obújmiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òbūjmīm, 3. l. mn. òbūjmē, imp. obújmi, aor. obújmih, prid. r. obújmio, prid. t. òbūjmljen okružiti koga ili što rukama [~ oko pasa; ~ stablo]; sin. obuhvatiti; vidski parnjak: obujmljivati

obujmljívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. obùjmljujēm, 3. l. mn. obùjmljujū, imp. obùjmljūj, aor. obujmljívah, imperf. obùjmljīvāh, prid. r. obujmljívao, prid. t. obùjmljīvān okruživati koga ili što rukama [~ oko pasa; ~ stablo]; sin. obuhvaćati; vidski parnjak: obujmiti

ȍbuka

im. ž. G ȍbukē, DL ȍbuci 1. v. pouka 2. v. nastava  vojna ~ osposobljavanje vojnika za sudjelovanje u oružanoj borbi ili ratu

ȍbustava

im. ž. G ȍbustavē; mn. N ȍbustave, G ȍbustāvā prestanak koje radnje, zbivanja, stanja ili odnosa [~ nastave; ~ rada]; sin. prekid

obùstaviti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. obùstavīm, 3. l. mn. obùstavē, imp. obùstavi, aor. obùstavih, prid. r. obùstavio, prid. t. obùstavljen zaustaviti kakvu radnju, stanje ili zbivanje [~ bolovanje; ~ rad]; sin. prekinuti; vidski parnjak: obustavljati

obùstavljati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. obùstavljām, 3. l. mn. obùstavljajū, imp. obùstavljāj, aor. obùstavljah, imperf. obùstavljāh, prid. r. obùstavljao, prid. t. obùstavljān zaustavljati kakvu radnju, stanje ili zbivanje [~ bolovanje; ~ rad]; sin. prekidati; vidski parnjak: obustaviti

òbuti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òbujēm, 3. l. mn. òbujū, imp. òbūj, aor. òbuh, prid. r. òbuo, prid. t. obùven staviti na noge (o obući ili čarapama) [~ cipele]; sin. nazuti • òbuti (se) prijel. staviti komu obuću ili čarape na noge [~ dijete]; ant. izuti; vidski paranjak: obuvati

obúvānje

im. s. G obúvānja; mn. N obúvānja, G obúvānjā 1. stavljanje na noge (o obući ili čarapama) 2. stavljanje komu obuće ili čarapa na noge

obúvati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. òbūvām, 3. l. mn. obúvajū, imp. òbūvāj, aor. obúvao, imperf. òbūvāh, prid. r. obúvao, prid. t. òbūvān stavljati na noge (o obući ili čarapama) [~ cipele]; sin. nazuvati • obúvati (se) prijel. stavljati komu obuću ili čarape na noge [~ dijete]; ant. izuvati; vidski paranjak: obuti

obùzdati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. obùzdām, 3. l. mn. obùzdajū, imp. obùzdāj, aor. obùzdah, prid. r. obùzdao, prid. t. ȍbuzdān 1. uzdama zaustaviti ili smiriti [~ konja] 2. pren. uspjeti smanjiti kakvu poteškoću, negativnu pojavu ili osjećaj [~ bijes; ~ bolest; ~ osjećaje; ~ strah]; sin. pobijediti, suzbiti, svladati • obùzdati se povr. uspjeti vladati sobom ili odoljeti čemu [Nastojim se ~]; sin. svladati se v. pod svladati; vidski paranjak: obuzdavati

obuzdávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. obùzdāvām, 3. l. mn. obuzdávajū, imp. obùzdāvāj, aor. obuzdávah, imperf. obùzdāvāh, prid. r. obuzdávao, prid. t. obùzdāvān 1. uzdama zaustavljati ili smirivati [~ konja] 2. pren. uspijevati smanjiti kakvu poteškoću, negativnu pojavu ili osjećaj [~ bijes; ~ bolest; ~ osjećaje; ~ strah]; sin. pobjeđivati, suzbijati, svladavati • obuzdávati se povr. uspijevati vladati sobom ili odolijevati čemu [Nastojim se ~.]; sin. svladavati se v. pod svladavati; vidski paranjak: obuzdati

obùzēti

gl. svrš. prijel. prez. 3. l. jd. ȍbuzmē, 3. l. mn. ȍbuzmū, aor. 3. l. jd. ȍbuze, prid. r. m. ȍbuzeo, ž. ȍbuzēla, s. ȍbuzēlo, mn. ȍbuzēli, prid. t. ȍbuzēt 1. zaokupiti koga velikom silinom (o osjećaju) [Obuzeo ju je gnjev.; Obuzeo me je strah.]; sin. uhvatiti pren., razg. 2. potaknuti u kome iznimno pozitivnu reakciju na koga ili što [Obuzela me je ova glazba.]; vidski paranjak: obuzimati

obùzimānje

im. s. G obùzimānja 1. poticanje iznimno pozitivne reakcije prema komu ili čemu 2. ispunjanje, prožimanje koga velikom silinom

obùzimati

gl. nesvrš. prijel. prez. 3. l. jd. obùzimā/obùzimljē, 3. l. mn. obùzimajū/obùzimljū, aor. 3. l. jd. ȍbuzima, imperf. 3. l. jd. obùzimāše, prid. r. obùzimao, prid. t. obùzimān 1. zaokupljati koga velikom silinom (o osjećaju) [Obuzima me gnjev.; Obuzima me strah.]; sin. hvatati pren., razg.; ( podilaziti) 2. poticati u kome iznimno pozitivnu reakciju na koga ili što [Obuzima me ova glazba.]; vidski paranjak: obuzeti

