gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òštrīm, 3. l. mn. òštrē, imp. òštri, aor. òštrih, imperf. òštrāh, prid. r. òštrio, prid. t. ȍštren〉 činiti što oštrim [~ nož; ~ pandže]

pril. 〈komp. òštrijē〉 1. s velikom snagom ili jačinom [~ prigovoriti]; sin. žestoko; ant. blago 2. nabijeno strašću [~ napasti; ~ kritizirati]; sin. žestoko 3. tako da se razabiru pojedinosti [~ vidjeti]; sin. jasno; ant. blijedo pren., mutno pren., nejasno

prid. 〈G oštròkutna; odr. oštròkutnī, G oštròkutnōg(a); ž. oštròkutna, s. oštròkutno〉 koji ima oštar kut, kut do 90 stupnjeva; sin. šiljastokutan; ant. tupokutan

prid. 〈G ȍštroūmna; odr. ȍštroūmnī, G ȍštroūmnōg(a); ž. ȍštroūmna, s. ȍštroūmno; komp. oštroùmnijī〉 koji brzo i dobro misli

im. ž. 〈G òštruljē; mn. N òštrulje, G ȍštrūljā〉 zool. morska riba, vrsta gire

im. m. 〈G ȍca, DL ȍcu, V ȍče, I ȍcem; mn. N ȍčevi/òci, G ȍčēvā/otácā〉 1. 〈mn. N ȍčevi〉 roditelj muškoga spola; sin. tata hip., razg., stari razg., žarg. v. pod star; ant. majka, mama hip., razg., mati, roditeljica, stara razg., žarg. v. pod star 2. pren. 〈mn. N òci〉 a. začetnik, pokretač ili tvorac čega [~ nacije] b. rel. 〈jd.〉 naslov svećenika redovnika [duhovni ~] c. rel. osoba s istoimenim naslovom 3. (Òtac) prva božanska kršćanska osoba uz Sina i Duha Svetog ◇ Sveti Otac rel. rimski biskup i vrhovni poglavar Katoličke Crkve; sin. papa

pril. od toga trenutka, od trenutka koji nije veoma udaljen od trenutka u kojemu govoritelj govori; sin. otada; ant. dotad, dotada, dotle

pril., usp. otad

prid. 〈G otàjstvenōg(a); ž. otàjstvenā, s. otàjstvenō〉 koji se odnosi na otajstvo

im. s. 〈G otàjstva; mn. N otàjstva, G òtajstāvā/òtājstvā〉 rel. božanski spasenjski naum

im. s. 〈G otápala; mn. N otápala, G otápālā〉 kem. tekućina koja otapa tvari stvarajući otopinu

im. s. 〈G otápānja〉 1. prelazak iz čvrstoga u tekuće stanje zbog zagrijavanja, pretvaranje u tekućinu 2. prelazak iz zaleđenoga u nezaleđeno stanje izlaganjem temperaturi višoj od 0 °C 3. prelazak iz čvrstoga u tekuće stanje u kakvu otapalu, pretvaranje čega u otopinu

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òtāpām, 3. l. mn. otápajū, imp. òtāpāj, aor. otápah, imperf. òtāpāh, prid. r. otápao, prid. t. òtāpān〉 1. grijanjem prevoditi iz čvrstoga u tekuće stanje [~ mast] 2. prevoditi što iz zaleđenoga stanja u nezaleđeno izlaganjem temperaturi višoj od 0 °C 3. prevoditi što iz čvrstoga u tekuće stanje u kakvu otapalu, pretvarati što u otopinu [~ sol u vodi] • otápati se 〈povr.〉 zagrijavanjem prelaziti iz čvrstoga u tekuće stanje, pretvarati se u tekućinu [Jezero se otapa.]; sin. odleđivati se v. pod odleđivati, odmrzavati se v. pod odmrzavati; ant. lediti se, smrzavati se v. pod smrzavati, zaleđivati se v. pod zaleđivati, zamrzavati se v. pod zamrzavati; vidski paranjak: otopiti

im. ž. 〈G ȍtavē; mn. N ȍtave, G ȍtāvā〉 polj. 1. trava koja se kosi u drugoj košnji 2. sijeno dobiveno od trave druge kosidbe

