prid. 〈G ȍproštājnōg(a); ž. ȍproštājnā, s. ȍproštājnō〉 koji se odnosi na oproštaj [oproštajno pismo]

im. ž. 〈G ȍprugē, DL ȍpruzi; mn. N ȍpruge, G ȍprūgā〉 gibak komad kovine koji se vraća u prvotan položaj kad na njega prestane djelovati sila

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òprūžām, 3. l. mn. oprúžajū, imp. òprūžāj, aor. oprúžah, imperf. òprūžāh, prid. r. oprúžao, prid. t. òprūžān〉 istezati, ravnati što cijelom dužinom [~ noge]; vidski parnjak: opružiti ( se)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òpružīm, 3. l. mn. òpružē, imp. òpruži, aor. òpružih, prid. r. òpružio, prid. t. òpružen〉 istegnuti, izravnati što cijelom dužinom [~ noge] • òpružiti se 〈povr.〉 pasti cijelim tijelom po dužini; vidski paranjak: opružati ( se)

im. ž. 〈G ȍpsadē; mn. N ȍpsade, G ȍpsādā〉 vojn. vojna operacija kojom se okružuje neprijatelj u gradu, tvrđavi ili kojemu drugom utvrđenom mjestu i kojoj je cilj prisiliti neprijatelja na predaju [~ grada; pod opsadom]

prid. 〈G ȍpsadnōg(a); ž. ȍpsadnā, s. ȍpsadnō〉 koji se odnosi na opsadu

im. m. 〈G ȍpsēga; mn. N ȍpsēzi, G ȍpsēgā〉 1. granice, okvir kakva djelovanja [~ predavanja; u širokome opsegu] 2. mat. zbroj duljina svih stranica koje omeđuju neki lik u ravnini [~ kvadrata]

im. m. 〈G opservàtōrija; mn. N opservàtōriji, G opservàtōrījā〉 ustanova u kojoj se motre, mjere i bilježe prirodne pojave

im. ž. 〈G opsèsijē〉 1. med. psihičko stanje praćeno strahom u kojemu čovjek izvodi prisilne radnje 2. pren. stanje stalne zaokupljenosti mišlju na što

prid. 〈G ȍpsesīvna; odr. ȍpsesīvnī, G ȍpsesīvnōg(a); ž. ȍpsesīvna, s. ȍpsesīvno; komp. opsesìvnijī〉 1. koji je obuzet opsesijom [~ čovjek] 2. koji odražava opsesiju [opsesivno ponašanje]

im. ž. 〈G opsesívnosti, I opsesívnošću/opsesívnosti〉 osobina onoga koji je opsesivan ili svojstvo onoga što je opsesivno

prid. 〈G ȍpsēžna; odr. ȍpsēžnī, G ȍpsēžnōg(a); ž. ȍpsēžna, s. ȍpsēžno; komp. opsèžnijī〉 koji je velika opsega, koji ima velik opseg [~ zadatak; opsežne pripreme; opsežno gradivo]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òpsjēdām, 3. l. mn. opsjédajū, imp. òpsjēdāj, aor. opsjédah, imperf. òpsjēdāh, prid. r. opsjédao, prid. t. òpsjēdān〉 1. izvoditi opsadu [~ grad] 2. obuzimati čije misli, izazivati potrebu da se što napravi [Opsjeda ga želja za slatkim.] 3. obuzimati čiju dušu ili tijelo; vidski paranjak: opsjesti

im. ž. 〈G òpsjednūtosti, I òpsjednūtošću/òpsjednūtosti〉 1. stanje u kojemu se nalazi onaj kojemu su misli usmjerene na zadovoljenje kakve potrebe [~ željom za slatkim] 2. pren. obuzetost čije duše ili tijela

