gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prȅvijēm, 3. l. mn. prȅvijū, imp. prèvīj, aor. prèvih, prid. r. m. prȅvio, ž. prȅvīla, s. prȅvīlo, mn. prȅvīli, prid. t. prevìjen〉 promijeniti pelene [~ dijete] • prèviti (se) 〈prijel.〉 staviti komu zavoj na ranu [~ ranjenika] • prèviti se 〈povr.〉 1. postati krivim ili svijenim [Stablo se previlo.] 2. stisnuti tijelo zbog kakve reakcije ili podražaja [~ se od bola; ~ se od smijeha]; sin. sviti se v. pod sviti; vidski paranjak: previjati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèvlāčīm, 3. l. mn. prèvlāčē, imp. prevláči, aor. prevláčih, imperf. prevláčijāh, prid. r. prevláčio, prid. t. prèvlāčen〉 1. vukući premještati [~ iz jedne sobe u drugu] 2. nanositi na što sloj mazive tvari [~ drvo bojom; ~ željezo lakom]; sin. premazivati; vidski paranjak: prevući

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prèvlādām, 3. l. mn. prevládajū, imp. prèvlādāj, aor. prevládah, prid. r. prevládao, prid. t. prèvlādān〉 1. 〈prijel.〉 uspjeti proći kroza što nepovoljno bez štetnih posljedica [~ probleme; ~ nesporazum; ~ poteškoće u učenju]; sin. prebroditi, premostiti, svladati 2. 〈neprijel.〉 biti zastupljen u većoj mjeri od čega drugoga, biti pretežit [Na slici je prevladala zelena boja.]; sin. (dominirati); vidski paranjak: prevladavati

im. s. 〈G prevladávānja〉 1. prolaženje kroza što nepovoljno bez štetnih posljedica; sin. premošćivanje pren., svladavanje 2. veća zastupljenost od čega drugoga, bivanje pretežitim; sin. dominacija

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prevlàdāvām, 3. l. mn. prevladávajū, imp. prevlàdāvāj, aor. prevladávah, imperf. prevlàdāvāh, prid. r. prevladávao, prid. t. prevlàdāvān〉 1. 〈prijel.〉 uspijevati proći kroza što nepovoljno bez štetnih posljedica [~ probleme; ~ nesporazume; ~ poteškoće u učenju]; sin. premošćivati, svladavati 2. 〈neprijel.〉 biti zastupljen u većoj mjeri od čega drugoga, biti pretežit [Na slici prevladava zelena boja.]; sin. (dominirati); vidski paranjak: prevladati

im. ž. 〈G prȅvlakē, DL prȅvlaci; mn. N prȅvlake, G prȅvlākā〉 zem. uski kopneni pojas koji spaja dva kontinenta ili otok s kopnom

im. ž. 〈G prȅvlāsti, I prȅvlāšću/prȅvlāsti〉 moć veća od one koju ima tko drugi [imati ~ na terenu]; sin. nadmoć, premoć

im. m. 〈G prevòditelja; mn. N prevòditelji, G prevòditēljā〉 osoba koja prevodi s jednoga jezika na drugi [~ s engleskog jezika]

im. ž. 〈G prevoditèljicē; mn. N prevoditèljice, G prevoditèljīcā〉 žena koja prevodi s jednoga jezika na drugi [~ s engleskog jezika]

prid. 〈G prevoditèljičina; ž. prevoditèljičina, s. prevoditèljičino〉 koji pripada prevoditeljici

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèvodīm, 3. l. mn. prèvodē, imp. prevòdi, imperf. prèvođāh/prevòdijāh, prid. r. prevòdio, prid. t. prèvođen〉 zamjenjivati riječi jednoga jezika riječima drugoga jezika tako da sadržaj ostane isti [~ pjesmu na engleski]; vidski parnjak: prevesti

im. s. 〈G prèvođēnja〉 zamjenjivanje riječi jednoga jezika riječima drugoga jezika tako da sadržaj ostane isti; sin. prijevod

