gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pretr̀pāvām, 3. l. mn. pretrpávajū, imp. pretr̀pāvāj, aor. pretrpávah, imperf. pretr̀pāvāh, prid. r. pretrpávao, prid. t. pretr̀pāvān〉 trpajući nabijati što u što, naguravati više nego što može stati [~ kovčeg; ~ ormar]; vidski parnjak: pretrpati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prètr̄pīm, 3. l. mn. prètr̄pē, imp. pretŕpi, aor. pretŕpjeh, prid. r. m. pretŕpio, ž. pretŕpjela, s. pretŕpjelo, mn. pretŕpjeli, prid. t. prètr̄pljen〉 uspjeti prevladati što teško, zamorno ili neugodno [~ bol; ~ nepravdu; ~ neuspjeh; ~ uvredu]; sin. izdržati, podnijeti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pretúčem, 3. l. mn. pretúkū, imp. pretúci, aor. pretúkoh, prid. r. prètūkao, prid. t. pretùčen〉 jako istući koga, nemilice istući koga [Pretukli su ga u tučnjavi.]; sin. prebiti, premlatiti

im. s. 〈G pretvárānja〉 1. davanje drugoga oblika čemu 2. mijenjanje svojega oblika, prelazak u drugi oblik 3. neprirodno, namješteno ili neiskreno ponašanje; sin. pravljenje, prenemaganje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prètvārām, 3. l. mn. pretvárajū, imp. prètvārāj, aor. pretvárah, imperf. prètvārāh, prid. r. pretvárao, prid. t. prètvārān〉 činiti da tko ili što poprimi drugi oblik [~ kraljevića u žabu] • pretvárati se 〈povr.〉 1. poprimati drugi oblik, prelaziti u drugi oblik [~ se iz gusjenice u leptira]; sin. preobražavati se v. pod preobražavati 2. ponašati se neprirodno, namješteno ili neiskreno [Uvijek pretvara pred odraslima.]; sin. glumatati pren., prenemagati se; vidski paranjak: pretvoriti

im. ž. 〈G prètvorbē; mn. N prètvorbe, G prètvōrbā/prètvorbī〉 1. prelazak čega u što drugo ili drukčije 2. gosp. pretvaranje državnoga i društvenoga vlasništva u privatno; sin. privatizacija

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prètvorīm, 3. l. mn. prètvorē, imp. pretvòri, aor. pretvòrih, prid. r. pretvòrio, prid. t. prètvoren〉 učiniti da tko ili što poprimi drugi oblik [~ kraljevića u žabu] • pretvòriti se 〈povr.〉 poprimiti drugi oblik, prijeći u drugi oblik [~ se iz gusjenice u leptira]; sin. preobraziti se v. pod preobraziti; vidski paranjak: pretvarati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. preùrēdīm, 3. l. mn. preùrēdē, imp. preurédi, aor. preurédih, prid. r. preurédio, prid. t. preùrēđen〉 urediti drukčije, na nov način [~ kuću; ~ stan]; sin. (adaptirati); vidski parnjak: preuređivati

im. s. 〈G preuređívānja〉 uređivanje čega na drukčiji način; sin. (adaptacija)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. preurèđujēm, 3. l. mn. preurèđujū, imp. preurèđūj, aor. preuređívah, imperf. preurèđīvāh, prid. r. preuređívao, prid. t. preurèđīvān〉 uređivati drukčije, na nov način [~ kuću; ~ stan]; sin. (adaptirati); vidski parnjak: preurediti

im. s. 〈G preusmjerávānja〉 mijenjanje čijega smjera, upućivanje u smjer drukčiji od prvotnoga; sin. preusmjerivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. preusmjèrāvām, 3. l. mn. preusmjerávajū, imp. preusmjèrāvāj, aor. preusmjerávah, imperf. preusmjèrāvāh, prid. r. preusmjerávao, prid. t. preusmjèrāvān〉 mijenjati čiji smjer, upućivati u smjer drukčiji od prvotnoga [~ vodotok; ~ promet]; sin. preusmjerivati; vidski parnjak: preusmjeriti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. preùsmjerīm, 3. l. mn. preùsmjerē, imp. preùsmjeri, aor. preùsmjerih, prid. r. preùsmjerio, prid. t. preùsmjeren〉 promijeniti čiji smjer, uputiti u smjer drukčiji od prvotnoga [~ promet; ~ vodotok]; vidski parnjaci: preusmjeravati, preusmjerivati

im. s. 〈G preusmjerívānja〉 usp. preusmjeravanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. preusmjèrujēm, 3. l. mn. preusmjèrujū, imp. preusmjèrūj, aor. preusmjerívah, imperf. preusmjèrīvāh, prid. r. preusmjerívao, prid. t. preusmjèrīvān〉 usp. preusmjeravati

