pȍkrētnōst | im. ž. 〈G pȍkrētnosti, I pȍkrētnošću/pȍkrētnosti〉 osobina onoga koji je pokretan; sin. (mobilnost); ant. nepokretnost |
pokríće | im. s. 〈G pokríća〉 1. sredstva za podmirenje kakve financijske obveze [ček bez pokrića] 2. stvarna podloga čega, činjenice koje što dokazuju [tvrdnja bez pokrića] |
pòkrīlje | zb. im. s. 〈G pòkrīlja; mn. N pòkrīlja, G pòkrīljā〉 zool. gornji par tvrdih krila koja štite donji par letnih krila u kornjaša i ravnokrilaca |
pòkriti (se) | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȍkrijēm, 3. l. mn. pȍkrijū, imp. pòkrīj, aor. pòkrih, prid. r. pòkrio, prid. t. pokrìven〉 1. staviti što preko koga ili čega [~ dijete dekom; ~ jamu granjem; ~ se preko glave]; sin. prekriti; ant. raskriti 2. 〈pokriti〉 a. pren., sp. postaviti kakvu zaštitu [~ igrača u navali] b. pren. osigurati dovoljno novca [~ troškove školovanja] c. u gustome se sloju rasprostrijeti po čemu [Snijeg je pokrio polja]; sin. prekriti; vidski paranjak: pokrivati ( se) |
pokrìvāč | im. m. 〈G pokriváča, V pȍkrivāču; mn. N pokriváči, G pokriváčā〉 1. dio posteljine kojim se tko ili što pokriva [ljetni ~] 2. ono čime je što pokriveno [biljni ~; snježni ~] 3. obrtnik koji postavlja pokrov ♦ pružiti se prema pokrivaču živjeti u skladu sa svojim mogućnostima |
pokrivàčica | im. ž. 〈G pokrivàčicē; mn. N pòkrivačice, G pokrivàčīcā〉 obrtnica koja postavlja pokrov |
pokrivàčičin | prid. 〈G pokrivàčičina; ž. pokrivàčičina, s. pokrivàčičino〉 koji pripada pokrivačici |
pokrívalo | im. s. 〈G pokrívala; mn. N pokrívala, G pokrívālā〉 predmet kojim se što pokriva [~ za glavu] |
pokrívānje | im. s. 〈G pokrívānja〉 1. stavljanje čega preko koga ili čega; sin. prekrivanje; ant. otkrivanje 2. a. pren. postavljanje kakve zaštite b. pren. osiguravanje dovoljno novca c. rasprostiranje po čemu u gustome sloju; sin. prekrivanje |
pokrívati (se) | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòkrīvām, 3. l. mn. pokrívajū, imp. pòkrīvāj, aor. pokrívah, imperf. pòkrīvāh, prid. r. pokrívao, prid. t. pòkrīvān〉 1. stavljati što preko koga ili čega [~ dijete dekom; ~ jamu granjem; ~ se preko glave]; sin. prekrivati; ant. raskrivati 2. 〈pokrívati〉 a. pren., sp. postavljati kakvu zaštitu [~ igrača u navali] b. pren. osiguravati dovoljno novca [~ troškove školovanja] c. u gustome se sloju rasprostirati po čemu [Snijeg pokriva polja.]; sin. prekrivati; vidski paranjak: pokriti ( se) |
pòkrov | im. m. 〈G pòkrova; mn. N pòkrovi, G pȍkrōvā〉 1. ono što pokriva što, što se omotava oko čega, što se nalazi iznad čega 2. grad. završni sloj na ravnoj krovnoj konstrukciji ili na kosim stranama krovne konstrukcije ◇ biljni ~ bot. sve biljke koje pokrivaju površinu Zemlje; mrtvački ~ pokrivač kojim se pokriva pokojnikovo tijelo |
pokròvitelj | im. m. 〈G pokròvitelja; mn. N pokròvitelji, G pokròvitēljā〉 tvrtka ili osoba koja financijski pomaže održavanje određenih priredaba ili djelatnosti [~ svjetskoga prvenstva]; sin. (sponzor) |
pokrovitèljica | im. ž. 〈G pokrovitèljicē; mn. N pokrovitèljice, G pokrovitèljīcā〉 žena koja financijski pomaže održavanje određenih priredaba ili djelatnosti [~ svjetskoga prvenstva]; sin. (sponzorica) |
pokrovitèljičin | prid. 〈G pokrovitèljičina; ž. pokrovitèljičina, s. pokrovitèljičino〉 koji pripada pokroviteljici; sin. (sponzoričin) |
pokrovitèljskī | prid. 〈G pokrovitèljskōg(a); ž. pokrovitèljskā, s. pokrovitèljskō〉 1. koji se odnosi na pokrovitelje i pokroviteljstvo [~ ugovor]; sin. (sponzorski) 2. koji koga štiti [~ odnos] |
pokrovitèljstvo | im. s. 〈G pokrovitèljstva〉 1. potpora koju koja utjecajna osoba daje komu; sin. (protekcija) 2. pomoć koja se daje pri održavanju određenih priredaba ili djelatnosti [pod predsjednikovim pokroviteljstvom]; sin. (sponzorstvo) |
pòkrōvnī | prid. 〈G pòkrōvnōg(a); ž. pòkrōvnā, s. pòkrōvnō〉 koji se odnosi na pokrov [~ sloj] |
pokr̀stiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòkrstīm, 3. l. mn. pòkrstē, imp. pokr̀sti, aor. pokr̀stih, prid. r. pokr̀stio, prid. t. pòkršten〉 obratiti koga na kršćansku vjeru • pokr̀stiti se 〈povr.〉 postati kršćaninom, prihvatiti kršćanstvo kao vjeru; sin. (evangelizirati); vidski paranjak: pokrštavati |
pokrštávānje | im. s. 〈G pokrštávānja〉 proces u kojemu se koga pokrštava ili se tko pokrštava; sin. evangelizacija |
pokrštávati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pokr̀štāvām, 3. l. mn. pokrštávajū, imp. pokr̀štāvāj, aor. pokrštávah, imperf. pokr̀štāvāh, prid. r. pokrštávao, prid. t. pokr̀štāvān〉 obraćati koga na kršćansku vjeru • pokrštávati se 〈povr.〉 postajati kršćaninom, prihvaćati kršćanstvo kao vjeru; sin. (evangelizirati); vidski paranjak: pokrstiti |
pòkucati | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòkucām, 3. l. mn. pòkucajū, imp. pòkucāj, aor. pòkucah, prid. r. pòkucao〉 kucajući najaviti dolazak [~ na vrata]; sin. zakucati |
pòkućstvo | im. s. 〈G pòkućstva〉 kućni namještaj |
pòkuda | im. ž. 〈G pòkudē; mn. N pòkude, G pȍkūdā〉 iskazivanje negativnoga mišljenja komu zbog kakva lošeg postupka ili ponašanja; ant. pohvala |
pòkupiti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòkupīm, 3. l. mn. pòkupē, imp. pòkupi, aor. pòkupih, prid. r. pòkupio, prid. t. pòkupljen〉 1. kupeći dignuti ili ukloniti što [~ žito s polja; ~ jabuke sa zemlje; ~ smeće ispred kuće] 2. kupeći odvojiti što od čega [~ vrhnje s mlijeka] 3. razg. povesti koga u prolazu [~ djecu iz vrtića; ~ kolegu s posla] • pòkupiti se 〈povr.〉 razg. v. otići |
pòkus | im. m. 〈G pòkusa; mn. N pòkusi, G pȍkūsā〉 postupak kojim se pod određenim uvjetima namjerno izazivaju neke pojave, stanja i procesi radi znanstvenoga ispitivanja [laboratorijski ~; ~ na kunićima]; sin. (eksperiment) |
pòkusnī | prid. 〈G pòkusnōg(a); ž. pòkusnā, s. pòkusnō〉 koji se odnosi na pokuse; sin. (eksperimentalni) |
pȍkušāj | im. m. 〈G pȍkušāja; mn. N pȍkušāji, G pȍkušājā〉 nastojanje da se što učini, čin u kojemu se pokušava što učiniti [~ ubojstva; prvi ~ u skakanju s motkom] |
pòkušati | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòkušām, 3. l. mn. pòkušajū, imp. pòkušāj, aor. pòkušah, prid. r. pòkušao〉 uložiti napor kako bi se postigao kakav cilj [~ osvojiti nogometno prvenstvo; ~ pogoditi odgovor]; sin. probati; vidski parnjak: pokušavati |
pokušávati | gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pokùšāvām, 3. l. mn. pokušávajū, imp. pokùšāvāj, aor. pokušávah, imperf. pokùšāvāh, prid. r. pokušávao, prid. t. pokùšāvān〉 ulagati napor kako bi se postigao kakav cilj [~ osvojiti nogometno prvenstvo; ~ pogoditi odgovor]; sin. probati; vidski parnjak: pokušati |
pòkvāren | prid. 〈G pòkvārena; odr. pòkvārenī, G pòkvārenōg(a); ž. pòkvārena, s. pòkvāreno; komp. pokvarènijī〉 1. koji je izgubio jestiva svojstva [pokvarena hrana; pokvareno voće] 2. koji ne radi kako treba ili uopće ne radi, koji je u kvaru [~ sat; pokvareno vozilo]; sin. neispravan; ant. ispravan 3. pren. a. koji se ne ponaša u skladu s moralnim normama [~ čovjek] b. koji nije u skladu s moralnim normama [pokvarene misli]; ant. nevin pren. |
pòkvārenōst | im. ž. 〈G pòkvārenosti, I pòkvārenošću/pòkvārenosti〉 1. svojstvo onoga što je izgubilo jestiva svojstva 2. svojstvo onoga što ne radi kako treba ili uopće ne radi, što je u kvaru; sin. neispravnost; ant. ispravnost 3. a. osobina onoga koji se ne ponaša u skladu s moralnim normama b. svojstvo onoga što nije u skladu s moralnim normama; ant. nevinost |
pokvarènjāk | |
pokvarenjàkinja | im. ž. 〈G pokvarenjàkinjē; mn. N pokvarenjàkinje, G pokvarenjàkīnjā〉 podmukla, pokvarena, nepoštena žena |
pokváriti | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòkvārīm, 3. l. mn. pòkvārē, imp. pokvári, aor. pokvárih, prid. r. pokvário, prid. t. pòkvāren〉 1. izazvati kvar, prouzročiti da što ne radi ispravno [~ perilicu]; ant. popraviti 2. loše utjecati na koga [~ mladež] 3. učiniti što lošijim, promijeniti na lošije [~ ocjenu; ~ rukopis]; ant. poboljšati, popraviti • pokváriti se 〈povr.〉 1. doći u neispravno stanje [Kočnice su se pokvarile.] 2. izgubiti jestiva svojstva [Meso se pokvarilo.] 3. postati lošijim, izgubiti dobra svojstva [Vrijeme se pokvarilo.]; ant. poboljšati se v. pod poboljšati, popraviti se v. pod popraviti |
pokvàrljiv | prid. 〈G pokvàrljiva; odr. pokvàrljivī, G pokvàrljivōg(a); ž. pokvàrljiva, s. pokvàrljivo; komp. pokvarljìvijī〉 koji se lako kvari [pokvarljiva roba] |
pokvàrljivōst | im. ž. 〈G pokvàrljivosti, I pokvàrljivošću/pokvàrljivosti〉 svojstvo onoga što je pokvarljivo |
pȏl | im. ž. 〈neskl.〉 jedan od dvaju jednakih dijelova cjeline [~ kruha]; sin. pola |
pȏl | im. m. 〈G póla; mn. N pólovi, G pólōvā〉 1. zem. krajnja točka zamišljene osi oko koje se okreću nebeska tijela [Sjeverni ~; Južni ~] 2. suprotna točka ili strana [magnetni ~] |
pȍla | im. ž. 〈neskl.〉 usp. pol |
pòlagan | prid. 〈G pòlagana; odr. pòlaganī, G pòlaganōg(a); ž. pòlagana, s. pòlagano; komp. polagànijī〉 koji u određenome razdoblju prelazi malu udaljenost [polagani hod]; ant. brz |
pòlagano | |
polágānje | im. s. 〈G polágānja〉 1. spuštanje ili stavljanje čega u ležeći položaj 2. stavljanje čega na određeno mjesto; sin. postavljanje 3. odgovaranje na ispitu 4. davanje čega na čuvanje |
polágati | gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòlāžēm, 3. l. mn. pòlāžū, imp. poláži, aor. polágah, imperf. pòlāgāh, prid. r. polágao, prid. t. pòlāgān〉 1. spuštati ili stavljati što u ležeći položaj [~ trupce na zemlju] 2. stavljati što na određeno mjesto [~ kamen temeljac]; sin. postavljati 3. odgovarati na ispitu [~ prijamni ispit] 4. davati što na čuvanje [~ novac u banku]; vidski paranjak: položiti |
poláko | |
polarìtēt | im. m. 〈G polaritéta〉 fiz. svojstvo nekih fizičkih veličina (naboja, napona) da u svakome konkretnom slučaju poprimaju jedan od dvaju suprotnih predznaka ili atributa |
polarizácija | im. ž. 〈G polarizácijē〉 1. fiz. a. uspostavljanje pravilnosti između smjera širenja svjetlosti i ravnine titranja električnoga polja u svjetlosnome elektromagnetskom valu b. koncentracija pozitivnih i negativnih električnih naboja na suprotnim stranama izolatora umetnutoga između ploča kondenzatora 2. pren. okupljanje pojedinaca, skupina ili društvenih slojeva oko dviju ideja, skupina ili osoba, obično oprečnih stajališta i djelovanja; sin. (polariziranje) |
polarizírānje | im. s. 〈G polarizírānja〉 v. polarizacija |
polarizírati | gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. polarìzīrām, 3. l. mn. polarizírajū, imp. polarìzīrāj, aor. polarizírah, imperf. polarìzīrāh, prid. r. polarizírao, prid. t. polarìzīrān〉 fiz. obaviti/obavljati polarizaciju • polarizírati (se) 〈prijel.〉 1. okupiti/okupljati pojedince oko dvaju ili više suprotnih stajališta 2. okupiti se/okupljati se oko dvaju ili više suprotnih stajališta |