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèvozīm, 3. l. mn. prèvozē, imp. prevòzi, aor. prevòzih, imperf. prèvožāh/prevòzijāh, prid. r. prevòzio, prid. t. prèvožen〉 vozeći premještati ili dovoditi na odredište [~ robu do trgovine; ~ se do škole]; vidski parnjak: prevesti ( se)

im. s. 〈G prèvožēnja〉 premještanje ili dovođenje na odredište vožnjom; sin. prijevoz

im. m. 〈G prèvrata〉 1. velika i burna promjena postojećega društvenoga i političkoga sustava [politički ~] 2. nagla promjena ili preokret; sin. revolucija

im. ž. 〈G prèvratnicē; mn. N prèvratnice, G prèvratnīcā〉 žena koja sudjeluje u prevratu; sin. revolucionarka

prid. 〈G prèvratničina; ž. prèvratničina, s. prèvratničino〉 koji pripada prevratnici; sin. revolucionarkin

prid. 〈G prèvratničkōg(a); ž. prèvratničkā, s. prèvratničkō〉 1. koji se odnosi na prevratnike; sin. revolucionarski 2. koji se odnosi na prevrat; sin. revolucionarni v. pod revolucionaran

im. m. 〈G prèvratnīka, V prèvratnīče; mn. N prèvratnīci, G prèvratnīkā〉 osoba koja sudjeluje u prevratu; sin. revolucionar

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèvr̄nēm, 3. l. mn. prèvr̄nū, imp. prevŕni, aor. prevŕnuh, prid. r. prevŕnuo, prid. t. prèvr̄nūt〉 1. učiniti da tko ili što padne [~ lonac; ~ stolac] 2. pren. stvoriti velik nered tražeći što [Prevrnuo je kuću.]; sin. preokrenuti pren. • prevŕnuti (se) 〈prijel.〉 okrenuti na drugu stranu [~ se u krevetu]; sin. preokrenuti se v. pod preokrenuti; vidski paranjak: prevrtati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèvrćēm, 3. l. mn. prèvrćū, imp. prèvrći, aor. prèvrtah, imperf. prèvrtāh, prid. r. prèvrtao, prid. t. prèvrtān〉 1. činiti da tko ili što padne [~ lonce; ~ stolce] 2. pren. stvarati velik nered tražeći što [~ ladice tražeći knjigu]; sin. preokretati pren. • prèvrtati (se) 〈prijel.〉 okretati na drugu stranu [~ se u krevetu]; sin. preokretati se v. pod preokretati; vidski paranjak: prevrnuti

prid. 〈G prevr̀tljiva; odr. prevr̀tljivī, G prevr̀tljivōg(a); ž. prevr̀tljiva, s. prevr̀tljivo; komp. prevrtljìvijī〉 koji je sklon mijenjanju mišljenja i stajališta

im. m. 〈G prevr̀tljīvca, V prevr̀tljīvče; mn. N prevr̀tljīvci, G prevr̀tljivācā〉 osoba koja je sklona mijenjanju mišljenja i stajališta, prevrtljiva osoba

prid. 〈G prevr̀tljīvčeva; ž. prevr̀tljīvčeva, s. prevr̀tljīvčevo〉 koji pripada prevrtljivcu

im. ž. 〈G prevr̀tljivicē; mn. N prevr̀tljivice, G prevr̀tljivīcā〉 žena koja je sklona mijenjanju mišljenja i stajališta, prevrtljiva žena

prid. 〈G prevr̀tljivičina; ž. prevr̀tljivičina, s. prevr̀tljivičino〉 koji pripada prevrtljivici

prid. 〈G prȅvrūća; odr. prȅvrūćī, G prȅvrūćēg(a); ž. prȅvrūća, s. prȅvrūće〉 koji je vrući od onoga što je potrebno ili očekivano [prevruća kupelj]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prevúčem, 3. l. mn. prevúkū, imp. prevúci, aor. prevúkoh, prid. r. prèvūkao, prid. t. prevùčen, pril. p. prèvūkāvši〉 1. vukući premjestiti [~ iz jedne sobe u drugu] 2. nanijeti na što sloj mazive tvari [~ drvo bojom; ~ željezo lakom]; sin. premazati; vidski paranjak: prevlačiti

