im. m. 〈G polipropéna〉 kem. plastomer koji se dobiva polimerizacijom propena, ima sličnu primjenu kao i polieten, ali je otporan na više temperature

prid. 〈G pòlipskōg(a); ž. pòlipskā, s. pòlipskō〉 koji se odnosi na polipe

im. m. 〈G pȏlisa; mn. N pȏlisi, G pȏlīsā〉 pov. grad država u starogrčkoj kulturi

im. m. 〈G polisaharída; mn. N polisaharídi, G polisaharídā〉 kem. složeni ugljikohidrat kojemu se molekule sastoje od velikoga broja molekula monosaharida, npr. škrob i celuloza

prid. 〈G polisèmična; odr. polisèmičnī, G polisèmičnōg(a); ž. polisèmična, s. polisèmično〉 koji ima više značenja (o riječi); sin. višeznačan; ant. jednoznačan, monosemičan

im. ž. 〈G polisèmijē〉 jez. pojava da jedna riječ ima više značenja; sin. višeznačnost; ant. jednoznačnost, monosemija

im. m. 〈G polistiréna〉 kem. prozirna i čvrsta umjetna smola koja se dobiva polimerizacijom stirena, ima veoma dobra toplinska i izolacijska svojstva, u obliku pjenaste mase naziva se stiropor

im. m. 〈G politèista, V politèistu; mn. N politèisti, G politèīstā〉 osoba koja vjeruje u više bogova; sin. mnogobožac; ant. jednobožac, monoteist

im. ž. 〈G politèisticē; mn. N politèistice, G politèistīcā〉 žena koja vjeruje u više bogova; ant. monoteistica

prid. 〈G politèističina; ž. politèističina, s. politèističino〉 koji pripada politeistici; ant. monoteističin

prid. 〈G politeìstičkōg(a); ž. politeìstičkā, s. politeìstičkō〉 koji se odnosi na politeiste i politeizam; sin. mnogobožački; ant. jednobožački, monoteistički

im. m. 〈G politeìzma〉 rel. vjerovanje u više bogova; sin. mnogoboštvo; ant. jednoboštvo, monoteizam

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȍlijēm, 3. l. mn. pȍlijū, imp. pòlīj, aor. pòlih, prid. r. m. pȍlio, ž. pȍlīla, s. pȍlīlo, mn. pȍlīli, prid. t. polìven〉 izliti tekućinu po kome ili čemu [~ koga vodom]; sin. zaliti; vidski parnjak: polijevati ( se)

im. m. 〈G polìtičāra, V polìtičāru/polìtičāre; mn. N polìtičāri, G polìtičārā〉 osoba koja se bavi politikom, kojoj je politika zanimanje

prid. 〈G polìtičāreva; ž. polìtičāreva, s. polìtičārevo〉 koji pripada političaru; sin. političarov

im. ž. 〈G polìtičārkē, DL polìtičārki; mn. N polìtičārke, G polìtičārkā/polìtičārkī〉 žena koja se bavi politikom, kojoj je politika zanimanje

prid. 〈G polìtičārova; ž. polìtičārova, s. polìtičārovo〉 usp. političarev

prid. 〈G polìtičkōg(a); ž. polìtičkā, s. polìtičkō〉 koji se odnosi na politiku

im. ž. 〈G polìtikē, DL polìtici; mn. N polìtike, G polìtīkā〉 1. upravljanje ljudskom zajednicom, način vođenja državnih poslova [državna ~] 2. djelatnost državnih institucija [kulturna ~; ~ razvoja školstva; vanjska ~] 3. sadržaj, načela i načini vođenja poslova uopće [~ razvoja tvrtke]

im. m. 〈G politòloga, V politòlože; mn. N politòlozi, G politòlōgā〉 stručnjak koji se bavi politologijom

im. ž. 〈G politològijē〉 znanost o politici

im. ž. 〈G politòloginjē; mn. N politòloginje, G politòlogīnjā〉 stručnjakinja koja se bavi politologijom

prid. 〈G politòloškōg(a); ž. politòloškā, s. politòloškō〉 koji se odnosi na politologe i politologiju [politološka istraživanja]

im. m. 〈G politrenjáka; mn. N politrenjáci, G politrenjákā〉 zast. vrč od pola litre

im. m. 〈G poliviníla; mn. N poliviníli, G polivinílā〉 v. polivinil-klorid

im. m. 〈G polivìnīl-klorída; mn. N polivìnīl-klorídi, G polivìnīl-klorídā〉 kem. čvrsto, bijelo i žilavo gradivo koje nastaje polimerizacijom vinil-klorida, a upotrebljava se pri proizvodnji umjetnih vlakana, ljepila, lakova i kao izolacijski materijal (PVC); sin. (polivinil)

prid. 〈G polivìnīlnōg(a); ž. polivìnīlnā, s. polivìnīlnō〉 koji se odnosi na polivinil

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòlīžēm, 3. l. mn. pòlīžū, imp. políži, aor. polízah, prid. r. polízao, prid. t. pòlīzān〉 1. ližući ukloniti što s čega [~ čokoladu s prsta] 2. ližući pojesti [~ sladoled]

im. ž. 〈G pȏlkē, DL pȏlki; mn. N pȏlke, G pȏlkā/pȏlkī〉 folk. češki narodni ples parova u dvodobnoj mjeri s poskakivanjem u brzome tempu

im. ž. 〈G pólnoćkē, DL pólnoćki; mn. N pólnoćke, G pólnōćkā/pólnoćkī〉 rel. misa u ponoć između Badnjaka i Božića

im. m. 〈G pòloja; mn. N pòloji, G pȍlōjā〉 zem. nanos različitih glina i pijeska na niskome i ravnome prostoru uz rijeku

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòlomīm, 3. l. mn. pòlomē, imp. polòmi, aor. polòmih, prid. r. polòmio, prid. t. pòlomljen〉 v. slomiti

im. m. 〈G polonìzma; mn. N polonìzmi, G polonìzāmā〉 jez. riječ poljskoga podrijetla posuđena u koji drugi jezik i prilagođena njegovu jezičnom sustavu

im. ž. 〈G polòvicē; mn. N polòvice, G polòvīcā〉 jedan od dvaju jednakih dijelova cjeline; sin. (polovina) ♦ bolja (ljepša) ~ žena (supruga)

im. ž. 〈G polòvinē; mn. N polòvine, G polòvīnā〉 1. mat. broj koji pomnožen s dva daje cijeli broj 2. v. polovica

im. ž. 〈G polòvīnkē, DL polòvīnki; mn. N polòvīnke, G polòvīnkā/pòlovīnkī〉 glazb. nota koja traje jednu polovinu cijele note

im. s. 〈G pòlovīšta; mn. N pòlovīšta, G pòlovīštā〉 mat. točka u kojoj se što prepolovljuje ◇ ~ dužine točka koja je jednako udaljena od krajeva dužine

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòlovīm, 3. l. mn. pòlovē, imp. polòvi, aor. polòvih, imperf. pòlovljāh, prid. r. polòvio, prid. t. pòlovljen〉 dijeliti što napola [~ gredu; ~ jabuku]; sin. (prepolovljavati, prepolovljivati)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòlovīm, 3. l. mn. pòlovē, imp. polòvi, aor. polòvih, prid. r. polòvio, prid. t. pòlovljen〉 uloviti sve redom, uloviti u velikome broju [~ divljač; ~ ribu]

im. m. 〈G pȍložāja; mn. N pȍložāji, G pȍložājā〉 1. mjesto na kojemu se što nalazi u odnosu na što drugo [zemljopisni ~] 2. mjesto i raspored vojske u ratu, igrača na terenu i sl. [biti na položaju; zauzeti položaje] 3. način na koji je postavljeno tijelo [ležeći ~; sjedeći ~]; sin. (poza), stav 4. mjesto koje tko ima u društvu ili raspored dužnosti na poslu [biti na visokome položaju; ~ ravnatelja]; sin. (funkcija, rang); sin. (pozicija)

prid. 〈G pȍložājnōg(a); ž. pȍložājnā, s. pȍložājnō〉 koji se odnosi na položaj; sin. (pozicijski)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòložīm, 3. l. mn. pòložē, imp. polòži, aor. polòžih, prid. r. polòžio, prid. t. pòložen〉 1. spustiti ili staviti što u ležeći položaj [~ trupce na zemlju]; sin. poleći 2. staviti što na određeno mjesto [~ kamen temeljac]; sin. postaviti 3. proći (o ispitu) [~ prijamni ispit] 4. dati što na čuvanje [~ novac u banku]; vidski paranjak: polagati

im. m. 〈G pȍluboga, V pȍlubože; mn. N pȍlubogovi/pȍlubozi, G pȍlubogōvā/polubógā〉 mit. biće koje je i čovjek i bog

im. ž. 〈G polubòžicē; mn. N polubòžice, G polubòžīcā〉 mit. biće koje je i žena i božica

prid. 〈G polubòžičina; ž. polubòžičina, s. polubòžičino〉 koji pripada polubožici

zb. im. ž. 〈G polùbraćē〉 1. dvoje ili više muške djece koji imaju jednoga istog roditelja u međusobnome odnosu 2. polubrat i polusestra u međusobnome odnosu

im. m. 〈G polùbrata〉 muška osoba u odnosu na ostale osobe koje imaju samo jednoga istog roditelja

im. ž. 〈G polúcijē; mn. N polúcije, G polúcījā〉 1. med. nesvjesno izbacivanje sperme u snu, najčešće u pubertetskoj i ranoj mladenačkoj dobi 2. v. onečišćenje