obújmiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbūjmīm, 3. l. mn. òbūjmē, imp. obújmi, aor. obújmih, prid. r. obújmio, prid. t. òbūjmljen〉 okružiti koga ili što rukama [~ oko pasa; ~ stablo]; sin. obuhvatiti; vidski parnjak: obujmljivati |
obujmljívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obùjmljujēm, 3. l. mn. obùjmljujū, imp. obùjmljūj, aor. obujmljívah, imperf. obùjmljīvāh, prid. r. obujmljívao, prid. t. obùjmljīvān〉 okruživati koga ili što rukama [~ oko pasa; ~ stablo]; sin. obuhvaćati; vidski parnjak: obujmiti |
ȍbuka | |
ȍbustava | im. ž. 〈G ȍbustavē; mn. N ȍbustave, G ȍbustāvā〉 prestanak koje radnje, zbivanja, stanja ili odnosa [~ nastave; ~ rada]; sin. prekid |
obùstaviti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obùstavīm, 3. l. mn. obùstavē, imp. obùstavi, aor. obùstavih, prid. r. obùstavio, prid. t. obùstavljen〉 zaustaviti kakvu radnju, stanje ili zbivanje [~ bolovanje; ~ rad]; sin. prekinuti; vidski parnjak: obustavljati |
obùstavljati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obùstavljām, 3. l. mn. obùstavljajū, imp. obùstavljāj, aor. obùstavljah, imperf. obùstavljāh, prid. r. obùstavljao, prid. t. obùstavljān〉 zaustavljati kakvu radnju, stanje ili zbivanje [~ bolovanje; ~ rad]; sin. prekidati; vidski parnjak: obustaviti |
òbuti | |
obúvānje | im. s. 〈G obúvānja; mn. N obúvānja, G obúvānjā〉 1. stavljanje na noge (o obući ili čarapama) 2. stavljanje komu obuće ili čarapa na noge |
obúvati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbūvām, 3. l. mn. obúvajū, imp. òbūvāj, aor. obúvao, imperf. òbūvāh, prid. r. obúvao, prid. t. òbūvān〉 stavljati na noge (o obući ili čarapama) [~ cipele]; sin. nazuvati • obúvati (se) 〈prijel.〉 stavljati komu obuću ili čarape na noge [~ dijete]; ant. izuvati; vidski paranjak: obuti |
obùzdati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obùzdām, 3. l. mn. obùzdajū, imp. obùzdāj, aor. obùzdah, prid. r. obùzdao, prid. t. ȍbuzdān〉 1. uzdama zaustaviti ili smiriti [~ konja] 2. pren. uspjeti smanjiti kakvu poteškoću, negativnu pojavu ili osjećaj [~ bijes; ~ bolest; ~ osjećaje; ~ strah]; sin. pobijediti, suzbiti, svladati • obùzdati se 〈povr.〉 uspjeti vladati sobom ili odoljeti čemu [Nastojim se ~]; sin. svladati se v. pod svladati; vidski paranjak: obuzdavati |
obuzdávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obùzdāvām, 3. l. mn. obuzdávajū, imp. obùzdāvāj, aor. obuzdávah, imperf. obùzdāvāh, prid. r. obuzdávao, prid. t. obùzdāvān〉 1. uzdama zaustavljati ili smirivati [~ konja] 2. pren. uspijevati smanjiti kakvu poteškoću, negativnu pojavu ili osjećaj [~ bijes; ~ bolest; ~ osjećaje; ~ strah]; sin. pobjeđivati, suzbijati, svladavati • obuzdávati se 〈povr.〉 uspijevati vladati sobom ili odolijevati čemu [Nastojim se ~.]; sin. svladavati se v. pod svladavati; vidski paranjak: obuzdati |
obùzēti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. ȍbuzmē, 3. l. mn. ȍbuzmū, aor. 3. l. jd. ȍbuze, prid. r. m. ȍbuzeo, ž. ȍbuzēla, s. ȍbuzēlo, mn. ȍbuzēli, prid. t. ȍbuzēt〉 1. zaokupiti koga velikom silinom (o osjećaju) [Obuzeo ju je gnjev.; Obuzeo me je strah.]; sin. uhvatiti pren., razg. 2. potaknuti u kome iznimno pozitivnu reakciju na koga ili što [Obuzela me je ova glazba.]; vidski paranjak: obuzimati |
obùzimānje | im. s. 〈G obùzimānja〉 1. poticanje iznimno pozitivne reakcije prema komu ili čemu 2. ispunjanje, prožimanje koga velikom silinom |
