oslijépjeti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. oslijépīm, 3. l. mn. oslijépē, imp. oslijépi, aor. oslijépjeh, prid. r. m. oslijépio, ž. oslijépjela, s. oslijépjelo, mn. oslijépjeli〉 postati slijepim; vidski parnjak: osljepljivati |
òslikati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òslikām, 3. l. mn. òslikajū, imp. òslikāj, aor. òslikah, prid. r. òslikao, prid. t. ȍslikān〉 1. slikama ukrasiti kakvu površinu [~ zidove crkve] 2. pren. slikovito što opisati [~ ugođaj zabave]; vidski paranjak: oslikavati |
oslikávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. oslìkāvām, 3. l. mn. oslikávajū, imp. oslìkāvāj, aor. oslikávah, imperf. oslìkāvāh, prid. r. oslikávao, prid. t. oslìkāvān〉 1. slikama ukrašavati kakvu površinu [~ zidove crkve] 2. pren. slikovito što opisivati [~ ljude i običaje]; sin. slikati; vidski paranjak: oslikati |
oslobáđānje | im. s. 〈G oslobáđānja〉 1. proglašavanje nevinom osobe optužene u sudskome ili pravnome postupku 2. davanje slobode komu, izbavljanje koga iz zatvora ili zarobljeništva; sin. puštanje; ant. zatvaranje 3. rješavanje koga obveza ili dužnosti 4. pren. pomaganje komu da ukloni kakav teret ili osjećaj koji ga tišti; sin. oslobađanje |
oslobáđati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. oslòbāđām, 3. l. mn. oslobáđajū, imp. oslòbāđāj, aor. oslobáđah, imperf. oslòbāđāh, prid. r. oslobáđao, prid. t. oslòbāđān〉 prav. proglašavati nevinom osobu optuženu u sudskome ili pravnome postupku, davati komu slobodu, izbavljati koga iz zatvora ili zarobljeništva [~ ratne zarobljenike]; sin. puštati; ant. zarobljavati, zarobljivati, zatvarati • oslobáđati (se) 〈prijel.〉 1. rješavati koga obveza, dužnosti [~ se služenja vojske] 2. pren. pomagati komu da ukloni kakav teret ili osjećaj koji ga tišti [~ prijatelja dosadnih osoba; ~ se muka; ~ se treme]; sin. rješavati (se) v. pod rješavati; vidski paranjak: osloboditi |
oslobòdilac | im. m. → osloboditelj |
oslobòdilačkī | prid. → osloboditeljski |
oslobòdiočev | prid. → osloboditeljev |
oslobòditelj | im. m. 〈G oslobòditelja; mn. N oslobòditelji, G oslobòditēljā〉 osoba koja oslobađa koga ili što |
oslobòditeljev | prid. 〈G oslobòditeljeva; ž. oslobòditeljeva, s. oslobòditeljevo〉 koji pripada osloboditelju |
osloboditèljica | im. ž. 〈G osloboditèljicē; mn. N osloboditèljice, G osloboditèljīcā〉 žena koja oslobađa koga ili što |
osloboditèljičin | prid. 〈G osloboditèljičina; ž. osloboditèljičina, s. osloboditèljičino〉 koji pripada osloboditeljici |
oslobòditeljskī | prid. 〈G oslobòditeljskōg(a); ž. oslobòditeljskā, s. oslobòditeljskō〉 koji se odnosi na osloboditelje [~ rat] |
oslobòditi | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. oslòbodīm, 3. l. mn. oslòbodē, imp. oslobòdi, aor. oslobòdih, prid. r. oslobòdio, prid. t. oslòbođen〉 prav. 1. proglasiti nevinom osobu optuženu u sudskome ili pravnome postupku 2. dati komu slobodu, izbaviti koga iz zatvora ili zarobljeništva [~ ratne zarobljenike]; sin. pustiti; ant. zarobiti, zatočiti, zatvoriti • oslobòditi (se) 〈prijel.〉 1. riješiti koga obveza ili dužnosti [~ se služenja vojske] 2. pren. uspjeti ukloniti kakvo opterećenje ili brigu [~ prijatelja dosadnih osoba.; ~ se muka; ~ se treme]; sin. riješiti (se) v. pod riješiti; vidski paranjak: oslobađati |
