gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. osposòbljujēm, 3. l. mn. osposòbljujū, imp. osposòbljūj, aor. osposobljívah, imperf. osposòbljīvāh, prid. r. osposobljívao, prid. t. osposòbljīvān〉 usp. osposobljavati ( se)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. osràmotīm, 3. l. mn. osràmotē, imp. osramòti, aor. osramòtih, prid. r. osramòtio, prid. t. osràmoćen〉 nanijeti komu sramotu [~ se pred razredom; ~ roditelje]; sin. (obrukati) ( se)

prid. 〈G ȍsrednjēg(a); ž. ȍsrednjā, s. ȍsrednjē〉 koji je između dobroga i lošega, bez velikih vrijednosti i bez velikih nedostataka [~ glazbenik; osrednja poduzetnica]

im. ž. 〈G ȍsrednjosti, I ȍsrednjošću/ȍsrednjosti〉 osobina onoga koji je osrednji ili svojstvo onoga što je osrednje

im. s. 〈G òstajānja〉 1. v. ostanak 2. zadržavanje ili dospijevanje u kakav položaj ili stanje

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òstajēm, 3. l. mn. òstajū, imp. òstāj, aor. òstajah, imperf. òstajāh, prid. r. òstajao〉 1. zadržavati se na istome mjestu [~ dugo vani; ~ u školi] 2. zadržavati se u istome položaju ili u istome stanju [Izložba ostaje otvorena do travnja.; ~ na nogama; ~ predsjednik; ~ u stranci] 3. dospijevati u kakvo stanje [~ bez posla; ~ bez struje] 4. ne mijenjati svojstvo ili gledište [Lopov ostaje lopov.; ~ budnim; ~ dužan; ~ hrabar; ~ pri svojemu mišljenju] 5. 〈3. l.〉 biti jedinim rješenjem ili mogućnošću nakon kakva događaja [Jedino nam to ostaje.; Ostaje mi samo jedan prijatelj.; Ostaje utjeha.] 6. 〈3. l.〉 imati još čega [Ostaje vremena.; Ostaje višak novca.] 7. 〈3. l.〉 nastavljati postojati i nakon čijega nestanka [Iza mene ostaju moja djeca.]; vidski paranjak: ostati

prid. 〈G òstālīh; ž. òstālē, s. òstālā〉 koji ne pripadaju skupini kojoj pripada govoritelj ili skupini o kojoj je riječ [govoriti pred ostalima; Doći će i ~.]; sin. drugi, ini

im. m. 〈G òstānka〉 zadržavanje na istome mjestu [dugi ~ vani]; sin. (ostajanje)

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òstarīm, 3. l. mn. òstarē, imp. òstari, aor. òstarjeh, prid. r. m. òstario, ž. òstarjela, s. òstarjelo, mn. òstarjeli〉 postati starim [~ od nevolja]

im. m. 〈G ostátka; mn. N ostátci, G òstātākā〉 1. ono što je ostalo od čega [~ hrane; ~ novca] 2. mat. nedjeljivi dio koji ostaje nakon dijeljenja ◇ posmrtni ostatci iskopani ostatci pokojnikova tijela (kosti, pepeo, odjeća)

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òstanēm, 3. l. mn. òstanū, imp. òstani, aor. òstah/òstadoh, prid. r. òstao〉 1. zadržati se na istome mjestu [~ dugo vani; ~ u školi] 2. zadržati se u istome položaju ili u istome stanju [Izložba će ostati otvorena do travnja.; ~ na nogama; ~ predsjednik; ~ u stranci] 3. dospjeti u kakvo stanje [~ bez posla; ~ bez struje] 4. ne promijeniti svojstvo ili gledište [Lopov će ostati lopov.; ~ budnim; ~ dužan; ~ hrabar; ~ pri svojemu mišljenju] 5. 〈3. l.〉 biti jedinim rješenjem ili mogućnošću nakon kakva događaja [Ostat će mi samo jedan prijatelj.; Ostat će utjeha.] 6. 〈3. l.〉 postojati u određenoj mjeri [Ostalo je vremena.; Ostao je višak novca.] 7. 〈3. l.〉 pren. nastaviti postojati i iza čijega nestanka [Moja će djeca ostati iza mene.]; vidski paranjak: ostajati

im. ž. 〈G òstavē; mn. N òstave, G ȍstāvā〉 v. smočnica

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òstavīm, 3. l. mn. òstavē, imp. òstavi, aor. òstavih, prid. r. òstavio, prid. t. òstavljen〉 1. staviti što privremeno na stranu, spremiti na neko vrijeme dok ponovno ne bude upotrijebljeno [~ odjeću na krevetu] 2. zaboraviti što uzeti ili učiniti zbog nepažnje ili rastresenosti [~ kišobran u školi; ~ uključen štednjak] 3. a. otići i ne biti više s kim [~ djevojku; ~ muža]; sin. napustiti b. privremeno koga napustiti i prepustiti komu na skrb [~ dijete u vrtiću; ~ majku u bolnici] 4. napustiti koje mjesto i prestati s kakvom djelatnošću koja je s njim povezana [~ grad; ~ roditeljski dom; ~ sveučilište; ~ zemlju] 5. dati komu što u naslijeđe [Otac im je ostavio kuću.] 6. prouzročiti kakvu promjenu [~ posljedice; ~ trag] • òstaviti se 〈povr.〉 razg. prestati što raditi [~ se pušenja]; vidski paranjak: ostavljati

im. ž. 〈G òstāvkē, DL òstāvci; mn. N òstāvke, G òstāvkā/òstāvkī〉 izjava kojom tko svojom voljom napušta kakvu službu ili ostavlja koji položaj

im. s. 〈G òstavljānja〉 proces u kojemu se koga ili što ostavlja

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òstavljām, 3. l. mn. òstavljajū, imp. òstavljāj, aor. òstavljah, imperf. òstavljāh, prid. r. òstavljao, prid. t. òstavljān〉 1. stavljati što privremeno na stranu, spremati što na neko vrijeme dok ponovno ne bude upotrijebljeno [~ odjeću na krevetu] 2. zaboravljati što uzeti ili učiniti zbog nepažnje ili rastresenosti [~ kišobran u školi; ~ uključen štednjak] 3. a. odlaziti i ne biti više s kim [~ djevojku; ~ muža]; sin. napuštati b. privremeno koga napuštati i prepuštati komu na skrb [~ dijete u vrtiću; ~ majku u bolnici] 4. napuštati koje mjesto i prestajati s kakvom djelatnošću koja je s njim povezana [~ grad; ~ roditeljski dom; ~ sveučilište; ~ zemlju] 5. davati komu što u naslijeđe [Otac im ostavlja kuću.] 6. prouzročivati kakvu promjenu [~ posljedice; ~ trag] • òstavljati se 〈povr.〉 razg. prestajati što raditi [~ se pušenja]; vidski paranjak: ostaviti

im. ž. 〈G òstāvštinē〉 vrijednosti koje pokojnik ostavlja nakon svoje smrti

im. ž. 〈G osteoporózē〉 med. smanjenje gustoće koštanoga tkiva

im. pl. t. ž. 〈G òstī/òstijū, DLI òstima〉 čelični šiljak s trima zubima pričvršćen na dugi štap koji služi za hvatanje riba i glavonožaca

