gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìklanjām, 3. l. mn. prìklanjajū, imp. prìklanjāj, aor. prìklanjah, imperf. prìklanjāh, prid. r. prìklanjao, prid. t. prìklanjān〉 spuštati, sagibati prema zemlji [~ glavu] • prìklanjati se 〈povr.〉 slagati se s kim ili čim, pristajati uz koga ili što [~ se pobjedniku; ~ se čijemu mišljenju]; vidski paranjak: prikloniti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìklijēštīm, 3. l. mn. prìklijēštē, imp. priklijéšti, aor. priklijéštih, prid. r. priklijéštio, prid. t. prìklijēštēn〉 1. stisnuti kliještima 2. pren. dovesti u nepovoljan položaj [~ koga dokazima]; vidski paranjak: priklješćivati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìklonīm, 3. l. mn. prìklonē, imp. priklòni, aor. priklònih, prid. r. priklònio, prid. t. prìklonjen〉 spustiti, sagnuti prema zemlji [~ glavu] • priklòniti se 〈povr.〉 složiti se s kim ili čim, pristati uz koga ili što [~ se pobjedniku; ~ se čijemu mišljenju]; vidski paranjak: priklanjati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prikljèšćujēm, 3. l. mn. prikljèšćujū, imp. prikljèšćūj, aor. priklješćívah, imperf. prikljèšćīvāh, prid. r. priklješćívao, prid. t. prikljèšćīvān〉 1. stiskati kliještima 2. pren. dovoditi u nepovoljan položaj [~ koga dokazima]; vidski paranjak: prikliještiti

im. m. 〈G prìključka; mn. N prìključci, G prìključākā〉 1. ono što je priključeno čemu [cestovni ~] 2. ono čime se što priključuje, spaja; sin. spoj ♦ uhvatiti ~ priključiti se komu, pridružiti se komu, sustići koga

im. s. 〈G priključénja〉 1. pol. uključenje koje države ili njezina dijela u sastav druge države; sin. (aneksija), pripojenje 2. spajanje kakve jedinice ili uređaja ili nekoliko jedinica ili uređaja u veći sustav

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìkljūčīm, 3. l. mn. prìkljūčē, imp. prikljúči, aor. prikljúčih, prid. r. prikljúčio, prid. t. prìkljūčen〉 1. uključiti koga ili što u sastav čega, dodati koga ili što čemu [~ učenika natjecateljskomu timu]; sin. pridružiti 2. spojiti kakvu jedinicu ili uređaj ili nekoliko jedinica ili uređaja u veći sustav [~ satelitsku antenu na televizor; ~ perilicu na sustav za odvodnju; ~ računalo na mrežu]; sin. prikopčati razg. 3. uvesti priključak [~ kućanstvo na plinsku mrežu] 4. pol. uključiti koju državu ili njezin dio u sastav druge države; sin. (anektirati), pripojiti • prikljúčiti se 〈povr.〉 1. prići kakvoj aktivnosti, društvu ili skupini [~ se igri; ~ se obitelji na odmoru]; sin. pridružiti se v. pod pridružiti, uključiti se v. pod uključiti 2. pristupiti kakvu sustavu ili uređaju [~ se na internet; ~ se na višekorisnički računalni sustav]; sin. prikopčati se razg. v. pod prikopčati, spojiti se v. pod spojiti; vidski paranjak: priključivati

