oslijépjeti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. oslijépīm, 3. l. mn. oslijépē, imp. oslijépi, aor. oslijépjeh, prid. r. m. oslijépio, ž. oslijépjela, s. oslijépjelo, mn. oslijépjeli postati slijepim; vidski parnjak: osljepljivati

òslikati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òslikām, 3. l. mn. òslikajū, imp. òslikāj, aor. òslikah, prid. r. òslikao, prid. t. ȍslikān 1. slikama ukrasiti kakvu površinu [~ zidove crkve] 2. pren. slikovito što opisati [~ ugođaj zabave]; vidski paranjak: oslikavati

oslikávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. oslìkāvām, 3. l. mn. oslikávajū, imp. oslìkāvāj, aor. oslikávah, imperf. oslìkāvāh, prid. r. oslikávao, prid. t. oslìkāvān 1. slikama ukrašavati kakvu površinu [~ zidove crkve] 2. pren. slikovito što opisivati [~ ljude i običaje]; sin. slikati; vidski paranjak: oslikati

oslobáđānje

im. s. G oslobáđānja 1. proglašavanje nevinom osobe optužene u sudskome ili pravnome postupku 2. davanje slobode komu, izbavljanje koga iz zatvora ili zarobljeništva; sin. puštanje; ant. zatvaranje 3. rješavanje koga obveza ili dužnosti 4. pren. pomaganje komu da ukloni kakav teret ili osjećaj koji ga tišti; sin. oslobađanje

oslobáđati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. oslòbāđām, 3. l. mn. oslobáđajū, imp. oslòbāđāj, aor. oslobáđah, imperf. oslòbāđāh, prid. r. oslobáđao, prid. t. oslòbāđān prav. proglašavati nevinom osobu optuženu u sudskome ili pravnome postupku, davati komu slobodu, izbavljati koga iz zatvora ili zarobljeništva [~ ratne zarobljenike]; sin. puštati; ant. zarobljavati, zarobljivati, zatvarati • oslobáđati (se) prijel. 1. rješavati koga obveza, dužnosti [~ se služenja vojske] 2. pren. pomagati komu da ukloni kakav teret ili osjećaj koji ga tišti [~ prijatelja dosadnih osoba; ~ se muka; ~ se treme]; sin. rješavati (se) v. pod rješavati; vidski paranjak: osloboditi

oslobòdilac

im. m. osloboditelj

oslobòdilačkī

prid. osloboditeljski

oslobòdiočev

prid. osloboditeljev

oslobòditelj

im. m. G oslobòditelja; mn. N oslobòditelji, G oslobòditēljā osoba koja oslobađa koga ili što

oslobòditeljev

prid. G oslobòditeljeva; ž. oslobòditeljeva, s. oslobòditeljevo koji pripada osloboditelju

osloboditèljica

im. ž. G osloboditèljicē; mn. N osloboditèljice, G osloboditèljīcā žena koja oslobađa koga ili što

osloboditèljičin

prid. G osloboditèljičina; ž. osloboditèljičina, s. osloboditèljičino koji pripada osloboditeljici

oslobòditeljskī

prid. G oslobòditeljskōg(a); ž. oslobòditeljskā, s. oslobòditeljskō koji se odnosi na osloboditelje [~ rat]

oslobòditi

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. oslòbodīm, 3. l. mn. oslòbodē, imp. oslobòdi, aor. oslobòdih, prid. r. oslobòdio, prid. t. oslòbođen prav. 1. proglasiti nevinom osobu optuženu u sudskome ili pravnome postupku 2. dati komu slobodu, izbaviti koga iz zatvora ili zarobljeništva [~ ratne zarobljenike]; sin. pustiti; ant. zarobiti, zatočiti, zatvoriti • oslobòditi (se) prijel. 1. riješiti koga obveza ili dužnosti [~ se služenja vojske] 2. pren. uspjeti ukloniti kakvo opterećenje ili brigu [~ prijatelja dosadnih osoba.; ~ se muka; ~ se treme]; sin. riješiti (se) v. pod riješiti; vidski paranjak: oslobađati

oslobođénje

im. s. G oslobođénja činjenje ili postajanje slobodnim

òslonac

im. m. G òslōnca; mn. N òslōnci, G òslonācā 1. ono o što se tko ili što oslanja 2. pren. izvor snage, podrške ili pomoći [životni ~; imati ~ u roditeljima]

oslòniti se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. òslonīm se, 3. l. mn. òslonē se, imp. oslòni se, aor. oslònih se, prid. r. oslònio se, prid. t. òslonjen 1. imati što kao oslonac, prenijeti dio težine na što čvrsto [~ na štap]; sin. podbočiti se v. pod podbočiti, (poduprijeti se) v. pod poduprijeti 2. pren. prihvatiti čiju pomoć ili podršku [~ na prijatelje]; vidski paranjak: oslanjati se

oslòviti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òslovīm, 3. l. mn. òslovē, imp. oslòvi, aor. oslòvih, prid. r. oslòvio, prid. t. òslovljen izravno se obratiti komu njegovim imenom, naslovom ili titulom; vidski parnjaci: oslovljavati, oslovljivati

oslovljávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. oslòvljāvām, 3. l. mn. oslovljávajū, imp. oslòvljāvāj, aor. oslovljávah, imperf. oslòvljāvāh, prid. r. oslovljávao, prid. t. oslòvljāvān izravno se obraćati komu njegovim imenom, naslovom ili titulom; sin. oslovljivati; vidski parnjak: osloviti

oslovljívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. oslòvljujēm, 3. l. mn. oslòvljujū, imp. oslòvljūj, aor. oslovljívah, imperf. oslòvljīvāh, prid. r. oslovljívao, prid. t. oslòvljīvān usp. oslovljavati

oslúhnuti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òslūhnēm, 3. l. mn. òslūhnū, imp. oslúhni, aor. oslúhnuh, prid. r. oslúhnuo, prid. t. òslūhnūt 1. napregnuti sluh i pokušati što čuti [~ čuje li se što; ~ kucanje sata] 2. pren. očekivati ili popratiti odjeke kakve izjave ili djelovanja [~ reakcije javnosti]; sin. (oslušnuti); vidski paranjak: osluškivati

osluškívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. oslùškujēm, 3. l. mn. oslùškujū, imp. oslùškūj, aor. osluškívah, imperf. oslùškīvāh, prid. r. osluškívao, prid. t. oslùškīvān 1. naprezati sluh i pokušavati što čuti [~ čuje li se što; ~ kucanje sata] 2. pren. očekivati ili pratiti odjeke kakve izjave ili djelovanja [~ reakcije javnosti]; vidski paranjak: osluhnuti

oslúšnuti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òslūšnēm, 3. l. mn. òslūšnū, imp. oslúšni, aor. oslúšnuh, prid. r. oslúšnuo, prid. t. òslušnūt v. osluhnuti

osljepljívati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. osljèpljujēm, 3. l. mn. osljèpljujū, imp. osljèpljūj, aor. osljepljívah, imperf. osljèpljīvāh, prid. r. osljepljívao, prid. t. osljèpljīvān 1. prijel. činiti koga slijepim; vidski parnjak: oslijepiti 2. neprijel. postajati slijepim; vidski parnjak: oslijepjeti

òsmāk

im. m. G osmáka; mn. N osmáci, G osmákā 1. v. bajt 2. pokr. mjera za žitarice

osmànlījskī

prid. G osmànlījskōg(a); ž. osmànlījskā, s. osmànlījskō pov. 1. koji se odnosi na tursku dinastiju Osmanlija 2. koji se odnosi na Turke, podanike Osmanskoga Carstva

osmérac

im. m. G osmérca; mn. N osmérci, G òsmērācā 1. knjiž. stih od osam slogova  simetrični ~ osmerac s cezurom iza četvrtoga sloga 2. sp. a. čamac s osam veslača i kormilarom b. jd. veslačka disciplina u kojoj se natječu čamaci s osam veslača i kormilarom

