gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. omètem, 3. l. mn. omètū, imp. omèti, aor. omètoh, prid. r. òmeo, prid. t. omèten〉 prekinuti koga u obavljanju čega [Njihovo kucanje omelo ga je u učenju.]; sin. smesti; vidski parnjak: ometati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òmētām, 3. l. mn. ométajū, imp. òmētāj, aor. ométah, imperf. òmētāh, prid. r. ométao, prid. t. òmētān〉 prekidati koga u obavljanju čega [Njihovo kucanje ometa ga u učenju.]; vidski parnjak: omesti

prid. 〈G òmiljena; odr. òmiljenī, G òmiljenōg(a); ž. òmiljena, s. òmiljeno; komp. omiljènijī〉 1. koji je drugima mio, kojega se voli [~ učitelj]; sin. obljubljen 2. koji tko voli [omiljena igra; omiljeno jelo]

im. ž. 〈G òmiljenosti, I òmiljenošću/òmiljenosti〉 1. osobina onoga koji je drugima mio, kojega se voli; sin. obljubljenost 2. svojstvo onoga što tko voli

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òmilīm, 3. l. mn. òmilē, imp. òmili, aor. òmiljeh, prid. r. m. òmilio, ž. òmiljela, s. òmiljelo, mn. òmiljeli, prid. t. òmiljen〉 postati komu milim

im. m. 〈G òmjera, I òmjerom; mn. N òmjeri, G ȍmjērā〉 odnos između dviju veličina

im. ž. 〈G òmladinē〉 v. mladež

im. m. 〈G òmleta; mn. N òmleti, G ȍmlētā〉 jelo od istučenih i prženih jaja punjeno nadjevom

im. m. 〈G òmmetra, I òmmetrom; mn. N òmmetri, G òmmetārā〉 tehn. uređaj za mjerenje električnoga otpora

im. s. 〈G omogućávānja〉 davanje komu mogućnosti ili prilike da što učini; sin. omogućivanje; ant. onemogućavanje, onemogućivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. omogùćāvām, 3. l. mn. omogućávajū, imp. omogùćāvāj, aor. omogućávah, imperf. omogùćāvāh, prid. r. omogućávao, prid. t. omogùćāvān〉 davati komu mogućnost ili priliku da što učini, osiguravati komu uvjete za što [~ napredovanje]; sin. omogućivati; ant. onemogućavati, onemogućivati; vidski parnjak: omogućiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. omògūćīm, 3. l. mn. omògūćē, imp. omogúći, aor. omogúćih, prid. r. omogúćio, prid. t. omògūćen〉 dati komu mogućnost ili priliku da što učini, osigurati uvjete za što [~ napredovanje]; ant. onemogućiti; vidski parnjaci: omogućavati, omogućivati

im. s. 〈G omogućívānja〉 usp. omogućavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. omogùćujēm, 3. l. mn. omogùćujū, imp. omogùćūj, aor. omogućívah, imperf. omogùćīvāh, prid. r. omogućívao, prid. t. omogùćīvān〉 usp. omogućavati

im. ž. 〈G omòrikē, DL omòrici; mn. N omòrike, G omòrīkā〉 bot. 1. 〈mn.〉 skupina borova, crnogoričnih vazdazelenih visokih stabala usko piramidalne krošnje i igličastih listova s visećim češerima, balkanski endem 2. pripadnica istoimene skupine ◇ Pančićeva ~ visoko crnogorično drvo, relikt iz tercijara

im. m. 〈G òmota; mn. N òmoti, G ȍmōtā〉 tanak, od predmeta odvojiv, obično plastični ili papirnati sloj kojim se predmet omata kako bi se zaštitio, ukrasio itd. [~ bilježnice; ~ knjige]; sin. ovoj

im. m. 〈G omotáča; mn. N omotáči, G omotáčā〉 gradivo ili tvar kojom je što okruženo [ozonski ~] ◇ Zemljin ~ v. atmosfera