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ostrížem, 3. l. mn. ostrígū, imp. ostrízi, aor. ostrígoh, prid. r. òstrīgao, prid. t. ostrìžen〉 škarama odrezati vunu [~ ovcu]

im. ž. 〈G òstrugē, DL òstruzi; mn. N òstruge, G ȍstrūgā〉 1. nazubljen kovinski dodatak na peti čizme kojim se pri jahanju podbada konj; sin. (mamuza) 2. zool. rožnata izraslina na stražnjemu dijelu nogu mužjaka nekih ptica [pijetlove ostruge]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òstružēm, 3. l. mn. òstružū, imp. òstruži, aor. òstrugah, prid. r. òstrugao, prid. t. ȍstrugān〉 oštrim predmetom ukloniti gornji sloj čega [~ boju sa zida]

im. s. 〈G ostvarénja; mn. N ostvarénja, G ostvarénjā〉 rezultat rada, želja, stvaranja [umjetničko ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òstvārīm, 3. l. mn. òstvārē, imp. ostvári, aor. ostvárih, prid. r. ostvário, prid. t. òstvāren〉 1. učiniti da kakav naum, želja, plan ili što drugo postane stvarnost [~ svoj davni san; ~ svoja prava]; sin. ispuniti 2. uspjeti u onome za čim se teži, doći do onoga u što se uložio trud [~ cilj; ~ uspjeh; ~ veći gospodarski rast]; sin. postići • ostváriti se 〈povr.〉 u potpunosti razviti svoje mogućnosti [~ se kao slikar]; sin. (realizirati); vidski paranjak: ostvarivati

prid. 〈G ostvàriva; odr. ostvàrivī, G ostvàrivōg(a); ž. ostvàriva, s. ostvàrivo; komp. ostvarìvijī〉 koji se može ostvariti [~ san]; sin. ostvarljiv; ant. neostvariv, neostvarljiv

im. s. 〈G ostvarívānja〉 1. činjenje da kakav naum, želja, plan ili što drugo postane stvarnost; sin. ispunjanje, ispunjavanje, ispunjivanje 2. osmišljavanje čega i uspijevanje da se to nametne ili organizira 3. uspijevanje u onome za čim se teži, dolaženje do onoga u što se uložio trud; sin. postizanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ostvàrujēm, 3. l. mn. ostvàrujū, imp. ostvàrūj, aor. ostvarívah, imperf. ostvàrīvāh, prid. r. ostvarívao, prid. t. ostvàrīvān〉 1. činiti da kakav naum, želja, plan ili što drugo postane stvarnost [~ svoj davni san; ~ svoja prava]; sin. ispunjati, ispunjavati, ispunjivati 2. uspijevati u onome za čim se teži, dolaziti do onoga u što se uložio trud [~ ciljeve; ~ uspjehe; ~ veći gospodarski rast]; sin. postizati • ostvarívati se 〈povr.〉 u potpunosti razvijati svoje mogućnosti [~ se kao slikar]; sin. (realizirati); vidski paranjak: ostvariti

prid. 〈G ostvàrljiva; odr. ostvàrljivī, G ostvàrljivōg(a); ž. ostvàrljiva, s. ostvàrljivo; komp. ostvarljìvijī〉 usp. ostvariv

im. ž. 〈G ȍsudē; mn. N ȍsude, G ȍsūdā〉 1. prav. odluka suda kojom se krivcu izriče kazna [~ na kaznu zatvorom] 2. 〈jd.〉 nepovoljno mišljenje o kojoj osobi, postupku ili pojavi [To je za svaku osudu.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òsūdīm, 3. l. mn. òsūdē, imp. osúdi, aor. osúdih, prid. r. osúdio, prid. t. òsūđen〉 1. izreći osudu, donijeti odluku o kakvoj kazni [~ na tri godine zatvora] 2. izraziti svoje neslaganje ili nepovoljno mišljenje o kojoj osobi, postupku ili pojavi [~ nepravdu]; vidski paranjak: osuđivati

im. ž. 〈G osuđènicē; mn. N osuđènice, G osuđènīcā〉 žena koju je sud proglasio krivom i koja mora platiti ili izdržavati kaznu

prid. 〈G osuđèničina; ž. osuđèničina, s. osuđèničino〉 koji pripada osuđenici

prid. 〈G osuđènīčkōg(a); ž. osuđènīčkā, s. osuđènīčkō〉 koji se odnosi na osuđenike [~ položaj]