oslobođénje | im. s. 〈G oslobođénja〉 činjenje ili postajanje slobodnim |
òslonac | im. m. 〈G òslōnca; mn. N òslōnci, G òslonācā〉 1. ono o što se tko ili što oslanja 2. pren. izvor snage, podrške ili pomoći [životni ~; imati ~ u roditeljima] |
oslòniti se | gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. òslonīm se, 3. l. mn. òslonē se, imp. oslòni se, aor. oslònih se, prid. r. oslònio se, prid. t. òslonjen〉 1. imati što kao oslonac, prenijeti dio težine na što čvrsto [~ na štap]; sin. podbočiti se v. pod podbočiti, (poduprijeti se) v. pod poduprijeti 2. pren. prihvatiti čiju pomoć ili podršku [~ na prijatelje]; vidski paranjak: oslanjati se |
oslòviti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òslovīm, 3. l. mn. òslovē, imp. oslòvi, aor. oslòvih, prid. r. oslòvio, prid. t. òslovljen〉 izravno se obratiti komu njegovim imenom, naslovom ili titulom; vidski parnjaci: oslovljavati, oslovljivati |
oslovljávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. oslòvljāvām, 3. l. mn. oslovljávajū, imp. oslòvljāvāj, aor. oslovljávah, imperf. oslòvljāvāh, prid. r. oslovljávao, prid. t. oslòvljāvān〉 izravno se obraćati komu njegovim imenom, naslovom ili titulom; sin. oslovljivati; vidski parnjak: osloviti |
oslovljívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. oslòvljujēm, 3. l. mn. oslòvljujū, imp. oslòvljūj, aor. oslovljívah, imperf. oslòvljīvāh, prid. r. oslovljívao, prid. t. oslòvljīvān〉 usp. oslovljavati |
oslúhnuti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òslūhnēm, 3. l. mn. òslūhnū, imp. oslúhni, aor. oslúhnuh, prid. r. oslúhnuo, prid. t. òslūhnūt〉 1. napregnuti sluh i pokušati što čuti [~ čuje li se što; ~ kucanje sata] 2. pren. očekivati ili popratiti odjeke kakve izjave ili djelovanja [~ reakcije javnosti]; sin. (oslušnuti); vidski paranjak: osluškivati |
osluškívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. oslùškujēm, 3. l. mn. oslùškujū, imp. oslùškūj, aor. osluškívah, imperf. oslùškīvāh, prid. r. osluškívao, prid. t. oslùškīvān〉 1. naprezati sluh i pokušavati što čuti [~ čuje li se što; ~ kucanje sata] 2. pren. očekivati ili pratiti odjeke kakve izjave ili djelovanja [~ reakcije javnosti]; vidski paranjak: osluhnuti |
oslúšnuti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òslūšnēm, 3. l. mn. òslūšnū, imp. oslúšni, aor. oslúšnuh, prid. r. oslúšnuo, prid. t. òslušnūt〉 v. osluhnuti |
osljepljívati | gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. osljèpljujēm, 3. l. mn. osljèpljujū, imp. osljèpljūj, aor. osljepljívah, imperf. osljèpljīvāh, prid. r. osljepljívao, prid. t. osljèpljīvān〉 1. 〈prijel.〉 činiti koga slijepim; vidski parnjak: oslijepiti 2. 〈neprijel.〉 postajati slijepim; vidski parnjak: oslijepjeti |
òsmāk | im. m. 〈G osmáka; mn. N osmáci, G osmákā〉 1. v. bajt 2. pokr. mjera za žitarice |
osmànlījskī | prid. 〈G osmànlījskōg(a); ž. osmànlījskā, s. osmànlījskō〉 pov. 1. koji se odnosi na tursku dinastiju Osmanlija 2. koji se odnosi na Turke, podanike Osmanskoga Carstva |
osmérac | im. m. 〈G osmérca; mn. N osmérci, G òsmērācā〉 1. knjiž. stih od osam slogova ◇ simetrični ~ osmerac s cezurom iza četvrtoga sloga 2. sp. a. čamac s osam veslača i kormilarom b. 〈jd.〉 veslačka disciplina u kojoj se natječu čamaci s osam veslača i kormilarom |
ȍsmero | br. im. s. 〈neskl.〉 skupina od osam osoba različita spola |
