gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. oslijépīm, 3. l. mn. oslijépē, imp. oslijépi, aor. oslijépjeh, prid. r. m. oslijépio, ž. oslijépjela, s. oslijépjelo, mn. oslijépjeli〉 postati slijepim; vidski parnjak: osljepljivati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òslikām, 3. l. mn. òslikajū, imp. òslikāj, aor. òslikah, prid. r. òslikao, prid. t. ȍslikān〉 1. slikama ukrasiti kakvu površinu [~ zidove crkve] 2. pren. slikovito što opisati [~ ugođaj zabave]; vidski paranjak: oslikavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. oslìkāvām, 3. l. mn. oslikávajū, imp. oslìkāvāj, aor. oslikávah, imperf. oslìkāvāh, prid. r. oslikávao, prid. t. oslìkāvān〉 1. slikama ukrašavati kakvu površinu [~ zidove crkve] 2. pren. slikovito što opisivati [~ ljude i običaje]; sin. slikati; vidski paranjak: oslikati

im. s. 〈G oslobáđānja〉 1. proglašavanje nevinom osobe optužene u sudskome ili pravnome postupku 2. davanje slobode komu, izbavljanje koga iz zatvora ili zarobljeništva; sin. puštanje; ant. zatvaranje 3. rješavanje koga obveza ili dužnosti 4. pren. pomaganje komu da ukloni kakav teret ili osjećaj koji ga tišti; sin. oslobađanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. oslòbāđām, 3. l. mn. oslobáđajū, imp. oslòbāđāj, aor. oslobáđah, imperf. oslòbāđāh, prid. r. oslobáđao, prid. t. oslòbāđān〉 prav. proglašavati nevinom osobu optuženu u sudskome ili pravnome postupku, davati komu slobodu, izbavljati koga iz zatvora ili zarobljeništva [~ ratne zarobljenike]; sin. puštati; ant. zarobljavati, zarobljivati, zatvarati • oslobáđati (se) 〈prijel.〉 1. rješavati koga obveza, dužnosti [~ se služenja vojske] 2. pren. pomagati komu da ukloni kakav teret ili osjećaj koji ga tišti [~ prijatelja dosadnih osoba; ~ se muka; ~ se treme]; sin. rješavati (se) v. pod rješavati; vidski paranjak: osloboditi

im. m. → osloboditelj

prid. → osloboditeljski

prid. → osloboditeljev

im. m. 〈G oslobòditelja; mn. N oslobòditelji, G oslobòditēljā〉 osoba koja oslobađa koga ili što

prid. 〈G oslobòditeljeva; ž. oslobòditeljeva, s. oslobòditeljevo〉 koji pripada osloboditelju

im. ž. 〈G osloboditèljicē; mn. N osloboditèljice, G osloboditèljīcā〉 žena koja oslobađa koga ili što

prid. 〈G osloboditèljičina; ž. osloboditèljičina, s. osloboditèljičino〉 koji pripada osloboditeljici

prid. 〈G oslobòditeljskōg(a); ž. oslobòditeljskā, s. oslobòditeljskō〉 koji se odnosi na osloboditelje [~ rat]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. oslòbodīm, 3. l. mn. oslòbodē, imp. oslobòdi, aor. oslobòdih, prid. r. oslobòdio, prid. t. oslòbođen〉 prav. 1. proglasiti nevinom osobu optuženu u sudskome ili pravnome postupku 2. dati komu slobodu, izbaviti koga iz zatvora ili zarobljeništva [~ ratne zarobljenike]; sin. pustiti; ant. zarobiti, zatočiti, zatvoriti • oslobòditi (se) 〈prijel.〉 1. riješiti koga obveza ili dužnosti [~ se služenja vojske] 2. pren. uspjeti ukloniti kakvo opterećenje ili brigu [~ prijatelja dosadnih osoba.; ~ se muka; ~ se treme]; sin. riješiti (se) v. pod riješiti; vidski paranjak: oslobađati

im. s. 〈G oslobođénja〉 činjenje ili postajanje slobodnim

im. m. 〈G òslōnca; mn. N òslōnci, G òslonācā〉 1. ono o što se tko ili što oslanja 2. pren. izvor snage, podrške ili pomoći [životni ~; imati ~ u roditeljima]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. òslonīm se, 3. l. mn. òslonē se, imp. oslòni se, aor. oslònih se, prid. r. oslònio se, prid. t. òslonjen〉 1. imati što kao oslonac, prenijeti dio težine na što čvrsto [~ na štap]; sin. podbočiti se v. pod podbočiti, (poduprijeti se) v. pod poduprijeti 2. pren. prihvatiti čiju pomoć ili podršku [~ na prijatelje]; vidski paranjak: oslanjati se

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òslovīm, 3. l. mn. òslovē, imp. oslòvi, aor. oslòvih, prid. r. oslòvio, prid. t. òslovljen〉 izravno se obratiti komu njegovim imenom, naslovom ili titulom; vidski parnjaci: oslovljavati, oslovljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. oslòvljāvām, 3. l. mn. oslovljávajū, imp. oslòvljāvāj, aor. oslovljávah, imperf. oslòvljāvāh, prid. r. oslovljávao, prid. t. oslòvljāvān〉 izravno se obraćati komu njegovim imenom, naslovom ili titulom; sin. oslovljivati; vidski parnjak: osloviti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. oslòvljujēm, 3. l. mn. oslòvljujū, imp. oslòvljūj, aor. oslovljívah, imperf. oslòvljīvāh, prid. r. oslovljívao, prid. t. oslòvljīvān〉 usp. oslovljavati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òslūhnēm, 3. l. mn. òslūhnū, imp. oslúhni, aor. oslúhnuh, prid. r. oslúhnuo, prid. t. òslūhnūt〉 1. napregnuti sluh i pokušati što čuti [~ čuje li se što; ~ kucanje sata] 2. pren. očekivati ili popratiti odjeke kakve izjave ili djelovanja [~ reakcije javnosti]; sin. (oslušnuti); vidski paranjak: osluškivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. oslùškujēm, 3. l. mn. oslùškujū, imp. oslùškūj, aor. osluškívah, imperf. oslùškīvāh, prid. r. osluškívao, prid. t. oslùškīvān〉 1. naprezati sluh i pokušavati što čuti [~ čuje li se što; ~ kucanje sata] 2. pren. očekivati ili pratiti odjeke kakve izjave ili djelovanja [~ reakcije javnosti]; vidski paranjak: osluhnuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òslūšnēm, 3. l. mn. òslūšnū, imp. oslúšni, aor. oslúšnuh, prid. r. oslúšnuo, prid. t. òslušnūt〉 v. osluhnuti

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. osljèpljujēm, 3. l. mn. osljèpljujū, imp. osljèpljūj, aor. osljepljívah, imperf. osljèpljīvāh, prid. r. osljepljívao, prid. t. osljèpljīvān〉 1. 〈prijel.〉 činiti koga slijepim; vidski parnjak: oslijepiti 2. 〈neprijel.〉 postajati slijepim; vidski parnjak: oslijepjeti

im. m. 〈G osmáka; mn. N osmáci, G osmákā〉 1. v. bajt 2. pokr. mjera za žitarice

prid. 〈G osmànlījskōg(a); ž. osmànlījskā, s. osmànlījskō〉 pov. 1. koji se odnosi na tursku dinastiju Osmanlija 2. koji se odnosi na Turke, podanike Osmanskoga Carstva

im. m. 〈G osmérca; mn. N osmérci, G òsmērācā〉 1. knjiž. stih od osam slogova ◇ simetrični ~ osmerac s cezurom iza četvrtoga sloga 2. sp. a. čamac s osam veslača i kormilarom b. 〈jd.〉 veslačka disciplina u kojoj se natječu čamaci s osam veslača i kormilarom

br. im. s. 〈neskl.〉 skupina od osam osoba različita spola

prid. 〈G osmeròčlana; odr. osmeròčlanī, G osmeròčlanōg(a); ž. osmeròčlana, s. osmeròčlano〉 koji se sastoji od osam članova

prid. 〈G osmeròkatnōg(a); ž. osmeròkatnā, s. osmeròkatnō〉 koji ima osam katova

im. ž. 〈G osmeròkatnicē; mn. N osmeròkatnice, G osmeròkatnīcā〉 zgrada koja ima osam katova

im. m. 〈G osmeròkratnīka; mn. N osmeròkratnīci, G osmeròkratnīkā〉 mat. broj koji je osam puta veći od kojega broja

im. m. 〈G osmeròkuta; mn. N osmeròkuti, G osmeròkūtā〉 mat. geometrijski lik u ravnini omeđen s osam stranica

prid. 〈G osmeròkutna; odr. osmeròkutnī, G osmeròkutnōg(a); ž. osmeròkutna, s. osmeròkutno〉 koji ima osam kutova [~ lik]

prid. 〈G osmeròstruka; odr. osmeròstrukī, G osmeròstrukōg(a); ž. osmeròstruka, s. osmeròstruko〉 1. koji se sastoji od osam dijelova [osmerostruki konopac] 2. koji je osam puta veći od čega [osmerostruka vrijednost; osmerostruki iznos]

red. br. 〈G ȏsmōg(a); ž. ȏsmā, s. ȏsmō〉 koji je iza sedmoga, a prije devetoga

im. ž. 〈G òsmicē; mn. N òsmice, G ȍsmīcā〉 1. brojka koja označuje broj osam 2. predmet ili osoba koji su označeni istoimenom brojkom [voziti se osmicom]

prid. 〈G òsmičnōg(a); ž. òsmičnā, s. òsmičnō〉 inform., mat. koji se odnosi na brojevni sustav kojemu je baza 8; sin. oktalni

im. m. 〈G ȍsmijēha; mn. N ȍsmijēsi, G ȍsmijēhā〉 mimika lica određena blagim povijanjem usana prema gore, obično prouzročena čime ugodnim; sin. smiješak

im. ž. 〈G òsminē; mn. N òsmine, G ȍsmīnā〉 osmi dio cjeline, osmi dio čega

im. ž. 〈G òsmīnkē, DL òsmīnki; mn. N òsmīnke, G òsmīnkā/òsmīnkī〉 glazb. nota koja traje jednu osminu cijele note

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òsmislīm, 3. l. mn. òsmislē, imp. òsmisli, aor. òsmislih, prid. r. òsmislio, prid. t. òsmišljen〉 1. dati čemu smisao ili značenje [~ plan rad] 2. odrediti kako će što izgledati ili kako će se što odvijati [~ školsku priredbu]; Vidski parnjaci: osmišljati, osmišljavati

im. s. 〈G osmíšljānja〉 1. davanje smisla ili značenja čemu 2. određivanje kako će što izgledati ili kako će se što odvijati; sin. (osmišljavanje)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òsmīšljām, 3. l. mn. osmíšljajū, imp. òsmīšljāj, aor. osmíšljah, imperf. òsmīšljāh, prid. r. osmíšljao, prid. t. òsmīšljān〉 1. davati čemu smisao ili značenje [~ plan rada] 2. određivati kako će što izgledati ili kako će se što odvijati [~ školske priredbe]; sin. osmišljavati; vidski paranjak: osmisliti

im. s. 〈G osmišljávānja〉 v. osmišljanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. osmìšljāvām, 3. l. mn. osmišljávajū, imp. osmìšljāvāj, aor. osmišljávah, imperf. osmìšljāvāh, prid. r. osmišljávao, prid. t. osmìšljāvān〉 usp. osmišljati

im. s. 〈G osmjehívānja〉 izražavanje različitih osjećaja laganim osmijehom na licu; sin. smješkanje

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. osmjèhujēm se, 3. l. mn. osmjèhujū se, imp. osmjèhūj se, aor. osmjehívah se, imperf. osmjèhīvāh se, prid. r. osmjehívao se〉 blago povijati usne prema gore, obično zbog čega ugodnoga; sin. smiješiti se, smješkati se; vidski parnjak: osmjehnuti se