prid. 〈G općeljùdskōg(a); ž. općeljùdskā, s. općeljùdskō〉 koji se odnosi na sve ljude [~ motivi i ideje]

prid. 〈G općènita; odr. općènitī, G općènitōg(a); ž. općènita, s. općènito; komp. općenìtijī〉 1. koji sadržava opće ili glavne crte [~ opis; općenita slika događaja] 2. koji se odnosi na većinu, koji je svojstven većini [općenito shvaćanje]; sin. opći

pril. u općim ili glavnim crtama [O toj temi govori ~.]

im. s. 〈G òpćēnja〉 održavanje odnosa, bivanje u vezi, u dodiru s kim

prid. 〈G općepòznāta; odr. općepòznātī, G općepòznātōg(a); ž. općepòznāta, s. općepòznāto〉 koji je poznat veoma širokomu krugu ljudi [~ liječnik; općepoznata činjenica; općepoznato mišljenje]

prid. 〈G općeslàvēnskōg(a); ž. općeslàvēnskā, s. općeslàvēnskō〉 koji se odnosi na sve Slavene

prid. 〈G ȍpćēg(a); ž. ȍpćā, s. ȍpćē〉 1. koji se odnosi na sve, koji je zajednički svima [~ problem; opća pojava]; sin. (generalni), univerzalan 2. usp. općenit

im. ž. 〈G ȍpćinē; mn. N ȍpćine, G ȍpćīnā〉 1. društvena zajednica koja se sastoji od jednoga većeg sela, više sela, jednoga grada ili dijela grada, osnovna upravna jedinica u državi 2. zgrada u kojoj je smještena uprava takve zajednice [idem u općinu]

prid. 〈G ȍpćīnskōg(a); ž. ȍpćīnskā, s. ȍpćīnskō〉 koji se odnosi na općinu [~ sud]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òpćīm, 3. l. mn. òpćē, imp. òpći, aor. òpćih, imperf. òpćāh, prid. r. òpćio〉 održavati odnose, biti u vezi, u dodiru s kim

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. opèčēm, 3. l. mn. opèkū, imp. opèci, aor. opèkoh, prid. r. òpekao, prid. t. opèčen, pril. p. òpekāvši〉 dotaknuti čime vrućim, užarenim i prouzročiti opeklinu [~ prste]; sin. speći razg. • òpeći se 〈povr.〉 1. zadobiti opeklinu [~ se na vatri] 2. pren., razg. doživjeti što neugodno ili steći kakvo loše iskustvo

im. ž. 〈G ȍpekē, DL ȍpeci; mn. N ȍpeke, G ȍpēkā〉 četvrtasti blok oblikovan od sušene i pečene gline, služi za gradnju zidova; sin. cigla

im. ž. 〈G òpeklinē; mn. N òpekline, G òpeklīnā〉 med. ozljeda na površini tijela nastala djelovanjem visokih temperatura, kemikalija, elektriciteta ili zračenja [~ prvoga stupnja; opekline od sunca]; sin. (opekotina); ant. ozeblina

im. ž. 〈G opekòtinē; mn. N opekòtine, G opekòtīnā〉 v. opeklina

im. ž. 〈G ȍperē; mn. N ȍpere, G ȍpērā〉 1. glazb., kaz. glazbeno i scensko djelo u kojemu se uloge pjevaju uz pratnju orkestra 2. kazališna zgrada u kojoj se izvodi istoimeno glazbeno i scensko djelo

im. ž. 〈G operácijē; mn. N operácije, G operácījā〉 1. složeno, organizirano djelovanje, organizirani rad koji uključuje više ljudi ili strojeva kako bi se ostvario koji cilj [radna ~; vojna ~] 2. med. kirurški postupak kojim se uklanja bolesno tkivo ili organ te ispravlja kakvo oštećenje ili izobličenje [estetska ~; ~ nosa; ~ oka] ◇ matematička ~ mat. pridruživanje koje veličine drugim veličinama po određenim pravilima; sin. matematička radnja v. pod radnja

prid. 〈G operácījskōg(a); ž. operácījskā, s. operácījskō〉 koji se odnosi na operaciju [operacijska dvorana]

prid. 1. → operacijski 2. → operativan

im. m. 〈G operatéra, V ȍperatēru; mn. N operatéri, G operatérā〉 1. liječnik koji obavlja operacije 2. osoba koja upravlja uređajima [računalni operater]

im. ž. 〈G operàtērkē, DL operàtērkī; mn. N operàtērke, G operàtērkā/operàtērkī〉 1. liječnica koja obavlja operacije 2. žena koja upravlja uređajima [računalna operaterka]

prid. 〈G ȍperatīvna; odr. ȍperatīvnī, G ȍperatīvnōg(a); ž. ȍperatīvna, s. ȍperatīvno; komp. operatìvnijī〉 koji je spreman za djelovanje [operativni plan; operativni informatički sustav]

im. ž. 〈G operatívnosti, I operatívnošću/operatívnosti〉 svojstvo onoga što je operativno

im. ž. 〈G operètē; mn. N operète, G operétā〉 glazb., kaz. glazbeno i scensko djelo vesela i zabavna sadržaja

prid. 〈G opèretnōg(a); ž. opèretnā, s. opèretnō〉 koji se odnosi na operetu

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. opèrīrām, 3. l. mn. operírajū, imp. opèrīrāj, aor. operírah, imperf. opèrīrāh, prid. r. operírao, prid. t. opèrīrān〉 1. med. obaviti/obavljati operacijski zahvat, kirurški ukloniti/uklanjati ili ispraviti/ispravljati bolesno tjelesno tkivo ili oštećeni organ 2. pren., razg. kriomice uzimati što tuđe [~ po kućama]

prid. 〈G ȍpērnōg(a); ž. ȍpērnā, s. ȍpērnō〉 koji se odnosi na operu [~ pjevač]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. operùšām, 3. l. mn. operùšajū, imp. operùšāj, aor. operùšah, prid. r. operùšao, prid. t. ȍperušān〉 1. iščupati perje [~ gusku]; sin. očerupati 2. pren. bezobzirno uzeti komu sve što je imao

pril. izriče da se što ponavlja ili da bi trebalo što ponoviti [Čitaj ~!; Opet me boli glava.]; sin. ponovno, ponovo