osmeròčlan | prid. 〈G osmeròčlana; odr. osmeròčlanī, G osmeròčlanōg(a); ž. osmeròčlana, s. osmeròčlano〉 koji se sastoji od osam članova |
osmeròkatnī | prid. 〈G osmeròkatnōg(a); ž. osmeròkatnā, s. osmeròkatnō〉 koji ima osam katova |
osmeròkatnica | im. ž. 〈G osmeròkatnicē; mn. N osmeròkatnice, G osmeròkatnīcā〉 zgrada koja ima osam katova |
osmeròkratnīk | im. m. 〈G osmeròkratnīka; mn. N osmeròkratnīci, G osmeròkratnīkā〉 mat. broj koji je osam puta veći od kojega broja |
osmeròkut | im. m. 〈G osmeròkuta; mn. N osmeròkuti, G osmeròkūtā〉 mat. geometrijski lik u ravnini omeđen s osam stranica |
osmeròkutan | prid. 〈G osmeròkutna; odr. osmeròkutnī, G osmeròkutnōg(a); ž. osmeròkutna, s. osmeròkutno〉 koji ima osam kutova [~ lik] |
osmeròstruk | prid. 〈G osmeròstruka; odr. osmeròstrukī, G osmeròstrukōg(a); ž. osmeròstruka, s. osmeròstruko〉 1. koji se sastoji od osam dijelova [osmerostruki konopac] 2. koji je osam puta veći od čega [osmerostruka vrijednost; osmerostruki iznos] |
ȏsmī | red. br. 〈G ȏsmōg(a); ž. ȏsmā, s. ȏsmō〉 koji je iza sedmoga, a prije devetoga |
òsmica | im. ž. 〈G òsmicē; mn. N òsmice, G ȍsmīcā〉 1. brojka koja označuje broj osam 2. predmet ili osoba koji su označeni istoimenom brojkom [voziti se osmicom] |
òsmičnī | prid. 〈G òsmičnōg(a); ž. òsmičnā, s. òsmičnō〉 inform., mat. koji se odnosi na brojevni sustav kojemu je baza 8; sin. oktalni |
ȍsmijēh | im. m. 〈G ȍsmijēha; mn. N ȍsmijēsi, G ȍsmijēhā〉 mimika lica određena blagim povijanjem usana prema gore, obično prouzročena čime ugodnim; sin. smiješak |
òsmina | im. ž. 〈G òsminē; mn. N òsmine, G ȍsmīnā〉 osmi dio cjeline, osmi dio čega |
òsmīnka | im. ž. 〈G òsmīnkē, DL òsmīnki; mn. N òsmīnke, G òsmīnkā/òsmīnkī〉 glazb. nota koja traje jednu osminu cijele note |
òsmisliti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òsmislīm, 3. l. mn. òsmislē, imp. òsmisli, aor. òsmislih, prid. r. òsmislio, prid. t. òsmišljen〉 1. dati čemu smisao ili značenje [~ plan rad] 2. odrediti kako će što izgledati ili kako će se što odvijati [~ školsku priredbu]; Vidski parnjaci: osmišljati, osmišljavati |
osmíšljānje | im. s. 〈G osmíšljānja〉 1. davanje smisla ili značenja čemu 2. određivanje kako će što izgledati ili kako će se što odvijati; sin. (osmišljavanje) |
osmíšljati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òsmīšljām, 3. l. mn. osmíšljajū, imp. òsmīšljāj, aor. osmíšljah, imperf. òsmīšljāh, prid. r. osmíšljao, prid. t. òsmīšljān〉 1. davati čemu smisao ili značenje [~ plan rada] 2. određivati kako će što izgledati ili kako će se što odvijati [~ školske priredbe]; sin. osmišljavati; vidski paranjak: osmisliti |
osmišljávānje | im. s. 〈G osmišljávānja〉 v. osmišljanje |
osmišljávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. osmìšljāvām, 3. l. mn. osmišljávajū, imp. osmìšljāvāj, aor. osmišljávah, imperf. osmìšljāvāh, prid. r. osmišljávao, prid. t. osmìšljāvān〉 usp. osmišljati |
osmjehívānje | im. s. 〈G osmjehívānja〉 izražavanje različitih osjećaja laganim osmijehom na licu; sin. smješkanje |
osmjehívati se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. osmjèhujēm se, 3. l. mn. osmjèhujū se, imp. osmjèhūj se, aor. osmjehívah se, imperf. osmjèhīvāh se, prid. r. osmjehívao se〉 blago povijati usne prema gore, obično zbog čega ugodnoga; sin. smiješiti se, smješkati se; vidski parnjak: osmjehnuti se |