ȍsmero

br. im. s. neskl. skupina od osam osoba različita spola

osmeròčlan

prid. G osmeròčlana; odr. osmeròčlanī, G osmeròčlanōg(a); ž. osmeròčlana, s. osmeròčlano koji se sastoji od osam članova

osmeròkatnī

prid. G osmeròkatnōg(a); ž. osmeròkatnā, s. osmeròkatnō koji ima osam katova

osmeròkatnica

im. ž. G osmeròkatnicē; mn. N osmeròkatnice, G osmeròkatnīcā zgrada koja ima osam katova

osmeròkratnīk

im. m. G osmeròkratnīka; mn. N osmeròkratnīci, G osmeròkratnīkā mat. broj koji je osam puta veći od kojega broja

osmeròkut

im. m. G osmeròkuta; mn. N osmeròkuti, G osmeròkūtā mat. geometrijski lik u ravnini omeđen s osam stranica

osmeròkutan

prid. G osmeròkutna; odr. osmeròkutnī, G osmeròkutnōg(a); ž. osmeròkutna, s. osmeròkutno koji ima osam kutova [~ lik]

osmeròstruk

prid. G osmeròstruka; odr. osmeròstrukī, G osmeròstrukōg(a); ž. osmeròstruka, s. osmeròstruko 1. koji se sastoji od osam dijelova [osmerostruki konopac] 2. koji je osam puta veći od čega [osmerostruka vrijednost; osmerostruki iznos]

ȏsmī

red. br. G ȏsmōg(a); ž. ȏsmā, s. ȏsmō koji je iza sedmoga, a prije devetoga

òsmica

im. ž. G òsmicē; mn. N òsmice, G ȍsmīcā 1. brojka koja označuje broj osam 2. predmet ili osoba koji su označeni istoimenom brojkom [voziti se osmicom]

òsmičnī

prid. G òsmičnōg(a); ž. òsmičnā, s. òsmičnō inform., mat. koji se odnosi na brojevni sustav kojemu je baza 8; sin. oktalni

ȍsmijēh

im. m. G ȍsmijēha; mn. N ȍsmijēsi, G ȍsmijēhā mimika lica određena blagim povijanjem usana prema gore, obično prouzročena čime ugodnim; sin. smiješak

òsmina

im. ž. G òsminē; mn. N òsmine, G ȍsmīnā osmi dio cjeline, osmi dio čega

òsmīnka

im. ž. G òsmīnkē, DL òsmīnki; mn. N òsmīnke, G òsmīnkā/òsmīnkī glazb. nota koja traje jednu osminu cijele note

òsmisliti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òsmislīm, 3. l. mn. òsmislē, imp. òsmisli, aor. òsmislih, prid. r. òsmislio, prid. t. òsmišljen 1. dati čemu smisao ili značenje [~ plan rad] 2. odrediti kako će što izgledati ili kako će se što odvijati [~ školsku priredbu]; Vidski parnjaci: osmišljati, osmišljavati

osmíšljānje

im. s. G osmíšljānja 1. davanje smisla ili značenja čemu 2. određivanje kako će što izgledati ili kako će se što odvijati; sin. (osmišljavanje)

osmíšljati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. òsmīšljām, 3. l. mn. osmíšljajū, imp. òsmīšljāj, aor. osmíšljah, imperf. òsmīšljāh, prid. r. osmíšljao, prid. t. òsmīšljān 1. davati čemu smisao ili značenje [~ plan rada] 2. određivati kako će što izgledati ili kako će se što odvijati [~ školske priredbe]; sin. osmišljavati; vidski paranjak: osmisliti

osmišljávānje

im. s. G osmišljávānja v. osmišljanje

osmišljávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. osmìšljāvām, 3. l. mn. osmišljávajū, imp. osmìšljāvāj, aor. osmišljávah, imperf. osmìšljāvāh, prid. r. osmišljávao, prid. t. osmìšljāvān usp. osmišljati

osmjehívānje

im. s. G osmjehívānja izražavanje različitih osjećaja laganim osmijehom na licu; sin. smješkanje

osmjehívati se

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. osmjèhujēm se, 3. l. mn. osmjèhujū se, imp. osmjèhūj se, aor. osmjehívah se, imperf. osmjèhīvāh se, prid. r. osmjehívao se blago povijati usne prema gore, obično zbog čega ugodnoga; sin. smiješiti se, smješkati se; vidski parnjak: osmjehnuti se

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga