prid. 〈G òkruglasta; odr. òkruglastī, G òkruglastōg(a); ž. òkruglasta, s. òkruglasto〉 koji ima oblik sličan obliku kruga ili kugle [okruglasto lice]

im. ž. 〈G okrùglicē; mn. N okrùglice, G okrùglīcā〉 tijesto oblikovano u kuglicu [okruglice od sira; okruglice sa šljivama]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òkrunīm, 3. l. mn. òkrunē, imp. òkruni, aor. òkrunih, prid. r. òkrunio, prid. t. òkrunjen〉 1. staviti komu krunu ili kakav drugi znak dostojanstva na glavu [~ lovorovim vijencem] 2. postaviti koga za kralja ili cara stavljajući mu krunu na glavu 3. pren. doživjeti kakav uspjeh, doživjeti priznanje [Njegov rad okrunjen je nagradom.]

prid. 〈G ȍkrūtna; odr. ȍkrūtnī, G ȍkrūtnōg(a); ž. ȍkrūtna, s. ȍkrūtno; komp. okrùtnijī〉 1. koji nema milosrđa ili samilosti prema drugima [okrutna osoba] 2. koji odražava nedostatak milosrđa ili samilosti prema drugima [~ postupak]; sin. nemilosrdan, nesmiljen; ant. milosrdan

im. ž. 〈G ȍkrūtnicē; mn. N ȍkrūtnice, G ȍkrūtnīcā〉 okrutna žena

prid. 〈G ȍkrūtnīčina; ž. ȍkrūtničina, s. ȍkrūtničino〉 koji pripada okrutnici

im. m. 〈G ȍkrūtnīka, V ȍkrūtničē; mn. N ȍkrūtnīci, G ȍkrūtnīkā〉 okrutna osoba

pril. 〈komp. okrùtnijē〉 bez milosti i osjećaja [~ kazniti]; sin. nemilosrdno, nesmiljeno

im. ž. 〈G ȍkrūtnosti, I ȍkrūtnošću/ȍkrūtnosti〉 osobina onoga koji je okrutan ili svojstvo onoga što je okrutno; sin. nemilosrdnost, nesmiljenost; ant. milosrdnost

im. ž. 〈G òkrūženosti, I òkrūženošću/òkrūženosti〉 stanje onoga koji je okružen ili onoga što je okruženo

im. s. 〈G okružénja〉 1. krug kojim se koga opkoljuje [neprijateljsko ~] 2. v. ambijent, okolina, okružje, sredina

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òkrūžīm, 3. l. mn. òkrūžē, imp. okrúži, aor. okrúžih, prid. r. okrúžio, prid. t. òkrūžen〉 1. napraviti, postaviti krug oko koga ili čega [~ grad cestama; ~ neprijatelja] 2. pren. pružiti komu što u velikim količinama [~ djecu pažnjom] 3. okupiti oko koga u velikoj količini [~ dijete prijateljima; ~ se knjigama]; vidski paranjak: okruživati ( se)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. okrùžujēm, 3. l. mn. okrùžujū, imp. okrùžūj, aor. okružívah, imperf. okrùžīvāh, prid. r. okružívao, prid. t. okrùžīvān〉 1. praviti, postavljati krug oko koga ili čega [~ grad cestama; ~ neprijatelja] 2. pren. pružati komu što u velikim količinama [~ djecu pažnjom] 3. okupljati oko sebe u velikoj količini [~ dijete prijateljima; ~ se knjigama]; vidski paranjak: okružiti ( se)

im. s. 〈G òkrūžja〉 društvo u kojemu se tko kreće i uvjeti kojima je okružen u životu ili radu [radno ~; utjecaj okružja]; sin. ambijent, okolina, ( okruženje), sredina

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. okr̀vāvīm, 3. l. mn. okr̀vāvē, imp. okrvávi, aor. okrvávih, prid. r. okrvávio, prid. t. okr̀vāvljen〉 uprljati krvlju [~ hlače]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òkr̄znēm, 3. l. mn. òkr̄znū, imp. okŕzni, aor. okŕznuh, prid. r. okŕznuo, prid. t. òkr̄znūt〉 doći s kim ili s čim u nagli dodir, kratkotrajno usputno dodirnuti [~ stol; ~ zid]; sin. očešati

im. m. 〈G oksída; mn. N oksídi, G oksídā〉 kem. spoj kisika s kojim drugim elementom

im. ž. 〈G oksidácijē〉 kem. 1. proces pri kojemu se kojemu elementu ili spoju dodaje kisik; ant. redukcija 2. spajanje koje tvari s kisikom (gorenje, hrđanje); sin. (oksidiranje)

prid. 〈G oksidácījskōg(a); ž. oksidácījskā, s. oksidácījskō〉 koji se odnosi na oksidaciju [~ katalizator]

im. s. 〈G oksidírānja〉 v. oksidacija

gl. dvov. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. oksìdīrām, 3. l. mn. oksidírajū, imp. oksìdīrāj, aor. oksidírah, imperf. oksìdīrāh, prid. r. oksidírao, prid. t. oksìdīrān〉 1. 〈prijel.〉 prevući/prevlačiti kovinske površine oksidom radi zaštite od hrđanja 2. 〈neprijel.〉 spojiti se/spajati se s kisikom

im. m. 〈G oksìmorona; mn. N oksìmoroni, G oksìmorōnā〉 knjiž. stilska ili retorička figura u kojoj se spajanjem dvaju suprotnih, međusobno isključivih pojmova stvara novi pojam ili predodžba