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òpsjednēm, 3. l. mn. òpsjednū, imp. òpsjedni, aor. òpsjedoh/òpsjeh, prid. r. òpsjeo, prid. t. òpsjednūt〉 1. izvesti opsadu [~ grad] 2. obuzeti čije misli, izazvati potrebu da se što napravi [Opsjela ga je želja za slatkim.] 3. obuzeti čiju dušu ili tijelo; vidski paranjak: opsjedati

im. ž. 〈G ȍpskrbē〉 nabava, kupovanje i doprema čega [~ električnom energijom]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òpskr̄bīm, 3. l. mn. òpskr̄bē, imp. opskŕbi, aor. opskŕbih, prid. r. opskŕbio, prid. t. òpskr̄bljen〉 osigurati komu što u dovoljnoj količini [~ grad električnom energijom; ~ se namirnicama]; vidski parnjak: opskrbljivati ( se)

im. ž. 〈G òpskr̄bljenosti, I òpskr̄bljenošću/òpskr̄bljenosti〉 svojstvo onoga što je opskrbljeno; ant. neopskrbljenost

im. s. 〈G opskrbljívānja〉 osiguravanje čega u dovoljnoj količini

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. opskr̀bljujēm, 3. l. mn. opskr̀bljujū, imp. opskr̀bljūj, aor. opskrbljívah, imperf. opskr̀bljīvāh, prid. r. opskrbljívao, prid. t. opskr̀bljīvān〉 osiguravati komu što u dovoljnoj količini [~ grad električnom energijom; ~ se namirnicama]; vidski parnjak: opskrbiti ( se)

prid. 〈G ȍpskrbnōg(a); ž. ȍpskrbnā, s. ȍpskrbnō〉 koji se odnosi na opskrbu, u kojemu se može opskrbiti čime [~ centar]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òpsujēm, 3. l. mn. òpsujū, imp. òpsūj, aor. opsòvah, prid. r. opsòvao, prid. t. ȍpsovān〉 izreći psovku

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òpstajēm, 3. l. mn. òpstajū, imp. òpstāj, aor. òpstajah, imperf. òpstajāh, prid. r. òpstajao〉 ostajati živ ili na položaju unatoč teškim prilikama [~ na vlasti]; sin. održavati se v. pod održavati; vidski parnjak: opstati

im. m. 〈G òpstānkā〉 1. ostanak na životu unatoč teškim prilikama [borba za ~]; sin. (egzistencija) 2. održanje na dužnosti unatoč teškim prilikama [osigurati ~ momčadi u natjecanju]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òpstanēm, 3. l. mn. òpstanū, imp. òpstani, aor. òpstah/òpstadoh, prid. r. òpstao〉 ostati živ ili na položaju unatoč teškim prilikama [~ na vlasti]; sin. održati se v. pod održati; vidski parnjak: opstajati

im. ž. 〈G opstójnosti, I opstójnošću/opstójnosti〉 izdržljivost, sposobnost da se traje, opstane, preživi u teškim uvjetima

im. m. 〈G opstrùenta; mn. N opstrùenti, G opstrùenātā〉 v. šumnik

prid. 〈G ȍpšīrna; odr. ȍpšīrnī, G ȍpšīrnōg(a); ž. ȍpšīrna, s. ȍpšīrno; komp. opšìrnijī〉 koji iznosi mnoge pojedinosti, u kojemu se ide u širinu [~ opis; ~ tekst]; ant. sažet

pril. 〈komp. opšìrnijē〉 iznoseći mnogo pojedinosti [~ opisati]; ant. sažeto

im. ž. 〈G ȍpšīrnosti, I ȍpšīrnošću/ȍpšīrnosti〉 svojstvo onoga što je opširno; ant. sažetost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȍpšijēm, 3. l. mn. ȍpšijū, imp. òpšīj, aor. òpših, prid. r. òpšio, prid. t. opšìven〉 šijući napraviti rub na čemu [~ rubac]; vidski parnjak: opšivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òpšīvām, 3. l. mn. opšívajū, imp. òpšīvāj, aor. opšívah, imperf. òpšīvāh, prid. r. opšívao, prid. t. òpšīvān〉 šijući praviti rub na čemu; vidski parnjak: opšiti

im. m. 〈G ȍptatīva〉 gram. glagolski način kojim se izriče želja

im. ž. 〈G optèrećenosti, I optèrećenošću/optèrećenosti〉 1. svojstvo onoga što nije oslobođeno tereta, što ima teret na sebi 2. pren. osobina onoga koji nije oslobođen obveza, dužnosti ili briga; ant. neopterećenost

im. s. 〈G opterećénja〉 1. pritisak koji tijelo čini na podlogu ili na onoga koji ga nosi [~ kamiona] 2. pren. velika obveza, dužnost ili briga [To je za mene preveliko ~.]; sin. breme pren., teret pren.

