prid. 〈G òsetskōg(a); ž. òsetskā, s. òsetskō〉 1. koji se odnosi na Osete 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 jez. službeni jezik u Sjevernoj i Južnoj Osetiji na Kavkazu

im. m. 〈G osiguráča; mn. N osiguráči, G osiguráčā〉 tehn. uređaj koji štiti električne instalacije tako da prekida dovod struje u slučaju njezina nagla povećanja, npr. zbog kratkoga spoja

im. s. 〈G osiguránja; mn. N osiguránja, G osiguránjā〉 1. 〈jd.〉 službe koje osiguravaju ili čuvaju ljude, stvari, imovinu i sl. [raditi u osiguranju] 2. 〈jd.〉 posao koji obavljaju istoimene službe [~ ulaza u zgradu suda; ~ predsjednika države] 3. ugovor između dviju stranaka koji korisniku, uz redovito uplaćivanje ugovorenoga iznosa novca, osigurava isplatu naknade za štetu ili troškove [godišnje ~ za automobil; ~ od nesretnoga slučaja; zdravstveno ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. osigùrām, 3. l. mn. osigùrajū, imp. osigùrāj, aor. osigùrah, prid. r. osigùrao, prid. t. ȍsigurān〉 1. nabaviti sve što je potrebno za nastanak ili nastavak čega [~ sredstva za gradnju mosta] • osigùrati (se) 〈prijel.〉 1. učiniti koga ili što sigurnim, zaštititi koga ili što od opasnosti [~ nasip; ~ se od napada] 2. sklopiti osiguranje [~ kuću; ~ se od nesreće na poslu; ~ život]; vidski paranjak: osiguravati

im. s. 〈G osigurávānja〉 1. nabavljanje svega što je potrebno za nastanak ili nastavak čega 2. činjenje koga ili čega sigurnim, nastojanje da se koga ili što zaštiti od opasnosti 3. sklapanje osiguranja

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. osigùrāvām, 3. l. mn. osigurávajū, imp. osigùrāvāj, aor. osigurávah, imperf. osigùrāvāh, prid. r. osigurávao, prid. t. osigùrāvān〉 1. nabavljati sve što je potrebno za nastanak ili nastavak čega [~ sredstva za gradnju mosta] • osigurávati (se) 〈prijel.〉 1. činiti koga ili što sigurnim, štititi koga ili što od opasnosti [~ nasip; ~ se od napada] 2. sklapati osiguranje [~ kuću; ~ se od nesreće na poslu; ~ život]; vidski paranjak: osigurati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òsijēdīm, 3. l. mn. òsijēdē, imp. osijédi, aor. osijédjeh, prid. r. m. osijédio, ž. osijédjela, s. osijédjelo, mn. osijédjeli〉 postati sijedim

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. òsilīm se, 3. l. mn. òsilē se, imp. òsili se, aor. òsilih se, prid. r. òsilio se〉 ponašati se nasilno i bezobrazno prema podređenima, pokazivati svoju moć

prij. 〈G〉 1. označuje da se što izuzima iz čega [ne osjećati ništa ~ tuge]; sin. do 2. označuje da se što pridružuje, dodaje čemu [Osim učenika došli su i nastavnici.]; sin. uz

im. m. 〈G òsinjāka; mn. N òsinjāci, G òsinjākā〉 nastamba osa ♦ dirnuti (taknuti) u ~ (osinje gnijezdo) dirnuti u osjetljivo mjesto, izazvati neugodne posljedice

prid. 〈G òsīnjēg(a); ž. òsīnjā, s. òsīnjē〉 koji se odnosi na ose [~ ubod]

im. m. 〈G òsipa〉 med. prolazna upala na koži koja nastaje zbog mikroorganizama ili alergije

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. òsipām se/òsipljēm se, 3. l. mn. òsipajū se/òsipljū se, imp. òsipāj se/òsiplji se, aor. òsipah se, imperf. òsipāh se, prid. r. òsipao se〉 1. dobivati osip [Koža mu se osipa.] 2. pren. a. postajati prekriven čime [Nebo se osipa zvijezdama.] b. smanjivati broj, odlaziti svatko na svoju stranu [Društvo se osipa.]; vidski paranjak: osuti se

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. osiròmašīm, 3. l. mn. osiròmašē, imp. osiròmaši, aor. osiròmaših, prid. r. osiròmašio, prid. t. osiròmašen〉 1. 〈prijel.〉 učiniti koga siromašnim 2. 〈neprijel.〉 postati siromašnim

im. m. 〈G ȍsjećāja; mn. N ȍsjećāji, G ȍsjećājā〉 1. ono što se doživljuje preko osjetila [~ bola; ~ topline] 2. psih. psihički doživljaj koji, nasuprot stvarnomu opažanju, izražava odnos čovjeka prema svijetu koji ga okružuje, subjektivno stanje obično praćeno fiziološkim promjenama (bljedilom, crvenilom, znojenjem i sl.), koje potiče osobu na reakciju; sin. (čuvstvo, emocija) 3. pren. posebna sklonost za što i razumijevanje čega [imati ~ za glazbu]

prid. 〈G ȍsjećājna; odr. ȍsjećājnī; ž. ȍsjećājna, s. ȍsjećājno; komp. osjećàjnijī〉 1. koji je sklon osjećajima, koji je pun osjećaja prema komu ili čemu [~ čovjek]; ant. bešćutan, bezdušan, bezosjećajan 2. koji odražava kakve osjećaje [~ film; osjećajna pjesma]; sin. (emotivan)

prid. 〈G ȍsjećājnōg(a); ž. ȍsjećājnā, s. ȍsjećājnō〉 koji se odnosi na osjećaje [~ život]; sin. (emocionalni)

im. ž. 〈G osjećájnosti, I osjećájnošću/osjećájnosti〉 1. osobina onoga koji je sklon osjećajima, koji je pun osjećaja prema komu ili čemu; ant. bešćutnost, bezdušnost, bezosjećajnost 2. svojstvo onoga što odražava kakve osjećaje; sin. (emocionalnost, emotivnost)

im. s. 〈G òsjećānja〉 1. primanje kakva podražaja, doživljavanje osjeta 2. proživljavanje kakva osjećaja 3. slutnja da će se što dogoditi 4. proživljavanje kakva mentalnoga ili tjelesnoga stanja

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òsjećām, 3. l. mn. òsjećajū, imp. òsjećāj, aor. òsjećah, imperf. òsjećāh, prid. r. òsjećao, prid. t. òsjećen〉 1. primati kakav podražaj, doživljavati osjet [~ bol u nozi; ~ hladnoću] 2. proživljavati kakav osjećaj [~ ljubav; ~ tugu] 3. slutiti da će se što dogoditi [Osjeća da će se vrijeme promijeniti.] • òsjećati se 〈povr.〉 proživljavati kakvo mentalno ili tjelesno stanje [~ se umornim]; vidski paranjak: osjetiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. osjèmenīm, 3. l. mn. osjèmenē, imp. osjemèni, aor. osjemènih, prid. r. osjemènio, prid. t. osjèmenjen〉 biol. unijeti sjeme (o životinjama) [umjetno ~]; sin. oploditi; vidski parnjak: osjemenjivati

im. s. 〈G osjemenjívānja〉 biol. postupak unošenja sjemena (o životinjama) [umjetno ~]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. osjemènjujēm, 3. l. mn. osjemènjujū, imp. osjemènjūj, aor. osjemenjívah, imperf. osjemènjīvāh, prid. r. osjemenjívao, prid. t. osjemènjīvan〉 unositi sjeme (o životinjama) [umjetno ~]; sin. oplođivati; vidski parnjak: osjemeniti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òsjenčām, 3. l. mn. òsjenčajū, imp. òsjenčāj, aor. òsjenčah, prid. r. òsjenčao, prid. t. ȍsjenčān〉 istaknuti sjene na crtežu; sin. osjenčiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òsjenčīm, 3. l. mn. òsjenčē, imp. òsjenči, aor. òsjenčih, prid. r. òsjenčio, prid. t. ȍsjenčen〉 usp. osjenčati

im. m. 〈G òsjeta; mn. N òsjeti, G ȍsjētā〉 doživljaj koji nastaje kakvim djelovanjem na osjetila, najizravnija spoznaja o svijetu oko nas [~ topline]

prid. 〈G òsjetna; odr. òsjetnī, G òsjetnōg(a); ž. òsjetna, s. òsjetno; komp. osjètnijī〉 koji se dobro primjećuje ili opaža, koji je prilično velik [osjetan napredak; osjetna razlika]

prid. 〈G ȍsjetīlnōg(a); ž. ȍsjetīlnā, s. ȍsjetīlnō〉 koji se odnosi na osjetila [~ doživljaj]

im. ž. 〈G osjetílnosti, I osjetílnošću/osjetílnosti〉 1. svojstvo onoga što je osjetilno 2. sposobnost da se što spozna osjetilima 3. pobuđenost osjetila

im. s. 〈G osjètila; mn. N osjètila, G osjètīlā〉 anat. organ preko kojega tijelo prima i doživljava vanjske podražaje [~ dodira; ~ mirisa; ~ njuha; ~ okusa; ~ sluha; ~ vida]; sin. (čulo)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òsjetīm, 3. l. mn. òsjetē, imp. òsjeti, aor. òsjetih, prid. r. òsjetio〉 1. primiti kakav podražaj, doživjeti osjet [~ bol u nozi; ~ hladnoću] 2. proživjeti kakav osjećaj, imati kakav osjećajan odnos prema stvarima i ljudima [~ ljubav; ~ tugu] 3. naslutiti da će se što dogoditi [Osjetio je da će se vrijeme promijeniti.] • òsjetiti se 〈povr.〉 proživjeti kakvo mentalno ili tjelesno stanje [~ se umornim]; vidski paranjak: osjećati

prid. 〈G osjètljiva; odr. osjètljivī, G osjètljivōg(a); ž. osjètljiva, s. osjètljivo; komp. osjetljìvijī〉 1. koji brzo mijenja raspoloženje, koji je promjenjive naravi [osjetljiva osoba] 2. koji nema dobro zdravlje, koji je sklon bolestima [osjetljivo dijete] 3. koji se brine o osjećajima ili dobrobiti drugih [~ na patnje životinja] 4. koji lako može što osjetiti ili zabilježiti [~ uređaj] 5. koji reagira na vanjski podražaj [~ zub]

im. ž. 〈G osjètljivosti, I osjètljivošću/osjètljivosti〉 osobina onoga koji je osjetljiv ili svojstvo onoga što je osjetljivo

prid. 〈G òsjetnōg(a); ž. òsjetnā, s. òsjetnō〉 koji se odnosi na osjet [~ podražaj]

im. ž. 〈G òskorušē; mn. N òskoruše, G òskorūšā〉 bot. 1. listopadno šumsko drvo kruškolika ploda 2. žuti ili crveni kruškoliki plod istoimenoga drveta koji postaje jestiv nakon stajanja

prid. 〈G òskudna; odr. òskudnī, G òskudnōg(a); ž. òskudna, s. òskudno; komp. oskùdnijī〉 čija je količina mala, kojega ima malo [~ obrok]; sin. mršav pren., siromašan; ant. bogat, izdašan, obilan

im. ž. 〈G òskudicē〉 1. stanje u kojemu se oskudijeva u svemu [živjeti u oskudici]; sin. bijeda, neimaština, nestašica, siromaštvo; ant. blagostanje, bogatstvo, raskoš 2. stanje u kojemu čega nedostaje [~ kruha]; sin. (oskudijevanje); ant. obilje

im. s. 〈G oskudijévānja〉 v. oskudica

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. oskùdijēvām, 3. l. mn. oskudijévajū, imp. oskùdijēvāj, aor. oskudijévah, imperf. oskùdijēvāh, prid. r. oskudijévao〉 nemati čega u dovoljnoj količini, živjeti u oskudici [~ u svemu; ~ u lijekovima]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òskvr̄nēm, 3. l. mn. òskvr̄nū, imp. oskvŕni, aor. oskvŕnuh, prid. r. oskvŕnuo, prid. t. òskvr̄nūt〉 oštetiti ili uništiti što vrijedno ili ono što se štuje [~ nadgrobni spomenik]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. oskvr̀njujēm, 3. l. mn. oskvr̀njujū, imp. oskvr̀njūj, aor. oskvrnjívah, imperf. oskvr̀njīvāh, prid. r. oskvrnjívao, prid. t. oskvr̀njīvān〉 oštećivati ili uništavati što vrijedno ili ono što se štuje [~ nadgrobne spomenike]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òslabīm, 3. l. mn. òslabē, imp. òslabi, aor. òslabih, prid. r. òslabio, prid. t. òslabljen〉 učiniti koga ili što slabim, smanjiti čemu jačinu, snagu [~ imunološki sustav; ~ obranu]; ant. ojačati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òslabīm, 3. l. mn. òslabē, imp. òslabi, aor. òslabjeh, prid. r. m. òslabio, ž. òslabjela, s. òslabjelo, mn. òslabjeli〉 1. izgubiti snagu (o ljudima i životinjama) [~ od bolesti]; ant. očvrsnuti, ojačati 2. izgubiti na snazi (o neživome) [Glavobolja mi je oslabjela.]; sin. popustiti 3. razg. v. smršavjeti

im. m. 〈G ȍslāda; mn. N ȍslādi, G ȍslādā〉 bot. paprat s velikim perastim listovima koja raste na sjenovitim obroncima i u šumama

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. òslādīm se, 3. l. mn. òslādē se, imp. osládi se, aor. osládih se, prid. r. osládio se〉 1. pojesti što ukusno i slatko [~ sladoledom] 2. pren. postati izvorom ugode ili užitka [Osladilo mu se bogatstvo.]

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. òslanjām se, 3. l. mn. òslanjajū se, imp. òslanjāj se, aor. òslanjah se, imperf. òslanjāh se, prid. r. òslanjao se〉 1. imati što kao oslonac, prenositi dio težine na što čvrsto [~ na štap]; sin. podbočivati se v. pod podbočivati, (podupirati se) v. pod podupirati 2. prihvaćati čiju pomoć ili podršku [~ na prijatelje]; vidski paranjak: osloniti se

im. m. 〈G òslića; mn. N òslići, G ȍslīćā〉 zool. morska riba izdužena oblika, sivkastih leđa i srebrnobijela trbuha te cijenjena mesa

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òslijēpīm, 3. l. mn. òslijēpē, imp. oslijépi, aor. oslijépih, prid. r. oslijépio, prid. t. òslijēpljen〉 učiniti koga slijepim; vidski parnjak: osljepljivati