pȍkrētnōst

im. ž. G pȍkrētnosti, I pȍkrētnošću/pȍkrētnosti osobina onoga koji je pokretan; sin. (mobilnost); ant. nepokretnost

pokríće

im. s. G pokríća 1. sredstva za podmirenje kakve financijske obveze [ček bez pokrića] 2. stvarna podloga čega, činjenice koje što dokazuju [tvrdnja bez pokrića]

pòkrīlje

zb. im. s. G pòkrīlja; mn. N pòkrīlja, G pòkrīljā zool. gornji par tvrdih krila koja štite donji par letnih krila u kornjaša i ravnokrilaca

pòkriti (se)

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. pȍkrijēm, 3. l. mn. pȍkrijū, imp. pòkrīj, aor. pòkrih, prid. r. pòkrio, prid. t. pokrìven 1. staviti što preko koga ili čega [~ dijete dekom; ~ jamu granjem; ~ se preko glave]; sin. prekriti; ant. raskriti 2. pokriti a. pren., sp. postaviti kakvu zaštitu [~ igrača u navali] b. pren. osigurati dovoljno novca [~ troškove školovanja] c. u gustome se sloju rasprostrijeti po čemu [Snijeg je pokrio polja]; sin. prekriti; vidski paranjak: pokrivati ( se)

pokrìvāč

im. m. G pokriváča, V pȍkrivāču; mn. N pokriváči, G pokriváčā 1. dio posteljine kojim se tko ili što pokriva [ljetni ~] 2. ono čime je što pokriveno [biljni ~; snježni ~] 3. obrtnik koji postavlja pokrov ♦ pružiti se prema pokrivaču živjeti u skladu sa svojim mogućnostima

pokrivàčica

im. ž. G pokrivàčicē; mn. N pòkrivačice, G pokrivàčīcā obrtnica koja postavlja pokrov

pokrivàčičin

prid. G pokrivàčičina; ž. pokrivàčičina, s. pokrivàčičino koji pripada pokrivačici

pokrívalo

im. s. G pokrívala; mn. N pokrívala, G pokrívālā predmet kojim se što pokriva [~ za glavu]

pokrívānje

im. s. G pokrívānja 1. stavljanje čega preko koga ili čega; sin. prekrivanje; ant. otkrivanje 2. a. pren. postavljanje kakve zaštite b. pren. osiguravanje dovoljno novca c. rasprostiranje po čemu u gustome sloju; sin. prekrivanje

pokrívati (se)

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. pòkrīvām, 3. l. mn. pokrívajū, imp. pòkrīvāj, aor. pokrívah, imperf. pòkrīvāh, prid. r. pokrívao, prid. t. pòkrīvān 1. stavljati što preko koga ili čega [~ dijete dekom; ~ jamu granjem; ~ se preko glave]; sin. prekrivati; ant. raskrivati 2. pokrívati a. pren., sp. postavljati kakvu zaštitu [~ igrača u navali] b. pren. osiguravati dovoljno novca [~ troškove školovanja] c. u gustome se sloju rasprostirati po čemu [Snijeg pokriva polja.]; sin. prekrivati; vidski paranjak: pokriti ( se)

pòkrov

im. m. G pòkrova; mn. N pòkrovi, G pȍkrōvā 1. ono što pokriva što, što se omotava oko čega, što se nalazi iznad čega 2. grad. završni sloj na ravnoj krovnoj konstrukciji ili na kosim stranama krovne konstrukcije  biljni ~ bot. sve biljke koje pokrivaju površinu Zemlje; mrtvački ~ pokrivač kojim se pokriva pokojnikovo tijelo

pokròvitelj

im. m. G pokròvitelja; mn. N pokròvitelji, G pokròvitēljā tvrtka ili osoba koja financijski pomaže održavanje određenih priredaba ili djelatnosti [~ svjetskoga prvenstva]; sin. (sponzor)

pokrovitèljica

im. ž. G pokrovitèljicē; mn. N pokrovitèljice, G pokrovitèljīcā žena koja financijski pomaže održavanje određenih priredaba ili djelatnosti [~ svjetskoga prvenstva]; sin. (sponzorica)

pokrovitèljičin

prid. G pokrovitèljičina; ž. pokrovitèljičina, s. pokrovitèljičino koji pripada pokroviteljici; sin. (sponzoričin)

pokrovitèljskī

prid. G pokrovitèljskōg(a); ž. pokrovitèljskā, s. pokrovitèljskō 1. koji se odnosi na pokrovitelje i pokroviteljstvo [~ ugovor]; sin. (sponzorski) 2. koji koga štiti [~ odnos]

pokrovitèljstvo

im. s. G pokrovitèljstva 1. potpora koju koja utjecajna osoba daje komu; sin. (protekcija) 2. pomoć koja se daje pri održavanju određenih priredaba ili djelatnosti [pod predsjednikovim pokroviteljstvom]; sin. (sponzorstvo)

pòkrōvnī

prid. G pòkrōvnōg(a); ž. pòkrōvnā, s. pòkrōvnō koji se odnosi na pokrov [~ sloj]

pokr̀stiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. pòkrstīm, 3. l. mn. pòkrstē, imp. pokr̀sti, aor. pokr̀stih, prid. r. pokr̀stio, prid. t. pòkršten obratiti koga na kršćansku vjeru • pokr̀stiti se povr. postati kršćaninom, prihvatiti kršćanstvo kao vjeru; sin. (evangelizirati); vidski paranjak: pokrštavati

pokrštávānje

im. s. G pokrštávānja proces u kojemu se koga pokrštava ili se tko pokrštava; sin. evangelizacija

pokrštávati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. pokr̀štāvām, 3. l. mn. pokrštávajū, imp. pokr̀štāvāj, aor. pokrštávah, imperf. pokr̀štāvāh, prid. r. pokrštávao, prid. t. pokr̀štāvān obraćati koga na kršćansku vjeru • pokrštávati se povr. postajati kršćaninom, prihvaćati kršćanstvo kao vjeru; sin. (evangelizirati); vidski paranjak: pokrstiti

pòkucati

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. pòkucām, 3. l. mn. pòkucajū, imp. pòkucāj, aor. pòkucah, prid. r. pòkucao kucajući najaviti dolazak [~ na vrata]; sin. zakucati

pòkućstvo

im. s. G pòkućstva kućni namještaj

pòkuda

im. ž. G pòkudē; mn. N pòkude, G pȍkūdā iskazivanje negativnoga mišljenja komu zbog kakva lošeg postupka ili ponašanja; ant. pohvala

pòkupiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. pòkupīm, 3. l. mn. pòkupē, imp. pòkupi, aor. pòkupih, prid. r. pòkupio, prid. t. pòkupljen 1. kupeći dignuti ili ukloniti što [~ žito s polja; ~ jabuke sa zemlje; ~ smeće ispred kuće] 2. kupeći odvojiti što od čega [~ vrhnje s mlijeka] 3. razg. povesti koga u prolazu [~ djecu iz vrtića; ~ kolegu s posla] • pòkupiti se povr. razg. v. otići

pòkus

im. m. G pòkusa; mn. N pòkusi, G pȍkūsā postupak kojim se pod određenim uvjetima namjerno izazivaju neke pojave, stanja i procesi radi znanstvenoga ispitivanja [laboratorijski ~; ~ na kunićima]; sin. (eksperiment)

pòkusnī

prid. G pòkusnōg(a); ž. pòkusnā, s. pòkusnō koji se odnosi na pokuse; sin. (eksperimentalni)

pȍkušāj

im. m. G pȍkušāja; mn. N pȍkušāji, G pȍkušājā nastojanje da se što učini, čin u kojemu se pokušava što učiniti [~ ubojstva; prvi ~ u skakanju s motkom]

pòkušati

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. pòkušām, 3. l. mn. pòkušajū, imp. pòkušāj, aor. pòkušah, prid. r. pòkušao uložiti napor kako bi se postigao kakav cilj [~ osvojiti nogometno prvenstvo; ~ pogoditi odgovor]; sin. probati; vidski parnjak: pokušavati

pokušávati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. pokùšāvām, 3. l. mn. pokušávajū, imp. pokùšāvāj, aor. pokušávah, imperf. pokùšāvāh, prid. r. pokušávao, prid. t. pokùšāvān ulagati napor kako bi se postigao kakav cilj [~ osvojiti nogometno prvenstvo; ~ pogoditi odgovor]; sin. probati; vidski parnjak: pokušati

pòkvāren

prid. G pòkvārena; odr. pòkvārenī, G pòkvārenōg(a); ž. pòkvārena, s. pòkvāreno; komp. pokvarènijī 1. koji je izgubio jestiva svojstva [pokvarena hrana; pokvareno voće] 2. koji ne radi kako treba ili uopće ne radi, koji je u kvaru [~ sat; pokvareno vozilo]; sin. neispravan; ant. ispravan 3. pren. a. koji se ne ponaša u skladu s moralnim normama [~ čovjek] b. koji nije u skladu s moralnim normama [pokvarene misli]; ant. nevin pren.

pòkvārenōst

im. ž. G pòkvārenosti, I pòkvārenošću/pòkvārenosti 1. svojstvo onoga što je izgubilo jestiva svojstva 2. svojstvo onoga što ne radi kako treba ili uopće ne radi, što je u kvaru; sin. neispravnost; ant. ispravnost 3. a. osobina onoga koji se ne ponaša u skladu s moralnim normama b. svojstvo onoga što nije u skladu s moralnim normama; ant. nevinost

pokvarènjāk

im. m. G pokvarenjáka, V pȍkvarenjāče; mn. N pokvarenjáci, G pokvarenjákā podmukla, pokvarena, nepoštena osoba; sin. gad, podlac

pokvarenjàkinja

im. ž. G pokvarenjàkinjē; mn. N pokvarenjàkinje, G pokvarenjàkīnjā podmukla, pokvarena, nepoštena žena

pokváriti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. pòkvārīm, 3. l. mn. pòkvārē, imp. pokvári, aor. pokvárih, prid. r. pokvário, prid. t. pòkvāren 1. izazvati kvar, prouzročiti da što ne radi ispravno [~ perilicu]; ant. popraviti 2. loše utjecati na koga [~ mladež] 3. učiniti što lošijim, promijeniti na lošije [~ ocjenu; ~ rukopis]; ant. poboljšati, popraviti • pokváriti se povr. 1. doći u neispravno stanje [Kočnice su se pokvarile.] 2. izgubiti jestiva svojstva [Meso se pokvarilo.] 3. postati lošijim, izgubiti dobra svojstva [Vrijeme se pokvarilo.]; ant. poboljšati se v. pod poboljšati, popraviti se v. pod popraviti

pokvàrljiv

prid. G pokvàrljiva; odr. pokvàrljivī, G pokvàrljivōg(a); ž. pokvàrljiva, s. pokvàrljivo; komp. pokvarljìvijī koji se lako kvari [pokvarljiva roba]

pokvàrljivōst

im. ž. G pokvàrljivosti, I pokvàrljivošću/pokvàrljivosti svojstvo onoga što je pokvarljivo

pȏl

im. ž. neskl. jedan od dvaju jednakih dijelova cjeline [~ kruha]; sin. pola

pȏl

im. m. G póla; mn. N pólovi, G pólōvā 1. zem. krajnja točka zamišljene osi oko koje se okreću nebeska tijela [Sjeverni ~; Južni ~] 2. suprotna točka ili strana [magnetni ~]

pȍla

im. ž. neskl. usp. pol

pòlagan

prid. G pòlagana; odr. pòlaganī, G pòlaganōg(a); ž. pòlagana, s. pòlagano; komp. polagànijī koji u određenome razdoblju prelazi malu udaljenost [polagani hod]; ant. brz

pòlagano

pril. komp. polagànijē tako da se u određenome razdoblju prelazi mala udaljenost [~ napredovati]; sin. polako, sporo; ant. brzo

polágānje

im. s. G polágānja 1. spuštanje ili stavljanje čega u ležeći položaj 2. stavljanje čega na određeno mjesto; sin. postavljanje 3. odgovaranje na ispitu 4. davanje čega na čuvanje

polágati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. pòlāžēm, 3. l. mn. pòlāžū, imp. poláži, aor. polágah, imperf. pòlāgāh, prid. r. polágao, prid. t. pòlāgān 1. spuštati ili stavljati što u ležeći položaj [~ trupce na zemlju] 2. stavljati što na određeno mjesto [~ kamen temeljac]; sin. postavljati 3. odgovarati na ispitu [~ prijamni ispit] 4. davati što na čuvanje [~ novac u banku]; vidski paranjak: položiti

poláko

pril. komp. pòlakšē tako da se u određenome razdoblju prelazi mala udaljenost [~ napredovati]; sin. polagano, sporo; ant. brzo

polarìtēt

im. m. G polaritéta fiz. svojstvo nekih fizičkih veličina (naboja, napona) da u svakome konkretnom slučaju poprimaju jedan od dvaju suprotnih predznaka ili atributa

polarizácija

im. ž. G polarizácijē 1. fiz. a. uspostavljanje pravilnosti između smjera širenja svjetlosti i ravnine titranja električnoga polja u svjetlosnome elektromagnetskom valu b. koncentracija pozitivnih i negativnih električnih naboja na suprotnim stranama izolatora umetnutoga između ploča kondenzatora 2. pren. okupljanje pojedinaca, skupina ili društvenih slojeva oko dviju ideja, skupina ili osoba, obično oprečnih stajališta i djelovanja; sin. (polariziranje)

polarizírānje

im. s. G polarizírānja v. polarizacija

polarizírati

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. polarìzīrām, 3. l. mn. polarizírajū, imp. polarìzīrāj, aor. polarizírah, imperf. polarìzīrāh, prid. r. polarizírao, prid. t. polarìzīrān fiz. obaviti/obavljati polarizaciju • polarizírati (se) prijel. 1. okupiti/okupljati pojedince oko dvaju ili više suprotnih stajališta 2. okupiti se/okupljati se oko dvaju ili više suprotnih stajališta

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga