prid. 〈G pȍjāvnōg(a); ž. pȍjāvnā, s. pȍjāvnō〉 koji se odnosi na pojave [~ oblik]

im. ž. 〈G pȍjāvnosti, I pȍjāvnošću/pȍjāvnosti; mn. N pȍjāvnosti, G pȍjāvnostī〉 vrsta, lik ili izgled čega [različite pojavnosti iste stvari]; sin. vid

im. m. 〈G pojedínca, V pȍjedīnče; mn. N pojedínci, G pojèdīnācā〉 ljudsko biće kao zasebna jedinka; sin. čovjek, osoba

prid. 〈G pojedìnačna; odr. pojedìnačnī, G pojedìnačnōg(a); ž. pojedìnačna, s. pojedìnačno〉 1. koji je zaseban, izdvojen iz skupa [pojedinačni predmet] 2. ono u čemu sudjeluju pojedinci [pojedinačno prvenstvo za muškarce]

prid. 〈G pojedínčeva; ž. pojedínčeva, s. pojedínčevo〉 koji pripada pojedincu

prid. 〈G pojèdīnōg(a); ž. pojèdīnā, s. pojèdīnō〉 1. koji se razumijeva kao pojedinac ili pojedinačni predmet [svaki ~ čovjek] 2. 〈u im. funkciji〉 〈mn.〉 označuje skupinu osoba [S pojedinima jednostavno ne možeš.]

im. ž. 〈G pojedínosti, I pojedínošću/pojedínosti; mn. N pojedínosti, G pojedínostī〉 najmanji sastavni dio veće cjeline [pojedinosti razgovora]; sin. (detalj)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pojednòstāvnīm, 3. l. mn. pojednòstāvnē, imp. pojednostávni, aor. pojednostávnih, prid. r. pojednostávnio, prid. t. pojednòstāvnjen〉 učiniti što jednostavnim ili jednostavnijim • pojednostávniti se 〈povr.〉 postati jednostavnim ili jednostavnijim; vidski paranjak: pojednostavnjivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pojednostàvnjujēm, 3. l. mn. pojednostàvnjujū, imp. pojednostàvnjūj, aor. pojednostavnjívah, imperf. pojednostàvnjīvāh, prid. r. pojednostavnjívao, prid. t. pojednostàvnjīvān〉 činiti što jednostavnim ili jednostavnijim • pojednostavnjívati se 〈povr.〉 postajati jednostavnim ili jednostavnijim; vidski paranjak: pojednostavniti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pojèftīnīm, 3. l. mn. pojèftīnē, imp. pojeftíni, aor. pojeftínih, prid. r. pojeftínio〉 postati jeftinijim [Kruh je pojeftinio.]; vidski parnjaci: pojeftinjavati, pojeftinjivati

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pojeftìnjāvām, 3. l. mn. pojeftinjávajū, imp. pojeftìnjāvāj, aor. pojeftinjávah, imperf. pojeftìnjāvāh, prid. r. pojeftinjávao, prid. t. pojeftìnjāvān〉 postajati jeftinim [Kruh pojeftinjava.]; sin. pojeftinjivati; vidski parnjak: pojeftiniti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pojeftìnjujēm, 3. l. mn. pojeftìnjujū, imp. pojeftìnjūj, aor. pojeftinjívah, imperf. pojeftìnjīvāh, prid. r. pojeftinjívao, prid. t. pojeftìnjīvān〉 usp. pojeftinjavati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòjedēm, 3. l. mn. pòjedū, imp. pòjedi, aor. pòjedoh, prid. r. pòjeo, prid. t. pojèden〉 1. sažvakati i progutati jelo [~ sendvič] 2. uzeti obrok [~ ručak]; sin. (konzumirati)

im. s. 〈G pòjilīšta; mn. N pòjilīšta, G pòjilīštā〉 polj. mjesto na kojemu se napaja stoka ili divljač; sin. (pojilo)

im. s. 〈G pòjila; mn. N pòjila, G pȍjīlā〉 polj. 1. korito ili uređaj iz kojega pije stoka 2. v. pojilište

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòjīm, 3. l. mn. pòjē, imp. pòji, aor. pòjih, imperf. pòjāh, prid. r. pòjio, prid. t. pȍjen〉 davati stoci da pije vodu [~ konje na rijeci]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. pȏjmīm, 3. l. mn. pȏjmē, imp. pójmi, aor. pójmih, prid. r. pójmio, prid. t. pȏjmljen〉 1. spoznati bit, smisao ili značenje čega [~ poruku romana]; sin. razabrati, razumjeti, shvatiti 2. steći vlastitu spoznaju o kome ili čemu [~ Boga] 3. fil. logično povezati na razini pojmova [~ sudove]; vidski paranjak: poimati

prid. 〈G pòjmōvnōg(a); ž. pòjmōvnā, s. pòjmōvnō〉 koji se odnosi na pojam

im. m. 〈G pojmovníka; mn. N pojmovníci, G pojmovníkā〉 popis pojmova s objašnjenjima važnim za razumijevanje riječi, teksta, knjige, pojave i sl.

im. s. 〈G pokajánja〉 osjećaj krivnje ili grižnje savjesti zbog kakve pogreške ili kakva lošeg postupka

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. pòkajēm se, 3. l. mn. pòkajū se, imp. pòkāj se, aor. pòkajah se, imperf. pòkajāh se, prid. r. pòkajao se〉 osjetiti krivnju ili grižnju savjesti zbog kakve pogreške ili kakva lošeg postupka

im. ž. 〈G pòkājnicē; mn. N pòkājnice, G pòkājnīcā〉 žena koja se kaje zbog čega

prid. 〈G pòkājničina; ž. pòkājničina, s. pòkājničino〉 koji pripada pokajnici

im. m. 〈G pòkājnīka, V pòkājnīče; mn. N pòkājnīci, G pòkājnīkā〉 osoba koja se kaje zbog čega

im. s. 〈G pokápānja; mn. N pokápānja, G pokápānjā〉 polaganje u grob (o pokojniku); sin. pokopavanje, sahranjivanje, zakapanje, zakopavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòkāpām, 3. l. mn. pokápajū, imp. pòkāpāj, aor. pokápah, imperf. pòkāpāh, prid. r. pokápao, prid. t. pòkāpān〉 polagati u grob (o pokojniku); sin. pokopavati, ( sahranjivati), zakapati, zakopavati; vidski parnjak: pokopati

im. m. 〈G pòkaza; mn. N pòkazi, G pȍkāzā〉 mjesečna ili godišnja vozna karta [tramvajski ~]

im. m. 〈G pokàzatelja; mn. N pokàzatelji, G pokàzatēljā〉 1. podatak koji odaje sliku o čemu [~ razvitka] 2. vanjski izgled koji odražava čije stanje ili čije raspoloženje [Crvenilo je ~ čije sramežljivosti.]; sin. (indikator), izraz, znak 3. znak, postupak ili ponašanje kojim se što pokazuje [~ dobrote]; sin. iskaz, izraz

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòkāžēm, 3. l. mn. pòkāžū, imp. pokáži, aor. pokázah, prid. r. pokázao, prid. t. pòkāzān〉 1. omogućiti komu da što vidi [~ prijatelju novu sobu] 2. predstaviti publici [~ emisiju; ~ film] 3. upoznati koga s čim novim ili nepoznatim [~ djetetu kako se vozi bicikl; ~ komu put do škole; ~ prijatelju zadaću] 4. dati komu što do znanja kakvim znakom, postupkom ili ponašanjem [~ nezadovoljstvo]; sin. izraziti • pokázati se 〈povr.〉 1. doći na mjesto ili biti na mjestu na kojemu se postaje vidljiv [~ se na balkonu] 2. potvrditi kakva svojstva [Njegova su se razmišljanja pokazala točnima.]; vidski paranjak: pokazivati

im. m. 〈G pokaziváča, V pȍkazivāču; mn. N pokaziváči, G pokaziváčā〉 1. tehn. uređaj koji bilježi kakvu pojavu ili uzajamne odnose više pojava; sin. indikator 2. osoba koja što pokazuje ◇ ~ miša inform. strelica, crtica, kvadratić ili koji drugi simbol na zaslonu koji označuje mjesto na kojemu se može upisati znak, odabrati mogućnost s izbornika i sl.; sin. (kursor)

im. ž. 〈G pokazivàčicē; mn. N pokazivàčice, G pokazivàčīcā〉 žena koja što pokazuje

prid. 〈G pokazivàčičina; ž. pokazivàčičina, s. pokazivàčičino〉 koji pripada pokazivačici

im. s. 〈G pokazívānja〉 1. omogućivanje komu da što vidi; ant. nepokazivanje 2. predstavljanje publici 3. upoznavanje koga s čim novim ili nepoznatim; sin. (demonstracija); ant. nepokazivanje 4. davanje komu čega do znanja kakvim znakom, postupkom ili ponašanjem; sin. iskazivanje, izražavanje; ant. nepokazivanje 5. dolazak na mjesto ili bivanje na mjestu na kojemu se postaje vidljiv; sin. pojavljivanje 6. potvrđivanje kakvih svojstava; ant. nepokazivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pokàzujēm, 3. l. mn. pokàzujū, imp. pokàzūj, aor. pokazívah, imperf. pokàzīvāh, prid. r. pokazívao, prid. t. pokàzīvān〉 1. omogućivati komu da što vidi [~ prijateljima novu sobu] 2. predstavljati publici [~ emisiju; ~ film] 3. upoznavati koga s čim novim ili nepoznatim [~ djetetu kako se vozi bicikl; ~ komu put do škole; ~ prijatelju zadaću] 4. davati komu što do znanja kakvim znakom, postupkom ili ponašanjem [~ nezadovoljstvo]; sin. izražavati • pokazívati se 〈povr.〉 1. dolaziti na mjesto ili biti na mjestu na kojemu se postaje vidljiv [~ se na balkonu] 2. potvrđivati kakva svojstva [Njegova se razmišljanja pokazuju točnima.]; vidski paranjak: pokazati

prid. 〈G pòkaznōg(a); ž. pòkaznā, s. pòkaznō〉 koji pokazuje, služi za pokazivanje ili s pomoću kojega se što pokazuje [pokazna zamjenica]

im. ž. 〈G pòkaznicē; mn. N pòkaznice, G pòkaznīcā〉 rel. u katoličkim obredima svečano ukrašena posuda za izlaganje posvećene hostije

im. ž. 〈G pòkćērkē, DL pòkćērki; mn. N pòkćērke, G pòkćērkā/pòkćērkī〉 posvojeno žensko dijete, obično novoj očevoj ženi ili novomu majčinu mužu; ant. posinak

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòkisnēm, 3. l. mn. pòkisnū, imp. pòkisni, aor. pòkisnuh, prid. r. pòkishnuo〉 postati mokrim od kiše

im. pl. t. ž. 〈mn. G pȍklādā〉 1. vrijeme od Bogojavljenja (6. siječnja) do korizme 2. dan uoči korizme (Pepelnice); sin. fašnik pokr., razg., maškare pokr., razg. v. pod maškara, pokladni utorak v. pod utorak

prid. 〈G pòkladnōg(a); ž. pòkladnā, s. pòkladnō〉 1. koji se odnosi na vrijeme od Bogojavljanja do korizme (6. siječnja) 2. koji se odnosi na dan uoči korizme (Pepelnice); sin. fašnički pokr., razg.

im. s. 〈G pòklanjānja〉 činjenje da što mijenja vlasnika bez novčane naknade, prouzročivanje da tko što ima, prepuštanje čega komu drugom u vlasništvo; sin. darivanje; ant. nepoklanjanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòklanjām, 3. l. mn. pòklanjajū, imp. pòklanjāj, aor. pòklanjah, imperf. pòklanjāh, prid. r. pòklanjao, prid. t. pòklanjān〉 činiti da što mijenja vlasnika bez novčane naknade, prouzročivati da tko što ima, prepuštati što komu drugom u vlasništvo [~ komu knjige]; sin. darivati; vidski parnjak: pokloniti

im. s. 〈G poklápānja〉 1. stavljanje poklopca na što 2. v. podudaranje, slaganje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòklāpām, 3. l. mn. poklápajū, imp. pòklāpāj, aor. poklápah, imperf. pòklāpāh, prid. r. poklápao, prid. t. pòklāpān〉 stavljati poklopac na što • poklápati se 〈povr.〉 razg. v. podudarati se, slagati se pod slagati; vidski paranjak: poklopiti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòkleknēm, 3. l. mn. pòkleknū, imp. pòklekni, aor. pòkleknuh, prid. r. pòkleknuo〉 1. svinuti nogu u koljenu i prignuti se 2. pren. popustiti pod čijim pritiskom, prestati pružati otpor [~ pred silom]

im. m. 〈G pȍklīka; mn. N pȍklīci, G pȍklīkā〉 usklik kojim se izražavaju borbeni osjećaji [ratni ~]

gl. svrš. povr. → poskliznuti se

im. m. 〈G pòklona; mn. N pòkloni, G pȍklōnā〉 ono što se komu daruje; sin. dar