obùzimati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. obùzimā/obùzimljē, 3. l. mn. obùzimajū/obùzimljū, aor. 3. l. jd. ȍbuzima, imperf. 3. l. jd. obùzimāše, prid. r. obùzimao, prid. t. obùzimān〉 1. zaokupljati koga velikom silinom (o osjećaju) [Obuzima me gnjev.; Obuzima me strah.]; sin. hvatati pren., razg.; ( podilaziti) 2. poticati u kome iznimno pozitivnu reakciju na koga ili što [Obuzima me ova glazba.]; vidski paranjak: obuzeti |
ȍbveza | |
ȍbvezan | prid. 〈G ȍbvezna; odr. ȍbveznī, G ȍbveznōg(a); ž. ȍbvezna, s. ȍbvezno; komp. obvèznijī〉 v. obvezatan |
ȍbvezatan | prid. 〈G ȍbvezatna; odr. ȍbvezatnī, G ȍbvezatnōg(a); ž. ȍbvezatna, s. ȍbvezatno; komp. obvezàtnijī〉 koji mora biti, koji je određen obvezom [~ upis u školu]; sin. (obavezan, obvezan); ant. (fakultativan, neobavezan, neobvezan), neobvezatan |
obvézati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbvēžēm, 3. l. mn. òbvēžū, imp. obvéži, aor. obvézah, imperf. òbvēzāh, prid. r. obvézao, prid. t. òbvēzān〉 vezati koga kakvom obvezom [~ ugovorom] • obvézati se 〈povr.〉 preuzeti na sebe kakvu obvezu [~ se na šutnju]; sin. (obavezati); vidski paranjak: obvezivati |
obvezívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obvèzujēm, 3. l. mn. obvèzujū, imp. obvèzūj, aor. obvezívah, imperf. obvèzīvāh, prid. r. obvezívao, prid. t. obvèzīvān〉 vezivati koga kakvom obvezom [~ ugovorom] • obvezívati se 〈povr.〉 preuzimati na sebe kakvu obvezu [~ se na šutnju]; sin. (obavezivati) ; vidski paranjak: obvezati |
òbveznica | im. ž. 〈G òbveznicē; mn. N òbveznice, G òbveznīcā〉 1. žena koja podliježe kakvoj obvezi [porezna ~] 2. vrijednosni papir kojim se izdavatelj obvezuje na povrat novca uz određene uvjete |
òbvezničin | prid. 〈G òbvezničina; ž. òbvezničina, s. òbvezničino〉 koji pripada obveznici |
òbveznīk | im. m. 〈G òbveznīka, V òbveznīče; mn. N òbveznīci, G òbveznīkā〉 osoba koja podliježe kakvoj obvezi [porezni ~] |
ȍbzīr | im. m. 〈G ȍbzīra, I ȍbzīrom; mn. N ȍbzīri, G ȍbzīrā〉 razumijevanje za druge, nastojanje da se nikoga ne povrijedi [imati obzira prema drugima] ◇ bez obzira na to što uvodi stvarnu dopusnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Bez obzira na to što je umoran, doći će na sastanak.]; sin. ako … i v. pod ako, iako, makar, ( mada), premda, unatoč tomu što v. pod što, usprkos tomu što v. pod što; s obzirom na to da/što uvodi uzročnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [S obzirom na to da/što pada kiša, nećemo ići na izlet.]; sin. budući da v. pod da, glede toga da/što v. pod glede, jer, stoga što v. pod što, zato što v. pod što, zbog toga što v. pod što ♦ ne dolazi u ~ ne smije se napraviti (obaviti, ostvariti, provesti), nezamislivo (neprihvatljivo) je; uzeti u ~ što uzeti što u razmatranje, promisliti o čemu |
ȍbzīran | prid. 〈G ȍbzīrna; odr. ȍbzīrnī, G ȍbzīrnōg(a); ž. ȍbzīrna, s. ȍbzīrno; komp. obzìrnijī〉 1. koji je pun obzira prema drugima, razumijevanja za druge, koji nastoji nikoga ne povrijediti [~ kolega] 2. koji odražava čije razumijevanje za druge i nastojanje da se nikoga ne povrijedi [obzirno ponašanje]; sin. (obazriv); ant. bezobziran, ( neobazriv), neobziran |
ȍbzīrno | pril. 〈komp. obzìrnijē〉 s mnogo obzira prema drugima, razumijevanja za druge, tako da se nikoga ne povrijedi [ponašati se ~]; ant. bezobzirno |
obzírnōst | im. ž. 〈G obzírnosti, I obzírnošću/obzírnosti〉 osobina onoga koji je obziran ili svojstvo onoga što je obzirno; sin. (obazrivost); ant. bezobzirnost, ( neobazrivost), neobzirnost |
òbzor | |
òbzōrje | zb. im. s. 〈G òbzōrja〉 usp. obzor |
òbzōrnica | im. ž. 〈G òbzōrnicē; mn. N òbzōrnice, G òbzōrnīcā〉 zem. udaljena prividna crta na kojoj se nebeski svod spaja sa Zemljom |
òcariniti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òcarinīm, 3. l. mn. òcarinē, imp. òcarini, aor. òcarinih, prid. r. òcarinio, prid. t. òcarinjen〉 obaviti carinski pregled i naplatiti carinu |
òcat | im. m. 〈G òcta〉 kiselina s vodom koja služi kao začin za salatu ili za konzerviranje hrane [vinski ~; voćni ~; začiniti octom i uljem] |
ocèān | im. m. 〈G oceána; mn. N oceáni, G oceánā〉 zem. prostrano more među kontinentima [Atlantski ~; Tihi ~] |
ocèānskī | prid. 〈G ocèānskōg(a); ž. ocèānskā, s. ocèānskō〉 koji se odnosi na oceane |
ocijéditi | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òcijēdīm, 3. l. mn. òcijēdē, imp. ocijédi, aor. ocijédih, prid. r. ocijédio, prid. t. òcijēđen〉 istisnuti iz čega sok, tekućinu ili vlagu, učiniti što suhim [~ rublje] • ocijéditi se 〈povr.〉 izgubiti tekućinu, vlagu [Čekala je da se ocijedi rublje.] |
ocijéniti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òcijēnīm, 3. l. mn. òcijēnē, imp. ocijéni, aor. ocijénih, prid. r. ocijénio, prid. t. òcijēnjen〉 1. brojkom iskazati vrijednost čega [~ zadaće] 2. dati mišljenje o kome ili o čemu [~ mogućnosti učenika; ~ političke prilike; ~ stanje]; sin. procijeniti, prosuditi; sin. (dati ocjenu) v. pod dati; vidski paranjak: ocjenjivati |
òcjedan | prid. 〈G òcjedna; odr. òcjednī, G òcjednōg(a); ž. òcjedna, s. òcjedno〉 koji ne zadržava vodu [ocjedna zemlja; ocjedno tlo] |
ȍcjena | im. ž. 〈G ȍcjenē; mn. N ȍcjene, G ȍcjēnā〉 1. mišljenje o kome ili čemu [donijeti svoju ocjenu]; sin. sud 2. brojkom iskazana vrijednost čega [odlična ~; nedovoljna ~] |
ocjenjìvāč | im. m. 〈G ocjenjiváča, V ȍcjenjivāču; mn. N ocjenjiváči, G ocjenjiváčā〉 osoba koja koga ili što ocjenjuje |
ocjenjivàčica | im. ž. 〈G ocjenjivàčicē; mn. N ocjenjivàčice, G ocjenjivàčīcā〉 žena koja koga ili što ocjenjuje |
ocjenjivàčičin | prid. 〈G ocjenjivàčičina; ž. ocjenjivàčičina, s. ocjenjivàčičino〉 koji pripada ocjenjivačici |
ocjenjívānje | im. s. 〈G ocjenjívānja〉 1. donošenje ili davanje ocjene 2. donošenje suda, mišljenja, zaključka o kome ili o čemu; sin. procjenjivanje, prosuđivanje |
ocjenjívati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ocjènjujēm, 3. l. mn. ocjènjujū, imp. ocjènjūj, aor. ocjenjívah, imperf. ocjènjīvāh, prid. r. ocjenjívao, prid. t. ocjènjīvān〉 1. brojkom iskazivati vrijednost čega [~ zadaće] 2. davati mišljenje o kome ili o čemu [~ mogućnosti učenika; ~ političke prilike; ~ stanje]; sin. procjenjivati, prosuđivati; sin. (davati ocjene) v. pod davati; vidski paranjak: ocijeniti |
ocŕniti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òcr̄nīm, 3. l. mn. òcr̄nē, imp. ocŕni, aor. ocŕnih, prid. r. ocŕnio, prid. t. òcr̄njen〉 reći što ružno o kome ili uvrijediti koga [~ protivnika]; sin. oblatiti, okaljati pren.; vidski parnjak: ocrnjivati |
ocrnjívati | |
òctenī | prid. 〈G òctenōg(a); ž. òctenā, s. òctenō〉 koji se odnosi na ocat [octena kiselina] |
òcvasti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ocvàtem, 3. l. mn. ocvàtū, imp. ocvàti, aor. òcvah, prid. r. òcvao〉 1. prestati cvasti [Cvijeće je ocvalo.] 2. pren. izgubiti svježinu |
òcvijēće | zb. im. s. 〈G òcvijēća〉 bot. vanjski dio cvijeta kritosjemenjača sastavljen od međusobno jednakih listova ili listova podijeljenih na čašku i vjenčić |
ȍčāj |