im. s. 〈G priključívānja〉 1. uključivanje koga ili čega u sastav čega, dodavanje koga ili čega čemu; sin. pridruživanje 2. spajanje kakve jedinice ili uređaja ili nekoliko jedinica ili uređaja u veći sustav 3. uvođenje priključka 4. pol. uključivanje koje države ili njezina dijela u sastav druge države; sin. anektiranje, pripajanje 5. prilaženje kakvoj aktivnosti, društvu ili skupini; sin. pridruživanje, uključivanje 6. pristupanje kakvu sustavu ili uređaju; sin. prikapčanje, spajanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prikljùčujēm, 3. l. mn. prikljùčujū, imp. prikljùčūj, aor. priključívah, imperf. prikljùčīvāh, prid. r. priključívao, prid. t. prikljùčīvān〉 1. uključivati koga ili što u sastav čega, dodavati koga ili što čemu [~ učenike natjecateljskomu timu]; sin. pridruživati 2. spajati kakvu jedinicu ili uređaj ili nekoliko jedinica ili uređaja u veći sustav [~ satelitsku antenu na televizor; ~ perilicu na sustav za odvodnju; ~ računalo na mrežu] 3. uvoditi priključak [~ kućanstvo na plinsku mrežu] 4. pol. uključivati koju državu ili njezin dio u sastav druge države; sin. (anektirati), pripajati • priključívati se 〈povr.〉 1. prilaziti kakvoj aktivnosti, društvu ili skupini [~ se igri; ~ se obitelji na odmoru]; sin. pridruživati se v. pod pridruživati, uključivati se v. pod uključivati 2. pristupati kakvu sustavu ili uređaju ~ se na internet [~ se na višekorisnički računalni sustav]; sin. prikapčati se v. pod prikapčati, prikopčavati se v. pod prikopčavati, spajati se v. pod spajati; vidski paranjak: priključiti

im. ž. 〈G prìkolicē; mn. N prìkolice, G prìkolīcā〉 vozilo bez vlastita pogona koje se prikvači za vozilo koje ga vuče

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prikòpčām, 3. l. mn. prikòpčajū, imp. prikòpčāj, aor. prikòpčah, prid. r. prikòpčao, prid. t. prȉkopčān〉 1. kopčajući učvrstiti [~ medalju na prsa; ~ ukosnicu] 2. kopčajući spojiti što s čim [~ teretne vagone na kraj kompozicije] 3. razg. v. priključiti • prikòpčati se 〈povr.〉 razg. v. priključiti se pod priključiti; Vidski parnjaci: prikapčati, prikopčavati

im. s. 〈G prikopčávānja〉 v. prikapčanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prikòpčāvām, 3. l. mn. prikopčávajū, imp. prikòpčāvāj, aor. prikopčávah, imperf. prikòpčāvāh, prid. r. prikopčávao, prid. t. prikòpčāvān〉 usp. prikapčati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìkujēm, 3. l. mn. prìkujū, imp. prìkūj, aor. prikòvah, prid. r. prikòvao, prid. t. prȉkovān〉 1. kujući spojiti, učvrstiti što čavlima za što ili na što [~ okov na škrinju; ~ potkovu na kopito] 2. okovima pričvrstiti koga za što [~ razbojnika] 3. pren. učinili da se tko ne miče [Bolest ga je prikovala za krevet.]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prikràćujēm, 3. l. mn. prikràćujū, imp. prikràćūj, aor. prikraćívah, imperf. prikràćīvāh, prid. r. prikraćívao, prid. t. prikràćīvān〉 oduzimati komu koje pravo, zakidati koga za što [~ radnike za plaću] ◇ ~ vrijeme provoditi vrijeme radeći što ili zabavljajući se čime; vidski parnjak: prikratiti

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. prìkrādām se, 3. l. mn. prikrádajū se, imp. prìkrādāj se, aor. prikrádah se, imperf. prìkrādāh se, prid. r. prikrádao se〉 potajice prilaziti komu ili čemu [~ neprijatelju s leđa]; sin. šuljati se; vidski parnjak: prikrasti se

im. m. 〈G prìkrājka; mn. N prìkrājci, G prìkrajākā〉 mjesto u kutu koje prostorije ili po strani čega ♦ iz prikrajka [promatrati i sl.] sa strane, kriomice [promatrati i sl.]

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. prikrádem se, 3. l. mn. prikrádū se, imp. prikrádi se, aor. prìkradoh se, prid. r. prìkrao se〉 potajice prići komu ili čemu [~ neprijatelju s leđa]; sin. prišuljati se; vidski parnjak: prikradati se

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìkrātīm, 3. l. mn. prìkrātē, imp. prikráti, aor. prikrátih, prid. r. prikrátio, prid. t. prìkrāćen〉 oduzeti komu koje pravo, zakinuti koga za što [~ radnike za plaću] ◇ ~ vrijeme provesti vrijeme radeći što ili zabavljajući se čime; vidski parnjak: prikraćivati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prȉkrijēm, 3. l. mn. prȉkrijū, imp. prìkrīj, aor. prìkrih, prid. r. prìkrio, prid. t. prikrìven〉 ne dopustiti da se što vidi ili dozna [~ dokaze; ~ pogreške; ~ strah; ~ suze] • prìkriti se 〈povr.〉 smjestiti se tako da se ničim ne odaje svoja prisutnost; sin. pritajiti se; vidski paranjak: prikrivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìkrīvām, 3. l. mn. prikrívajū, imp. prìkrīvāj, aor. prikrívah, imperf. prìkrīvāh, prid. r. prikrívao, prid. t. prìkrīvān〉 ne dopuštati da se što vidi ili dozna [~ dokaze; ~ pogreške; ~ strah; ~ suze] • prikrívati se 〈povr.〉 smještati se tako da se ničim ne odaje svoja prisutnost; sin. pritajivati se; vidski paranjak: prikriti

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. prìkrpām se, 3. l. mn. prìkrpē se, imp. prìkrpi se, aor. prìkrpih se, prid. r. prìkrpio se, prid. t. prìkrpljen〉 pren., razg. nepozvan se priključiti komu ili čemu [~ se društvu starije sestre]; sin. prilijepiti se pren., razg. v. pod prilijepiti, zalijepiti se pren., razg. v. pod zalijepiti; vidski parnjak: prikrpavati se

gl. nesvrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. prikr̀pāvām se, 3. l. mn. prikrpávajū se, imp. prikr̀pāvāj se, aor. prikrpávah se, imperf. prikr̀pāvāh se, prid. r. prikrpávao se〉 pren., razg. nepozvan se priključivati komu ili čemu [~ se društvu starije sestre]; vidski parnjak: prikrpati se

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìkūčīm, 3. l. mn. prìkūčē, imp. prikúči, aor. prikúčih, prid. r. prikúčio, prid. t. prìkūčen〉 v. približiti, primaknuti, prinijeti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prikùčujēm, 3. l. mn. prikùčujū, imp. prikùčūj, aor. prikučívah, imperf. prikùčīvāh, prid. r. prikučívao, prid. t. prikùčīvān〉 v. približavati, primicati, prinositi

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìkupīm, 3. l. mn. prìkupē, imp. prìkupi, aor. prìkupih, prid. r. prìkupio, prid. t. prìkupljen〉 1. kupeći staviti na jedno mjesto [~ jabuke]; sin. sabrati 2. pribavljajući stvoriti dovoljnu količinu čega [~ novac za bicikl; ~ dobrovoljne priloge]; sin. skupiti; vidski paranjak: prikupljati

im. s. 〈G prikúpljānja〉 1. stavljanje čega na jedno mjesto; sin. sabiranje 2. stvaranje dovoljne količine čega pribavljanjem; sin. skupljanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìkūpljām, 3. l. mn. prikúpljajū, imp. prìkūpljāj, aor. prikúpljah, imperf. prìkūpljāh, prid. r. prikúpljao, prid. t. prìkūpljān〉 1. kupeći stavljati na jedno mjesto [~ jabuke]; sin. sabirati 2. pribavljajući stvarati dovoljnu količinu čega [~ novac za bicikl; ~ dobrovoljne priloge]; sin. skupljati; vidski paranjak: prikupiti

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìlāžēm, 3. l. mn. prìlāžū, imp. priláži, aor. prilágah, imperf. prìlāgāh, prid. r. prilágao, prid. t. prìlāgān〉 1. dodavati što čemu postojećem [Diplomi prilažem životopis.; ~ biljege molbi] 2. davati priloge, novac ili kakvu drugu vrijednost koja se poklanja u korist čega [~ novac za gradnju samostana]; vidski paranjak: priložiti

im. ž. 〈G prȉlagodbē; mn. N prȉlagodbe, G prȉlagodābā/prȉlagōdbā/prȉlagodbī〉 1. usklađivanje sa sredinom i prilikama 2. biol. sposobnost organizma da se prilagodi okolini ili novim životnim okolnostima; sin. (prilagođivanje), privikavanje; ant. (adaptacija)

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prilàgodīm, 3. l. mn. prilàgodē, imp. prilagòdi, aor. prilagòdih, prid. r. prilagòdio, prid. t. prilàgođen〉 promijeniti što tako da se uskladi sa sredinom i prilikama [~ vožnju stanju na cesti] • prilagòditi se 〈povr.〉 uskladiti se sa sredinom i prilikama [~ se životu u gradu]; sin. (adaptirati); vidski paranjak: prilagođivati

prid. 〈G prilagòdljiva; odr. prilagòdljivī, G prilagòdljivōg(a); ž. prilagòdljiva, s. prilagòdljivo; komp. prilagodljìvijī〉 koji se lako može prilagoditi

im. ž. 〈G prilagođènicē; mn. N prilagođènice, G prilagođènīcā〉 jez. posuđenica prilagođena jezičnomu sustavu jezika u koji je posuđena

im. s. 〈G prilagođívānja〉 v. prilagodba

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prilagòđujēm, 3. l. mn. prilagòđujū, imp. prilagòđūj, aor. prilagođívah, imperf. prilagòđīvāh, prid. r. prilagođívao, prid. t. prilagòđīvān〉 mijenjati što tako da se uskladi sa sredinom i prilikama [~ vožnju stanju na cesti] • prilagođívati se 〈povr.〉 usklađivati se sa sredinom i prilikama [~ se životu u gradu]; sin. (adaptirati); vidski paranjak: prilagoditi

im. m. 〈G prílaza; mn. N prílazi, G prílāzā〉 1. put, cesta ili ulica kojom se prilazi većoj ulici, naseljenomu mjestu, trgu i sl. [~ stadionu] 2. mjesto na kojemu se čemu prilazi ili odakle se može čemu prići [~ dvorcu; ~ gradu; ~ moru]; sin. pristup

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prìlazīm, 3. l. mn. prìlazē, imp. prìlazi, aor. prìlazih, imperf. prìlažāh, prid. r. prìlazio〉 dolaziti bliže komu ili čemu [~ mikrofonu; ~ učeniku]; sin. približavati se v. pod približavati, primicati se v. pod primicati, pristupati; ant. odmicati se v. pod odmicati, udaljavati se v. pod udaljavati, udaljivati se v. pod udaljivati; vidski paranjak: prići

im. s. 〈G prìlažēnja; mn. N prìlažēnja, G prìlažēnjā〉 dolaženje blizu komu ili čemu; sin. približavanje, primicanje, pristupanje; ant. odmicanje, udaljavanje, udaljivanje

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prìlegnēm, 3. l. mn. prìlegnū, imp. prìlegni, aor. prìlegoh, prid. r. prìlegao, pril. p. prìlegāvši〉 nakratko leći [~ na trosjed]; sin. prilegnuti

prid. 〈G prílična; odr. príličnī, G príličnōg(a); ž. prílična, s. prílično; komp. prilìčnijī〉 koji je dosta velik ili dosta dobar [~ trud; ~ uspjeh]

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 3. l. jd. príličī, 3. l. mn. príličē, aor. 3. l. jd. prȋličī, imperf. 3. l. jd. príličāše, prid. r. príličio〉 biti primjeren komu, biti u skladu s ugledom, čašću, položajem [Ne priliči joj takvo ponašanje.]; sin. dolikovati

pril. u većoj mjeri [Ona je ~ umišljena.]; sin. dosta

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìlijēpīm, 3. l. mn. prìlijēpē, imp. prilijépi, aor. prilijépih, prid. r. prilijépio, prid. t. prìlijēpljen〉 1. pričvrstiti što ljepilom ili kakvom ljepljivom tvari [~ marku]; sin. nalijepiti, zalijepiti; ant. odlijepiti 2. 〈prijel.〉 pren. kao nepunoznačni glagol pojavljuje se uz imenice i može se zamijeniti punoznačnim glagolom najčešće izrazno povezanim s odgovarajućom imenicom 3. ◇ ~ nadimak v. nazvati; ~ pljusku v. pljusnuti • prilijépiti se 〈povr.〉 1. pričvrstiti se ljepilom ili kakvom ljepljivom tvari za što [~ se za zid] 2. pren. a. razg. nepozvan se priključiti komu ili čemu [~ se društvu starijega brata]; sin. prikrpati se pren., razg., zalijepiti se v. pod zalijepiti b. ne odvajati se od koga ili čega [~ se uz majku; ~ se uz televizor]; sin. zalijepiti se v. pod zalijepiti; ant. odlijepiti se v. pod odlijepiti

im. ž. 〈G prílikē, DL prílici; mn. N prílike, G prílīkā〉 1. povoljan trenutak [Sad je ~.]; sin. prigoda, šansa razg., zgoda 2. nejasan lik [tajanstvena ~] 3. 〈mn.〉 rel. oblik u kojemu se što prikazuje ili pojavljuje (o kruhu i vinu) [pod prilikama kruha i vina] ♦ biti čija slika i ~, usp. slika; po svoj prilici vjerojatno, čini se; silom prilika zbog trenutačne situacije

prij. 〈G〉 1. v. prigodom, u povodu pod povod 2. v. pri

im. m. 〈G príloga; mn. N prílozi, G prílōgā〉 1. ono što služi kao dopuna, dodatak čemu [kulturni ~; ~ pismu] 2. novac ili kakva druga vrijednost koja se poklanja u korist čega [prilozi za gradnju igrališta] 3. jelo koje se poslužuje uz meso [Što imamo kao ~?] 4. gram. nepromjenjiva riječ koja se dodaje ili prilaže najčešće glagolima ili pridjevima kako bi se dopunilo ili pobliže odredilo njihovo značenje [mjesni ~; načinski ~; vremenski ~] ◇ glagolski ~ prošli glagolski oblik koji imaju svršeni glagoli, a tvori se tako da se infinitivnoj osnovi dodaju nastavci -vši ili -avši; glagolski ~ sadašnji glagolski oblik koji imaju nesvršeni glagoli, a tvori se tako da se 3. licu množine prezenta dodaje nastavak -ći ♦ ide u ~ komu, čemu korisno je komu, čemu, pogoduje komu, čemu

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìložīm, 3. l. mn. prìložē, imp. prilòži, aor. prilòžih, prid. r. prilòžio, prid. t. prìložen〉 1. dodati što čemu postojećem [Diplomi sam priložio životopis.; ~ biljege molbi] 2. dati prilog, novac ili kakvu drugu vrijednost koja se poklanja u korist čega [~ novac za gradnju samostana]; vidski paranjak: prilagati

prid. 〈G príložnōg(a); ž. príložnā, s. príložnō〉 koji se odnosi na prilog, nepromjenjivu riječ koja se dodaje ili prilaže najčešće glagolima ili pridjevima kako bi se dopunilo ili pobliže odredilo njihovo značenje [priložna oznaka]