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òpetujēm, 3. l. mn. òpetujū, imp. òpetūj, aor. òpetovah, imperf. òpetovāh, prid. r. òpetovao, prid. t. òpetovān〉 opet, nanovo učiniti/činiti što, ponoviti/ponavljati što još jednom

im. m. 〈G òphoda; mn. N òphodi, G ȍphōdā〉 rel. katolička svečana povorka pod vodstvom svećenika u kojoj se nosi sveti predmet ili znak; sin. procesija

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òphodīm, 3. l. mn. òphodē, imp. ophòdi, aor. ophòdih, imperf. òphođāh, prid. r. ophòdio〉 ići u ophod • ophòditi se 〈povr.〉 postupati, odnositi se prema okolini na određen način [strpljivo se ~ s ljudima]; sin. ponašati se, (vladati se) v. pod vladati

prid. 〈G òphodnōg(a); ž. òphodnā, s. òphodnō〉 koji se odnosi na ophodnju [~ brod]; sin. (patrolni)

im. ž. 〈G ophòdnjē; mn. N ophòdnje, G ophódnjā〉 1. obilaženje nadziranoga područja [ići u ophodnju]; sin. (patrola) 2. astr. kruženje kojega svemirskog tijela oko drugoga tijela; sin. revolucija 3. mala postrojba koja obilazeći nadzire koje područje [policijska ~; vojna ~]

im. s. 〈G òphođēnja〉 postupanje, odnošenje prema okolini na određen način; sin. ponašanje, vladanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òpījām, 3. l. mn. opíjajū, imp. òpījāj, aor. opíjah, imperf. òpījāh, prid. r. opíjao, prid. t. òpījān〉 1. davati komu ili nagovarati koga da pije alkoholno piće do stanja pijanstva; sin. napijati 2. pren. činiti koga opijenim [Opija me miris ruža.] • opíjati se 〈povr.〉 1. postajati pijanim 2. postajati opijenim; vidski paranjak: opiti

im. s. 〈G opijéla; mn. N opijéla, G opijélā〉 rel. pravoslavna molitva koju pjeva svećenik pri pogrebu

im. ž. 〈G opìjenosti, I opìjenošću/opìjenosti〉 osobina onoga koji je pod snažnim pozitivnim dojmom čega

im. m. 〈G ȍpijuma〉 osušeni mliječni sok dobiven iz nezrelih glavica bijeloga maka koji ima narkotično djelovanje

im. m. 〈G òpipa〉 osjetilo koje omogućuje sposobnost primanja i razlikovanja dodira najjače izraženo na jagodicama prsta i na usnama [grub na ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òpipām, 3. l. mn. òpipajū, imp. òpipāj, aor. òpipah, prid. r. òpipao, prid. t. òpipān〉 lagano dodirnuti prstima [~ tkaninu; ~ zid u mraku]; vidski parnjak: opipavati ( se)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. opìpāvām, 3. l. mn. opipávajū, imp. opìpāvāj, aor. opipávah, imperf. opìpāvāh, prid. r. opipávao, prid. t. opìpāvān〉 lagano dodirivati prstima [~ tkaninu; ~ zid u mraku]; sin. pipati; vidski parnjak: opipati ( se)

prid. 〈G opìpljiva; odr. opìpljivī, G opìpljivōg(a); ž. opìpljiva, s. opìpljivo; komp. opipljìvijī〉 1. 〈pozitiv〉 a. koji se prima osjetom opipa; sin. taktilan b. koji se može zapaziti osjetilima [~ svijet]; sin. konkretan 2. pren. koji je jasan i nedvosmislen [~ dokaz]

im. ž. 〈G opìpljivosti, I opìpljivošću/opìpljivosti〉 1. svojstvo onoga što se prima osjetom opipa 2. svojstvo onoga što je stvarno, što se može zapaziti osjetilima 3. svojstvo onoga što jasno i nedvosmisleno

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. òpirēm se, 3. l. mn. òpirū se, imp. òpiri se, aor. òpirah se, imperf. òpirāh se, prid. r. òpirao se〉 1. pružati otpor, protiviti se čemu neprihvatljivom [~ čijim zahtjevima]; sin. suprotstavljati se v. pod suprotstavljati 2. odgurujući se od koga ili čega pružati otpor cijelim tijelom ili dijelom tijela [~ rukama i nogama]; sin. odupirati se; vidski paranjak: oprijeti se

im. m. 〈G òpisa; mn. N òpisi, G ȍpīsā〉 prikaz čijih bitnih crta i svojstava iskazan riječima; sin. (deskripcija)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òpīšēm, 3. l. mn. òpīšū, imp. opíši, aor. opísah, prid. r. opísao, prid. t. òpīsān〉 navesti čija svojstva ili osobine [~ krajolik] ◇ ~ kružnicu mat. nacrtati kružnicu koja dotiče sve vrhove mnogokuta; vidski parnjak: opisivati

im. m. 〈G opisiváča, V ȍpisivāču; mn. N opisiváči, G opisiváčā〉 osoba koja što opisuje

im. ž. 〈G opisivàčicē; mn. N opisivàčice, G opisivàčīcā〉 žena koja što opisuje