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. omòtām, 3. l. mn. omòtajū, imp. omòtāj, aor. omòtah, prid. r. omòtao, prid. t. ȍmotān〉 staviti što oko čega [~ dar ukrasnim papirom; ~ ranu zavojem; ~ se šalom]; sin. oviti; vidski parnjaci: omatati ( se), omotavati ( se)

im. s. 〈G omotávānja〉 usp. omatanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. omòtāvām, 3. l. mn. omotávajū, imp. omòtāvāj, aor. omotávah, imperf. omòtāvāh, prid. r. omotávao, prid. t. omòtāvān〉 usp. omatati ( se)

prid. 〈G òmotnōg(a); ž. òmotnā, s. òmotnō〉 koji se odnosi na omot [~ papir]

im. ž. 〈G òmotnicē; mn. N òmotnice, G òmotnīcā〉 papirnati omot u koji se ulaže pismo; sin. (kuverta)

os. zam. 〈G njȅga/ga, D njȅmu/mu, A njȅga/ga/nj, L njȅmu, I njȋm/njíme〉 1. muška osoba, životinja ili predmet označen imenicom muškoga roda o kojemu se govori ili piše, negovorna osoba 2. 〈D mu〉 koji pripada muškoj osobi ili životinji ili predmetu koji je označen imenicom muškoga roda, negovornoj osobi [To mu je otac.]; sin. njegov

os. zam. 〈G njȇ/je, D njȏj/joj, A njȗ/je/ju, L njȏj, I njȏm/njóme〉 1. ženska osoba, životinja ili predmet označen imenicom ženskoga roda o kojemu se govori ili piše, negovorna osoba 2. 〈D joj〉 koji pripada ženskoj osobi ili životinji ili predmetu koji je označen imenicom ženskoga roda [To joj je otac.]; sin. njezin

os. zam. 〈GA njȋh/ih, D njȉma/im, LI njȉma〉 1. djeca, mladunčad ili predmeti označeni imenicama srednjega roda o kojima se govori ili piše, negovorne osobe 2. 〈D im〉 koji pripada negovornim osobama: djeci ili mladunčadi [To im je otac.]; sin. njihov

pok. zam. 〈G ònē, DL ònōj, A ònū, I ònōm; mn. NA ònē, G ònīh, DLI ònīma〉 ženska osoba, životinja ili predmet označen imenicom ženskoga roda koji nije u izravnoj blizini ni govoritelja ni sugovoritelja [Posudi mi onu knjigu.]

pok. zam. 〈G ònōg(a), D ònōm(u/e), A ònāj/ònōg(a), L ònōm(e/u), I ònīm; mn. N ònī, G ònīh, A ònē, DLI ònīma〉 muška osoba, životinja ili predmet označen imenicom muškoga roda koji nije u izravnoj blizini ni govoritelja ni sugovoritelja [Posudi mi ~ udžbenik.]

pok. zam. 〈G onàkva, DL onàkvu, A onàkav/onàkva, I onàkvīm; ž. onàkva, s. onàkvo〉 koji je poput osobe, životinje ili predmeta označenoga imenicom muškoga roda koji nije u izravnoj blizini ni govoritelja ni sugovoritelja

pril. na onaj način, na način koji se odnosi na što (u konkretnome i u apstraktnome smislu) udaljeno od govoritelja [Radit ćemo ~.]; ant. ovako

pril. na ono mjesto, na mjesto koje je udaljeno od mjesta na kojemu se nalazi govoritelj; ant. ovamo

pril. 1. u ono vrijeme, u onome trenutku, u trenutku koji je udaljen od trenutka u kojemu govoritelj govori 2. u tome slučaju [Ne znaš? Onda me slušaj.]; sin. tad, tada

prid. 〈G òndašnjēg(a); ž. òndašnjā, s. òndašnjē〉 koji se odnosi na dalju prošlost, koji je udaljen od trenutka u kojemu govoritelj govori [ondašnja škola; ~ prijatelj]; sin. onodobni, tadašnji

pril. na onome mjestu, na mjestu koje je udaljeno od mjesta na kojemu se nalazi govoritelj [Ondje si siguran.]; ant. ovdje

os. zam. 〈GA njȋh/ih, D njȉma/im, LI njȉma〉 1. ženske osobe, životinje ili predmeti označeni imenicama ženskoga roda o kojima se govori ili piše, negovorne osobe 2. 〈D im〉 koji pripada ženskim negovornim osobama [To im je otac.]; sin. njihov

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. onèčistīm, 3. l. mn. onèčistē, imp. onèčisti, aor. onèčistih, prid. r. onèčistio, prid. t. onèčišćen〉 unijeti štetne tvari u okoliš, ali u dopuštenim količinama • onèčistiti (se) 〈prijel.〉 učiniti što nečistim [~ ruke]; sin. uprljati, zaprljati; ant. očistiti, počistiti; Vidski parnjaci: onečišćavati, onečišćivati

im. s. 〈G onečišćávānja〉 1. unošenje štetnih tvari u okoliš, ali u dopuštenim količinama 2. činjenje čega prljavim; sin. (mazanje), prljanje; ant. čišćenje; sin. onečišćivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. onečìšćāvām, 3. l. mn. onečišćávajū, imp. onečìšćāvāj, aor. onečišćávah, imperf. onečìšćāvāh, prid. r. onečišćávao, prid. t. onečìšćāvān〉 unositi štetne tvari u okoliš, ali u dopuštenim količinama • onečišćávati (se) 〈prijel.〉 činiti što prljavim [~ ruke]; sin. (mazati), prljati; ant. čistiti; sin. onečišćivati; vidski paranjak: onečistiti

im. s. 〈G onečišćénja〉 postojanje štetnih tvari u okolišu prouzročeno ljudskim djelovanjem [~ okoliša; ~ zraka u gradu]; sin. (polucija)

im. s. 〈G onečišćívānja〉 usp. onečišćavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. onečìšćujēm, 3. l. mn. onečìšćujū, imp. onečìšćūj, aor. onečišćívah, imperf. onečìšćīvāh, prid. r. onečišćívao, prid. t. onečìšćīvān〉 usp. onečišćavati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. onemòćām, 3. l. mn. onemòćajū, imp. onemòćāj, aor. onemòćah, prid. r. onemòćao〉 izgubiti snagu, postati nemoćnim [~ od gladi; ~ od starosti]; sin. iznemoći

im. s. 〈G onemogućávānja〉 oduzimanje komu mogućnosti ili prilike da što učini; sin. (blokiranje), onemogućivanje; ant. omogućavanje, omogućivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. onemogùćāvām, 3. l. mn. onemogućávajū, imp. onemogùćāvāj, aor. onemogućávah, imperf. onemogùćāvāh, prid. r. onemogućávao, prid. t. onemogùćāvān〉 oduzimati komu mogućnost ili priliku da što učini [~ napredovanje]; sin. (blokirati), onemogućivati; ant. omogućavati, omogućivati; vidski parnjak: onemogućiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. onemògūćīm, 3. l. mn. onemògūćē, imp. onemogúći, aor. onemogúćih, prid. r. onemogúćio, prid. t. onemògūćen〉 oduzeti komu mogućnost ili priliku da što učini [~ napredovanje]; sin. (blokirati); ant. omogućiti; vidski parnjaci: onemogućavati, onemogućivati

im. s. 〈G onemogućívānja〉 usp. onemogućavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. onemogùćujēm, 3. l. mn. onemogùćujū, imp. onemogùćūj, aor. onemogućívah, imperf. onemogùćīvāh, prid. r. onemogućívao, prid. t. onemogùćīvān〉 usp. onemogućavati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. oneraspòložīm, 3. l. mn. oneraspòložē, imp. oneraspolòži, aor. oneraspolòžih, prid. r. oneraspolòžio, prid. t. oneraspòložen〉 dovesti koga u stanje lošega raspoloženja, učiniti da tko bude loše volje [~ društvo; ~ roditelje] • oneraspolòžiti se 〈povr.〉 doći u stanje lošega raspoloženja, postati loše volje [Oneraspoložio se zbog loših rezultata.]; sin. ozlovoljiti; ant. oraspoložiti, raspoložiti; vidski paranjak: oneraspoloživati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. oneraspolòžujēm, 3. l. mn. oneraspolòžujū, imp. oneraspolòžūj, aor. oneraspoložívah, imperf. oneraspolòžīvāh, prid. r. oneraspoložívao, prid. t. oneraspolòžīvān〉 dovoditi koga u stanje lošega raspoloženja, činiti da tko bude loše volje [~ društvo; ~ roditelje] • oneraspoložívati se 〈povr.〉 dospijevati u stanje lošega raspoloženja, postajati loše volje [Oneraspoloživao se zbog loših rezultata.]; ant. oraspoloživati; vidski paranjak: oneraspoložiti