gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìgrabīm, 3. l. mn. prìgrabē, imp. prìgrabi, aor. prìgrabih, prid. r. prìgrabio, prid. t. prìgrabljen〉 silom ili lukavošću uzeti ili osvojiti što [~ plijen; ~ tuđi novac; ~ vlast]

prid. 〈G prìgradskōg(a); ž. prìgradskā, s. prìgradskō〉 koji je u okolici grada, u blizini grada [prigradsko naselje]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìgrlīm, 3. l. mn. prìgrlē, imp. prìgrli, aor. prìgrlih, prid. r. prìgrlio, prid. t. prìgrljen〉 1. prihvatiti koga kao svojega [~ dijete bez roditelja] 2. pren. prihvatiti što kao svoje [~ prosvjetiteljske ideje]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìgūšīm, 3. l. mn. prìgūšē, imp. prigúši, aor. prigúših, prid. r. prigúšio, prid. t. prìgūšen〉 smanjiti ili oslabiti snagu ili jačinu čega [~ buku; ~ jecaje; ~ strasti]; vidski parnjak: prigušivati

im. m. 〈G prigušiváča; mn. N prigušiváči, G prigušiváčā〉 naprava za prigušivanje zvuka

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prigùšujēm, 3. l. mn. prigùšujū, imp. prigùšūj, aor. prigušívah, imperf. prigùšīvāh, prid. r. prigušívao, prid. t. prigùšīvān〉 smanjivati ili slabiti snagu ili jačinu čega [~ buku; ~ jecaje; ~ strasti]; vidski parnjak: prigušiti

im. m. 〈G príhoda; mn. N príhodi, G príhōdā〉 novčana naknada za rad u određenome razdoblju [mjesečni ~]; sin. plaća, primanje; ant. rashod

im. s. 〈G prìhvaćānja〉 1. uzimanje u ruke čega od onoga koji to dodaje 2. slaganje s preuzimanjem kakve obveze ili dužnosti 3. primanje koga ili čega u kakvu ustanovu ili okolinu 4. primanje čega kao svojega; sin. poprimanje, preuzimanje 5. slaganje s kim ili s čim, imanje istoga mišljenja o čemu kao i tko drugi; sin. pristajanje 6. davanje pristanka na što [~ ponude]; sin. pristajanje 7. hvatanje rukom za što

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìhvaćām, 3. l. mn. prìhvaćajū, imp. prìhvaćāj, aor. prìhvaćah, imperf. prìhvaćāh, prid. r. prìhvaćao, prid. t. prìhvaćān〉 1. uzimati u ruke što od onoga koji to dodaje [~ kovčeg; ~ knjige] 2. slagati se s preuzimanjem kakve obveze ili dužnosti [~ mjesto učitelja; ~ predsjedničku nominaciju] 3. primati koga ili što u kakvu ustanovu ili okolinu [~ bolesnike u bolnicu; ~ izbjeglice u svoj dom] 4. primati što kao svoje [~ govor novoga kraja]; sin. poprimati, preuzimati 5. slagati se s kim ili s čim, imati o čemu isto mišljenje kao i tko drugi [~ nove ideje]; sin. pristajati 6. davati pristanak na što [~ ponudu]; sin. pristajati • prìhvaćati se 〈povr.〉 1. rukom dohvaćati što kao uporište ili oslonac [~ se za stolac]; sin. hvatati se v. pod hvatati, pridržavati se v. pod pridržavati, primati se v. pod primati 2. pren. počinjati se ozbiljno baviti čime [~ se učenja; ~ se posla]; sin. bacati se pren., razg. v. pod bacati, hvatati se pren. v. pod hvatati, primati se pren. v. pod primati, prianjati pren., pristupati; vidski paranjak: prihvatiti

im. m. 〈G prȉhvāta〉 čin kojim tko koga prihvaća [~ prognanika]

im. s. 〈G prihvàtilīšta; mn. N prihvàtilīšta, G prihvàtilīštā〉 mjesto za prihvaćanje i privremeni smještaj [~ za nezbrinutu djecu]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìhvatīm, 3. l. mn. prìhvatē, imp. prìhvati, aor. prìhvatih, prid. r. prìhvatio, prid. t. prìhvaćen〉 1. uzeti u ruke što od onoga koji to dodaje [~ kovčeg; ~ knjige] 2. složiti se s preuzimanjem kakve obveze ili dužnosti [~ mjesto učitelja; ~ predsjedničku nominaciju] 3. primiti koga u kakvu ustanovu ili okolinu [~ bolesnike u bolnicu; ~ izbjeglice u svoj dom] 4. primiti što kao svoje [~ govor novoga kraja]; sin. poprimiti, preuzeti 5. složiti se s kim ili s čim, imati o čemu isto mišljenje kao i tko drugi [~ nove ideje]; sin. pristati 6. dati pristanak na što [~ ponudu]; sin. pristati • prìhvatiti se 〈povr.〉 1. rukom dohvatiti što kao uporište ili oslonac [~ se za stolac]; sin. pridržati se v. pod pridržati, primiti se v. pod primiti, uhvatiti se v. pod uhvatiti 2. pren. početi se ozbiljno baviti čime [~ se učenja; ~ se posla]; sin. baciti se pren., razg. v. pod baciti, primiti se pren. v. pod primiti, prionuti pren., pristupiti pren., uhvatiti se pren., razg. v. pod uhvatiti; vidski paranjak: prihvaćati

prid. 〈G prihvàtljiva; odr. prihvàtljivī, G prihvàtljivōg(a); ž. prihvàtljiva, s. prihvàtljivo; komp. prihvatljìvijī〉 koji se može prihvatiti, primiti ili odobriti [~ odgovor; prihvatljiva cijena; prihvatljivo ponašanje]; ant. neprihvatljiv

im. ž. 〈G prihvàtljivosti, I prihvàtljivošću/prihvàtljivosti〉 svojstvo onoga što je prihvatljivo; ant. neprihvatljivost

prid. 〈G prȉhvātnōg(a); ž. prȉhvātnā, s. prȉhvātnō〉 koji se odnosi na prihvat [~ centar]

im. m. 〈G prȉjāma; mn. N prȉjāmi, G prȉjāmā〉 1. v. primanje 2. primanje signala [radijski ~]

prid. 〈G prȉjāmnōg(a); ž. prȉjāmnā, s. prȉjāmnō〉 koji se odnosi na prijam [~ ispit; ~ ured]

im. m. 〈G prȉjāmnīka; mn. N prȉjāmnīci, G prȉjāmnīkā〉 tehn. uređaj koji prima signale [televizijski ~]

prid. 〈G prìjašnjēg(a); ž. prìjašnjā, s. prìjašnjē〉 koji je prošao, koji više ne postoji [prijašnja vremena; ~ događaji]; sin. bivši, prošli; ant. budući

im. m. 〈G prȉjatelja; mn. N prȉjatelji, G prȉjatēljā〉 1. bliska osoba s kojom se tko druži, koju poštuje i voli i u koju ima povjerenja [~ iz djetinjstva; kućni ~]; ant. neprijatelj 2. poklonik ili zaštitnik koga ili čega [~ životinja; ~ prirode]

im. ž. 〈G prijatèljicē; mn. N prijatèljice, G prijatèljīcā〉 1. bliska ženska osoba s kojom se tko druži, koju poštuje i voli i u koju ima povjerenja [~ iz djetinjstva; kućna ~]; ant. neprijateljica 2. poklonica ili zaštitnica koga ili čega [~ prirode; ~ životinja]

prid. 〈G prijatèljičina; ž. prijatèljičina, s. prijatèljičino〉 koji pripada prijateljici; ant. neprijateljičin

prid. 〈G prijatèljskōg(a); ž. prijatèljskā, s. prijatèljskō〉 koji se odnosi na prijatelje; ant. neprijateljski

pril. na način prijatelja [ponašati se ~]; ant. neprijateljski

im. s. 〈G prijatèljstva〉 odnos među prijateljima; ant. neprijateljstvo

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. prìjā, 3. l. mn. prìjajū, aor. 3. l. jd. prȉja, imperf. 3. l. jd. prìjāše, prid. r. prìjao〉 1. izazivati osjećaj ugode (o jelu i piću) [Prija mi čaj od šipka.; Ovo mi jelo ne prija.] 2. → goditi

im. ž. 〈G prȉjavē; mn. N prȉjave, G prȉjāvā〉 1. izjava kojom tko izražava želju da sudjeluje u čemu, da se pridruži čemu ili da bude član čega [~ na natjecanje] 2. službena predaja određenih dokumenata ili izjava o čemu [~ krađe automobila; ~ mjesta boravka]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìjāvīm, 3. l. mn. prìjāvē, imp. prijávi, aor. prijávih, prid. r. prijávio, prid. t. prìjāvljen〉 1. predati pismenu prijavu [~ pokretanje obrta; ~ porez]; vidski parnjak: prijavljivati 2. dati izjavu o robi za carinjenje [~ digitalnu kameru]; sin. (deklarirati); vidski parnjak: prijavljivati 3. obavijestiti koga o čijemu lošem djelu [~ učenika roditeljima]; sin. otkucati razg., tužiti; vidski parnjak: prijavljivati 4. obavijestiti koga o čemu (o prekršaju, zločinu i sl.) [~ pljačku]; vidski parnjak: prijavljivati • prijáviti se 〈povr.〉 1. podnijeti svoju prijavu za što [~ se na natjecanje]; vidski parnjak: prijavljivati se v. pod prijavljivati 2. priznati počinjeno kazneno ili prekršajno djelo [~ se policiji]; sin. predati se v. pod predati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prijàvljujēm, 3. l. mn. prijàvljujū, imp. prijàvljūj, aor. prijavljívah, imperf. prijàvljīvāh, prid. r. prijavljívao, prid. t. prijàvljīvān〉 1. predavati pismenu prijavu [~ pokretanje obrta; ~ porez] 2. davati izjavu o robi za carinjenje [~ digitalnu kameru]; sin. (deklarirati) 3. obavješćivati koga o čijemu lošem djelu [~ učenika roditeljima]; sin. otkucavati razg., tužiti 4. obavješćivati koga o čemu (o prekršajima, zločinima i sl.) [~ pljačke] • prijavljívati se 〈povr.〉 podnositi svoju prijavu za što [~ se na natjecanje]; vidski paranjak: prijaviti

im. ž. 〈G prìjāvnicē; mn. N prìjāvnice, G prìjāvnīcā〉 obrazac kojim se što prijavljuje [~ za ispit]

prid. → ljubazan

pril. u proteklim, prošlim vremenima [Prije se bolje živjelo.]; sin. jednoć, jednom, nekad, nekoć, ( ranije), svojedobno ◇ čim/što ~ u čim/što skorije vrijeme [Dođi čim/što prije.]; ant. čim/što kasnije v. pod kasno

prij. 〈G〉 označuje da što prethodi čemu [živjeti ~ rata; stići ~ ručka]; ant. nakon, poslije

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prijȇčīm, 3. l. mn. prijȇčē, imp. prijéči, aor. prijéčih, imperf. prijȇčāh, prid. r. prijéčio, prid. t. prijȇčen〉 1. činiti da se što ne dogodi, ne ostvari ili ne razvije [~ pobunu; ~ koga u njegovu naumu]; sin. gušiti pren., sprečavati 2. zabranjivati komu da što učini [~ ulazak u luku]

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prijȇđēm, 3. l. mn. prijȇđū, imp. prijéđi, aor. prijéđoh, prid. r. prèšao, prid. t. prijȇđen〉 1. 〈prijel.〉 a. dospjeti s jedne strane čega na drugu [~ cestu; ~ rijeku] b. proći kakvu udaljenost [Prešli smo deset kilometara.] 2. 〈neprijel.〉 a. prevući što po čemu ili preko čega [~ rukom preko čela; ~ krpom po stolu] b. zamijeniti što čime drugim [~ iz sela u grad; ~ iz vlaka u autobus; ~ iz čvrstoga u tekuće stanje] c. promijeniti ustanovu ili smjer [~ s građevine na arhitekturu; ~ u drugu školu; ~ u drugi razred]; sin. prebaciti se v. pod prebaciti; vidski paranjak: prelaziti

im. m. 〈G prijédloga; mn. N prijédlozi, G prijédlōgā〉 mišljenje koje tko iznosi kao preporuku da se što učini, da se donese kakva odluka [dati ~; povući ~]; sin. sugestija

im. m. 〈G prijédloga; mn. N prijédlozi, G prijédlōgā〉 gram. nepromjenjiva riječ koja upravlja oblikom imenske riječi uz koju stoji

prid. 〈G prijédložnōg(a); ž. prijédložnā, s. prijédložnō〉 koji se odnosi na prijedlog, nepromjenjivu riječ koja upravlja oblikom imenske riječi uz koju stoji [prijedložna skupina]

im. m. 〈G prijéglasa; mn. N prijéglasi, G prijéglāsā〉 gram. promjena samoglasnika pod utjecajem glasa koji stoji ispred ili iza njega

prid. 〈G prijéglasnōg(a); ž. prijéglasnā, s. prijéglasnō〉 koji se odnosi na prijeglas

prid. 〈G prijéka; odr. prijȇkī, G prijȇkōg(a); ž. prijéka, s. prijȇko〉 1. koji je ispunjen ljutnjom, negodovanjem [prijeki pogled] 2. 〈odr.〉 koji se zbiva odmah [prijeki sud]

pril. na drugoj strani, na drugu stranu [prijeći ~]

pril. ljutito, s negodovanjem ♦ ~ potrebno takvo da se bez toga ne može; ~ gledati gledati s ljutnjom, neprihvaćanjem i negodovanjem

im. m. 〈G prijékora, I prijékorom; mn. N prijékori, G prijékōrā〉 prigovor zbog učinjene pogreške ili lošega ponašanja [učiteljev ~]; sin. ukor

prid. 〈G prijékōrna; odr. prijékōrnī, G prijékōrnōg(a); ž. prijékōrna, s. prijékōrno〉 koji izražava prijekor [~ pogled]

im. m. 〈G prijélaza; mn. N prijélazi, G prijélāzā〉 1. mjesto na kojemu se prelazi s jedne strane na drugu [pješački ~; ~ preko granice; ~ preko pruge] 2. pretapanje jednoga stupnja, stanja ili vrijednosti u drugi stupanj, stanje ili vrijednost [~ devetnaestoga u dvadeseto stoljeće]; sin. (tranzicija)

prid. 〈G prijélazna; odr. prijélaznī, G prijélaznōg(a); ž. prijélaznā, s. prijélaznō〉 1. koji može prijeći na druge [prijelazna bolest]; ant. neprijelazan 2. 〈odr.〉 gram. čija radnja prelazi na objekt (o glagolu); ant. neprijelazni v. pod neprijelazan

im. ž. 〈G prijélaznosti, I prijélaznošću/prijélaznosti〉 gram. gramatička kategorija kojom se izriče da glagolska radnja prelazi na objekt; ant. neprijelaznost