im. ž. 〈G osvajàčicē; mn. N osvajàčice, G osvajàčīcā〉 žena koja što osvaja [~ nagrada]

prid. 〈G osvajàčičina; ž. osvajàčičina, s. osvajàčičino〉 koji pripada osvajačici

prid. 〈G osvàjāčkōg(a); ž. osvàjāčkā, s. osvàjāčkō〉 koji se odnosi na osvajače [~ rat]

im. s. 〈G osvájānja; mn. N osvájānja, G osvájānjā〉 1. prisvajanje ili uzimanje čijega područja ili zemlje oružanom silom; sin. zaposjedanje, zauzimanje 2. stjecanje čije naklonosti ili ljubavi 3. poticanje sklonosti prema komu ili čemu 4. zauzimanje velikoga dijela kakve djelatnosti; sin. zaposjedanje 5. uspijevanje u sportskome ili kakvu drugom natjecanju ili pothvatu

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òsvājām, 3. l. mn. osvájajū, imp. òsvājāj, aor. osvájah, imperf. òsvājāh, prid. r. osvájao, prid. t. òsvājān〉 1. vojn. prisvajati ili uzimati čije područje ili zemlju oružanom silom [~ gradove na obali]; sin. zaposjedati, zauzimati 2. stjecati čiju naklonost ili ljubav, htjeti se svidjeti komu [~ djevojke šarmom; ~ društvo šaljivim pričama; ~ naklonost čitatelja] 3. poticati u kome sklonost prema komu ili čemu [Osvaja me ova glazba.] 4. zauzimati velik dio kakve djelatnosti [~ europsko tržište; ~ vlast]; sin. zaposjedati, zauzimati 5. uspijevati u sportskome ili kakvu drugom natjecanju ili pothvatu [~ najviše svjetske vrhove; ~ olimpijske medalje; ~ violinistička natjecanja]; vidski paranjak: osvojiti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òsvanēm, 3. l. mn. òsvanū, imp. osvàni, aor. osvànuh, prid. r. osvànuo〉 1. prijeći iz mraka, iz noći u svjetlo, nastati (o danu) [Danas je osvanuo lijep dan.] 2. pren. a. naglo se pojaviti na kojemu mjestu [Jednoga je dana osvanuo na vratima.] b. neočekivano doći na vidljivo mjesto ili biti na vidljivu mjestu [~ na naslovnici]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. osvèćujēm, 3. l. mn. osvèćujū, imp. osvèćūj, aor. osvećívah, imperf. osvèćīvāh, prid. r. osvećívao, prid. t. osvèćīvān〉 vraćati komu istom mjerom zbog nanesene štete ili zla [~ brata; ~ prijatelja; ~ zločin; ~ se neprijateljima]; vidski parnjak: osvetiti ( se)

im. ž. 〈G ȍsvetē; mn. N ȍsvete, G ȍsvētā〉 namjerno uzvraćanje nanesene boli, nepravde ili uvrede [ubojstvo iz osvete]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òsvētīm, 3. l. mn. òsvētē, imp. osvéti, aor. osvétih, prid. r. osvétio, prid. t. òsvēćen〉 vratiti komu istom mjerom zbog nanesene štete ili zla [~ brata; ~ prijatelja; ~ zločin; ~ se neprijatelju]; vidski parnjak: osvećivati ( se)

im. ž. 〈G òsvetnicē; mn. N òsvetnice, G òsvetnīcā〉 žena koja se komu za što osvećuje

prid. 〈G òsvetničkōg(a); ž. òsvetničkā, s. òsvetničkō〉 koji se odnosi na osvetu i osvetnike

im. m. 〈G òsvetnīka, V òsvetnīče; mn. N òsvetnīci, G òsvetnīkā〉 osoba koja se komu za što osvećuje

prid. 〈G osvetoljùbiva; odr. osvetoljùbivī, G osvetoljùbivōg(a); ž. osvetoljùbiva, s. osvetoljùbivo; komp. osvetoljubìvijī〉 1. koji je pun želje za osvetom [~ čovjek] 2. koji odražava želju za osvetom [osvetoljubivo ponašanje]

im. ž. 〈G osvetoljùbivosti, I osvetoljùbivošću/osvetoljùbivosti〉 osobina onoga koji je osvetoljubiv ili svojstvo onoga što je osvetoljubivo

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òsvijēstīm, 3. l. mn. òsvijēstē, imp. osvijésti, aor. osvijéstih, prid. r. osvijéstio, prid. t. òsvijēšten〉 probuditi koga iz nesvijesti; ant. onesvijestiti • osvijéstiti (se) 〈prijel.〉 pren. uvidjeti, spoznati svoje ili tuđe stajalište ili postupke, često pogrešne; postati svjesnim čega [~ svoje razočaranje]; • osvijéstiti se 〈povr.〉 doći k svijesti; ant. onesvijestiti se v. pod onesvijestiti; vidski paranjak: osvješćivati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òsvijētlīm, 3. l. mn. òsvijētlē, imp. osvijétli, aor. osvijétlih, prid. r. osvijétlio, prid. t. òsvijētljen〉 1. izložiti svjetlu, ispuniti svjetlom [~ sobu; ~ ulicu]; sin. obasjati 2. pren. učiniti da što postane jasno i razumljivo [~ problem; ~ slučaj pljačke]; sin. rasvijetliti pren.; Vidski parnjaci: osvjetljavati, osvjetljivati

im. m. 〈G òsvita; mn. N òsviti, G ȍsvītā〉 početak svitanja, polumrak prije izlaska Sunca

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. osvjedòčāvām se, 3. l. mn. osvjedočávajū se, imp. osvjedòčāvāj se, aor. osvjedočávah se, imperf. osvjedòčāvāh se, prid. r. osvjedočávao se〉 shvaćati istinitost ili ispravnost čega, postajati uvjerenim u što [~ da su čije namjere dobre]; sin. osvjedočivati se, uvjeravati se v. pod uvjeravati; vidski parnjak: osvjedočiti se

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. osvjèdočīm se, 3. l. mn. osvjèdočē se, imp. osvjedòči se, aor. osvjedòčih se, prid. r. osvjedòčio se, prid. t. osvjèdočen〉 shvatiti istinitost ili ispravnost čega, postati uvjerenim u što [~ da su čije namjere dobre]; sin. uvjeriti se v. pod uvjeriti; vidski parnjaci: osvjedočavati se, osvjedočivati se

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. osvjedòčujēm se, 3. l. mn. osvjedòčujū se, imp. osvjedòčūj se, aor. osvjedočívah se, imperf. osvjedòčīvāh se, prid. r. osvjedočívao se〉 usp. osvjedočavati se

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. osvjèšćujēm, 3. l. mn. osvjèšćujū, imp. osvjèšćūj, aor. osvješćívah, imperf. osvjèšćīvāh, prid. r. osvješćívao, prid. t. osvjèšćīvān〉 buditi koga iz nesvijesti; ant. onesvješćivati • osvješćívati (se) 〈prijel.〉 pren. uviđati, spoznavati svoje ili tuđe stajalište ili postupke, često pogrešne, postajati čega svjesnim [~ svoje razočaranje] • osvješćívati se 〈povr.〉 dolaziti k svijesti; ant. onesvješćivati se v. pod onesvješćivati; vidski paranjak: osvijestiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. osvjètlām, 3. l. mn. osvjètlajū, imp. osvjètlāj, aor. osvjètlah, prid. r. osvjètlao, prid. t. ȍsvjetlān〉 učiniti što sjajnim, dati sjaj čemu

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. osvjètljāvām, 3. l. mn. osvjetljávajū, imp. osvjètljāvāj, aor. osvjetljávah, imperf. osvjètljāvāh, prid. r. osvjetljávao, prid. t. osvjètljāvān〉 1. izlagati svjetlu, ispunjati svjetlom [~ sobu; ~ ulice]; sin. obasjavati 2. pren. činiti da što postane jasno i razumljivo [~ probleme; ~ slučaj pljačke]; sin. rasvjetljavati pren., rasvjetljivati pren.; sin. osvjetljivati; vidski paranjak: osvijetliti

im. s. 〈G osvjetljénja〉 v. rasvjeta

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. osvjètljujēm, 3. l. mn. osvjètljujū, imp. osvjètljūj, aor. osvjetljívah, imperf. osvjètljīvāh, prid. r. osvjetljívao, prid. t. osvjètljīvān〉 usp. osvjetljavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. osvjèžāvām, 3. l. mn. osvježávajū, imp. osvjèžāvāj, aor. osvježávah, imperf. osvjèžāvāh, prid. r. osvježávao, prid. t. osvjèžāvān〉 1. ponovno uvoditi ili pokretati ono što je prije postojalo ili unositi novo u što postojeće [~ jelovnik novim jelima; ~ garderobu]; sin. obnavljati 2. pren. prisjećati se čega prošloga i zaboravljenoga [~ uspomene] • osvježávati (se) 〈prijel.〉 vraćati svježinu, činiti svježim [~ lice; ~ se vodom]; sin. osvježivati; vidski paranjak: osvježiti

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òsvježīm, 3. l. mn. òsvježē, imp. òsvježi, aor. òsvježih, prid. r. òsvježio, prid. t. òsvježen〉 1. 〈prijel.〉 a. ponovno uvesti ili pokrenuti ono što je prije postojalo ili unijeti novo u što postojeće [~ jelovnik novim jelima; ~ garderobu]; sin. obnoviti b. pren. prisjetiti se čega prošloga i zaboravljenoga [~ uspomene] 2. 〈neprijel.〉 〈3. l.〉 postati svježijim [Jutros je osvježilo.] • òsvježiti (se) 〈prijel.〉 vratiti svježinu, učiniti svježim [~ lice; ~ se vodom]; vidski paranjak: osvježavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. osvjèžujēm, 3. l. mn. osvjèžujū, imp. osvjèžūj, aor. osvježívah, imperf. osvjèžīvāh, prid. r. osvježívao, prid. t. osvjèžīvān〉 usp. osvježavati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òsvojīm, 3. l. mn. òsvojē, imp. osvòji, aor. osvòjih, prid. r. osvòjio, prid. t. òsvojen〉 1. vojn. prisvojiti ili uzeti čiji teritorij ili zemlju oružanom silom [~ grad na obali]; sin. zaposjesti, zauzeti 2. steći čiju naklonost ili ljubav, uspjeti se svidjeti komu [~ djevojku šarmom; ~ društvo šaljivim pričama; ~ naklonost čitatelja] 3. potaknuti u kome sklonost prema komu ili čemu [Osvojila me je ova glazba.] 4. zauzeti velik dio kakve djelatnosti [~ europsko tržište; ~ vlast]; sin. zaposjesti, zauzeti 5. uspjeti u sportskome ili kakvu drugome natjecanju ili pothvatu [~ najviši svjetski vrh; ~ olimpijsku medalju; ~ violinističko natjecanje]; vidski paranjak: osvajati

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. òsvr̄nēm se, 3. l. mn. òsvr̄nū se, imp. osvŕni se, aor. osvŕnuh se, prid. r. osvŕnuo se〉 1. okrenuti glavu i pogledati za sobom [~ za djevojkom] 2. pren. a. podsjetiti se na što prošlo [~ na prošlost] b. dati osvrt ili mišljenje o čemu, dotaknuti se čega u pripovijedanju ili izlaganju [~ na glavnu temu knjige]; vidski paranjak: osvrtati se

im. m. 〈G òsvrta; mn. N òsvrti, G ȍsvr̄tā〉 kraći prikaz čega ili mišljenje o čemu [~ na izložbu]

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. òsvrćēm se, 3. l. mn. òsvrćū se, imp. òsvrći se, aor. òsvrtah se, imperf. òsvrtāh se, prid. r. òsvrtao se〉 1. okretati glavu i gledati za sobom [~ za djevojkama] 2. pren. a. podsjećati se na što prošlo [~ na prošlost] b. davati osvrt ili mišljenje o čemu, doticati se čega u pripovijedanju ili izlaganju [~ na glavnu temu knjige]; vidski paranjak: osvrnuti se

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ošàmarīm, 3. l. mn. ošàmarē, imp. ošàmari, aor. ošàmarih, prid. r. ošàmario, prid. t. ošàmaren〉 v. pljusnuti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ošamùćujēm, 3. l. mn. ošamùćujū, imp. ošamùćūj, aor. ošamućívah, imperf. ošamùćīvāh, prid. r. ošamućívao, prid. t. ošamùćīvān〉 prouzročivati da tko bude potpuno nesvjestan, onesposobljivati koga da bude pri punoj svijesti [~ koga lijekovima] • ošamućívati se 〈povr.〉 postajati nesvjesnim; vidski paranjak: ošamutiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ošàmūtīm, 3. l. mn. ošàmūtē, imp. ošamúti, aor. ošamútih, prid. r. ošamútio, prid. t. ošàmūćen〉 prouzročiti da tko bude potpuno nesvjestan, onesposobiti koga da bude pri punoj svijesti [~ koga lijekovima] • ošamútiti se 〈povr.〉 postati nesvjesnim; vidski paranjak: ošamućivati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òšinēm, 3. l. mn. òšinū, imp. òšini, aor. òšinuh, prid. r. òšinuo, prid. t. òšinūt〉 udariti koga bičem ili tankim štapom [~ konja]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òšīšām, 3. l. mn. ošíšajū, imp. òšīšāj, aor. ošíšah, prid. r. ošíšao, prid. t. òšīšān〉 skratiti šišanjem [~ kosu] • ošíšati (se) 〈prijel.〉 odrezati ili podrezati komu kosu [~ se po najnovijoj modi]