im. s. 〈G opterećívānja〉 1. stavljanje tereta na koga ili što 2. pren. davanje velike obveze, dužnosti ili brige komu 3. povećanje opsega ili količine čega; ant. rasterećivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. opterèćujēm, 3. l. mn. opterèćujū, imp. opterèćūj, aor. opterećívah, imperf. opterèćīvāh, prid. r. opterećívao, prid. t. opterèćīvān〉 1. stavljati teret na koga ili što 2. pren. davati komu velike obveze, dužnosti ili brige [~ suradnike mnogobrojnim zadatcima]; sin. natovarivati razg., zatrpavati pren. 3. povećavati opseg ili količinu čega [~ državni proračun] • opterećívati se 〈povr.〉 1. uzimati velik teret 2. pren. uzimati na sebe velike obveze, dužnosti ili brige; ant. rasterećivati (se); vidski paranjak: opteretiti ( se)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. optèretīm, 3. l. mn. optèretē, imp. optèreti, aor. optèretih, prid. r. optèretio, prid. t. optèrećen〉 1. staviti teret na koga ili što 2. pren. dati komu velike obveze, dužnosti ili brige [~ suradnike mnogobrojnim zadatcima]; sin. natovariti razg., zatrpati pren. 3. povećati opseg ili količinu čega [~ državni proračun] • optèretiti se 〈povr.〉 1. uzeti velik teret 2. pren. uzeti na sebe velike obveze, dužnosti ili brige; ant. rasteretiti (se); vidski paranjak: opterećivati ( se)

im. m. 〈G òptičāra, V ȍptičāru/ȍptičāre; mn. N òptičāri, G òptičārā〉 1. obrtnik koji izrađuje, popravlja i prodaje naočale i druge optičke naprave 2. razg. stručnjak koji se bavi optikom, granom fizike koja proučava prirodu svjetlosti i svjetlosne pojave

prid. 〈G òptičāreva; ž. òptičāreva, s. òptičārevo〉 koji pripada optičaru; sin. optičarov

im. ž. 〈G òptičārkē, DL òptičārki; mn. N òptičārke, G òptičārkā/òptičārkī〉 1. obrtnica koja izrađuje, popravlja i prodaje naočale i druge optičke naprave 2. razg. stručnjakinja koja se bavi optikom, granom fizike koja proučava prirodu svjetlosti i svjetlosne pojave

prid. 〈G òptičārova; ž. òptičārova, s. òptičārovo〉 usp. optičarev

prid. 〈G òptičkōg(a); ž. òptičkā, s. òptičkō〉 koji se odnosi na optiku

im. ž. 〈G òptikē, DL òptici〉 1. fiz. grana fizike koja proučava prirodu svjetlosti i svjetlosne pojave 2. sustav optičkih leća, optički instrumenti i naprave

prid. 〈G ȍptimālna; odr. ȍptimālnī, G ȍptimālnōg(a); ž. ȍptimālna, s. ȍptimālno〉 v. najbolji pod dobar

im. m. 〈G optìmista, V optìmistu; mn. N optìmisti, G optìmīstā〉 osoba koja se nada dobromu, koja na budućnost gleda vedro i s mnogo nade; ant. pesimist

im. ž. 〈G optìmisticē; mn. N optìmistice, G optìmistīcā〉 žena koja se nada dobromu, koja na budućnost gleda vedro i s mnogo nade; ant. pesimistica

prid. 〈G optimìstična; odr. optimìstičnī, G optimìstičnōg(a); ž. optimìstična, s. optimìstično; komp. optimistìčnijī〉 1. koji se nada dobromu, koji na budućnost gleda vedro i s mnogo nade [~ čovjek] 2. koji je prožet optimizmom, koji je posljedica čijega optimizma [~ svjetonazor]; ant. pesimističan