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. otèče/òteknē, 3. l. mn. otèkū/òteknū, aor. 3. l. jd. ȍteče, prid. r. òtekao, pril. p. òtekāvši〉 tekući se odliti ili nestati s kakva mjesta [Voda je otekla.]; vidski parnjak: otjecati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. otèče/òteknē, 3. l. mn. otèkū/òteknū, aor. 3. l. jd. ȍteče, prid. r. òtekao, prid. t. otèčen, pril. p. òtekāvši〉 povećati obujam zbog ozljede ili upale [Ruka je otekla.]; sin. nateći; vidski parnjak: oticati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òtēgnēm, 3. l. mn. òtēgnū, imp. otégni, aor. otégnuh, prid. r. otégnuo, prid. t. òtēgnūt〉 prouzročiti da se na što čeka duže od očekivanoga [Banka je otegnula s isplatom kredita.; ~ s odgovorom]; vidski parnjak: otezati • otégnuti se 〈povr.〉 potrajati dulje od predviđenoga ili zadanoga [Nastava se otegnula.]; sin. oduljiti se v. pod oduljiti, rastegnuti se pren. v. pod rastegnuti, razvući se razg. v. pod razvući

prid. 〈G ȍtegotna; odr. ȍtegotnī, G ȍtegotnōg(a); ž. ȍtegotna, s. ȍtegotno〉 koji što otežava [otegotne okolnosti]; ant. olakotan

im. ž. 〈G òteklinē; mn. N òtekline, G òteklīnā〉 med. izbočina, povećanje obujma dijela tijela zbog upale, ozljede ili nakupljanja tekućine u potkožnome tkivu

gl. svrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. òtelī, 3. l. mn. òtelē, aor. 3. l. jd. ȍtelī, prid. r. otèlio, prid. t. òteljen〉 donijeti na svijet (o kravi) [Krava je otelila dva teleta.] • otèliti se 〈povr.〉 1. donijeti tele na svijet [Krava se otelila.] 2. doći na svijet (o teletu) [Tele se otelilo jutros.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òtešēm, 3. l. mn. òtešū, imp. otèši, aor. otèsah, prid. r. otèsao, prid. t. ȍtesān〉 obraditi drvo posebnim oruđem skidajući sloj po sloj [~ dasku]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ȍtmēm, 3. l. mn. ȍtmū, imp. òtmi, aor. òtēh, prid. r. m. ȍteo, ž. ȍtēla, s. ȍtēlo, mn. ȍtēli, prid. t. ȍtēt, pril. p. ȍtēvši〉 1. uzeti što komu protiv njegove volje [~ novac; ~ plijen]; sin. oduzeti, preoteti 2. ugrabiti koga silom i odvesti ga kamo [~ dječaka] • òtēti se 〈povr.〉 1. rješavati se kakve misli, želje, napasne pojave, navike, osjećaja itd. ili izbjeći kakvo stanje [~ se nadzoru; ~ se napasti]; sin. oduprijeti se 2. oduprijeti se onomu tko je napastan ili nasilan [~ se nasilniku]; vidski paranjak: otimati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òtēžēm, 3. l. mn. òtēžū, imp. otéži, aor. otézah, imperf. òtēzāh, prid. r. otézao〉 1. prouzročivati da se na što čeka duže od očekivanoga [Banka oteže s isplatom kredita.; ~ s odgovorom]; sin. odugovlačiti; vidski parnjak: otegnuti 2. imati dug izgovor glasova u govoru

