gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. prèzīvām se/prèzīvljēm se, 3. l. mn. prezívajū se/prèzīvljū se, imp. prèzīvāj se/prezívlji se, aor. prezívah se, imperf. prèzīvāh se, prid. r. prezívao se〉 imati određeno prezime [Prezivam se Horvat.]

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. preznòjāvām se, 3. l. mn. preznojávajū se, imp. preznòjāvāj se, aor. preznojávah se, imperf. preznòjāvāh se, prid. r. preznojávao se〉 1. znojniti se zbog kakva napora 2. pren. biti izložen psihičkoj napetosti [~ na ispitu]; vidski paranjak: preznojiti se

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. prèznojīm se, 3. l. mn. prèznojē se, imp. preznòji se, aor. preznòjih se, prid. r. preznòjio se〉 1. postati znojnim zbog kakva napora 2. pren. biti izložen psihičkoj napetosti [~ na ispitu]; vidski paranjak: preznojavati se

prid. 〈G prèzrela; odr. prèzrelī, G prèzrelōg(a); ž. prèzrela, s. prèzrelo〉 koji je zreliji od onoga što je potrebno ili očekivano [prezrelo voće]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prèžalīm, 3. l. mn. prèžalē, imp. prèžali, aor. prèžalih, prid. r. prèžalio, prid. t. prèžaljen〉 prestati žaliti za kim ili čim

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. prèžderēm se, 3. l. mn. prèžderū se, imp. preždèri se, aor. preždèrah se, prid. r. preždèrao se〉 pogr. v. prejesti se; vidski parnjak: prežderavati se

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. preždèrāvām se, 3. l. mn. prežderávajū se, imp. preždèrāvāj se, aor. prežderávah se, imperf. preždèravah se, prid. r. prežderávao se〉 pogr. v. prejedati se; vidski parnjak: prežderati se

im. m. 〈G prežítka; mn. N prežítci, G prèžītākā〉 ono što je preživjelo, preostalo iz prošlosti; sin. relikt pren.

im. m. 〈G preživáča; mn. N preživáči, G preživáčā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina papkara koji preživaju hranu i žive u velikim stadima 2. pripadnik istoimene skupine; ant. nepreživač

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 3. l. jd. prèžīvā/prèžīvljē, 3. l. mn. prežívajū/prèžīvljū, aor. 3. l. jd. prȅžīvā, imperf. 3. l. jd. prèžīvāše, prid. r. prežívao, prid. t. prèžīvān〉 ponovno žvakati hranu koja se neprožvakana vraća iz želudca u usta (o preživačima) [Krava preživa.; ~ travu]

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prèžīvīm, 3. l. mn. prèžīvē, imp. prežívi, aor. prežívjeh, prid. r. m. prežívio, ž. prežívjela, s. prežívjelo, mn. prežívjeli, prid. t. prèžīvljen〉 1. 〈prijel.〉 uspjeti prevladati kakvu veliku nepriliku ili nesreću [~ glad; ~ rat] 2. 〈neprijel.〉 ostati živ ili na položaju unatoč teškim prilikama ili velikim opasnostima; vidski paranjak: preživljavati

im. s. 〈G preživljávānja〉 ostajanje živim ili na životu unatoč teškim prilikama ili velikim opasnostima

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prežìvljāvām, 3. l. mn. preživljávajū, imp. prežìvljāvāj, aor. preživljávah, imperf. prežìvljāvāh, prid. r. preživljávao, prid. t. prežìvljāvān〉 1. 〈prijel.〉 uspijevati prevladati kakvu veliku nepriliku ili nesreću [~ glad; ~ rat] 2. 〈neprijel.〉 ostajati živ ili na položaju unatoč teškim prilikama ili velikim opasnostima; vidski paranjak: preživjeti

im. s. 〈G preživljénja〉 uspješnost preživljavanja od koje bolesti [~ oboljelih od raka]

prij. 〈L〉 1. označuje da se tko ili što nalazi u izravnoj blizini čega [dom ~ vrhu planine] 2. označuje da se što događa istodobno s čim drugim [pozdraviti ~ susretu; poželjeti ~ odlasku]; sin. (prilikom) 3. označuje da se što zbiva u kakvim okolnostima [učiti ~ danjemu svjetlu]

im. ž. 〈G priànjāljkē, DL priànjāljki; mn. N priànjāljke, G priànjāljkā/priànjāljkī〉 zool. dio tijela nekih životinja s pomoću kojega one prianjaju uza što

im. s. 〈G priánjānja〉 bivanje pričvršćenim ili prislonjenim uza što tako da između nema slobodnoga prostora

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prìānjām, 3. l. mn. priánjajū, imp. prìānjāj, aor. priánjah, imperf. prìānjāh, prid. r. priánjao〉 1. biti uza što pričvršćen ili prislonjen tako da između nema slobodnoga prostora [~ uz podlogu] 2. pren. počinjati se ozbiljno baviti čime [~ na učenje; ~ na posao]; sin. bacati se pren., razg. v. pod bacati, hvatati se pren. v. pod hvatati, prihvaćati se pren. v. pod prihvaćati, primati se pren. v. pod primati, pristupati pren.; vidski paranjak: prionuti

im. ž. 〈G pribàdačē; mn. N pribàdače, G pribàdāčā〉 igla s glavicom na jednome kraju koja služi kao pomoćni pribor pri šivanju, krojenju odjeće i sl.

