prid. 〈G optimìstičina; ž. optimìstičina, s. optimìstičino〉 koji pripada optimistici; ant. pesimističin

im. m. 〈G optimìzma〉 stajalište ili sklonost da se u svemu što se događa vidi dobra strana, da se vjeruje u povoljan ishod čega; ant. pesimizam

im. m. 〈G ȍptjecāja〉 prelaženje iz ruke u ruku

im. m. 〈G òptoka〉 kretanje u krugu, kao da se opisuje kružnica [~ krvi]

im. ž. 〈G òptužbē; mn. N òptužbe, G òptužābā/ȍptūžbā/òptužbī〉 tvrdnja da je tko kriv za što [podignuti optužbu; teška ~]

im. ž. 〈G optužènicē; mn. N optužènice, G optužènīcā〉 žena koju je tko optužio

prid. 〈G optužèničina; ž. optužèničina, s. optužèničino〉 koji pripada optuženici

prid. 〈G optužènīčkōg(a); ž. optužènīčkā, s. optužènīčkō〉 koji se odnosi na optuženike [optuženička klupa]

im. m. 〈G optuženíka, V ȍptuženīče; mn. N optuženíci, G optuženíkā〉 osoba koju je tko optužio

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òptūžīm, 3. l. mn. òptūžē, imp. optúži, aor. optúžih, prid. r. optúžio, prid. t. òptūžen〉 ustvrditi da je tko kriv za što, podignuti tužbu protiv koga [~ koga za zločin]; vidski parnjak: optuživati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. optùžujēm, 3. l. mn. optùžujū, imp. optùžūj, aor. optužívah, imperf. optùžīvāh, prid. r. optužívao, prid. t. optùžīvān〉 tvrditi da je tko kriv za što, dizati tužbu protiv koga [~ koga za zločin]; vidski parnjak: optužiti

prid. 〈G òptužnōg(a); ž. òptužnā, s. òptužnō〉 koji se odnosi na optužbu [~ govor; ~ prijedlog]

im. ž. 〈G òptužnicē; mn. N òptužnice, G òptužnīcā〉 prav. dokument kojim se podiže i obrazlaže optužba

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. opunomòćāvām, 3. l. mn. opunomoćávajū, imp. opunomòćāvāj, aor. opunomoćávah, imperf. opunomòćāvāh, prid. r. opunomoćávao, prid. t. opunomòćāvān〉 davati komu punomoć, službeno ovlašćivati koga da provede kakvu pravnu ili poslovnu obvezu; sin. opunomoćivati; vidski parnjak: opunomoćiti

im. ž. 〈G opunomoćènicē; mn. N opunomoćènice, G opunomoćènīcā〉 žena koja je dobila pravo da u čije ime djeluje ili da čime raspolaže

prid. 〈G opunomoćèničina; ž. opunomoćèničina, s. opunomoćèničino〉 koji pripada opunomoćenici

im. m. 〈G opunomoćeníka, V ȍpunomoćenīče; mn. N opunomoćeníci, G opunomoćeníkā〉 osoba koja je dobila pravo da u čije ime djeluje ili da čime raspolaže

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. opunòmoćīm, 3. l. mn. opunòmoćē, imp. opunomòći, aor. opunomòćih, prid. r. opunomòćio, prid. t. opunòmoćen〉 dati komu punomoć, službeno ovlastiti koga da provede kakvu pravnu ili poslovnu obvezu; vidski parnjaci: opunomoćavati, opunomoćivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. opunomòćujēm, 3. l. mn. opunomòćujū, imp. opunomòćūj, aor. opunomoćívah, imperf. opunomòćīvāh, prid. r. opunomoćívao, prid. t. opunomòćīvān〉 usp. opunomoćavati

im. m. 〈G ópusa; mn. N ópusi, G ópūsā〉 1. skup svih djela kojega umjetnika ili znanstvenika 2. glazb. oznaka kojom kompozitori ili izdavači bilježe glazbena djela

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òpustīm, 3. l. mn. òpustē, imp. opùsti, aor. opùstih, prid. r. opùstio, prid. t. òpušten〉 1. učiniti labavim ono što je bilo učvršćeno, zavezano ili čvrsto zategnuto [~ konopac; ~ žicu]; sin. olabaviti, otpustiti, popustiti; ant. napeti, napregnuti, nategnuti, zategnuti 2. izazvati uklanjanje ili smanjenje mentalne napetosti [Čitanje me je opustilo.]; sin. (relaksirati) 3. smanjiti tjelesnu napetost [~ ruke]; sin. (relaksirati) • opùstiti se 〈povr.〉 osloboditi se mentalne i tjelesne napetosti [~ se nakon napornoga dana]; sin. (relaksirati se) v. pod relaksirati napeti se v. pod napeti, napregnuti se v. pod napregnuti; vidski paranjak: opuštati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òpūstīm, 3. l. mn. òpūstē, imp. opústi, aor. opústjeh, prid. r. opústio〉 postati pustim [Ulica je opustjela.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. opùstošīm, 3. l. mn. opùstošē, imp. opùstoši, aor. opùstoših, prid. r. opùstošio, prid. t. opùstošen〉 pretvoriti u pustoš, uništiti sve što je vrijedno i važno [Rat je opustošio zemlju.]; sin. poharati

im. m. 〈G òpuška; mn. N òpušci, G òpušākā〉 ostatak cigarete koji je preostao nakon pušenja, dio koji nije izgorio tijekom pušenja; sin. čik razg.

im. s. 〈G opúštānja〉 1. labavljenje onoga što je bilo učvršćeno, zavezano ili čvrsto zategnuto; sin. otpuštanje, popuštanje; ant. napinjanje, naprezanje, natezanje, zatezanje 2. uklanjanje ili smanjivanje mentalne napetosti; sin. (relaksacija) 3. smanjivanje tjelesne napetosti; sin. (relaksacija)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òpūštām, 3. l. mn. opúštajū, imp. òpūštāj, aor. opúštah, imperf. òpūštāh, prid. r. opúštao, prid. t. òpūštān〉 1. činiti labavim ono što je bilo učvršćeno, zavezano ili čvrsto zategnuto [~ konopce; ~ žice]; sin. labaviti, otpuštati, popuštati; ant. napinjati, naprezati, natezati, zatezati 2. uklanjati ili smanjivati mentalnu napetost [Čitanje me opušta.]; sin. (relaksirati) 3. smanjivati tjelesnu napetost [~ ruke]; sin. (relaksirati) • opúštati se 〈povr.〉 oslobađati se mentalne i tjelesne napetosti [~ se nakon napornoga dana]; sin. (relaksirati se) v. pod relaksirati, napinjati se v. pod napinjati, naprezati se v. pod naprezati; vidski paranjak: opustiti

im. m. 〈G oráča, V ȍrāču; mn. N oráči, G oráčā〉 čovjek koji ore

im. ž. 〈G oràčicē; mn. N oràčice, G oràčīcā〉 žena koja ore

prid. 〈G oràčičina; ž. oràčičina, s. oràčičino〉 koji pripada oračici

im. ž. 〈G oràćicē; mn. N oràćice, G oràćīcā〉 njiva koja se ore

im. ž. 〈G òrādē; mn. N òrāde, G òrādā〉 v. komarča, lovrata

im. m. 〈G òraha; mn. N òrasi, G ȍrāhā〉 bot. 1. listopadno visoko drvo koje ima grubu smeđu koru debla, šiljaste listove i plod koštunicu 2. drvenasti plod istoimenoga drveta s jestivom jezgrom 3. suhi jednosjemeni plod tvrdoga i drvenastoga usplođa koji nije srašten sa sjemenkom; sin. oraščić ◇ kokosov ~ plod kokosove palme tvrde smeđe ljuske i bijela sočna mesa; sin. kokos ♦ tvrd ~ 1. težak, nerješiv problem 2. tvrdoglava osoba, osoba iznimno čvrstih stajališta

im. m. 〈G orangùtana; mn. N orangùtani, G orangùtānā〉 zool. hominid obrastao gustom crvenkastom dlakom koji obično živi u krošnjama drveća

im. ž. 〈G orànicē; mn. N orànice, G orànīcā〉 polj. zemlja koja se ore i redovito obrađuje; sin. njiva

im. s. 〈G òrānja; mn. N òrānja, G òrānjā〉 obrađivanje zemlje ralom ili plugom

im. m. 〈G órla; mn. N órlovi/órli, G órlōvā/ȍrālā〉 zool. strvinar oštra vida, snažnih pandža i jaka kljuna [~ štekavac]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. oraspòložīm, 3. l. mn. oraspòložē, imp. oraspolòži, aor. oraspolòžih, prid. r. oraspolòžio, prid. t. oraspòložen〉 dovesti koga u stanje dobroga raspoloženja, učiniti da tko bude dobre volje [~ društvo; ~ roditelje] • oraspolòžiti se 〈povr.〉 postati dobre volje [Oraspoložio se zbog dobrih rezultata.]; sin. raspoložiti; ant. oneraspoložiti, ozlovoljiti; vidski paranjak: oraspoloživati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. oraspolòžujēm, 3. l. mn. oraspolòžujū, imp. oraspolòžūj, aor. oraspoložívah, imperf. oraspolòžīvāh, prid. r. oraspoložívao, prid. t. oraspolòžīvān〉 dovoditi koga u stanje dobroga raspoloženja, činiti da tko bude dobre volje [~ društvo; ~ roditelje] • oraspoložívati se 〈povr.〉 postajati dobre volje [Oraspoložuje se zbog dobrih rezultata.]; ant. oneraspoloživati; vidski paranjak: oraspoložiti

im. m. 〈G òrašca; mn. N òrašci, G òrašācā〉 v. kikiriki

im. m. 〈G òraščića; mn. N òraščići, G òraščīćā〉 1. um. mali orah 2. bot. suhi jednosjemeni plod tvrdoga i drvenastoga usplođa koji nije srašten sa sjemenkom; sin. oraščić ◇ indijski ~ bot. suhi jestivi duguljasti jednosjemeni plod koji raste u grozdovima i bogat je vitaminima

zb. im. s. 〈G òrāšja〉 zemljište zasađeno orasima

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȍrēm, 3. l. mn. ȍrū, imp. òri, aor. òrah, imperf. ȍrāh, prid. r. òrao, prid. t. ȍrān〉 obrađivati zemlju ralom ili plugom [duboko ~]

im. m. 〈G òrātora, V òrātore; mn. N òrātori, G òrātōrā〉 dobar govornik; sin. retor

im. ž. 〈G òrātoricē; mn. N òrātorice, G òrātorīcā〉 dobra govornica

prid. 〈G òrātoričina; ž. òrātoričina, s. òrātoričino〉 koji pripada oratorici

im. m. 〈G oràtōrija; mn. N oràtōriji, G oràtōrījā〉 glazb. veliko glazbeno djelo za zbor, soliste i orkestar, obično religijskoga sadržaja i namijenjeno koncertnim izvedbama

im. ž. 〈G òrbitē; mn. N òrbite, G ȍrbītā〉 astr. zamišljena crta kojom se kreću nebeska tijela ili umjetni sateliti u svemiru; sin. staza

im. ž. 〈G orbitálē; mn. N orbitále, G orbitálā〉 krivulja kretanja oko čega