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. otèžām, 3. l. mn. otèžajū, imp. otèžāj, aor. otèžah, prid. r. otèžao, prid. t. ȍtežān〉 1. učiniti što težim, povećati težinu [~ torbu] 2. stvoriti okolnosti koje čine težim postizanje kakva cilja ili obavljanje kakva posla [~ učenje]; ant. olakšati; vidski paranjak: otežavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. otèžāvām, 3. l. mn. otežávajū, imp. otèžāvāj, aor. otežávah, imperf. otèžāvāh, prid. r. otežávao, prid. t. otèžāvān〉 1. činiti što težim, povećavati težinu [~ torbu] 2. stvarati okolnosti koje čine težim postizanje kakva cilja ili obavljanje kakva posla [~ učenje]; ant. olakšavati; vidski paranjak: otežati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òthrānīm, 3. l. mn. òthrānē, imp. othráni, aor. othránih, prid. r. othránio, prid. t. òthrānjen〉 1. hraneći dovesti do punoga rasta ili do zrelosti [~ golubove; ~ svinje] 2. njegujući i brinući se podignuti na noge [~ djecu]; vidski paranjak: othranjivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. othrànjujēm, 3. l. mn. othrànjujū, imp. othrànjūj, aor. othranjívah, imperf. othrànjīvāh, prid. r. othranjívao, prid. t. othrànjīvān〉 1. hraneći dovoditi do punoga rasta ili zrelosti [~ golubove; ~ svinje] 2. njegujući i brinući se podizati na noge [~ djecu]; vidski paranjak: othraniti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. òtičēm, 3. l. mn. òtičū, imp. òtiči, aor. òticah, imperf. òticāh, prid. r. òticao〉 povećavati obujam zbog ozljede ili upale [Ruka mi otiče.]; sin. naticati²; vidski parnjak: oteći

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ȍdēm/òtīđēm, 3. l. mn. ȍdū/òtīđū, imp. òdi/otíđi, aor. òdoh/otíđoh, prid. r. òtišao〉 1. krećući se napustiti određeno mjesto [~ s posla; ~ iz Zagreba]; sin. pokupiti se razg. v. pod pokupiti; ant. doći, prispjeti, pristići, stići 2. krećući se dospjeti kamo s određenoga mjesta [~ u Zagreb]; ant. doći, stići; vidski paranjak: odlaziti

im. m. 〈G otimáča, V ȍtimāču; mn. N otimáči, G otimáčā〉 osoba koja što otima [~ djece]

im. ž. 〈G otimàčicē; mn. N otimàčice, G otimàčīcā〉 žena koja što otima [~ djece]

prid. 〈G otimàčičina; ž. otimàčičina, s. otimàčičino〉 koji pripada otimačici

im. ž. 〈G otimàčinē; mn. N otimàčine, G otimàčīnā〉 nasilno, bezobzirno otimanje čije imovine

im. s. 〈G òtimānja〉 1. uzimanje čega komu protiv njegove volje; sin. oduzimanje; ant. davanje 2. odvođenje koga silom, provođenje otmice 3. rješavanje kakve misli, želje, navike, osjećaja itd. ili izbjegavanje kakva stanja; sin. odupiranje 4. odupiranje onomu tko je napastan, dosadan ili nasilan

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òtimām/òtimljēm, 3. l. mn. òtimajū/òtimljū, imp. òtimāj/òtimlji, aor. òtimah, imperf. òtimāh, prid. r. òtimao, prid. t. òtimān〉 1. uzimati što komu protiv njegove volje [~ novac; ~ plijen]; sin. oduzimati, preotimati 2. odvoditi koga silom [~ dječaka] • òtimati se 〈povr.〉 1. rješavati se kakve misli, želje, navike, osjećaja itd. ili izbjegavati kakvo stanje [~ se napasti; ~ se nadzoru]; sin. odupirati se 2. odupirati se onomu tko je napastan, dosadan ili nasilan [~ se nasilniku]; vidski paranjak: oteti

im. m. 〈G otiráča; mn. N otiráči, G otiráčā〉 prostirka o koju se brišu ili čiste cipele prije ulaska u kuću

