osvajàčica | im. ž. 〈G osvajàčicē; mn. N osvajàčice, G osvajàčīcā〉 žena koja što osvaja [~ nagrada] |
osvajàčičin | prid. 〈G osvajàčičina; ž. osvajàčičina, s. osvajàčičino〉 koji pripada osvajačici |
osvàjāčkī | prid. 〈G osvàjāčkōg(a); ž. osvàjāčkā, s. osvàjāčkō〉 koji se odnosi na osvajače [~ rat] |
osvájānje | im. s. 〈G osvájānja; mn. N osvájānja, G osvájānjā〉 1. prisvajanje ili uzimanje čijega područja ili zemlje oružanom silom; sin. zaposjedanje, zauzimanje 2. stjecanje čije naklonosti ili ljubavi 3. poticanje sklonosti prema komu ili čemu 4. zauzimanje velikoga dijela kakve djelatnosti; sin. zaposjedanje 5. uspijevanje u sportskome ili kakvu drugom natjecanju ili pothvatu |
osvájati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òsvājām, 3. l. mn. osvájajū, imp. òsvājāj, aor. osvájah, imperf. òsvājāh, prid. r. osvájao, prid. t. òsvājān〉 1. vojn. prisvajati ili uzimati čije područje ili zemlju oružanom silom [~ gradove na obali]; sin. zaposjedati, zauzimati 2. stjecati čiju naklonost ili ljubav, htjeti se svidjeti komu [~ djevojke šarmom; ~ društvo šaljivim pričama; ~ naklonost čitatelja] 3. poticati u kome sklonost prema komu ili čemu [Osvaja me ova glazba.] 4. zauzimati velik dio kakve djelatnosti [~ europsko tržište; ~ vlast]; sin. zaposjedati, zauzimati 5. uspijevati u sportskome ili kakvu drugom natjecanju ili pothvatu [~ najviše svjetske vrhove; ~ olimpijske medalje; ~ violinistička natjecanja]; vidski paranjak: osvojiti |
osvànuti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òsvanēm, 3. l. mn. òsvanū, imp. osvàni, aor. osvànuh, prid. r. osvànuo〉 1. prijeći iz mraka, iz noći u svjetlo, nastati (o danu) [Danas je osvanuo lijep dan.] 2. pren. a. naglo se pojaviti na kojemu mjestu [Jednoga je dana osvanuo na vratima.] b. neočekivano doći na vidljivo mjesto ili biti na vidljivu mjestu [~ na naslovnici] |
osvećívati (se) | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. osvèćujēm, 3. l. mn. osvèćujū, imp. osvèćūj, aor. osvećívah, imperf. osvèćīvāh, prid. r. osvećívao, prid. t. osvèćīvān〉 vraćati komu istom mjerom zbog nanesene štete ili zla [~ brata; ~ prijatelja; ~ zločin; ~ se neprijateljima]; vidski parnjak: osvetiti ( se) |
ȍsveta | im. ž. 〈G ȍsvetē; mn. N ȍsvete, G ȍsvētā〉 namjerno uzvraćanje nanesene boli, nepravde ili uvrede [ubojstvo iz osvete] |
osvétiti (se) | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òsvētīm, 3. l. mn. òsvētē, imp. osvéti, aor. osvétih, prid. r. osvétio, prid. t. òsvēćen〉 vratiti komu istom mjerom zbog nanesene štete ili zla [~ brata; ~ prijatelja; ~ zločin; ~ se neprijatelju]; vidski parnjak: osvećivati ( se) |
òsvetnica | im. ž. 〈G òsvetnicē; mn. N òsvetnice, G òsvetnīcā〉 žena koja se komu za što osvećuje |
òsvetničkī | prid. 〈G òsvetničkōg(a); ž. òsvetničkā, s. òsvetničkō〉 koji se odnosi na osvetu i osvetnike |
òsvetnīk | im. m. 〈G òsvetnīka, V òsvetnīče; mn. N òsvetnīci, G òsvetnīkā〉 osoba koja se komu za što osvećuje |
osvetoljùbiv | prid. 〈G osvetoljùbiva; odr. osvetoljùbivī, G osvetoljùbivōg(a); ž. osvetoljùbiva, s. osvetoljùbivo; komp. osvetoljubìvijī〉 1. koji je pun želje za osvetom [~ čovjek] 2. koji odražava želju za osvetom [osvetoljubivo ponašanje] |
osvetoljùbivōst | im. ž. 〈G osvetoljùbivosti, I osvetoljùbivošću/osvetoljùbivosti〉 osobina onoga koji je osvetoljubiv ili svojstvo onoga što je osvetoljubivo |
osvijéstiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òsvijēstīm, 3. l. mn. òsvijēstē, imp. osvijésti, aor. osvijéstih, prid. r. osvijéstio, prid. t. òsvijēšten〉 probuditi koga iz nesvijesti; ant. onesvijestiti • osvijéstiti (se) 〈prijel.〉 pren. uvidjeti, spoznati svoje ili tuđe stajalište ili postupke, često pogrešne; postati svjesnim čega [~ svoje razočaranje]; • osvijéstiti se 〈povr.〉 doći k svijesti; ant. onesvijestiti se v. pod onesvijestiti; vidski paranjak: osvješćivati |
osvijétliti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òsvijētlīm, 3. l. mn. òsvijētlē, imp. osvijétli, aor. osvijétlih, prid. r. osvijétlio, prid. t. òsvijētljen〉 1. izložiti svjetlu, ispuniti svjetlom [~ sobu; ~ ulicu]; sin. obasjati 2. pren. učiniti da što postane jasno i razumljivo [~ problem; ~ slučaj pljačke]; sin. rasvijetliti pren.; Vidski parnjaci: osvjetljavati, osvjetljivati |
òsvit | im. m. 〈G òsvita; mn. N òsviti, G ȍsvītā〉 početak svitanja, polumrak prije izlaska Sunca |
osvjedočávati se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. osvjedòčāvām se, 3. l. mn. osvjedočávajū se, imp. osvjedòčāvāj se, aor. osvjedočávah se, imperf. osvjedòčāvāh se, prid. r. osvjedočávao se〉 shvaćati istinitost ili ispravnost čega, postajati uvjerenim u što [~ da su čije namjere dobre]; sin. osvjedočivati se, uvjeravati se v. pod uvjeravati; vidski parnjak: osvjedočiti se |
osvjedòčiti se | gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. osvjèdočīm se, 3. l. mn. osvjèdočē se, imp. osvjedòči se, aor. osvjedòčih se, prid. r. osvjedòčio se, prid. t. osvjèdočen〉 shvatiti istinitost ili ispravnost čega, postati uvjerenim u što [~ da su čije namjere dobre]; sin. uvjeriti se v. pod uvjeriti; vidski parnjaci: osvjedočavati se, osvjedočivati se |
osvjedočívati se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. osvjedòčujēm se, 3. l. mn. osvjedòčujū se, imp. osvjedòčūj se, aor. osvjedočívah se, imperf. osvjedòčīvāh se, prid. r. osvjedočívao se〉 usp. osvjedočavati se |
osvješćívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. osvjèšćujēm, 3. l. mn. osvjèšćujū, imp. osvjèšćūj, aor. osvješćívah, imperf. osvjèšćīvāh, prid. r. osvješćívao, prid. t. osvjèšćīvān〉 buditi koga iz nesvijesti; ant. onesvješćivati • osvješćívati (se) 〈prijel.〉 pren. uviđati, spoznavati svoje ili tuđe stajalište ili postupke, često pogrešne, postajati čega svjesnim [~ svoje razočaranje] • osvješćívati se 〈povr.〉 dolaziti k svijesti; ant. onesvješćivati se v. pod onesvješćivati; vidski paranjak: osvijestiti |
osvjètlati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. osvjètlām, 3. l. mn. osvjètlajū, imp. osvjètlāj, aor. osvjètlah, prid. r. osvjètlao, prid. t. ȍsvjetlān〉 učiniti što sjajnim, dati sjaj čemu |
osvjetljávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. osvjètljāvām, 3. l. mn. osvjetljávajū, imp. osvjètljāvāj, aor. osvjetljávah, imperf. osvjètljāvāh, prid. r. osvjetljávao, prid. t. osvjètljāvān〉 1. izlagati svjetlu, ispunjati svjetlom [~ sobu; ~ ulice]; sin. obasjavati 2. pren. činiti da što postane jasno i razumljivo [~ probleme; ~ slučaj pljačke]; sin. rasvjetljavati pren., rasvjetljivati pren.; sin. osvjetljivati; vidski paranjak: osvijetliti |
osvjetljénje | im. s. 〈G osvjetljénja〉 v. rasvjeta |
osvjetljívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. osvjètljujēm, 3. l. mn. osvjètljujū, imp. osvjètljūj, aor. osvjetljívah, imperf. osvjètljīvāh, prid. r. osvjetljívao, prid. t. osvjètljīvān〉 usp. osvjetljavati |
osvježávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. osvjèžāvām, 3. l. mn. osvježávajū, imp. osvjèžāvāj, aor. osvježávah, imperf. osvjèžāvāh, prid. r. osvježávao, prid. t. osvjèžāvān〉 1. ponovno uvoditi ili pokretati ono što je prije postojalo ili unositi novo u što postojeće [~ jelovnik novim jelima; ~ garderobu]; sin. obnavljati 2. pren. prisjećati se čega prošloga i zaboravljenoga [~ uspomene] • osvježávati (se) 〈prijel.〉 vraćati svježinu, činiti svježim [~ lice; ~ se vodom]; sin. osvježivati; vidski paranjak: osvježiti |
òsvježiti | gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òsvježīm, 3. l. mn. òsvježē, imp. òsvježi, aor. òsvježih, prid. r. òsvježio, prid. t. òsvježen〉 1. 〈prijel.〉 a. ponovno uvesti ili pokrenuti ono što je prije postojalo ili unijeti novo u što postojeće [~ jelovnik novim jelima; ~ garderobu]; sin. obnoviti b. pren. prisjetiti se čega prošloga i zaboravljenoga [~ uspomene] 2. 〈neprijel.〉 〈3. l.〉 postati svježijim [Jutros je osvježilo.] • òsvježiti (se) 〈prijel.〉 vratiti svježinu, učiniti svježim [~ lice; ~ se vodom]; vidski paranjak: osvježavati |
osvježívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. osvjèžujēm, 3. l. mn. osvjèžujū, imp. osvjèžūj, aor. osvježívah, imperf. osvjèžīvāh, prid. r. osvježívao, prid. t. osvjèžīvān〉 usp. osvježavati |
osvòjiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òsvojīm, 3. l. mn. òsvojē, imp. osvòji, aor. osvòjih, prid. r. osvòjio, prid. t. òsvojen〉 1. vojn. prisvojiti ili uzeti čiji teritorij ili zemlju oružanom silom [~ grad na obali]; sin. zaposjesti, zauzeti 2. steći čiju naklonost ili ljubav, uspjeti se svidjeti komu [~ djevojku šarmom; ~ društvo šaljivim pričama; ~ naklonost čitatelja] 3. potaknuti u kome sklonost prema komu ili čemu [Osvojila me je ova glazba.] 4. zauzeti velik dio kakve djelatnosti [~ europsko tržište; ~ vlast]; sin. zaposjesti, zauzeti 5. uspjeti u sportskome ili kakvu drugome natjecanju ili pothvatu [~ najviši svjetski vrh; ~ olimpijsku medalju; ~ violinističko natjecanje]; vidski paranjak: osvajati |
osvŕnuti se | gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. òsvr̄nēm se, 3. l. mn. òsvr̄nū se, imp. osvŕni se, aor. osvŕnuh se, prid. r. osvŕnuo se〉 1. okrenuti glavu i pogledati za sobom [~ za djevojkom] 2. pren. a. podsjetiti se na što prošlo [~ na prošlost] b. dati osvrt ili mišljenje o čemu, dotaknuti se čega u pripovijedanju ili izlaganju [~ na glavnu temu knjige]; vidski paranjak: osvrtati se |
òsvrt | im. m. 〈G òsvrta; mn. N òsvrti, G ȍsvr̄tā〉 kraći prikaz čega ili mišljenje o čemu [~ na izložbu] |
òsvrtati se | gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. òsvrćēm se, 3. l. mn. òsvrćū se, imp. òsvrći se, aor. òsvrtah se, imperf. òsvrtāh se, prid. r. òsvrtao se〉 1. okretati glavu i gledati za sobom [~ za djevojkama] 2. pren. a. podsjećati se na što prošlo [~ na prošlost] b. davati osvrt ili mišljenje o čemu, doticati se čega u pripovijedanju ili izlaganju [~ na glavnu temu knjige]; vidski paranjak: osvrnuti se |
ošàmariti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ošàmarīm, 3. l. mn. ošàmarē, imp. ošàmari, aor. ošàmarih, prid. r. ošàmario, prid. t. ošàmaren〉 v. pljusnuti |
ošamućívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ošamùćujēm, 3. l. mn. ošamùćujū, imp. ošamùćūj, aor. ošamućívah, imperf. ošamùćīvāh, prid. r. ošamućívao, prid. t. ošamùćīvān〉 prouzročivati da tko bude potpuno nesvjestan, onesposobljivati koga da bude pri punoj svijesti [~ koga lijekovima] • ošamućívati se 〈povr.〉 postajati nesvjesnim; vidski paranjak: ošamutiti |
ošamútiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ošàmūtīm, 3. l. mn. ošàmūtē, imp. ošamúti, aor. ošamútih, prid. r. ošamútio, prid. t. ošàmūćen〉 prouzročiti da tko bude potpuno nesvjestan, onesposobiti koga da bude pri punoj svijesti [~ koga lijekovima] • ošamútiti se 〈povr.〉 postati nesvjesnim; vidski paranjak: ošamućivati |
òšinuti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òšinēm, 3. l. mn. òšinū, imp. òšini, aor. òšinuh, prid. r. òšinuo, prid. t. òšinūt〉 udariti koga bičem ili tankim štapom [~ konja] |
ošíšati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òšīšām, 3. l. mn. ošíšajū, imp. òšīšāj, aor. ošíšah, prid. r. ošíšao, prid. t. òšīšān〉 skratiti šišanjem [~ kosu] • ošíšati (se) 〈prijel.〉 odrezati ili podrezati komu kosu [~ se po najnovijoj modi] |
òšit | im. m. 〈G òšita; mn. N òšiti, G ȍšītā〉 anat. mišićna pregrada između prsne i trbušne šupljine; sin. dijafragma |
ȍštar | prid. 〈G òštra; odr. òštrī, G òštrōg(a); ž. òštra, s. ȍštro; komp. òštrijī〉 1. koji ima tanak brid pa dobro reže, siječe ili pili [~ nož]; sin. bridak; ant. tup 2. koji je velike snage ili jačine [~ okus; oštra zima]; sin. žestok; ant. blag 3. koji je nagao, opasan, nepredvidljiv [~ pas] 4. koji je žestok i neugodan [~ napad; oštra kritika] 5. kojemu su obrisi dobro vidljivi, u kojemu se razabiru pojedinosti, koji se dobro vidi [oštra slika]; sin. jasan; ant. blijed, mutan, nejasan |
òštećen | prid. 〈G òštećena; odr. òštećenī, G òštećenōg(a); ž. òštećena, s. òštećeno; komp. oštećènijī〉 koji je pretrpio štetu [~ automobil; oštećena ograda; oštećeno ogledalo]; ant. neoštećen |
oštećénje | im. s. 〈G oštećénja; mn. N oštećénja, G oštećénjā〉 1. nedostatak koji nastaje kao posljedica oštećivanja čega [~ ceste] 2. med. trajno smanjenje funkcije prouzročeno udarcem, nesrećom ili kakvom kroničnom bolesti [~ bubrega; ~ sluha; ~ vida] |
oštećívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. oštèćujēm, 3. l. mn. oštèćujū, imp. oštèćūj, aor. oštećívah, imperf. oštèćīvāh, prid. r. oštećívao, prid. t. oštèćīvān〉 1. učiniti da što više nije cijelo ili u stanju u kojemu bi trebalo biti [~ aute; ~ zidove] 2. nanositi štetu komu [~ čitavu obitelj]; vidski paranjak: oštetiti |
òšteniti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. òštenī, 3. l. mn. òštenē, aor. 3. l. jd. ȍštenī, prid. r. òštenio, prid. t. òštenjen〉 donijeti na svijet (o kuji) [Kuja je oštenila tri šteneta.] • òšteniti se 〈povr.〉 1. donijeti štene na svijet [Kuja se oštenila.] 2. doći na svijet (o štenetu) [Štene se oštenilo noćas.] |
òštetiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òštetīm, 3. l. mn. òštetē, imp. òšteti, aor. òštetih, prid. r. òštetio, prid. t. òštećen〉 1. činiti da što više nije cijelo ili u stanju u kojemu bi trebalo biti [~ auto; ~ zid] 2. nanijeti štetu komu [~ obitelj]; vidski paranjak: oštećivati |
òštrac | im. m. 〈G oštràca; mn. N oštràci, G oštrácā〉 oštar, neobrađen kamen, kamen koji oštrim bridovima strši iz tla |
òštrica | im. ž. 〈G òštricē; mn. N òštrice, G ȍštrīcā〉 oštar rub oruđa ili oružja [~ noža; ~ mača] ♦ ići (hodati i sl.) po oštrici noža biti u velikoj opasnosti, izlagati se opasnosti |
ȍštriga | im. ž. 〈G ȍštrigē, DL ȍštrigi; mn. N ȍštrige, G ȍštrīgā〉 v. kamenica |
oštrìna | im. ž. 〈G oštrìnē〉 1. svojstvo onoga što ima tanak brid pa dobro reže, siječe ili pili; sin. britkost; ant. tupost 2. svojstvo onoga što je velike snage ili jačine; ant. blagost 3. osobina onoga koji je nagao, opasan, nepredvidljiv 4. svojstvo onoga što je nabijeno strašću [~ napada; ~ kritike]; sin. žestina 5. svojstvo onoga što je dobro vidljivih obrisa, u čemu se razabiru pojedinosti [~ slike]; sin. jasnoća; ant. nejasnoća |