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. preutjèlovīm se, 3. l. mn. preutjèlovē se, imp. preutjelòvi se, aor. preutjelòvih se, prid. r. preutjelòvio se, prid. t. preutjèlovljen〉 prijeći nakon smrti iz jednoga tijela u drugo novorođeno tijelo (o duši); sin. (reinkarnirati se); vidski parnjak: preutjelovljivati se

im. s. 〈G preutjelovljénja〉 rel. prelazak duše nakon smrti iz jednoga tijela u drugo novorođeno tijelo; sin. (reinkarnacija)

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. preutjelòvljujēm se, 3. l. mn. preutjelòvljujū se, imp. preutjelòvljūj se, aor. preutjelovljívah se, imperf. preutjelòvljīvāh se, prid. r. preutjelovljívao se, prid. t. preutjèlovljīvān〉 prelaziti nakon smrti iz jednoga tijela u drugo novorođeno tijelo (o duši); sin. (reinkarnirati se); vidski parnjak: preutjeloviti se

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. preuvelìčām, 3. l. mn. preuvelìčajū, imp. preuvelìčāj, aor. preuvelìčah, prid. r. preuvelìčao, prid. t. prȅuveličān〉 prekomjerno uvećati opseg ili važnost kakva događaja ili činjenice; sin. napuhnuti pren., razg., pretjerati; vidski parnjak: preuveličavati

im. s. 〈G preuveličávānja〉 prekomjerno uvećavanje opsega ili važnosti kakva događaja ili činjenice; sin. pretjerivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. preuvelìčāvām, 3. l. mn. preuveličávajū, imp. preuvelìčāvāj, aor. preuveličávah, imperf. preuvelìčāvāh, prid. r. preuveličávao, prid. t. preuvelìčāvān〉 prekomjerno uvećavati opseg ili važnost kakva događaja ili činjenice [Mediji preuveličavaju afere.]; sin. napuhavati pren., razg., napuhivati pren., razg., pretjerivati; vidski parnjak: preuveličati

prid. 〈G prȅuzētna; odr. prȅuzētnī, G prȅuzētnōg(a); ž. prȅuzētna, s. prȅuzētno; komp. preuzètnijī〉 1. koji postavlja pretjerano visoke zahtjeve [preuzetna poslovotkinja] 2. koji odražava čije pretjerano visoke zahtjeve [~ pothvat] 3. koji pretjerano cijeni sebe i svoje sposobnosti 4. koji odražava da tko pretjerano cijeni sebe i svoje sposobnosti [preuzetno ponašanje]; sin. (pretenciozan)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prȅuzmēm, 3. l. mn. prȅuzmū, imp. preùzmi, aor. preùzēh, prid. r. m. prȅuzeo, ž. prȅuzēla, s. prȅuzēlo, mn. prȅuzēli, prid. t. prȅuzēt〉 1. uzeti što od koga [~ pošiljku] 2. primiti što kao svoje [~ govor novoga kraja]; sin. poprimiti, prihvatiti 3. pristati na koju dužnost ili obvezu koju tko daje ili ju je dotad imao [~ posao; ~ vlast] ◇ ~ odgovornost pristati biti odgovornim za što; vidski paranjak: preuzimati

im. ž. 〈G prȅuzētnosti, I prȅuzētnošću/prȅuzētnosti〉 osobina onoga koji je preuzetan ili svojstvo onoga što je preuzetno; sin. (pretencioznost)

im. s. 〈G preùzimānja〉 1. uzimanje čega od koga 2. primanje čega kao svojega; sin. poprimanje, prihvaćanje 3. pristajanje na koju dužnost ili obvezu koju tko daje ili ju je dotad imao

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. preùzimām/preùzimljēm, 3. l. mn. preùzimajū/preùzimljū, imp. preùzimāj/preùzimlji, aor. preùzimah, imperf. preùzimāh, prid. r. preùzimao, prid. t. preùzimān〉 1. uzimati što od koga [~ pošiljku] 2. primati što kao svoje [~ govor novoga kraja]; sin. poprimati, prihvaćati 3. pristajati na koju dužnost ili obvezu koju tko daje ili ju je dotad imao [~ odgovornost na sebe; ~ posao; ~ vlast]; sin. uzimati ◇ ~ odgovornost pristajati biti odgovornim za što; vidski paranjak: preuzeti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prèvāgnēm, 3. l. mn. prèvāgnū, imp. prevágni, aor. prevágnuh, prid. r. prevágnuo〉 dobiti prednost ili veću važnost [Prevagnulo je poštenje.]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. prèvāgnēm se, 3. l. mn. prèvāgnū se, imp. prevágni se, aor. prevágnuh se, prid. r. prevágnuo se〉 nagnuti se na jednu stranu zbog kakva tereta [Čamac se prevagnuo na desnu stranu.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèvālīm, 3. l. mn. prèvālē, imp. preváli, aor. preválih, prid. r. preválio, prid. t. prèvāljen〉 1. hodajući ili vozeći se prijeći veću udaljenost [Prevalili smo deset kilometara.] 2. pren. prenijeti što negativno ili teško na drugoga [~ posao na suradnike; ~ svoje brige na roditelje]; sin. prebaciti, svaliti • preváliti (se) 〈prijel.〉 položiti po dužini na koju podlogu ono što stoji uspravno [~ protivnika na pod; ~ se na krevet]; vidski paranjak: prevaljivati

im. s. 〈G prevaljívānja〉 1. prelaženje određene udaljenosti hodanjem ili vožnjom; sin. prolaženje 2. okretanje čega na drugu stranu; sin. prevrtanje 3. polaganje po dužini na koju podlogu onoga što stoji uspravno

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prevàljujēm, 3. l. mn. prevàljujū, imp. prevàljūj, aor. prevaljívah, imperf. prevàljīvāh, prid. r. prevaljívao, prid. t. prevàljīvān〉 hodajući ili vozeći se prelaziti određenu udaljenost [Prevaljivali smo deset kilometara na dan.]; sin. prelaziti, prolaziti • prevaljívati (se) 〈prijel.〉 polagati po dužini na koju podlogu ono što stoji uspravno [~ protivnike na pod; ~ se na krevet]; vidski paranjak: prevaliti

im. ž. 〈G prȅvarē; mn. N prȅvare, G prȅvārā〉 v. prijevara

im. m. 〈G prevàranta; mn. N prevàranti, G prevàranātā〉 razg. v. varalica

im. ž. 〈G prevàranticē; mn. N prevàrantice, G prevàrantīcā〉 razg. v. varalica

prid. 〈G prevàrantičina; ž. prevàrantičina, s. prevàrantičino〉 razg. v. varaličin

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèvarīm, 3. l. mn. prèvarē, imp. prèvari, aor. prèvarih, prid. r. prèvario, prid. t. prèvaren〉 1. prijevarom ili lažući dovesti koga u zabludu [~ kupce]; sin. izigrati, nasamariti, obmanuti, zaribati pren., razg. 2. ne biti vjeran komu, počiniti preljub [~ djevojku; ~ muža; ~ ženu] • prèvariti se 〈povr.〉 pogrešno procijeniti; sin. zaribati se pren., razg. v. pod zaribati, zeznuti se razg. v. pod zeznuti

gl. svrš. prijel. → nadići

gl. nesvrš. prijel. → nadilaziti

prid. 〈G prevèlika; odr. prȅvelikī, G prȅvelikōg(a); ž. prevèlika, s. prevèliko〉 koji je veći od onoga što je potrebno ili očekivano [prevelika stopala]

im. ž. 〈G prevèncijē; mn. N prevèncije, G prevèncījā〉 postupak ili niz postupaka koji se poduzimaju da se što spriječi

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prevèdem, 3. l. mn. prevèdū, imp. prevèdi, aor. prevèdoh, prid. r. prèveo, prid. t. prevèden〉 zamijeniti riječi jednoga jezika riječima drugoga jezika tako da sadržaj ostane isti [~ pjesmu na engleski]; vidski parnjak: prevoditi

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prevèzem, 3. l. mn. prevèzū, imp. prevèzi, aor. prevèzoh, prid. r. prèvezao, prid. t. prevèzen〉 vozeći premjestiti ili dovesti na odredište [~ robu do trgovine; ~ se do škole]; vidski parnjak: prevoziti ( se)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèvidīm, 3. l. mn. prèvidē, imp. prèvidi, aor. prèvidjeh, prid. r. m. prèvidio, ž. prèvidjela, s. prèvidjelo, mn. prèvidjeli, prid. t. prèviđen〉 ne vidjeti ono što treba, ne uočiti što zbog nepažnje [~ pogrešku]; vidski parnjak: previđati

im. s. 〈G prevíđānja〉 neviđanje onoga što treba, neuočavanje čega zbog nepažnje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèvīđām, 3. l. mn. prevíđajū, imp. prèvīđāj, aor. prevíđah, imperf. prèvīđāh, prid. r. prevíđao, prid. t. prèvīđān〉 ne vidjeti ono što treba, ne uočavati što zbog nepažnje [~ pogreške]; vidski parnjak: previdjeti

im. s. 〈G prevíjānja; mn. N prevíjānja, G prevíjānjā〉 1. mijenjanje pelena 2. stavljanje zavoja na ranu 3. stiskanje tijela zbog kakve reakcije ili podražaja; sin. svijanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèvījām, 3. l. mn. prevíjajū, imp. prèvījāj, aor. prevíjah, imperf. prèvījāh, prid. r. prevíjao, prid. t. prèvījān〉 mijenjati pelene [~ dijete] • prevíjati (se) 〈prijel.〉 stavljati komu zavoj na ranu [~ ranjenike] • prevíjati se 〈povr.〉 1. postajati krivim ili svijenim [Stablo se previja.] 2. stiskati tijelo zbog kakve reakcije ili podražaja [~ se od bola; ~ se od smijeha]; sin. svijati se v. pod svijati; vidski paranjak: previti

pril. više nego što treba [~ znati]; sin. odveć, odviše, ( suviše); ant. premalo