im. m. 〈G òšita; mn. N òšiti, G ȍšītā〉 anat. mišićna pregrada između prsne i trbušne šupljine; sin. dijafragma

prid. 〈G òštra; odr. òštrī, G òštrōg(a); ž. òštra, s. ȍštro; komp. òštrijī〉 1. koji ima tanak brid pa dobro reže, siječe ili pili [~ nož]; sin. bridak; ant. tup 2. koji je velike snage ili jačine [~ okus; oštra zima]; sin. žestok; ant. blag 3. koji je nagao, opasan, nepredvidljiv [~ pas] 4. koji je žestok i neugodan [~ napad; oštra kritika] 5. kojemu su obrisi dobro vidljivi, u kojemu se razabiru pojedinosti, koji se dobro vidi [oštra slika]; sin. jasan; ant. blijed, mutan, nejasan

prid. 〈G òštećena; odr. òštećenī, G òštećenōg(a); ž. òštećena, s. òštećeno; komp. oštećènijī〉 koji je pretrpio štetu [~ automobil; oštećena ograda; oštećeno ogledalo]; ant. neoštećen

im. s. 〈G oštećénja; mn. N oštećénja, G oštećénjā〉 1. nedostatak koji nastaje kao posljedica oštećivanja čega [~ ceste] 2. med. trajno smanjenje funkcije prouzročeno udarcem, nesrećom ili kakvom kroničnom bolesti [~ bubrega; ~ sluha; ~ vida]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. oštèćujēm, 3. l. mn. oštèćujū, imp. oštèćūj, aor. oštećívah, imperf. oštèćīvāh, prid. r. oštećívao, prid. t. oštèćīvān〉 1. učiniti da što više nije cijelo ili u stanju u kojemu bi trebalo biti [~ aute; ~ zidove] 2. nanositi štetu komu [~ čitavu obitelj]; vidski paranjak: oštetiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. òštenī, 3. l. mn. òštenē, aor. 3. l. jd. ȍštenī, prid. r. òštenio, prid. t. òštenjen〉 donijeti na svijet (o kuji) [Kuja je oštenila tri šteneta.] • òšteniti se 〈povr.〉 1. donijeti štene na svijet [Kuja se oštenila.] 2. doći na svijet (o štenetu) [Štene se oštenilo noćas.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òštetīm, 3. l. mn. òštetē, imp. òšteti, aor. òštetih, prid. r. òštetio, prid. t. òštećen〉 1. činiti da što više nije cijelo ili u stanju u kojemu bi trebalo biti [~ auto; ~ zid] 2. nanijeti štetu komu [~ obitelj]; vidski paranjak: oštećivati

im. m. 〈G oštràca; mn. N oštràci, G oštrácā〉 oštar, neobrađen kamen, kamen koji oštrim bridovima strši iz tla

im. ž. 〈G òštricē; mn. N òštrice, G ȍštrīcā〉 oštar rub oruđa ili oružja [~ noža; ~ mača] ♦ ići (hodati i sl.) po oštrici noža biti u velikoj opasnosti, izlagati se opasnosti

im. ž. 〈G ȍštrigē, DL ȍštrigi; mn. N ȍštrige, G ȍštrīgā〉 v. kamenica

im. ž. 〈G oštrìnē〉 1. svojstvo onoga što ima tanak brid pa dobro reže, siječe ili pili; sin. britkost; ant. tupost 2. svojstvo onoga što je velike snage ili jačine; ant. blagost 3. osobina onoga koji je nagao, opasan, nepredvidljiv 4. svojstvo onoga što je nabijeno strašću [~ napada; ~ kritike]; sin. žestina 5. svojstvo onoga što je dobro vidljivih obrisa, u čemu se razabiru pojedinosti [~ slike]; sin. jasnoća; ant. nejasnoća