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìbādām, 3. l. mn. pribádajū, imp. prìbādāj, aor. pribádah, imperf. prìbādāh, prid. r. pribádao, prid. t. prìbādān〉 pričvršćivati što pribadačom ili iglom [~ obavijest na oglasnu ploču]; vidski parnjak: pribosti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìbavīm, 3. l. mn. prìbavē, imp. prìbavi, aor. prìbavih, prid. r. prìbavio, prid. t. prìbavljen〉 kupnjom, posudbom ili vlastitim trudom doći u posjed čega [~ drva za zimu; ~ knjige za školu]; sin. dobaviti, nabaviti, priskrbiti; vidski parnjak: pribavljati

im. s. 〈G prìbavljānja〉 dolaženje u posjed čega kupnjom, posudbom ili vlastitim trudom; sin. dobavljanje, nabavljanje, priskrbljivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìbavljām, 3. l. mn. prìbavljajū, imp. prìbavljāj, aor. prìbavljah, imperf. prìbavljāh, prid. r. prìbavljao, prid. t. prìbavljān〉 kupnjom, posudbom ili vlastitim trudom dolaziti u posjed čega [~ drva za zimu; ~ knjige za školu]; sin. dobavljati, nabavljati, priskrbljivati; vidski parnjak: pribaviti

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prìbīvām, 3. l. mn. pribívajū, imp. prìbīvāj, aor. pribívah, imperf. prìbīvāh, prid. r. pribívao〉 zast. 1. v. nazočiti 2. v. prisustvovati

prid. 〈G prìbližna; odr. prìbližnī, G prìbližnōg(a); ž. prìbližna, s. prìbližno〉 koji nije sasvim točan ili precizan, koji više ili manje odgovara određenoj veličini [približno vrijeme početka nastave]

im. s. 〈G približávānja〉 1. donošenje ili stavljanje čega blizu koga ili čega; sin. primicanje, prinošenje; ant. odmicanje, udaljavanje, udaljivanje 2. dolaženje blizu komu ili čemu; sin. prilaženje, primicanje, pristupanje; ant. odmicanje, udaljavanje, udaljivanje 3. pren. činjenje čega bliskim ili jednostavnim

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. priblìžāvām, 3. l. mn. približávajū, imp. priblìžāvāj, aor. približávah, imperf. priblìžāvāh, prid. r. približávao, prid. t. priblìžāvān〉 1. donositi ili stavljati što blizu koga ili čega [~ klupe prozoru]; sin. (prikučivati), primicati, prinositi; ant. odmicati, udaljavati, udaljivati 2. pren. činiti što bliskim ili jednostavnim [~ gradivo učenicima] • približávati se 〈povr.〉 dolaziti bliže komu ili čemu [~ se mikrofonu; ~ se učeniku]; sin. primicati se v. pod primicati, prilaziti, pristupati; ant. odmicati se v. pod odmicati, udaljavati se v. pod udaljavati, udaljivati se v. pod udaljivati; vidski paranjak: približiti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìblīžīm, 3. l. mn. prìblīžē, imp. priblíži, aor. priblížih, prid. r. priblížio, prid. t. prìblīžen〉 1. donijeti ili staviti što blizu koga ili čega [~ klupe prozoru]; sin. (prikučiti), primaknuti, prinijeti; ant. odmaknuti, udaljiti 2. pren. učiniti što bliskim ili jednostavnim [~ gradivo učenicima] • priblížiti se 〈povr.〉 doći bliže komu ili čemu [~ se mikrofonu; ~ se učeniku]; sin. prići, primaknuti se v. pod primaknuti, pristupiti; ant. odmaknuti se v. pod odmaknuti, udaljiti se v. pod udaljiti; vidski paranjak: približavati

prid. 〈G prìbližnōg(a); ž. prìbližnā, s. prìbližnō〉 gram. koji se izgovara približavanjem gornjih zuba i donje usne

im. m. 〈G prìbližnīka; mn. N prìbližnīci, G prìbližnīkā〉 gram. suglasnik koji se izgovara približavanjem gornjih zuba i donje usne

pril. 1. u nekoj mjeri, ali ne potpuno [To je ~ tako.]; sin. donekle, nekako, otprilike 2. označuje da je količina, mjera ili vrijednost slobodno procijenjena [Ima ~ deset godina.; Zid je visok ~ dva metra.]; sin. jedno razg., oko, otprilike

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. pribòjāvām se, 3. l. mn. pribojávajū se, imp. pribòjāvāj se, aor. pribojávah se, imperf. pribòjāvāh se, prid. r. pribojávao se〉 osjećati bojazan [~ negativnih reakcija]

im. m. 〈G príbora, I príborom; mn. N príbori, G príbōrā〉 1. skupina pomagala koja služe za određenu djelatnost ili posao [~ za brijanje; ~ za jelo; ~ za pisanje i crtanje] 2. oprema za rad u obrtničkim radionicama, ambulantama i sl. [krojački ~; postolarski ~]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pribòdem, 3. l. mn. pribòdū, imp. pribòdi, aor. pribòdoh, prid. r. m. prìbō, ž. prìbola, s. prìbolo, mn. prìboli, prid. t. pribòden〉 pričvrstiti što pribadačom ili iglom [~ obavijest na oglasnu ploču]; vidski parnjak: pribadati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìbrājām, 3. l. mn. pribrájajū, imp. prìbrājāj, aor. pribrájah, imperf. prìbrājāh, prid. r. pribrájao, prid. t. prìbrājān〉 dodavati kojemu iznosu ili vrijednosti [~ glasove; ~ kamate] • pribrajati se 〈povr.〉 biti čijim vlasništvom, dijelom i sl. [~ se društvu odabranih]; sin. spadati²; vidski paranjak: pribrojiti

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. prìberēm se, 3. l. mn. prìberū se, imp. pribèri se, aor. prìbrah se, prid. r. prìbrao se, prid. t. prȉbrān〉 v. sabrati se pod sabrati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìbrojīm, 3. l. mn. prìbrojē, imp. pribròji/prìbrōj, aor. pribròjih, prid. r. pribròjio, prid. t. prìbrojen〉 dodati kojemu iznosu ili vrijednosti [~ glasove; ~ kamate] • pribròjiti se 〈povr.〉 biti čijim vlasništvom, dijelom i sl. [~ se društvu odabranih]; vidski paranjak: pribrajati

im. m. 〈G prìbrōjnīka; mn. N prìbrōjnīci, G prìbrōjnīkā〉 mat. broj koji sudjeluje u računskoj operaciji zbrajanja; sin. (sumand)

im. ž. 〈G prȋčē; mn. N prȋče, G prȋčā〉 1. usmeno kazivanje događaja, čije viđenje kakva događaja 2. knjiž. a. ukupnost motiva u književnome djelu međusobno povezanih vremenom i prostorom b. v. pripovijetka ♦ ima koga, čega kao u priči ima koga, čega u velikome broju; kao u priči lijepo, izvanredno; ~ za sebe nešto posve različito, nešto drugo; pričam ti priču 〈to je〉 neutemeljeno (neistinito); priče za 〈malu〉 djecu neutemeljene (neistinite, glupe) priče; 〈to je〉 stara ~ (pjesma) nešto svima poznato; 〈to je〉 druga ~ (padež, pjesma), usp. padež

im. s. 〈G príčānja〉 1. usmeno iznošenje kakva sadržaja; sin. pripovijedanje 2. razg. v. govorenje

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prȋčām, 3. l. mn. príčajū, imp. prȋčāj, aor. príčah, imperf. prȋčāh, prid. r. príčao, prid. t. prȋčān〉 1. 〈prijel.〉 a. usmeno iznositi kakav sadržaj [~ priču; ~ svoje doživljaje]; sin. pripovijedati b. v. govoriti 2. 〈neprijel.〉 razg. v. razgovarati

gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prìčekām, 3. l. mn. prìčekajū, imp. prìčekāj, aor. prìčekah, prid. r. prìčekao, prid. t. prìčekān〉 provesti kraće vrijeme čekajući koga ili što [~ dijete pred školom; ~ kraj nastave; Molim te, pričekaj malo!]

im. ž. 〈G príčesnicē; mn. N príčesnice, G príčesnīcā〉 žena koja prima sakrament euharistije

prid. 〈G príčesničina; ž. príčesničina, s. príčesničino〉 koji pripada pričesnici

im. m. 〈G príčesnīka, V príčesnīče; mn. N príčesnīci, G príčesnīkā〉 osoba koja prima sakrament euharistije

im. ž. 〈G príčesti, I príčešću/príčesti; mn. N príčesti, G príčēstī〉 rel. dio kršćanske mise (euharistije) u kojemu svećenik i vjernici blaguju euharistijski kruh i vino ◇ prva ~ svečanost prvoga primanja sakramenta euharistije

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìčēstīm, 3. l. mn. prìčēstē, imp. pričésti, aor. pričéstih, prid. r. pričéstio, prid. t. prìčēšćen〉 rel. dati komu pričest • pričéstiti se 〈povr.〉 rel. primiti pričest; vidski paranjak: pričešćivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pričèšćujēm, 3. l. mn. pričèšćujū, imp. pričèšćūj, aor. pričešćívah, imperf. pričèšćīvāh, prid. r. pričešćívao, prid. t. pričèšćīvān〉 rel. davati komu pričest • pričešćívati se 〈povr.〉 rel. primati pričest; vidski paranjak: pričestiti