gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òkusīm, 3. l. mn. òkusē, imp. òkusi, aor. òkusih, prid. r. òkusio, prid. t. òkušen〉 1. uzeti/uzimati malo jela ili pića u usta kako bi se ocijenio ili odredio okus ili sastav [~ juhu]; sin. kušati, probati razg. 2. pren. doživjeti kakvo iskustvo [~ nepravdu]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òkužīm, 3. l. mn. òkužē, imp. òkuži, aor. òkužih, prid. r. òkužio, prid. t. òkužen〉 v. zaraziti

im. m. 〈G okvíra, I okvírom; mn. N okvíri, G okvírā〉 1. ono čime se što učvršćuje ili obrubljuje [kovinski ~; ~ prozora] 2. pren. granica, polje rada ili prostor djelovanja [u zakonskim okvirima]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òlabavīm, 3. l. mn. òlabavē, imp. òlabavi, aor. òlabavih, prid. r. òlabavio, prid. t. òlabavljen〉 učiniti labavim ono što je bilo učvršćeno, zavezano ili čvrsto zategnuto [~ konopac; ~ žicu]; sin. opustiti, otpustiti, popustiti; ant. napeti, napregnuti, nategnuti, zategnuti

pril. bez mnogo razmišljanja [~ donositi odluke]

prid. 〈G ȍlakotna; odr. ȍlakotnī, G ȍlakotnōg(a); ž. ȍlakotna, s. ȍlakotno〉 koji što olakšava [olakotne okolnosti]; ant. otegotan

im. s. 〈G olakšánja〉 osjećaj koji nastaje kad je što postalo lakše ili se ublažilo, kad je popustila napetost [osjetiti ~; na moje veliko ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. olàkšām, 3. l. mn. olàkšajū, imp. olàkšāj, aor. olàkšah, prid. r. olàkšao, prid. t. ȍlakšān〉 1. učiniti što lakšim, smanjiti težinu [~ torbu] 2. stvoriti okolnosti koje čine lakšim postizanje kakva cilja ili obavljanje kakva posla [~ učenje]; ant. otežati; vidski paranjak: olakšavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. olàkšāvām, 3. l. mn. olakšávajū, imp. olàkšāvāj, aor. olakšávah, imperf. olàkšāvāh, prid. r. olakšávao, prid. t. olàkšāvān〉 1. činiti što lakšim, smanjivati težinu [~ torbu] 2. stvarati okolnosti koje čine lakšim postizanje kakva cilja ili obavljanje kakva posla [~ učenje]; ant. otežavati; vidski paranjak: olakšati

im. ž. 〈G òlakšicē; mn. N òlakšice, G òlakšīcā〉 ono što oslobađa od obveza, od novčanih davanja i sl. ili ih smanjuje [porezna ~]

im. m. 〈G olèāndra, I olèāndrom; mn. N olèāndri, G olèāndārā〉 bot. sredozemni vazdazeleni ukrasni otrovni grm s bijelim, ružičastim ili crvenim cvjetovima blaga opojna mirisa

im. m. 〈G oleína; mn. N oleíni, G oleínā〉 kem. ester glicerola i oleinske kiseline, glavni sastojak maslinova ulja

prid. 〈G olèīnskōg(a); ž. olèīnskā, s. olèīnskō〉 koji se odnosi na olein [oleinska kiselina]

prid. 〈G ȍlfaktīvna; odr. ȍlfaktīvnī, G ȍlfaktīvnōg(a); ž. ȍlfaktīvna, s. ȍlfaktīvno〉 koji se prima osjetilom njuha

im. m. 〈G ȍligocēna〉 geol. treće razdoblje tercijara

im. ž. 〈G olimpijádē; mn. N olimpijáde, G olimpijádā〉 1. razdoblje između olimpijskih igara u antičkoj Grčkoj 2. sp. međunarodno sportsko natjecanje koje se održava svake četvrte godine u drugome gradu nastavljajući tako tradiciju atletskih natjecanja koja su se u čast boga Zeusa održavala na Olimpiji u staroj Grčkoj [ljetna ~; zimska ~]; sin. Olimpijske igre v. pod igra

prid. 〈G olìmpījskōg(a); ž. olìmpījskā, s. olìmpījskō〉 koji se odnosi na olimpijadu [Olimpijske igre]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. olìnjām se, 3. l. mn. olìnjajū se, aor. 3. l. jd. ȍlinjā se, prid. r. olìnjao se〉 izgubiti dlaku [Mačka se olinjala.]

im. m. 〈G òloša〉 skupina loših ljudi, skupina ljudi na moralnome ili društvenome dnu

prid. 〈G òlōvna; odr. òlōvnī, G òlōvnōg(a); ž. òlōvna, s. òlōvno〉 1. koji je od olova [olovna cijev] 2. pren. koji je boje olova [~ oblak; olovno nebo]

im. ž. 〈G òlōvkē, DL òlōvci; mn. N òlōvke, G òlovākā/òlōvkā/òlōvkī〉 sredstvo za pisanje i crtanje po papiru [kemijska ~]

im. s. 〈G ȍlova〉 kem. kemijski element (Pb), meka siva, na prerezima modra kovina, otrovna za organizam, ima široku primjenu u industriji ♦ težak kao ~ veoma težak

prid. 〈G ȍlovova; ž. ȍlovova, s. ȍlovovo〉 kem. 1. koji pripada olovu [~ atom] 2. koji sadržava olovo [~ sulfid]

im. m. 〈G oltára, I oltárom/oltárem; mn. N oltári, G oltárā〉 rel. 1. povišeno mjesto u kršćanskoj crkvi na kojemu se odvija dio mise, obično u obliku stola 2. mjesto na kojemu se prinose žrtve; sin. žrtvenik ♦ dovesti (odvesti i sl.) koga pred ~ vjenčati se s kim

prid. 〈G òltārnōg(a); ž. òltārnā, s. òltārnō〉 koji se odnosi na oltar [~ križ; ~ stol]

im. ž. 〈G olújē; mn. N olúje, G olújā〉 met. veoma jak vjetar koji obično prate oborine i grmljavina

prid. 〈G òlūjnōg(a); ž. òlūjnā, s. òlūjnō〉 koji se odnosi na oluju [~ vjetar; olujno nevrijeme]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òljūštīm, 3. l. mn. òljūštē, imp. oljúšti, aor. oljúštih, prid. r. oljúštio, prid. t. òljūšten〉 ukloniti ljusku s kakva ploda ili kakve biljke [~ luk] • oljúštiti se 〈povr.〉 izgubiti ljusku ili kakav gornji sloj [Boja se na zidu oljuštila.]

im. m. 〈G ȏma; mn. N ȍmi, G ȏmā〉 fiz. mjerna jedinica za električni otpor (Ω)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òmācīm, 3. l. mn. òmācē, imp. omáci, aor. omácih, prid. r. omácio, prid. t. òmāčen〉 donijeti na svijet (o mački) [Mačka je omacila tri mačića.] • omáciti se 〈povr.〉 1. donijeti mačića na svijet [Mačka se omacila.] 2. doći na svijet (o mačiću) [Mačići su se jutros omacili.]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. òmaknēm se, 3. l. mn. òmaknū se, imp. omàkni se, aor. omàkoh se, prid. r. òmakao se, prid. t. òmaknūt, pril. p. òmakāvši se〉 v. omaknuti se

gl. svrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. òmaknē se, 3. l. mn. òmaknū se, aor. 3. l. jd. ȍmaknū se, prid. r. omàknuo se, pril. p. omàknūvši se〉 slučajno i bez namjere učiniti što nepromišljeno [Omaknula mu se pogreška.]; sin. (omaći se)

im. s. 〈G omalovažávānja〉 v. podcjenjivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. omalovàžāvām, 3. l. mn. omalovažávajū, imp. omalovàžāvāj, aor. omalovažávah, imperf. omalovàžāvāh, prid. r. omalovažávao, prid. t. omalovàžāvān〉 v. podcjenjivati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. omalòvāžīm, 3. l. mn. omalòvāžē, imp. omalováži, aor. omalovážih, prid. r. omalovážio, prid. t. omalòvāžen〉 v. podcijeniti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òmāmīm, 3. l. mn. òmāmē, imp. omámi, aor. omámih, prid. r. omámio, prid. t. òmāmljen〉 dovesti koga u stanje smanjene svijesti, smanjiti komu djelovanje svijesti [Omamilo ju je sunce.; Omamilo ga je piće.]; vidski parnjak: omamljivati ( se)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. omàmljujēm, 3. l. mn. omàmljujū, imp. omàmljūj, aor. omamljívah, imperf. omàmljīvāh, prid. r. omamljívao, prid. t. omàmljīvān〉 dovoditi koga u stanje smanjene svijesti, smanjivati komu djelovanje svijesti [Piće ga omamljuje.; Sunce je omaljuje.]; vidski parnjak: omamiti ( se)

im. ž. 〈G ȍmarē〉 v. sparina

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òmāstīm, 3. l. mn. òmāstē, imp. omásti, aor. omástih, prid. r. omástio, prid. t. òmāšten〉 v. zamastiti • omástiti se 〈povr.〉 pren., razg. ostvariti kakvu dobit

im. s. 〈G omátānja〉 stavljanje čega oko čega; sin. omotavanje, ovijanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òmātām, 3. l. mn. omátajū, imp. òmātāj, aor. omátah, imperf. òmātāh, prid. r. omátao, prid. t. òmātān〉 stavljati što oko čega [~ dar ukrasnim papirom; ~ ranu zavojem; ~ se šalom]; sin. omotavati, ovijati; vidski parnjak: omotati ( se)

im. ž. 〈G ȏmčē; mn. N ȏmče, G ȏmčā/ȏmčī〉 petlja od konopca ili žice kojom se što steže ♦ staviti komu omču 〈oko vrata〉 pokušati upropastiti koga, otjerati koga u propast

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òmeđīm, 3. l. mn. òmeđē, imp. òmeđi, aor. òmeđih, prid. r. òmeđio, prid. t. òmeđen〉 postaviti međe oko kakva prostora [~ njivu]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. omèđujēm, 3. l. mn. omèđujū, imp. omèđūj, aor. omeđívah, imperf. omèđīvāh, prid. r. omeđívao, prid. t. omèđīvān〉 postavljati međe oko kakva prostora [~ njivu]

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. omèkšām, 3. l. mn. omèkšajū, imp. omèkšāj, aor. omèkšah, prid. r. omèkšao, prid. t. ȍmekšān〉 1. 〈prijel.〉 učiniti što mekšim 2. 〈neprijel.〉 a. postati mekšim [Kruh je omekšao.] b. pren. postati manje strogim; Vidski parnjaci: omekšavati, omekšivati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. omèkšāvām, 3. l. mn. omekšávajū, imp. omèkšāvāj, aor. omekšávah, imperf. omèkšāvāh, prid. r. omekšávao, prid. t. omèkšāvān〉 1. 〈prijel.〉 činiti što mekšim 2. 〈neprijel.〉 a. postajati mekšim [Kruh je omekšao.] b. pren. postajati manje strogim; sin. omekšivati; vidski paranjak: omekšati

im. m. 〈G omekšiváča; mn. N omekšiváči, G omekšiváčā〉 1. kem. tvar koja se dodaje smolama i lakovima radi dobivanja mekanih i elastičnih masa 2. sredstvo kojim se omekšava rublje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. omèkšujēm, 3. l. mn. omèkšujū, imp. omèkšūj, aor. omekšívah, imperf. omèkšīvāh, prid. r. omekšívao, prid. t. omèkšīvān〉 usp. omekšavati