im. m. 〈G osuđeníka, V ȍsuđenīče; mn. N osuđeníci, G osuđeníkā〉 osoba koju je sud proglasio krivom i koja mora platiti ili izdržavati kaznu

im. s. 〈G osuđívānja〉 proces u kojemu se koga ili što osuđuje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. osùđujēm, 3. l. mn. osùđujū, imp. osùđūj, aor. osuđívah, imperf. osùđīvāh, prid. r. osuđívao, prid. t. osùđīvān〉 1. izricati osudu [~ na tri godine zatvora] 2. izražavati svoje neslaganje ili nepovoljno mišljenje o kojoj osobi, postupku ili pojavi [~ nepravdu]; vidski paranjak: osuditi

im. ž. 〈G osumnjičènicē; mn. N osumnjičènice, G osumnjičènīcā〉 osumnjičena žena

prid. 〈G osumnjičèničina; ž. osumnjičèničina, s. osumnjičèničino〉 koji pripada osumnjičenici

im. m. 〈G osumnjičeníka, V ȍsumnjenīče; mn. N osumnjičeníci, G osumnjičeníkā〉 osumnjičena osoba

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. osùmnjičīm, 3. l. mn. osùmnjičē, imp. osùmnjiči, aor. osùmnjičih, prid. r. osùmnjičio, prid. t. osùmnjičen〉 pripisati komu što loše, smatrati da je tko učinio kakvo nedjelo

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òsūnčām, 3. l. mn. òsūnčajū, imp. òsūnčāj, aor. òsūnčah, prid. r. òsūnčao, prid. t. òsūnčān〉 izložiti koga djelovanju sunca [~ dijete; dobro se ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òsupnēm, 3. l. mn. òsupnū, imp. òsupni, aor. òsupnuh, prid. r. òsupnuo, prid. t. òsupnūt〉 učiniti da tko ostane zatečenim ili iznenađenim čime [Tvoje me je pitanje osupnulo.] • òsupnuti se 〈povr.〉 ostati zatečenim ili iznenađenim čime, dočekati što nespremnim [~ se tuđim neznanjem]

im. ž. 〈G òsupnūtosti, I òsupnūtošću/òsupnūtosti〉 osobina onoga koji je osupnut

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òsūšīm, 3. l. mn. òsūšē, imp. osúši, aor. osúših, prid. r. osúšio, prid. t. òsūšen〉 1. ukloniti iz čega tekućinu ili vlagu, učiniti što suhim [~ kosu; ~ rublje]; ant. smočiti 2. preraditi ili sačuvati sušenjem [~ meso; ~ šljive] • osúšiti se 〈povr.〉 1. postati suhim [~ se na suncu]; ant. smočiti se v. pod smočiti 2. razg. v. smršavjeti

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. ȍspēm se, 3. l. mn. ȍspū se, imp. òspi se, aor. òsūh se, prid. r. m. ȍsuo se, ž. ȍsūla se, s. ȍsūlo se, mn. ȍsūli se, prid. t. ȍsūt〉 1. dobiti osip [Koža mu se osula.] 2. pren. a. postati prekriven čime [Nebo se osulo zvijezdama.] b. smanjiti broj članova tako da svatko ide na svoju stranu [Društvo se osulo.]; vidski paranjak: osipati se

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. osuvrèmenīm, 3. l. mn. osuvrèmenē, imp. osuvremèni, aor. osuvremènih, prid. r. osuvremènio, prid. t. osuvrèmenjen〉 v. posuvremeniti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. osuvremènjujēm, 3. l. mn. osuvremènjujū, imp. osuvremènjūj, aor. osuvremenjívah, imperf. osuvremènjīvāh, prid. r. osuvremenjívao, prid. t. osuvremènjīvān〉 v. posuvremenjivati

im. m. 〈G osvajáča, V ȍsvajāču; mn. N osvajáči, G osvajáčā〉 osoba koja što osvaja [~ nagrada]