prid. 〈G òktālnōg(a); ž. òktālnā, s. òktālnō〉 inform., mat. koji se odnosi na brojevni sustav kojemu je baza 8; sin. osmični

im. m. 〈G oktána; mn. N oktáni, G oktánā〉 kem. tekući ugljikovodik koji pripada alkanima, sastojak je benzina

prid. 〈G òktānskōg(a); ž. òktānskā, s. òktānskō〉 koji se odnosi na oktan

im. ž. 〈G oktávē; mn. N oktáve, G oktávā〉 glazb. interval koji označuje razmak od dvanaest polutonova

im. m. 〈G oktéta; mn. N oktéti, G oktétā〉 glazb. 1. glazbeno djelo za osam solističkih glasova ili instrumenata 2. glazbeni sastav od osam članova

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. oktròīrām, 3. l. mn. oktroírajū, imp. oktròīrāj, aor. oktroírah, imperf. oktròīrāh, prid. r. oktroírao, prid. t. oktròīrān〉 pol. donijeti/donositi odluku bez pristanka parlamenta, nametnuti/nametati i provesti/provoditi što [~ ustav]

im. ž. 〈G òkućnicē; mn. N òkućnice, G òkućnīcā〉 zemlja, dvorište ili vrt koji se nalaze uz kuću

im. ž. → zavoj

im. m. 〈G okulára, I okulárom/okulárem; mn. N okulári, G okulárā〉 fiz. element optičkoga sustava na koji se prislanja oko i koji povećava sliku koju stvara objektiv

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. okùlīrām, 3. l. mn. okulírajū, imp. okùlīrāj, aor. okulírah, imperf. okùlīrāh, prid. r. okulírao, prid. t. okùlīrān〉 na poseban način nespolno razmnožiti/razmnožavati voćke

im. m. 〈G okùlista, V okùlistu; mn. N okùlisti, G okùlīstā〉 liječnik specijalist za očne bolesti

im. ž. 〈G okùlisticē; mn. N okùlistice, G okùlistīcā〉 liječnica specijalistica za očne bolesti

prid. 〈G okùlističina; ž. okùlističina, s. okùlističino〉 koji pripada okulistici

im. m. 〈G okùltista, V okùltistu; mn. N okùltisti, G okùltīstā〉 osoba koja se bavi okultizmom

im. ž. 〈G okùltisticē; mn. N okùltistice, G okùltistīcā〉 žena koja se bavi okultizmom

prid. 〈G okùltističina; ž. okùltističina, s. okùltističino〉 koji pripada okultistici

im. m. 〈G okultìzma〉 neznanstveno bavljenje tajanstvenim i neshvatljivim silama

prid. 〈G òkūltnōg(a); ž. òkūltnā, s. òkūltnō〉 koji se odnosi na tajanstvene i neshvatljive sile [~ znanost]

im. ž. 〈G okupácijē〉 vojn. zauzimanje tuđega teritorija oružanom silom

prid. 〈G okupácījskōg(a); ž. okupácījskā, s. okupácījskō〉 koji se odnosi na okupaciju

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òkūpām, 3. l. mn. okúpajū, imp. òkūpāj, aor. okúpah, prid. r. okúpao, prid. t. òkūpān〉 oprati čitavo tijelo u vodi [~ dijete u kadi; ~ se u kadi] • okúpati se 〈povr.〉 provesti neko vrijeme u vodi [~ se u bazenu; ~ se u rijeci]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òkupīm, 3. l. mn. òkupē, imp. òkupi, aor. òkupih, prid. r. òkupio, prid. t. òkupljen〉 ujediniti više ljudi ili kakvih snaga na istome mjestu ili za isti zadatak [~ društvo za igru; ~ vojsku] • òkupiti se 〈povr.〉 s različitih strana doći na jedno mjesto [Okupili smo se pred školom.]; sin. sabrati se v. pod sabrati; sin. skupiti; vidski paranjak: okupljati

im. s. 〈G okúpljalīšta; mn. N okúpljalīšta, G okúpljalīštā〉 mjesto na kojemu se sastaje više osoba, obično u isto vrijeme

im. s. 〈G okúpljānja; mn. N okúpljānja, G okúpljānjā〉 1. sazivanje više ljudi na isto mjesto; sin. skupljanje 2. dolaženje na jedno mjesto s različitih strana

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òkūpljām, 3. l. mn. okúpljajū, imp. òkūpljāj, aor. okúpljah, imperf. òkūpljāh, prid. r. okúpljao, prid. t. òkūpljān〉 ujedinjavati više ljudi ili kakvih snaga na istome mjestu ili za isti zadatak [~ društvo za igru] • okúpljati se 〈povr.〉 dolaziti na jedno mjesto s različitih strana [Na trgu se okuplja mnogo ljudi.]; sin. sabirati se v. pod sabirati; sin. skupljati; vidski paranjak: okupiti

im. m. 〈G òkusa; mn. N òkusi, G ȍkūsā〉 1. osjetilo koje omogućuje sposobnost primanja i razlikovanja hrane i pića s pomoću jezika 2. osjet koji izaziva hrana ili piće u ustima [gorak ~; kiseo ~; sladak ~; slan ~] ♦ ostao je (ostaje) gorak ~ 〈u ustima〉 komu ostao je (ostaje) trag nezadovoljstva (gorčine) u komu