polúdjeti | gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pòlūdīm, 3. l. mn. pòlūdē, imp. polúdi, aor. polúdjeh, prid. r. m. polúdio, ž. polúdjela, s. polúdjelo, mn. polúdjeli〉 1. postati umobolnim, psihički oboljeti 2. pren. postati pretjerano zanesenim kime ili čime [~ od ljubavi; ~ za automobilima] |
polufinále | im. m. 〈G polufinála; mn. m. s. N polufináli/polufinála, G polufinálā〉 v. poluzavršnica |
polufinàlist | im. m. 〈G polufinàlista, V polufinàlistu; mn. N polufinàlisti, G polufinàlīstā〉 osoba ili momčad koja sudjeluje u poluzavršnici |
polufinàlistica | im. ž. 〈G polufinàlisticē; mn. N polufinàlistice, G polufinàlistīcā〉 žena koja sudjeluje u poluzavršnici |
polufinàlističin | prid. 〈G polufinàlističina; ž. polufinàlističina, s. polufinàlističino〉 koji pripada polufinalistici |
polufìnālnī | prid. 〈G polufìnālnōg(a); ž. polufìnālnā, s. polufìnālnō〉 koji se odnosi na polufinale [polufinalno natjecanje]; sin. (poluzavršni) |
pòluga | im. ž. 〈G pòlugē, DL pòluzi; mn. N pòluge, G pȍlūgā〉 1. dugačka motka koja se jednim krajem stavlja pod što ili između čega da bi se pokrenulo ili pomaknulo 2. dio stroja koji pokreće kotač [~ motora] 3. pren. sila ili snaga koja što pokreće [~ napretka; ~ razvoja] |
polùglas | im. m. 〈G polùglasa; mn. N polùglasi/polùglasovi, G polùglāsā/polùglasōvā〉 jez. samoglasnik koji se izgovara sa smanjenim prolazom zračne struje i titrajem glasnica [vokalizacija poluglasa] |
polùglasan | prid. 〈G polùglasna; odr. polùglasnī, G polùglasnōg(a); ž. polùglasna, s. polùglasno〉 koji je izgovoren glasom tišim od uobičajenoga [~ govor] |
polugòdīšte | im. s. 〈G polugòdīšta; mn. N polugòdīšta, G polugòdīštā〉 1. razdoblje od pola godine 2. jedno od dvaju jednakih razdoblja školske godine [prvo ~; drugo ~] |
pȍlugrm | im. m. 〈G polugr̀ma; mn. N polugr̀movi, G polugr̀mōvā〉 bot. biljka kojoj je donji dio drvenast, a gornji zeljast |
pȍlukat | im. m. 〈G pȍlukata; mn. N pȍlukatovi, G pȍlukatōvā〉 kat koji se nalazi između prizemlja i prvoga kata |
polukrìžić | im. m. 〈G polukrìžića; mn. N polukrìžići, G polukrìžīćā〉 1. polovica maloga križa 2. 〈mn.〉 tehnika veza s pomoću polovica malih križeva |
pȍlukrūg | im. m. 〈G pȍlukrūga; mn. N pȍlukrugovi, G pȍlukrugōvā〉 polovica kruga |
pȍlukrūžnī | prid. 〈G pȍlukrūžnōg(a); ž. pȍlukrūžnā, s. pȍlukrūžnō〉 koji ima oblik polukruga |
polumàjmun | im. m. 〈G polumàjmuna; mn. N polumàjmuni, G polumàjmūnā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina primata koji su građom tijela sitniji od majmuna, imaju duži rep i obično su aktivni noću 2. pripadnik istoimene skupine |
polúmjer | im. m. 〈G polúmjera, I polúmjerom; mn. N polúmjeri, G polúmjērā〉 mat. 1. dužina koja spaja središte s bilo kojom točkom kružnice ili kugle; sin. (radijus) 2. duljina dužine koja spaja središte s bilo kojom točkom kružnice ili kugle |
polùmjesēc | im. m. 〈G polùmjesēca; mn. N polùmjesēci, G polùmjesēcā〉 slika Mjeseca vidljiva sa Zemlje u obliku polovice kruga |
pȍlumrāk | im. m. 〈G pȍlumrāka〉 1. slaba vidljivost koja nastaje kad dan prelazi u noć 2. nedovoljna vidljivost u prostoriji [Nemoj čitati u polumraku.] |
polunávodnīk | im. m. 〈G polunávodnīka; mn. polunávodnīci, G polunávodnīkā〉 pravop. 1. razgodak kojim se označuje početak ili kraj teksta koji se navodi doslovce ili kojemu se daje drugo značenje, a nalazi se unutar drugoga teksta označenog navodnicima; uvijek se pojavljuje u paru (‘ ‘) 2. pravopisni znak kojim se označuje početak ili kraj značenja koje riječi; uvijek se pojavljuje u paru (‘ ‘) |
poluòtočnī | prid. 〈G poluòtočnōg(a); ž. poluòtočnā, s. poluòtočnō〉 koji se odnosi na poluotok |
poluòtok | im. m. 〈G poluòtoka; mn. N poluòtoci, G poluòtōkā〉 zem. dio kopna koji je s triju strana okružen vodom, a jednom stranom povezan s kontinentom |
poluòtvoren | prid. 〈G poluòtvorena; odr. poluòtvorenī, G poluòtvorenōg(a); ž. poluòtvorena, s. poluòtvoreno〉 koji je napola otvoren, koji je djelomično otvoren; ant. poluzatvoren |
polúpati | gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pòlūpām, 3. l. mn. polúpajū, imp. pòlūpāj, aor. polúpah, prid. r. polúpao, prid. t. pòlūpān〉 razg. v. porazbijati |
polupràvac | im. m. 〈G poluprávca; mn. N poluprávci, G polùprāvācā〉 mat. dio pravca omeđen jednom točkom; sin. zraka |
poluprázan | prid. 〈G poluprázna; odr. pȍluprāznī, G pȍluprāznōg(a); ž. poluprázna, s. poluprázno〉 koji je napola prazan, koji je djelomično prazan [poluprazna dvorana] |
poluprègradnīk | im. m. 〈G poluprègradnīka; mn. N poluprègradnīci, G poluprègradnīkā〉 v. slivenik |
poluproìzvod | im. m. 〈G poluproìzvoda; mn. N poluproìzvodi, G poluproìzvōdā〉 proizvod koji služi kao sirovina za drugi proizvod |
polupròpustan | prid. 〈G polupròpusna; odr. polupròpusnī, G polupròpusnōg(a); ž. polupròpusna, s. polupròpusno〉 koji napola propušta što, koji djelomično propušta što [polupropusna membrana; polupropusni filtar] |
poluravnìna | im. ž. 〈G poluravnìnē; mn. N poluravnìne, G poluravnínā〉 mat. jedan od dvaju dijelova na koje pravac dijeli ravninu |
pȍlusan | im. m. 〈G pȍlusna; mn. N pȍlusni/pȍlusnovi, G pȍlusānā/pȍlusnōvā〉 stanje između sna i budnoga stanja |
polusèstra | im. ž. 〈G polusèstrē; mn. N polusèstre, G polusestárā〉 ženska osoba u odnosu na ostale osobe s kojima ima samo jednoga istog roditelja |
pȍlusjena | im. ž. 〈G pȍlusjenē; mn. N pȍlusjene, G pȍlusjēnā〉 1. djelomična sjena, slabo osvijetljeno mjesto 2. slabije osjenčano mjesto na slici ili crtežu |
polusložènica | im. ž. 〈G polusložènicē, N polusložènice, G polusložènīcā〉 gram. riječ nastala združivanjem dviju riječi u jednu pri kojemu svaka riječ zadržava svoj morfološki i naglasni lik |
pȍlusūh | prid. 〈G polusúha; odr. pȍlusūhī, G pȍlusūhōg(a); ž. polusúha, s. pȍlusūho〉 koji je napola suh [polusuha odjeća] |
pòlutka | im. ž. 〈G pòlutkē, DL pòlutki; mn. N pòlutke, G pòlutākā/pȍlūtkā/pòlutkī〉 1. jedan od dvaju dijelova koji nastaje ili se zamišlja uzdužnim ili poprečnim dijeljenjem čega 2. zem. polovica Zemljine kugle podijeljene na dva dijela polutnikom ili nultim meridijanom [sjeverna ~; južna ~; istočna ~; zapadna ~] 3. anat. jedan od dvaju dijelova mozga, jedna od dviju strana mozga [desna moždana ~; lijeva moždana ~]; sin. hemisfera |
pòlutnīk | im. m. 〈G pòlutnīka〉 astr., zem. zamišljena kružnica na kojoj su sve točke jednako udaljene od Sjevernoga i Južnoga pola i koja dijeli Zemlju na sjevernu i južnu polutku; sin. ekvator |
pȍlutōn | im. m. 〈G pȍlutōna; mn. N pȍlutonovi, G pȍlutonōvā〉 glazb. najmanja razlika u visini između dvaju tonova u europskoj glazbenoj tradiciji |
poluvòdīč | im. m. 〈G poluvodíča; mn. N poluvodíči, G poluvodíčā〉 fiz. tvar koja ima slabiju električnu vodljivost od vodiča, a veću od izolatora |
poluvrijéme | im. s. 〈G polùvremena; mn. N poluvremèna, G poluvreménā〉 sp. jedan od dvaju dijelova utakmice u nogometu i rukometu |
poluzàtvoren | prid. 〈G poluzàtvorena; odr. poluzàtvorenī, G poluzàtvorenōg(a); ž. poluzàtvorena, s. poluzàtvoreno〉 koji je napola zatvoren, koji je djelomično zatvoren; ant. poluotvoren |
poluzávr̄šnī | prid. 〈G poluzávr̄šnōg(a); ž. poluzávr̄šnā, s. poluzávr̄šnō〉 koji se odnosi na poluzavršnicu [poluzavršno natjecanje]; sin. (polufinalni) |
poluzávršnica | im. ž. 〈G poluzávršnicē; mn. N poluzávršnice, G poluzávršnīcā〉 sp. jedan krug prije završnoga natjecanja; sin. (polufinale) |
pòlužica | im. ž. 〈G pòlužicē; mn. N pòlužice, G pòlužīcā〉 um. mala poluga |
pȍlje | im. s. 〈G pȍlja; mn. N pòlja, G póljā, DLI pòljima〉 1. zem. ravno, obrađeno ili obradivo zemljište ◇ ~ u kršu prostrana udubina u krškome kraju prikladna za obradbu 2. površina koji ima određenu svrhu [minsko ~; šahovsko ~] 3. pren. predmet ili područje koje djelatnosti, zanimanja, posla i sl. [~ rada] |
poljodjélac | im. m. 〈G poljodjélca, V pȍljodjēlče; mn. N poljodjélci, G poljòdjēlācā〉 osoba koja obrađuje zemlju, uzgaja i prodaje usjeve; sin. ratar |
poljodjélčev | |
poljòdjēlka | im. ž. 〈G poljòdjēlkē, DL poljòdjēlki; mn. N poljòdjēlke, G poljòdjēlkā/poljòdjēlkī〉 žena koja obrađuje zemlju, uzgaja i prodaje usjeve; sin. ratarica |