im. m. 〈G prijéloma; mn. N prijélomi, G prijélōmā〉 1. puknuće kosti u tijelu; sin. (lom) 2. rukopis oblikovan u tekst knjige

im. m. → prijam

prid. → sklon, osjetljiv

prid. → prijamni

im. m. → prijamnik

im. m. 〈G prijénosa; mn. N prijénosi, G prijénōsā〉 1. nošenje čega s jednoga mjesta na drugo [~ ranjenika; ~ vreća u skladište]; sin. prenošenje 2. prenošenje govora, slike ili zvukova [~ utakmice; televizijski ~] ◇ radijski ~ prijenos govora, slike ili zvukova na radiju [~ koncerta; ~ utakmice]; sin. (radioprijenos)

prid. 〈G prijénosna; odr. prijénosnī, G prijénosnōg(a); ž. prijénosna, s. prijénosno〉 koji je namijenjen prenošenju [prijenosno računalo]

im. ž. 〈G prijénosnicē; mn. N prijénosnice, G prijénosnīcā〉 žena koja može prenijeti koju bolest ili zarazu

prid. 〈G prijénosničina; ž. prijénosničina, s. prijénosničino〉 koji pripada prijenosnici

im. m. 〈G prijénosnīka; mn. N prijénosnīci, G prijénosnīkā〉 1. onaj koji što prenosi [~ odluke] 2. osoba koja može prenijeti koju bolest ili zarazu 3. tehn. ono što nešto prenosi 4. inform. malo računalo koje korisnik pri radu može držati u krilu, a napaja se iz električne mreže ili s pomoću akumulatorskih baterija; sin. prijenosno računalo v. pod računalo

im. s. 〈skl. i neskl.; G prijepódnēva; mn. N prijepódnēva, G prijepódnēvā〉 1. doba dana od zore do podneva [Radimo od prijepodneva do večeri.]; sin. dopodne; ant. dopodne, poslijepodne 2. 〈u pril. funkciji〉 u vrijeme od jutra do podneva [Učit ću ~.]; sin. dopodne; ant. popodne, poslijepodne

prid. 〈G prijepódnēvnōg(a); ž. prijepódnēvnā, s. prijepódnēvnō〉 koji se odnosi na prijepodne [~ prijepodnevna predstava; ~ sastanak]; ant. popodnevni, poslijepodnevni

im. m. 〈G prijépora, I prijéporom; mn. N prijépori, G prijépōrā〉 oštar razgovor u kojemu svatko brani svoje mišljenje ili se zauzima za što; sin. spor

prid. 〈G prijépōrna; odr. prijépōrnī, G prijépōrnōg(a); ž. prijépōrna, s. prijépōrno〉 koji se može pobiti, koji izaziva sumnju, dvojbu ili raspravu [prijeporna pitanja]; ant. neprijeporan

im. ž. 〈G prijéstōlnicē; mn. N prijéstōlnice, G prijéstōlnīcā〉 1. hist. glavni grad države u kojemu vladar ima svoje prijestolje 2. pren. glavni grad

im. s. 〈G prijéstōlja; mn. N prijéstōlja, G prijéstōljā〉 1. svečana, obično bogato ukrašena stolica vladara koja je simbol vlasti 2. pren. vlast koju ima kralj ili car [sići s prijestolja; stupiti na ~]

im. m. 〈G prijéstupa; mn. N prijéstupi, G prijéstūpā〉 1. povreda ili kršenje kakva propisa [gospodarski ~; prometni ~]; sin. prekršaj 2. sp. prekoračivanje odrazne ili granične crte [~ u skoku u dalj]

prid. 〈G prijéstupnōg(a); ž. prijéstupnā, s. prijéstupnō〉 koji prelazi, prekoračuje preko čega, koji nije kao drugi

im. ž. 〈G prijéstupnicē; mn. N prijéstupnice, G prijéstupnīcā〉 žena koja je napravila kakav prijestup; sin. prekršiteljica

prid. 〈G prijéstupničina; ž. prijéstupničina, s. prijéstupničino〉 koji pripada prijestupnici; sin. prekršiteljičin

im. m. 〈G prijéstupnīka, V prijéstupnīče; mn. N prijéstupnīci, G prijéstupnīkā〉 osoba koja je napravila kakav prekršaj; sin. prekršitelj

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prijȇtīm, 3. l. mn. prijȇtē, imp. prijéti, aor. prijétih, imperf. prijȇćāh, prid. r. prijétio〉 1. strašiti koga riječima ili postupcima, izricati prijetnje [~ osvetom; ~ otkazom; ~ šibom]; sin. groziti se 2. 〈3. l.〉 postojati kao stvarna opasnost [Medvjedima prijeti istrebljenje.] 3. pren. pokazivati ili nositi u sebi znakove opasnosti [Oblaci prijete tučom.]

im. ž. 〈G prijétnjē; mn. N prijétnje, G prijétnjā/prijétnjī〉 1. riječi kojima se prijeti, kojima se želi koga uplašiti 2. opasnost koja prijeti ili je moguća

prid. 〈G prijétvōrna; odr. prijétvōrnī, G prijétvōrnōg(a); ž. prijétvōrna, s. prijétvōrno〉 1. koji se pretvara da je ono što nije [~ čovjek] 2. koji odražava čije pretvaranje da je ono što nije [prijetvorno ponašanje]; sin. himben

im. ž. 〈G prijétvōrnosti, I prijétvōrnošću/prijétvōrnosti〉 osobina onoga koji je prijetvoran ili svojstvo onoga što je prijetvorno; sin. himbenost

im. ž. 〈G prijȇvarē; mn. N prijȇvare, G prijȇvārā〉 namjerno dovođenje drugoga u zabludu; sin. lukavstvo, podvala, ( prevara), varka

im. m. 〈G prijévoda; mn. N prijévodi, G prijévōdā〉 1. zamjenjivanje riječi jednoga jezika riječima drugoga jezika tako da sadržaj ostane isti; sin. prevođenje 2. tekst preveden s jednoga jezika na drugi [doslovan ~; slobodan ~]

prid. 〈G prijévodnōg(a); ž. prijévodnā, s. prijévodnō〉 koji se odnosi na prijevod [prijevodne vježbe]

im. m. 〈G prijévoja; mn. N prijévoji, G prijévōjā〉 1. zem. ulegnuti, najniži dio između planinskih vrhova; sin. (sedlo) 2. gram. glasovna promjena u kojoj se izmjenjuju samoglasnici u riječima istoga korijena

im. m. 〈G prijévoza; mn. N prijévozi, G prijévōzā〉 premještanje ili dovođenje na odredište vožnjom; sin. prevoženje

prid. 〈G prijévoznōg(a); ž. prijévoznā, s. prijévoznō〉 koji se odnosi na prijevoz

im. ž. 〈G prijévoznicē; mn. N prijévoznice, G prijévoznīcā〉 žena koja se bavi prijevozom

prid. 〈G prijévozničina; ž. prijévozničina, s. prijévozničino〉 koji pripada prijevoznici

im. m. 〈G prijévoznīka, V prijévoznīče; mn. N prijévoznīci, G prijévoznīkā〉 fizička ili pravna osoba koja se bavi prijevozom

prid. 〈G prȉjevremenōg(a); ž. prȉjevremenā, s. prȉjevremenō〉 koji se događa prije vremena, prije nego što je bilo predviđeno [~ izbori]

im. ž. 〈G prȉjevremenosti, I prȉjevremenošću/prȉjevremenosti〉 svojstvo onoga što je prijevremeno; ant. poslijevremenost

im. m. 〈G prijézira, I prijézirom〉 krajnje podcjenjivanje; sin. (prezir)

im. s. 〈G prikápčānja〉 1. učvršćivanje kopčanjem 2. spajanje čega s čim kopčanjem 3. spajanje kakva uređaja na veći sustav 4. pristupanje kakvu sustavu ili uređaju; sin. priključivanje, spajanje; sin. (prikopčavanje)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìkāpčām, 3. l. mn. prikápčajū, imp. prìkāpčāj, aor. prikápčah, imperf. prìkāpčāh, prid. r. prikápčao, prid. t. prìkāpčān〉 1. kopčajući učvršćivati [~ ukosnicu; ~ medalju na prsa] 2. kopčajući spajati što s čim [~ teretne vagone na kraj kompozicije] 3. spajati kakav uređaj na veći sustav [~ računalo na mrežu] • prikápčati se 〈povr.〉 pristupati kakvu sustavu ili uređaju [~ se na internet; ~ se na višekorisnički računalni sustav]; sin. priključivati se v. pod priključivati, spajati se v. pod spajati; sin. prikopčavati; vidski paranjak: prikopčati

im. m. 〈G prìkaza; mn. N prìkazi, G prȉkāzā〉 1. opis čega riječima ili slikom [grafički ~; usmeni ~] 2. kratak izvještaj i ocjena umjetničkoga ili znanstvenoga djela ili kakve kulturne priredbe [~ izložbe; ~ romana]

im. ž. 〈G príkazē; mn. N príkaze, G príkāzā〉 bestjelesno biće [vidjeti prikaze u snu]; sin. duh, priviđenje, sablast, ( utvara)

im. s. 〈G prikázānja; mn. N prikázānja, G prikázānjā〉 1. rel. dio mise u kojemu se pripremaju kruh i vino 2. kaz. srednjovjekovna drama s temama iz crkvene povijesti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìkāžēm, 3. l. mn. prìkāžū, imp. prikáži, aor. prikázah, prid. r. prikázao, prid. t. prìkāzān〉 1. predstaviti publici [~ emisiju; ~ film] 2. pismeno ili usmeno opisati, dati ocjenu čega, iznijeti svoje mišljenje o čemu [~ događaje tjedna; ~ novu knjigu] 3. rel. donijeti na dar [~ kruh i vino]; sin. prinijeti rel. • prikázati se 〈povr.〉 1. ostaviti kakav dojam o sebi koji ne mora odgovarati pravomu stanju [~ se kao darovit umjetnik; ~ se bolesnim; ~ se sveticom]; sin. predstaviti se v. pod predstaviti, (prezentirati se) v. pod prezentirati 2. pojaviti se (o utvari, priviđenju) [~ se u snu]; vidski paranjak: prikazivati

im. s. 〈G prikazívānja〉 1. predstavljanje publici 2. pismeno ili usmeno opisivanje, davanje ocjene čemu, iznošenje svojega mišljenja o čemu 3. rel. donošenje na dar; sin. prinošenje 4. ostavljanje kakva dojma o sebi koji ne mora odgovarati pravomu stanju; sin. predstavljanje, (prezentacija, prezentiranje) 5. pojavljivanje (o utvari, priviđenju)

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prikàzujēm, 3. l. mn. prikàzujū, imp. prikàzūj, aor. prikazívah, imperf. prikàzīvāh, prid. r. prikazívao, prid. t. prikàzīvān〉 1. predstavljati publici [~ emisije; ~ filmove] 2. pismeno ili usmeno opisivati, davati ocjenu čega, iznositi svoje mišljenje o čemu [~ nove knjige] 3. rel. donositi na dar [~ kruh i vino]; sin. prinositi rel. • prikazívati se 〈povr.〉 1. ostavljati kakav dojam o sebi koji ne mora odgovarati pravomu stanju [~ se kao darovit umjetnik; ~ se bolesnim; ~ se sveticom]; sin. predstavljati se v. pod predstavljati, (prezentirati se) v. pod prezentirati 2. pojavljivati se (o utvari, priviđenju) [~ se u snu]; vidski paranjak: prikazati

prid. 〈G prìkladna; odr. prìkladnī, G prìkladnōg(a); ž. prìkladna, s. prìkladno; komp. priklàdnijī〉 1. koji je u skladu s određenim propisima, uvjetima ili mogućnostima [prikladna odjeća; prikladno ponašanje]; sin. primjeren; ant. neprikladan 2. koji dobro odgovara prilikama, cilju ili namjeni [doći u prikladno vrijeme]; sin. zgodan; ant. nezgodan

pril. 〈komp. priklàdnijē〉 tako da odgovara prilikama, cilju ili namjeni [~ se obući]; sin. zgodno; ant. neprikladno

im. ž. 〈G prìkladnosti, I prìkladnošću/prìkladnosti〉 svojstvo onoga što je prikladno; sin. primjerenost; ant. neprikladnost