ȍbveza

im. ž. G ȍbvezē; mn. N ȍbveze, G ȍbvēzā ono što tko mora obaviti ili napraviti [izbjegavati obveze]; sin. dužnost, ( obaveza), zadaća, zadatak

ȍbvezan

prid. G ȍbvezna; odr. ȍbveznī, G ȍbveznōg(a); ž. ȍbvezna, s. ȍbvezno; komp. obvèznijī v. obvezatan

ȍbvezatan

prid. G ȍbvezatna; odr. ȍbvezatnī, G ȍbvezatnōg(a); ž. ȍbvezatna, s. ȍbvezatno; komp. obvezàtnijī koji mora biti, koji je određen obvezom [~ upis u školu]; sin. (obavezan, obvezan); ant. (fakultativan, neobavezan, neobvezan), neobvezatan

obvézati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. òbvēžēm, 3. l. mn. òbvēžū, imp. obvéži, aor. obvézah, imperf. òbvēzāh, prid. r. obvézao, prid. t. òbvēzān vezati koga kakvom obvezom [~ ugovorom] • obvézati se povr. preuzeti na sebe kakvu obvezu [~ se na šutnju]; sin. (obavezati); vidski paranjak: obvezivati

obvezívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. obvèzujēm, 3. l. mn. obvèzujū, imp. obvèzūj, aor. obvezívah, imperf. obvèzīvāh, prid. r. obvezívao, prid. t. obvèzīvān vezivati koga kakvom obvezom [~ ugovorom] • obvezívati se povr. preuzimati na sebe kakvu obvezu [~ se na šutnju]; sin. (obavezivati) ; vidski paranjak: obvezati

òbveznica

im. ž. G òbveznicē; mn. N òbveznice, G òbveznīcā 1. žena koja podliježe kakvoj obvezi [porezna ~] 2. vrijednosni papir kojim se izdavatelj obvezuje na povrat novca uz određene uvjete

òbvezničin

prid. G òbvezničina; ž. òbvezničina, s. òbvezničino koji pripada obveznici

òbveznīk

im. m. G òbveznīka, V òbveznīče; mn. N òbveznīci, G òbveznīkā osoba koja podliježe kakvoj obvezi [porezni ~]

ȍbzīr

im. m. G ȍbzīra, I ȍbzīrom; mn. N ȍbzīri, G ȍbzīrā razumijevanje za druge, nastojanje da se nikoga ne povrijedi [imati obzira prema drugima]  bez obzira na to što uvodi stvarnu dopusnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Bez obzira na to što je umoran, doći će na sastanak.]; sin. ako … i v. pod ako, iako, makar, ( mada), premda, unatoč tomu što v. pod što, usprkos tomu što v. pod što; s obzirom na to da/što uvodi uzročnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [S obzirom na to da/što pada kiša, nećemo ići na izlet.]; sin. budući da v. pod da, glede toga da/što v. pod glede, jer, stoga što v. pod što, zato što v. pod što, zbog toga što v. pod što ♦ ne dolazi u ~ ne smije se napraviti (obaviti, ostvariti, provesti), nezamislivo (neprihvatljivo) je; uzeti u ~ što uzeti što u razmatranje, promisliti o čemu

ȍbzīran

prid. G ȍbzīrna; odr. ȍbzīrnī, G ȍbzīrnōg(a); ž. ȍbzīrna, s. ȍbzīrno; komp. obzìrnijī 1. koji je pun obzira prema drugima, razumijevanja za druge, koji nastoji nikoga ne povrijediti [~ kolega] 2. koji odražava čije razumijevanje za druge i nastojanje da se nikoga ne povrijedi [obzirno ponašanje]; sin. (obazriv); ant. bezobziran, ( neobazriv), neobziran

ȍbzīrno

pril. komp. obzìrnijē s mnogo obzira prema drugima, razumijevanja za druge, tako da se nikoga ne povrijedi [ponašati se ~]; ant. bezobzirno

obzírnōst

im. ž. G obzírnosti, I obzírnošću/obzírnosti osobina onoga koji je obziran ili svojstvo onoga što je obzirno; sin. (obazrivost); ant. bezobzirnost, ( neobazrivost), neobzirnost

òbzor

im. m. G òbzora, I òbzorom; mn. N òbzori, G ȍbzōrā 1. zem. jd. prostor koji se vidi sa stajališta; sin. (horizont), obzorje, ( vidik, vidokrug) 2. pren. v. vidik

òbzōrje

zb. im. s. G òbzōrja usp. obzor

òbzōrnica

im. ž. G òbzōrnicē; mn. N òbzōrnice, G òbzōrnīcā zem. udaljena prividna crta na kojoj se nebeski svod spaja sa Zemljom

òcariniti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òcarinīm, 3. l. mn. òcarinē, imp. òcarini, aor. òcarinih, prid. r. òcarinio, prid. t. òcarinjen obaviti carinski pregled i naplatiti carinu

òcat

im. m. G òcta kiselina s vodom koja služi kao začin za salatu ili za konzerviranje hrane [vinski ~; voćni ~; začiniti octom i uljem]

ocèān

im. m. G oceána; mn. N oceáni, G oceánā zem. prostrano more među kontinentima [Atlantski ~; Tihi ~]

ocèānskī

prid. G ocèānskōg(a); ž. ocèānskā, s. ocèānskō koji se odnosi na oceane

ocijéditi

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òcijēdīm, 3. l. mn. òcijēdē, imp. ocijédi, aor. ocijédih, prid. r. ocijédio, prid. t. òcijēđen istisnuti iz čega sok, tekućinu ili vlagu, učiniti što suhim [~ rublje] • ocijéditi se povr. izgubiti tekućinu, vlagu [Čekala je da se ocijedi rublje.]

ocijéniti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òcijēnīm, 3. l. mn. òcijēnē, imp. ocijéni, aor. ocijénih, prid. r. ocijénio, prid. t. òcijēnjen 1. brojkom iskazati vrijednost čega [~ zadaće] 2. dati mišljenje o kome ili o čemu [~ mogućnosti učenika; ~ političke prilike; ~ stanje]; sin. procijeniti, prosuditi; sin. (dati ocjenu) v. pod dati; vidski paranjak: ocjenjivati

òcjedan

prid. G òcjedna; odr. òcjednī, G òcjednōg(a); ž. òcjedna, s. òcjedno koji ne zadržava vodu [ocjedna zemlja; ocjedno tlo]

ȍcjena

im. ž. G ȍcjenē; mn. N ȍcjene, G ȍcjēnā 1. mišljenje o kome ili čemu [donijeti svoju ocjenu]; sin. sud 2. brojkom iskazana vrijednost čega [odlična ~; nedovoljna ~]

ocjenjìvāč

im. m. G ocjenjiváča, V ȍcjenjivāču; mn. N ocjenjiváči, G ocjenjiváčā osoba koja koga ili što ocjenjuje

ocjenjivàčica

im. ž. G ocjenjivàčicē; mn. N ocjenjivàčice, G ocjenjivàčīcā žena koja koga ili što ocjenjuje

ocjenjivàčičin

prid. G ocjenjivàčičina; ž. ocjenjivàčičina, s. ocjenjivàčičino koji pripada ocjenjivačici

ocjenjívānje

im. s. G ocjenjívānja 1. donošenje ili davanje ocjene 2. donošenje suda, mišljenja, zaključka o kome ili o čemu; sin. procjenjivanje, prosuđivanje

ocjenjívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ocjènjujēm, 3. l. mn. ocjènjujū, imp. ocjènjūj, aor. ocjenjívah, imperf. ocjènjīvāh, prid. r. ocjenjívao, prid. t. ocjènjīvān 1. brojkom iskazivati vrijednost čega [~ zadaće] 2. davati mišljenje o kome ili o čemu [~ mogućnosti učenika; ~ političke prilike; ~ stanje]; sin. procjenjivati, prosuđivati; sin. (davati ocjene) v. pod davati; vidski paranjak: ocijeniti

ocŕniti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. òcr̄nīm, 3. l. mn. òcr̄, imp. ocŕni, aor. ocŕnih, prid. r. ocŕnio, prid. t. òcr̄njen reći što ružno o kome ili uvrijediti koga [~ protivnika]; sin. oblatiti, okaljati pren.; vidski parnjak: ocrnjivati

ocrnjívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. ocr̀njujēm, 3. l. mn. ocr̀njujū, imp. ocr̀njūj, aor. ocrnjívah, imperf. ocr̀njīvāh, prid. r. ocrnjívao, prid. t. ocr̀njīvān govoriti ružno o kome ili vrijeđati koga [~ protivnika]; sin. blatiti pren., kaljati pren.; vidski parnjak: ocrniti

òctenī

prid. G òctenōg(a); ž. òctenā, s. òctenō koji se odnosi na ocat [octena kiselina]

òcvasti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. ocvàtem, 3. l. mn. ocvàtū, imp. ocvàti, aor. òcvah, prid. r. òcvao 1. prestati cvasti [Cvijeće je ocvalo.] 2. pren. izgubiti svježinu

òcvijēće

zb. im. s. G òcvijēća bot. vanjski dio cvijeta kritosjemenjača sastavljen od međusobno jednakih listova ili listova podijeljenih na čašku i vjenčić

ȍčāj

im. m. G ȍčāja stanje čovjeka koji je izgubio svaku nadu, koji ne vidi izlaz iz teške situacije [uhvatio ga je ~]; sin. (očajanje), zdvojnost

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga