gl. svrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. prìčinī se, 3. l. mn. prìčinē se, aor. 3. l. jd. prȉčinī se, prid. r. pričìnio se〉 imati osjećaj da se vidi ili čuje ono čega nema [Pričinilo mu se da je netko tamo.]; vidski parnjak: pričinjati se

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 3. l. jd. prìčīnjā se, 3. l. mn. pričínjajū se, aor. 3. l. jd. prȉčīnjā se, imperf. 3. l. jd. prìčīnjāše se, prid. r. pričínjao se〉 imati osjećaj da se vidi ili čuje ono čega nema [Pričinja mu se da je netko tamo.]; vidski parnjak: pričiniti se

im. ž. 〈G prìčuvē; mn. N prìčuve, G prȉčūvā〉 1. ono što se čuva za posebnu namjenu ili kasniju uporabu [~ hrane; ~ novca]; sin. (rezerva), zaliha 2. dio vojnih obveznika ili momčadi koji nije djelatan; sin. (rezerva)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìčūvām, 3. l. mn. pričúvajū, imp. prìčūvāj, aor. pričúvah, prid. r. pričúvao, prid. t. prìčūvān〉 kraće se vrijeme pobrinuti za koga ili što [~ dijete; ~ kuću]

prid. 〈G prìčūvnōg(a); ž. prìčūvnā, s. prìčūvnō〉 koji se odnosi na dio vojnih obveznika ili momčadi koji nije djelatan [~ časnik; ~ igrač]; sin. (rezervni)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìčvr̄stīm, 3. l. mn. prìčvr̄stē, imp. pričvŕsti, aor. pričvŕstih, prid. r. pričvŕstio, prid. t. prìčvr̄šćen〉 učiniti da što stoji čvrsto, da se ne miče ili da ne padne [~ sliku na zid; ~ vrata]; vidski parnjak: pričvršćivati

im. s. 〈G pričvršćívānja〉 činjenje da se što ne miče ili da ne padne

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pričvr̀šćujēm, 3. l. mn. pričvr̀šćujū, imp. pričvr̀šćūj, aor. pričvršćívah, imperf. pričvr̀šćīvāh, prid. r. pričvršćívao, prid. t. pričvr̀šćīvān〉 činiti da se što ne miče ili da ne padne tako da ima uporište u čemu [~ sliku na zid; ~ vrata]; vidski parnjak: pričvrstiti

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prȋđēm, 3. l. mn. prȋđū, imp. príđi, aor. príđoh, prid. r. prìšao〉 doći bliže komu ili čemu [~ mikrofonu; ~ učeniku]; sin. približiti se v. pod približiti, primaknuti se v. pod primaknuti, pristupiti; ant. odmaknuti se v. pod odmaknuti, udaljiti se v. pod udaljiti; vidski paranjak: prilaziti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìdām, 3. l. mn. prìdajū, imp. prìdāj, aor. prìdah/prȉdadoh, prid. r. m. prȉdao, ž. prȉdāla, s. prȉdālo; mn. prȉdāli, prid. t. prȉdān〉 dodijeliti komu ili čemu kakvu osobinu ili svojstvo [~ sve zasluge sestri; ~ životinjama ljudske osobine]; sin. pripisati; vidski parnjak: pridavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìdājēm, 3. l. mn. prìdājū, imp. pridáji, aor. pridávah, imperf. prìdāvāh, prid. r. pridávao, prid. t. prìdāvān〉 dodjeljivati komu ili čemu kakvu osobinu ili svojstvo [~ sve zasluge sestri; ~ životinjama ljudske osobine]; sin. pripisivati; vidski parnjak: pridati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìdignēm, 3. l. mn. prìdignū, imp. prìdigni, aor. prìdigoh, prid. r. prìdigao, prid. t. prìdignūt, pril. p. prìdigāvši〉 v. pridignuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìdignēm, 3. l. mn. prìdignū, imp. prìdigni, aor. prìdignuh, prid. r. prìdignuo, prid. t. prìdignūt, pril. p. prìdignūvši〉 1. malo dignuti s tla ili podloge, pomaknuti što iz visećega ili spuštenoga položaja [~ glavu; ~ teret; ~ uže] 2. pomoći komu da se digne [~ dijete; ~ bolesnika] • prìdignuti se 〈povr.〉 1. malo se dignuti ili ustati [~ se na koljena] 2. pren. oporaviti se nakon bolesti [~ se nakon gripe]; sin. (pridići); vidski paranjak: pridizati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìdijēvām, 3. l. mn. pridijévajū, imp. prìdijēvāj, aor. pridijévah, imperf. prìdijēvāh, prid. r. pridijévao, prid. t. prìdijēvān〉 davati komu ili čemu ime ili nadimak, obično podrugljiv; vidski parnjak: pridjenuti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìdižēm, 3. l. mn. prìdižū, imp. prìdiži, aor. prìdizah, imperf. prìdizāh, prid. r. prìdizao, prid. t. prìdizān〉 1. malo dizati s tla ili podloge, pomicati što iz visećega ili spuštenoga položaja [~ glavu; ~ teret; ~ uže] 2. pomagati komu da se digne [~ dijete; ~ bolesnika] • prìdizati se 〈povr.〉 1. malo se podizati ili ustajati [~ se na koljena] 2. pren. oporavljati se nakon bolesti [~ se nakon gripe]; vidski paranjak: pridignuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìdjenēm, 3. l. mn. prìdjenū, imp. prìdjeni, aor. prìdjenuh, prid. r. prìdjenuo, prid. t. prìdjenūt〉 dati komu ili čemu ime ili nadimak, obično podrugljiv; vidski parnjak: pridijevati

im. m. 〈G prídjeva; mn. N prídjevi, G prídjēvā〉 gram. promjenjiva riječ kojom se izriče osobina ili svojstvo imenica i koja se mijenja po padežima, broju i rodu [gradivni ~; odnosni ~; opisni ~; posvojni ~] ◇ glagolski ~ radni glagolski oblik koji se tvori od infinitivne osnove i nastavaka -o, -ao, -la, -lo u jednini i -li, -le, -la u množini; glagolski ~ trpni glagolski oblik koji se tvori od infinitivne osnove i nastavaka -n, -na, -no, -ni, -ne, -na; -en, -ena, -eno, -eni, -ene, -ena; -jen, -jena, -jeno, -jeni, -jene, -jena; -t, -ta, -to, -ti, -te, -ta; određeni pridjevi pridjevi kojima se predmeti identificiraju, kojima se utvrđuje koje je što

prid. 〈G prídjevnōg(a); ž. prídjevnā, s. prídjevnō〉 koji se odnosi na pridjeve [~ nastavak]; sin. (pridjevski)

prid. 〈G prídjevskōg(a); ž. prídjevskā, s. prídjevskō〉 v. pridjevni

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prȉdobijēm, 3. l. mn. prȉdobijū, imp. pridòbīj, aor. pridòbih, prid. r. m. prȉdobio, ž. prȉdobīla, s. prȉdobīlo, mn. prȉdobīli, prid. t. pridobìven〉 privući, primamiti koga na svoju stranu [~ glasače; ~ protivnike]; vidski parnjak: pridobivati

im. s. 〈G pridobívānja〉 privlačenje, primamljivanje koga na svoju stranu

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pridòbīvām, 3. l. mn. pridobívajū, imp. pridòbīvāj, aor. pridobívah, imperf. pridòbīvāh, prid. r. pridobívao, prid. t. pridòbīvān〉 privlačiti, primamljivati koga na svoju stranu [~ glasače; ~ protivnike]; vidski parnjak: pridobiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pridòdām, 3. l. mn. pridòdajū, imp. pridòdāj, aor. pridòdah/prȉdodadoh, prid. r. m. prȉdodao, ž. prȉdodāla, s. prȉdodālo, mn. prȉdodāli, prid. t. prȉdodān〉 1. v. dodati 2. dodati onomu čemu se već što dodalo; vidski paranjak: pridodavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pridòdājēm, 3. l. mn. pridòdājū, imp. pridodáji, aor. pridodávah, imperf. pridòdāvāh, prid. r. pridodávao, prid. t. pridòdāvān〉 1. v. dodavati 2. dodavati onomu čemu se već što dodalo; vidski paranjak: pridodati

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pridonèsem, 3. l. mn. pridonèsū, imp. pridonèsi, aor. pridònijēh/pridonèsoh, prid. r. m. prȉdonio, ž. prȉdonijēla, s. prȉdonijēlo, mn. prȉdonijēli〉 dati svoj doprinos čemu [~ uspjehu razreda]; sin. doprinijeti; vidski parnjak: pridonositi

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. pridònosīm, 3. l. mn. pridònosē, imp. pridonòsi, aor. pridonòsih, imperf. pridònošāh/pridonòsijāh, prid. r. pridonòsio〉 davati svoj doprinos čemu [~ uspjehu razreda]; sin. doprinositi; vidski parnjak: pridonijeti

prid. 〈G prìdošlōg(a); ž. prìdošlā, s. prìdošlō〉 koji je stigao poslije, koji se naknadno u što uključio [dočekati pridošlu djecu]

im. m. ž. 〈G prìdošlicē, V prìdošlice/prìdošlico; mn. N prìdošlice, G prìdošlīcā〉 1. osoba koja je stigla poslije drugih, koja se naknadno komu pridružila ili uključila u što [taj ~; ta ~; ti pridošlice; te pridošlice] 2. 〈ž.〉 žena koja je stigla poslije drugih, koja se naknadno komu pridružila ili uključila u što [ta ~; te pridošlice]

prid. 〈G prìdošličina; ž. prìdošličina, s. prìdošličino〉 koji pripada pridošlici

im. ž. 〈G prìdrūženosti, I prìdrūženošću/prìdrūženosti〉 osobina onoga koji je pridružen ili svojstvo onoga što je pridruženo

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìdrūžīm, 3. l. mn. prìdrūžē, imp. pridrúži, aor. pridrúžih, prid. r. pridrúžio, prid. t. prìdrūžen〉 uključiti koga ili što u sastav čega, dodati koga ili što čemu [~ učenika natjecateljskoj momčadi] • pridrúžiti se 〈povr.〉 prići kakvoj aktivnosti, društvu ili skupini [~ se igri; ~ se obitelji na odmoru]; sin. uključiti se v. pod uključiti; sin. priključiti; vidski paranjak: pridruživati

im. s. 〈G pridružívānja〉 1. uključivanje koga ili čega u sustav čega, dodavanje koga ili čega čemu 2. prilaženje kakvoj aktivnosti, društvu ili skupini; sin. uključivanje; sin. priključivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pridrùžujēm, 3. l. mn. pridrùžujū, imp. pridrùžūj, aor. pridružívah, imperf. pridrùžīvāh, prid. r. pridružívao, prid. t. pridrùžīvān〉 uključivati koga ili što u sastav čega, dodavati koga ili što čemu [~ učenike natjecateljskoj momčadi] • pridružívati se 〈povr.〉 prilaziti kakvoj aktivnosti, društvu ili skupini [~ se igri; ~ se obitelji na odmoru]; sin. uključivati se v. pod uključivati; sin. priključivati; vidski paranjak: pridružiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìdržīm, 3. l. mn. prìdržē, imp. pridr̀ži, aor. pridr̀žah, prid. r. m. prȉdržao, ž. prȉdržāla, s. prȉdržālo, mn. prȉdržāli, prid. t. prȉdržān〉 1. pomoći komu održati ravnotežu [~ bolesnika; ~ staricu] 2. pomoći komu da što obuče [~ djevojci kaput] 3. nakratko primiti što [~ prijatelju knjigu; ~ vrata] • pridr̀žati se 〈povr.〉 rukom dohvatiti što kao uporište ili oslonac [~ se za stolac]; sin. prihvatiti se v. pod prihvatiti, primiti se v. pod primiti, uhvatiti se v. pod uhvatiti; vidski paranjak: pridržavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pridr̀žāvām, 3. l. mn. pridržávajū, imp. pridr̀žāvāj, aor. pridržávah, imperf. pridr̀žāvāh, prid. r. pridržávao, prid. t. pridr̀žāvān〉 1. pomagati komu održati ravnotežu [~ bolesnika; ~ staricu] 2. pomagati komu da što obuče [~ djevojci kaput] 3. nakratko primati što [~ prijatelju knjigu; ~ vrata] • pridržávati se 〈povr.〉 rukom dohvaćati što kao uporište ili oslonac [~ se za stolac]; sin. hvatati se v. pod hvatati, prihvaćati se v. pod prihvaćati, primati se v. pod primati; vidski paranjak: pridržati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìgībām/prìgībljēm, 3. l. mn. prigíbajū/prìgībljū, imp. prìgībāj/prigíblji, aor. prigíbah, imperf. prìgībāh, prid. r. prigíbao, prid. t. prìgībān〉 1. svijati što prema dolje [~ glavu]; sin. priginjati, sagibati, saginjati 2. svijati u zglobu [~ koljena] • prigíbati se 〈povr.〉 svijati gornji dio tijela k zemlji [~ se pod teretom]; sin. priginjati se v. pod priginjati, sagibati se v. pod sagibati, saginjati se v. pod saginjati; vidski paranjak: prignuti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìginjēm, 3. l. mn. prìginjū, imp. prìginji, aor. prìginjah, imperf. prìginjāh, prid. r. prìginjao, prid. t. prìginjān〉 usp. prigibati

prid. 〈G prȉglūpa; odr. prȉglūpī, G prȉglūpōg(a); ž. prȉglūpa, s. prȉglūpo〉 koji je pomalo glup [~ tekst; priglupo stvorenje]; sin. glupav

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prȉgnēm, 3. l. mn. prȉgnū, imp. prìgni, aor. prìgnuh, prid. r. prìgnuo, prid. t. prȉgnūt〉 1. svinuti što prema dolje [~ glavu]; sin. sagnuti 2. svinuti u zglobu [~ koljena] • prìgnuti se 〈povr.〉 svinuti gornji dio tijela k zemlji [~ se pod teretom]; sin. sagnuti se v. pod sagnuti; Vidski parnjaci: prigibati, priginjati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìgnjēčīm, 3. l. mn. prìgnjēčē, imp. prignjéči, aor. prignjéčih, prid. r. prignjéčio, prid. t. prìgnjēčen〉 gnječeći ozlijediti [~ palac]

im. ž. 〈G prȉgodē; mn. N prȉgode, G prȉgōdā〉 1. povoljan trenutak [Sad je ~.]; sin. prilika, zgoda 2. zanimljiv događaj [svečana ~]

prid. 〈G prȉgodnōg(a); ž. prȉgodnā, s. prȉgodnō〉 koji se odnosi na prigodu [~ dar]

prij. 〈G〉 označuje da se što odvija istodobno s čim drugim što je ujedno i povod [nagraditi ~ otvorenja izložbe]; sin. prilikom, u povodu v. pod povod

im. s. 〈G prígōrja〉 zem. padine uzvisine okrenute prema južnoj ili sunčanoj strani; sin. prisoj; ant. osoj, zagorje

prid. 〈G prígorskōg(a); ž. prígorskā, s. prígorskō〉 koji se odnosi na prigorje; sin. prisojni; ant. osojni, zagorski

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prigòvārām, 3. l. mn. prigovárajū, imp. prigòvārāj, aor. prigovárah, imperf. prigòvārāh, prid. r. prigovárao〉 upućivati komu prigovor [~ nemarnomu učeniku]; sin. spočitavati; vidski parnjak: prigovoriti

im. m. 〈G prȉgovora, I prȉgovorom; mn. N prȉgovori, G prȉgovōrā〉 1. iskazivanje nezadovoljstva čijim postupkom [imati ~]; sin. pritužba 2. upozorenje na pogrešku ili propust [prigovori na novi zakon]; sin. primjedba

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prigòvorīm, 3. l. mn. prigòvorē, imp. prigovòri, aor. prigovòrih, prid. r. prigovòrio〉 uputiti komu prigovor [~ nemarnomu učeniku]; sin. spočitnuti; vidski parnjak: prigovarati