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òtirēm, 3. l. mn. òtirū, imp. òtiri, aor. òtirah, prid. r. òtirao, prid. t. òtirān〉 tarući brisati, sušiti ili čistiti [~ blato s cipele; ~ suzu s lica]; vidski parnjak: otrti

im. m. 〈G òtīska; mn. N òtīsci, G òtisākā〉 1. trag koji ostaje na podlozi od pritiska čega što se na njoj nalazilo [~ prsta; ~ stopala] 2. tiskani primjerak teksta [prvi ~ knjige]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. otìskujēm, 3. l. mn. otìskujū, imp. otìskūj, aor. otiskívah, imperf. otìskīvāh, prid. r. otiskívao, prid. t. otìskīvān〉 činiti otisak na podlozi, proizvoditi tiskanjem [~ časopis; ~ grafiku] • otiskívati se 〈povr.〉 1. odguravati se od početne točke [Noga se u startu otiskuje od zemlje.] 2. udaljavati se od početne točke [Brod se otiskuje od obale.] 3. kretati na dalek put [~ se u svijet]; vidski paranjak: otiskivati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òtisnēm, 3. l. mn. òtisnū, imp. òtisni, aor. òtisnuh, prid. r. òtisnuo, prid. t. òtisnūt〉 1. izraditi otisak na podlozi, proizvesti tiskanjem [~ časopis; ~ grafiku] 2. guranjem odbiti, odvojiti što od čega [~ čamac od obale] • òtisnuti se 〈povr.〉 1. odgurnuti se od početne točke [Noga se u startu otisnula od zemlje.] 2. udaljiti se od početne točke [Brod se otisnuo od obale.] 3. krenuti na dalek put [~ se u svijet]; vidski paranjak: otiskivati

im. s. 〈G òtjecānja〉 odlijevanje ili nestajanje tekućine s kakva mjesta

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. òtječē, 3. l. mn. òtječū, aor. 3. l. jd. ȍtjeca, imperf. 3. l. jd. òtjecāše, prid. r. òtjecao〉 tekući se odlijevati ili nestajati s kakva mjesta [Voda otječe.]; ant. dotjecati; vidski parnjak: oteći

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òtjerām, 3. l. mn. òtjerajū, imp. òtjerāj, aor. òtjerah, prid. r. òtjerao, prid. t. òtjerān〉 1. tjerajući odvesti koga s određenoga mjesta [~ iz staje] 2. tjerajući odvesti koga ili što otkamo na određeno mjesto [~ u staju]; ant. dotjerati

pril. 1. uvodi pitanje o vremenu od kojega je što započelo [Otkad to traje?] 2. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim objektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Reci mi ~ to traje.; Znamo ~ to traje.] 3. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim subjektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Zna se ~ to traje.] 4. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim vremenskim rečenicama, uvodi vremensku surečenicu [Nije se promijenila ~ je poznajem.]; sin. otkako; sin. otkada

pril., usp. otkad

pril. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim vremenskim rečenicama, uvodi vremensku surečenicu [Nije se promijenila ~ je poznajem.]; sin. otkad, otkada

pril., usp. otkud

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òtkāpčām, 3. l. mn. otkápčajū, imp. òtkāpčāj, aor. otkápčah, imperf. òtkāpčāh, prid. r. otkápčao, prid. t. òtkāpčān〉 otvarati (o onome što je spojeno kopčom ili dugmetom) [~ kaput]; ant. zakapčati, zakopčavati • otkápčati se 〈povr.〉 1. otvarati ono što je spojeno kopčom ili dugmetom, a što se nosi na sebi kao odjevni predmet; ant. zakapčati se v. pod zakapčati, zakopčavati se v. pod zakopčavati 2. otvarati se samo od sebe (o onome što je bilo spojeno kopčom ili dugmetom) [Košulja mi se otkapča.]; sin. otkopčavati; vidski paranjak: otkopčati