā, s. òklopnō〉 koji se odnosi na oklop [oklopno vozilo]

im. m. 〈G òklopnīka, V òklopnīče; mn. N òklopnīci, G òklopnīkā〉 vojnik u oklopu

im. m. 〈G okluzíva; mn. N okluzívi, G okluzívā〉 v. praskavac

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òkljastīm, 3. l. mn. òkljastē, imp. òkljasti, aor. òkljastih, prid. r. òkljastio, prid. t. òkljašten〉 učiniti koga kljastim; sin. osakatiti

im. s. 〈G òkna; mn. N òkna, G ȍkānā/óknā〉 zast. v. prozor ◇ rudarsko ~ rov u rudniku iskopan radi vađenja rudače

im. s. 〈G ȍka; mn. N ȍči/ȍka, G òčijū/ókā〉 1. 〈mn. N ȍči〉 anat. organ vida smješten u šupljini na prednjemu dijelu glave 2. 〈mn. N ȍka〉 otvor na ribarskoj mreži ◇ kurje ~ med. rožnata izraslina na stopalu ♦ baciti~ na koga, na što 1. zainteresirati se za koga, za što, željeti pridobiti koga, što 2. površno pogledati koga, što; bode oči komu što smeta komu što, ne uklapa se, upadljivo je što, ističe se što; čuvati (paziti) koga, što kao oči (oko) u glavi brižljivo čuvati (paziti) koga, što, s osobitom se pažnjom odnositi prema komu, prema čemu; dok okom trepneš velikom brzinom, odmah; držati (imati) na oku koga, što pažljivo promatrati koga, što, nadzirati koga, što; golim (prostim) okom [vidjeti, pogledati i sl.] bez ikakvih pomagala [vidjeti, pogledati i sl.]; ići kuda koga oči vode 〈i noge nose〉 lutati, hodati bez cilja; imati ~ za što imati razvijen dar zapažanja; imati razvijen osjećaj za lijepo; izbečiti (razrogačiti) oči 〈na koga, na što〉 pogledati koga, što začuđeno (zbunjeno); izići (doći) na oči (pred oči) komu usuditi se izići pred koga, pojaviti se pred kim; na lijepe oči bez jamstva, iz usluge; ne skidati oči s koga, s čega pažljivo promatrati koga, što; ne trepnuti okom ne reagirati, ostati potpuno nezainteresiran (hladan); 〈ni〉 oka ne sklopiti ne zaspati ni na trenutak; oči su iskočile komu začudio se tko, zaprepastio se tko; oči u oči sučelice, suočivši se; ~ sokolovo 1. dobar vid 2. čovjek koji odlično zapaža detalje; otvoriti oči komu pomoći komu da uoči bit (istinu); pasti (upasti) u oči komu privući čiju pozornost; pogledati drugim očima koga, što promijeniti svoje mišljenje o kome, o čemu; pogledati ispod oka koga, što pogledati koga, što sa sumnjom (nepovjerenjem); kriomice pogledati koga, što; pogledati krivim okom koga, što s ljutnjom (s nepovjerenjem) pogledati koga, što; pogledati u oči čemu suočiti se s čim, pomiriti se s čim; porasti (narasti) u čijim očima zadobiti čije poštovanje, postati cijenjen; pretvoriti se 〈sav〉 u ~ veoma pažljivo gledati koga, što, pomno promatrati koga, što; sijevati očima ljutito ili prijeteći gledati koga; ubiti ~ nakratko odspavati; u četiri oka bez svjedoka, u povjerenju; u čijim očima po (prema) čijemu mišljenju; vidjeti svojim 〈vlastitim〉 očima koga, što pratiti pogledom koga, što, osobno se uvjeriti u što; zamazati oči komu 〈čime〉 prevariti koga, zavarati koga; zatvoriti oči pred čim ne htjeti se suočiti s činjenicama, namjerno ne uočiti što; 〈zauvijek〉 sklopiti oči umrijeti; zažmiriti na jedno oko (jednim okom) ne htjeti se suočiti s činjenicama, namjerno ne uočiti što

pril. označuje da je količina, mjera ili vrijednost slobodno procijenjena [Ima ~ deset godina.; Zid je visok ~ dva metra.]; sin. jedno razg., otprilike, približno

prij. 〈G〉 1. označuje da se tko ili što nalazi ili kreće tako da je što u središtu kretanja [trčati ~ kuće; okupiti se ~ vatre]; sin. (okolo, uokolo) 2. označuje da se što zbiva približno u koje vrijeme, približno kad i što drugo [doći ~ 10 sati; otputovati ~ Nove godine] 3. označuje da je što uzrok kakve radnje, najčešće negativne [posvađati se ~ imanja]

im. ž. 〈G òkolicē〉 kraj, priroda ili širi prostor oko ili u blizini kojega mjesta [~ grada]

im. ž. 〈G òkolinē〉 društvo u kojemu se tko kreće i uvjeti kojima je okružen u životu i radu [ugodna radna ~; utjecaj okoline]; sin. ambijent, ( okruženje), okružje, sredina

im. m. 〈G ȍkolīša〉 1. uži okolni prostor [~ škole] 2. prirodno okruženje kojemu su prilagođena živa bića, sve što okružuje koji živi organizam [zaštita okoliša]