prid. 〈G prezàdūžena; odr. prezàdūženī, G prezàdūženōg(a); ž. prezàdūžena, s. prezàdūženo〉 koji je previše zadužen, koji je zaduženiji nego što može podnijeti [prezadužena tvrtka; prezaduženi građani]

im. ž. 〈G prezàdūženosti, I prezàdūženošću/prezàdūženosti〉 stanje onoga koji je prezadužen ili svojstvo onoga što je prezaduženo

prid. 〈G prezàposlena; odr. prezàposlenī, G prezàposlenōg(a); ž. prezàposlena, s. prezàposleno〉 koji je previše zaposlen, koji je zaposleniji od onoga što je potrebno ili očekivano

im. ž. 〈G prezàposlenosti, I prezàposlenošću/prezàposlenosti〉 stanje onoga koji je prezaposlen

im. ž. 〈G prezàsićenosti, I prezàsićenošću/prezàsićenosti〉 osobina onoga koji je prezasićen ili svojstvo onoga što je prezasićeno

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prezàsitīm, 3. l. mn. prezàsitē, imp. prezàsiti, aor. prezàsitih, prid. r. prezàsitio, prid. t. prezàsićen〉 kem. učiniti previše zasićenim [~ otopinu] • prezàsititi se 〈povr.〉 razg. pretjerano se zasititi koga ili čega [~ se informacijama; ~ se izlazaka]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prȇžēm, 3. l. mn. prȇžū, imp. préži, aor. prézah, imperf. prȇzāh, prid. r. prézao〉 ◇ ne ~ ne ustezati se, ne oklijevati [On ne preže ni pred kim.]

im. m. 〈G prezbìtērija; mn. N prezbìtēriji, G prezbìtērījā〉 povišeni prostor uz oltar ili iza oltara određen za svećenike

im. m. 〈G prèzenta〉 gram. sadašnje glagolsko vrijeme

im. ž. 〈G prezentácijē; mn. N prezentácije, G prezentácījā〉 1. v. predstavljanje 2. v. prikazivanje

im. s. 〈G prezentírānja〉 v. predstavljanje

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prezèntīrām, 3. l. mn. prezentírajū, imp. prezèntīrāj, aor. prezentírah, imperf. prezèntīrāh, prid. r. prezentírao, prid. t. prezèntīrān〉 1. v. predstaviti 2. v. predstavljati • prezentírati se 〈povr.〉 1. v. predstaviti se pod predstaviti 2. v. predstavljati se pod predstavljati 3. v. prikazati se pod prikazati 4. v. prikazivati se pod prikazivati

prid. 〈G prèzentskōg(a); ž. prèzentskā, s. prèzentskō〉 koji se odnosi na prezent [prezentska osnova]

im. m. 〈G prezervatíva; mn. N prezervatívi, G prezervatívā〉 gumena navlaka za muško spolovilo koja služi kao zaštita od neželjene trudnoće i od spolno prenosivih bolesti; sin. kondom

im. s. 〈G prèzimena, N mn. prezimèna, G preziménā〉 nasljedno obiteljsko ime ili ime koje žena stječe udajom [djevojačko ~]

im. m. 〈G prezimenjáka, V prȅzimenjāče; mn. N prezimenjáci, G prezimenjákā〉 osoba koja ima isto prezime kao i tko drugi

im. ž. 〈G prezimenjàkinjē; mn. N prezimenjàkinje, G prezimenjàkīnjā〉 žena koja ima isto prezime kao i tko drugi

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prèzīmīm, 3. l. mn. prèzīmē, imp. prezími, aor. prezímih, prid. r. prezímio〉 provesti zimu [~ na moru]

im. m. 〈G prèzira, I prèzirom〉 v. prijezir

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèzirēm, 3. l. mn. prèzirū, imp. prèziri, aor. prèzirah, imperf. prèzirāh, prid. r. prèzirao, prid. t. prèzirān〉 iskazivati ili izražavati prijezir, odnositi se s prijezirom prema komu ili čemu [~ svijet oko sebe]