im. m. 〈G príljepka, V príljepče; mn. N príljepci, G príljepākā〉 1. zool. morski puž s jednostavnom kućicom koji se tijelom priljepljuje uz stijenu po kojoj puže 2. pren., razg. osoba koja dosađuje, koje se teško riješiti

im. m. 〈G prìljeva〉 1. pritjecanje tekućine 2. skupljanje čega na jednome mjestu [~ novca]; sin. dotjecanje, dotok

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìljūbīm, 3. l. mn. prìljūbē, imp. priljúbi, aor. priljúbih, prid. r. priljúbio, prid. t. prìljūbljen〉 tijesno prisloniti koga ili što uz koga ili što [~ glavu uz prozor] • priljúbiti se 〈povr.〉 1. tijesno se prisloniti uz koga [Dijete se priljubilo uz majku.]; sin. privinuti se v. pod privinuti 2. tijesno se stisnuti oko čega ili uza što [Haljina se priljubila uz tijelo.]; sin. pripiti (se); vidski paranjak: priljubljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. priljùbljujēm, 3. l. mn. priljùbljujū, imp. priljùbljūj, aor. priljubljívah, imperf. priljùbljīvāh, prid. r. priljubljívao, prid. t. priljùbljīvān〉 tijesno prislanjati koga ili što uz koga ili što [~ glavu uz prozor] • priljubljívati se 〈povr.〉 1. tijesno se prislanjati uz koga [Dijete se priljubljuje uz majku.]; sin. privijati se v. pod privijati 2. tijesno se stiskati oko čega ili uza što [Haljina se priljubljuje uz tijelo.]; sin. pripijati (se); vidski paranjak: priljubiti

im. ž. 〈G primabalerínē; mn. N primabaleríne, G primabalerínā〉 balerina koja pleše glavne uloge

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìmaknēm, 3. l. mn. prìmaknū, imp. primàkni, aor. primàkoh, prid. r. prìmakao, prid. t. prìmaknūt, pril. p. prìmakāvši〉 v. primaknuti

im. ž. 〈G primadònē; mn. N primadòne, G primadónā〉 1. pjevačica koja pjeva glavne uloge u operi ili opereti 2. glavna glumica 3. pren. umišljena žena

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìmaknēm, 3. l. mn. prìmaknū, imp. primàkni, aor. primàknuh, prid. r. primàknuo, prid. t. prìmaknūt, pril. p. primàknūvši〉 donijeti ili staviti što blizu koga ili čega [~ klupe prozoru]; sin. približiti, ( prikučiti), prinijeti; ant. odmaknuti, udaljiti • primàknuti se 〈povr.〉 doći bliže komu ili čemu [~ se mikrofonu; ~ se učeniku]; sin. približiti se v. pod približiti, prići, pristupiti; ant. odmaknuti se v. pod odmaknuti, udaljiti se v. pod udaljiti; sin. (primaći); vidski paranjak: primicati

im. m. 〈G prìmaoca, V prìmaoče; mn. N prìmaoci, G prìmalācā〉 v. primatelj

im. ž. 〈G prìmaljē; mn. N prìmalje, G prȉmāljā〉 žena koja nadzire porođaj i pomaže pri njemu

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìmāmīm, 3. l. mn. prìmāmē, imp. primámi, aor. primámih, prid. r. primámio, prid. t. prìmāmljen〉 1. privući životinju mamcem [~ ribu na udicu] 2. pren. privući koga obećanjima [~ kupce]; sin. domamiti, dovabiti; sin. namamiti; vidski paranjak: primamljivati

prid. 〈G primàmljiva; odr. primàmljivī, G primàmljivōg(a); ž. primàmljiva, s. primàmljivo; komp. primamljìvijī〉 koji primamljuje, kojemu se ne može odoljeti [primamljiva ponuda]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. primàmljujēm, 3. l. mn. primàmljujū, imp. primàmljūj, aor. primamljívah, imperf. primàmljīvāh, prid. r. primamljívao, prid. t. primàmljīvān〉 1. privlačiti životinju mamcem [~ ribu na udicu] 2. pren. privlačiti koga obećanjima [~ kupce]; vidski paranjak: primamiti

im. ž. 〈G primàmljivosti, I primàmljivošću/primàmljivosti〉 svojstvo onoga što je primamljivo

im. s. 〈G prímānja; mn. N prímānja, G prímānjā〉 1. hvatanje koga ili čega rukom; sin. uzimanje 2. prihvaćanje čega komu upućenoga, poslanoga ili namijenjenoga 3. prihvaćanje koga (o posjetiteljima, gostima i sl.); sin. dočekivanje, (prijam) 4. uključivanje koga u kakav posao ili organizaciju 5. bivanje izloženim čemu 6. dohvaćanje čega rukom kao uporišta ili oslonca; sin. hvatanje 7. puštanje korijenja ili nastavljanje rasta nakon presađivanja 8. razg. čvrsto prianjanje uza što; sin. lijepljenje 9. skup na koji se pozivaju određene osobe u povodu kojega svečanog ili važnog događaja [~ kod predsjednika države; novogodišnje ~]; sin. (prijam) 10. službeni razgovor sa službenom ili stručnom osobom [vrijeme primanja u općini; soba za ~]; sin. (prijam) 11. 〈mn.〉 novčana naknada za rad u određenome razdoblju [mjesečna primanja]; sin. plaća, prihod; ant. rashod

prid. 〈G prìmaočeva; ž. prìmaočeva, s. prìmaočevo〉 v. primateljev

prid. 〈G prìmārna; odr. prìmārnī, G prìmārnōg(a); ž. prìmārna, s. prìmārno〉 1. koji je bio u početku; sin. prvotan 2. koji se nalazi na prvome ili najvažnijemu mjestu [primarne gospodarske djelatnosti]

im. m. 〈G prìmārijusa; mn. N prìmārijusi, G prìmārijūsā〉 1. 〈jd.〉 naslov prvoga i glavnoga liječnika, upravitelja bolnice ili šefa bolničkoga odjela 2. osoba koja nosi istoimeni naslov

im. m. 〈G prȉmāta〉 prvo ili predvodničko mjesto po važnosti ili časti

im. m. 〈G primáta; mn. N primáti, G primátā〉 zool. 1. 〈mn.〉 red viših sisavaca sveždera čije je tijelo najčešće pokriveno krznom bijele, crne ili smeđe boje, relativno velikih očiju, čine ga majmuni, polumajmuni i čovjekoliki majmuni 2. pripadnik istoimenoga reda

im. m. 〈G prìmatelja; mn. N prìmatelji, G prìmatēljā〉 osoba koja što prima [~ pisma]; sin. (primalac); ant. pošiljatelj

prid. 〈G prìmateljeva; ž. prìmateljeva, s. prìmateljevo〉 koji pripada primatelju; sin. (primaočev)

im. ž. 〈G primatèljicē; mn. N primatèljice, G primatèljīcā〉 žena koja što prima [~ pisma]; ant. pošiljateljica

prid. 〈G primatèljičina; ž. primatèljičina, s. primatèljičino〉 koji pripada primateljici; ant. pošiljateljičin

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prȋmām, 3. l. mn. prímajū, imp. prȋmāj, aor. prímah, imperf. prȋmāh, prid. r. prímao, prid. t. prȋmān〉 1. hvatati koga ili što rukom [~ dijete za ruku]; sin. uzimati 2. prihvaćati što upućeno, poslano ili namijenjeno [~ pisma; ~ potporu za djecu] 3. prihvaćati koga (o posjetiteljima, gostima i sl.) [~ strane veleposlanike; ~ gospodarska izaslanstva]; sin. dočekivati 4. uključivati koga u kakav posao ili organizaciju [~ nove radnike na posao; ~ nove članove u društvo] 5. biti izložen čemu [~ pohvale i pokude; ~ udarce] • prímati se 〈povr.〉 1. pren. počinjati se ozbiljno baviti čime [~ se učenja; ~ se posla]; sin. bacati se pren., razg. v. pod bacati, hvatati se pren. v. pod hvatati, prianjati pren., prihvaćati se pren. v. pod prihvaćati, pristupati pren. 2. rukom dohvaćati što kao uporište ili oslonac [~ se za stolac; ~ se za glavu]; sin. hvatati se v. pod hvatati, pridržavati se v. pod pridržavati, prihvaćati se v. pod prihvaćati 3. puštati korijenje ili nastavljati rasti nakon presađivanja [Voćka se prima.] 4. razg. čvrsto prianjati uza što [~ se za prste]; sin. lijepiti se v. pod lijepiti; vidski paranjak: primiti

im. s. 〈G prìmicānja〉 1. donošenje ili stavljanje čega blizu koga ili čega; sin. približavanje, prinošenje 2. dolaženje blizu komu ili čemu; sin. približavanje, prilaženje, pristupanje; ant. odmicanje, udaljavanje, udaljivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìmičēm, 3. l. mn. prìmičū, imp. prìmiči, aor. prìmicah, imperf. prìmicāh, prid. r. prìmicao, prid. t. prìmicān〉 donositi ili stavljati što blizu koga ili čega [~ klupe prozoru]; sin. približavati, ( prikučivati), prinositi; ant. odmicati, udaljavati, udaljivati • prìmicati se 〈povr.〉 dolaziti bliže komu ili čemu [~ se mikrofonu; ~ se učeniku]; sin. približavati se v. pod približavati, prilaziti, pristupati; ant. odmicati se v. pod odmicati, udaljavati se v. pod udaljavati, udaljivati se v. pod udaljivati; vidski paranjak: primaknuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìmijēnīm, 3. l. mn. prìmijēnē, imp. primijéni, aor. primijénih, prid. r. primijénio, prid. t. prìmijēnjen〉 provesti kakvu teoriju u praksi [~ naučeno gradivo; ~ nove teorije; ~ nove zakone]; vidski parnjak: primjenjivati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìmijētīm, 3. l. mn. prìmijētē, imp. primijéti, aor. primijétih, prid. r. primijétio, prid. t. prìmijēćen〉 1. uočiti što promatranjem [~ čiji izgled; ~ promjene u ponašanju]; sin. opaziti, zamijetiti, zapaziti 2. uputiti primjedbu [Htio je nešto ~, ali se predomislio.; Nije se usudila ništa ~.]; sin. pripomenuti; vidski paranjak: primjećivati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìmīrīm, 3. l. mn. prìmīrē, imp. primíri, aor. primírih, prid. r. primírio, prid. t. prìmīren〉 učiniti koga ili što mirnijim [~ prijatelja; ~ strasti] • primíriti se 〈povr.〉 postati mirnijim; vidski paranjak: primirivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. primìrujēm, 3. l. mn. primìrujū, imp. primìrūj, aor. primirívah, imperf. primìrīvāh, prid. r. primirívao, prid. t. primìrīvān〉 činiti koga ili što mirnijim [~ prijatelja; ~ strasti] • primirívati se 〈povr.〉 postajati mirnijim; vidski paranjak: primiriti

im. s. 〈G prímīrja; mn. N prímīrja, G prímīrjā〉 vojn. privremeni prestanak neprijateljstava, prekid vatre u ratu

im. ž. 〈G prȉmīsli, I prȉmīšlju/prȉmīsli; mn. N prȉmīsli, G prȉmīslī〉 potajna misao [zle primisli]

im. m. 〈G primítka; mn. N primítci, G prìmītākā〉 primanje onoga što je komu poslano [~ pošiljke]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prȋmīm, 3. l. mn. prȋmē, imp. prími, aor. prímih, prid. r. prímio, prid. t. prȋmljen〉 1. uhvatiti koga ili što rukom [~ dijete za ruku]; sin. uzeti 2. prihvatiti što upućeno, poslano ili namijenjeno [~ pismo; ~ potporu za djecu] 3. prihvatiti koga (o posjetiteljima, gostima i sl.) [~ gospodarska izaslanstva; ~ strane veleposlanike]; sin. dočekati 4. uključiti koga u kakav posao ili organizaciju [~ nove radnike na posao; ~ nove članove u društvo] • prímiti se 〈povr.〉 1. pren. početi se ozbiljno baviti čime [~ se učenja; ~ se posla]; sin. baciti se pren., razg. v. pod baciti, prihvatiti se pren. v. pod prihvatiti, prionuti pren., pristupiti pren., uhvatiti se pren., razg. v. pod uhvatiti 2. rukom dohvatiti što kao uporište ili oslonac [~ se za stolac]; sin. pridržati se v. pod pridržati, prihvatiti se v. pod prihvatiti, uhvatiti se v. pod uhvatiti 3. pustiti korijenje ili nastaviti rasti nakon presađivanja [Voćka se primila.] 4. razg. čvrsto prionuti za što [~ se za prste]; vidski paranjak: primati ◇ ~ dar biti darovan; ~ pohvalu biti pohvaljen; ~ udarac biti udaren

im. m. 〈G primitívca, V prȉmitīvče; mn. N primitívci, G primìtīvācā〉 osoba koja se divlje, grubo i neodgojeno ponaša

prid. 〈G prȉmitīvna; odr. prȉmitīvnī, G prȉmitīvnōg(a); ž. prȉmitīvna, s. prȉmitīvno; komp. primitìvnijī〉 1. koji je na niskome stupnju razvoja, koji je bez propisnoga alata, opreme i sl. [~ način rada] 2. pren. koji se divlje, grubo i neodgojeno ponaša [~ čovjek]

prid. 〈G primitívčeva; ž. primitívčeva, s. primitívčevo〉 koji pripada primitivcu

im. ž. 〈G primìtīvkē, DL primìtīvki; mn. N primìtīvke, G primìtīvkā/primìtīvkī〉 žena koja se divlje, grubo i neodgojeno ponaša

prid. 〈G prȉmitīvnōg(a); ž. prȉmitīvnā, s. prȉmitīvnō〉 koji se odnosi na najranije kulture u povijesti ljudskoga roda

im. ž. 〈G primitívnosti, I primitívnošću/primitívnosti〉 osobina onoga koji je primitivan ili svojstvo onoga što je primitivno

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. primjèćujēm, 3. l. mn. primjèćujū, imp. primjèćūj, aor. primjećívah, imperf. primjèćīvāh, prid. r. primjećívao, prid. t. primjèćīvān〉 uočavati što promatranjem [~ čiji izgled; ~ promjene u ponašanju]; sin. opaziti, zamijetiti, zapaziti; vidski parnjak: primijetiti

im. ž. 〈G prìmjedbē; mn. N prìmjedbe, G prìmjedābā/prȉmjēdbā/prìmjedbī〉 1. upozorenje na koju pogrešku ili propust [primjedbe na novi zakon]; sin. prigovor 2. kratka dopuna, objašnjenje ili tumačenje; sin. napomena, opaska

im. ž. 〈G prȉmjenē; mn. N prȉmjenē, G prȉmjēnā〉 provedba kakve teorije i prakse [~ naučenoga gradiva; ~ novih teorija; ~ novih zakona]

prid. 〈G prