im. s. 〈G okolìšānja〉 izbjegavanje otvorenoga razgovora o čemu

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. okolìšām, 3. l. mn. okolìšajū, imp. okolìšāj, aor. okolìšah, imperf. okolìšāh, prid. r. okolìšao〉 izbjegavati otvoreno razgovarati o čemu

prid. 〈G òkōlnōg(a); ž. òkōlnā, s. òkōlnō〉 1. koji je oko ili u blizini kojega mjesta [~ brežuljci; okolna sela] 2. koji je neizravan, kojim se što obilazi [~ put]

im. ž. 〈G okólnosti, I okólnošću/okólnosti; mn. N okólnosti, G okólnostī〉 stanje u kojemu se što zbiva ili činjenice o kojima ovisi rezultat koje djelatnosti [ratne okolnosti; povoljne okolnosti]

pril. 1. na području koje se prostire oko kojega središta [Svuda je ~ snijeg.] 2. neizravnim putom [voziti se ~]; sin. obilazno

prij. 〈G〉 v. oko

im. ž. 〈G òkomicē; mn. N òkomice, G òkomīcā〉 mat. pravac koji siječe drugi pravac, crtu ili plohu pod pravim kutom; sin. vertikala

prid. 〈G òkomita; odr. òkomitī, G òkomitōg(a); ž. òkomita, s. òkomito〉 1. v. uspravan 2. mat. koji siječe crtu ili plohu pod pravim kutom [okomiti pravac; okomita projekcija]; sin. ortogonalan

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. òkomīm se, 3. l. mn. òkomē se, imp. okòmi se, aor. okòmih se, prid. r. okòmio se〉 usmjeriti se na koga neprimjerenim riječima ili postupcima

im. ž. 〈G òkomitosti, I òkomitošću/òkomitosti〉 svojstvo onoga što je okomito

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. okònčām, 3. l. mn. okònčajū, imp. okònčāj, aor. okònčah, prid. r. okònčao, prid. t. ȍkončān〉 dovesti što do kraja [~ sukob]; vidski parnjak: okončavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. okònčāvām, 3. l. mn. okončávajū, imp. okònčāvāj, aor. okončávah, imperf. okònčāvāh, prid. r. okončávao, prid. t. okònčāvān〉 dovoditi što do kraja [~ sukobe]; vidski parnjak: okončati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. okòpām, 3. l. mn. okòpajū, imp. okòpāj, aor. okòpah, prid. r. okòpao, prid. t. ȍkopān〉 kopajući prevrnuti zemlju i ukloniti korov oko biljaka [~ kukuruz; ~ vinograd; ~ vrt]; vidski parnjaci: okapati, okopavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. okòpāvām, 3. l. mn. okopávajū, imp. okòpāvāj, aor. okopávah, imperf. okòpāvāh, prid. r. okopávao, prid. t. okòpāvān〉 usp. okapati

prid. 〈G okòrjela; odr. okòrjelī, G okòrjelōg(a); ž. okòrjela, s. okòrjelo; komp. okorjèlijī〉 koji je duboko zašao u što loše [okorjeli zločinac]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. okòristīm se, 3. l. mn. okòristē se, imp. okòristi se, aor. okòristih se, prid. r. okòristio se〉 izvući iz čega korist, upotrijebiti za svoju korist [~ podatcima]

im. ž. 〈G òkosnicē; mn. N òkosnice, G òkosnīcā〉 ono oko čega se što skuplja

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. okòštā, 3. l. mn. okòštajū, aor. 3. l. jd. ȍkoštā, prid. r. okòštao〉 pretvoriti se u koštano tkivo; vidski parnjak: okoštavati ( se)

im. s. 〈G okoštávānja〉 pretvaranje u koštano tkivo

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. okòštāvā, 3. l. mn. okoštávajū, aor. 3. l. jd. okoštáva, imperf. 3. l. jd. okòštāvāše, prid. r. okoštávao〉 pretvarati se u koštano tkivo; vidski parnjak: okoštati ( se)

im. m. 〈G òkota〉 mladunčad koja je zajedno došla na svijet

gl. svrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. òkotī, 3. l. mn. òkotē, aor. 3. l. jd. ȍkotī, prid. r. ž. okòtila, prid. t. òkoćen〉 donijeti na svijet (o sisavcima) [~ mačiće] • okòtiti se 〈povr.〉 1. donijeti na svijet koćenjem [Kuja se okotila.] 2. doći na svijet koćenjem [Mačići su se jutros okotili.]

im. m. 〈G òkova; mn. N òkovi, G ȍkōvā〉 1. kovinska veza, okvir ili sl. kojim se učvršćuju ili ukrašavaju namještaj i građevna stolarija 2. 〈mn.〉 lanci i kugle koji se osuđenicima stavljaju na noge kako ne bi pobjegli [baciti u okove] 3. pren. ono što ograničava slobodu mišljenja, rada, kretanja i sl. [okovi neznanja]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òkujēm, 3. l. mn. òkujū, imp. òkūj, aor. okòvah, prid. r. okòvao, prid. t. ȍkovān〉 1. učvrstiti što okovima [~ kovčeg; ~ vrata] 2. staviti komu okove [~ zarobljenika]

im. m. → ovratnik

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òkrādām, 3. l. mn. okrádajū, imp. òkrādāj, aor. okrádah, imperf. òkrādāh, prid. r. okrádao, prid. t. òkrādān〉 kradući uzimati što od koga [~ putnike u tramvaju]; vidski parnjak: okrasti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. okrádem, 3. l. mn. okrádū, imp. okrádi, aor. òkradoh, prid. r. òkrao, prid. t. okràden〉 kradući uzeti što od koga [~ putnika u tramvaju]; vidski parnjak: okradati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òkrēnēm, 3. l. mn. òkrēnū, imp. okréni, aor. okrénuh, prid. r. okrénuo, prid. t. òkrēnūt〉 1. promijeniti položaj čega kružnim pokretom oko osi [~ ključ u bravi; ~ se na leđa]; sin. (obrnuti) 2. promijeniti čemu smjer kretanja, usmjeriti što na drugu stranu [~ brod prema jugu]; sin. skrenuti 3. prevrćući premjestiti što na drugu stranu [~ meso na žaru; ~ stranicu]; sin. (obrnuti) • okrénuti se 〈povr.〉 pren. promijeniti odnos prema komu ili čemu [~ se učenju; ~ se protiv koga]; vidski paranjak: okretati ( se)

im. m. 〈G ȍkrēta; mn. N ȍkrēti, G ȍkrētā〉 kružni pokret oko osi ili središta; sin. (obrtaj), okretaj

im. m. 〈G ȍkretāja; mn. N ȍkretāji, G ȍkretājā〉 usp. okret

prid. 〈G ȍkrētna; odr. ȍkrētnī, G ȍkrētnōg(a); ž. ȍkrētna, s. ȍkrētno; komp. okrètnijī〉 1. koji pokazuje lakoću i brzinu u tjelesnim pokretima [~ dječak]; sin. spretan; ant. nespretan 2. koji se lako snalazi; sin. snalažljiv

im. s. 〈G òkretānja〉 1. mijenjanje položaja čemu pomicanjem oko osi; sin. (obrtanje) 2. usmjeravanje čega na drugu stranu, mijenjanje smjera kretanja čemu; sin. skretanje 3. prevrtanje čega na drugu stranu 4. izvođenje kružnih pokreta oko svoje osi, mijenjanje položaja svojega tijela prema drugoj strani 5. pren. mijenjanje odnosa prema komu ili čemu

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òkrećēm, 3. l. mn. òkrećū, imp. òkreći, aor. òkretah, imperf. òkretāh, prid. r. òkretao, prid. t. òkretān〉 1. mijenjati položaj čega pomicanjem oko osi [~ ključ u bravi]; sin. (obrtati), vrtjeti 2. mijenjati čemu smjer kretanja, usmjeravati što na drugu stranu [~ brod prema jugu]; sin. skretati 3. prevrćući premještati što na drugu stranu [~ meso na žaru; ~ stranicu]; sin. (obrtati) • òkretati se 〈povr.〉 1. praviti kružne pokrete oko svoje osi, mijenjati položaj svojega tijela prema drugoj strani [~ se na leđa; ~ se prema suncu]; sin. (obrtati se) v. pod obrtati 2. pren. mijenjati odnos prema komu ili čemu [~ se učenju; ~ se protiv koga]; vidski paranjak: okrenuti ( se)

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òkrhnēm, 3. l. mn. òkrhnū, imp. òkrhni, aor. òkrhnuh, prid. r. òkrhnuo, prid. t. òkrhnūt〉 odlomiti mali dio kakve cjeline [~ vazu; ~ zub]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òkrijēpīm, 3. l. mn. òkrijēpē, imp. okrijépi, aor. okrijépih, prid. r. okrijépio, prid. t. òkrijēpljen〉 učiniti koga krepkim, dati komu snagu [~ planinare juhom]

im. s. 〈G òkrīlja〉 ono što služi kao zaštita od neugodnosti, poteškoća ili opasnosti [biti pod roditeljskim okriljem]; sin. skut pren.

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òkrīvīm, 3. l. mn. òkrīvē, imp. okrívi, aor. okrívih, prid. r. okrívio, prid. t. òkrīvljen〉 proglasiti koga krivim, prebaciti krivnju na koga; vidski parnjaci: okrivljavati, okrivljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. okrìvljāvām, 3. l. mn. okrivljávajū, imp. okrìvljāvāj, aor. okrivljávah, imperf. okrìvljāvāh, prid. r. okrivljávao, prid. t. okrìvljāvān〉 proglašavati koga krivim, prebacivati krivnju na koga; sin. kriviti, okrivljivati; vidski parnjak: okriviti

im. ž. 〈G okrivljènicē; mn. N okrivljènice, G okrivljènīcā〉 prav. žena koja je okrivljena, protiv koje se vodi kazneni postupak

prid. 〈G okrivljèničina; ž. okrviljèničina, s. okrivljèničino〉 koji pripada okrivljenici

prid. 〈G okrivljènīčkōg(a); ž. okrivljènīčkā, s. okrivljènīčkō〉 koji se odnosi na okrivljenike

im. m. 〈G okrivljeníka, V ȍkrivljenīče; mn. N okrivljeníci, G okrivljeníkā〉 prav. osoba koja je okrivljena, protiv koje se vodi kazneni postupak

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. okrìvljujēm, 3. l. mn. okrìvljujū, imp. okrìvljūj, aor. okrivljívah, imperf. okrìvljīvāh, prid. r. okrivljívao, prid. t. okrìvljīvān〉 usp. okrivljavati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òkr̄njīm, 3. l. mn. òkr̄njē, imp. okŕnji, aor. okŕnjih, prid. r. okŕnjio, prid. t. òkr̄njen〉 oštetiti cjelinu, učiniti što krnjim [~ vazu; ~ ploču]; vidski parnjak: okrnjivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. okr̀njujēm, 3. l. mn. okr̀njujū, imp. okr̀njūj, aor. okrnjívah, imperf. okr̀njīvāh, prid. r. okrnjívao, prid. t. okr̀njīvān〉 oštećivati cjelinu, činiti što krnjim [~ vazu; ~ ploču]; vidski parnjak: okrnjiti

im. m. 〈G ȍkršāja; mn. N ȍkršāji, G ȍkršājā〉 žestok sukob [~ s neprijateljem]

im. m. 〈G ȍkrūga; mn. N ȍkrūzi, G ȍkrūgā〉 upravno područje koje obuhvaća nekoliko općina; sin. kotar

prid. 〈G okrúgla; odr. òkrūglī, G òkrūglōg(a); ž. okrúgla, s. òkrūglo; komp. okrùglijī〉 1. koji ima oblik kruga ili kugle [okrugla glava; ~ stol]; ant. uglat 2. mat. koji završava ništicom (o broju)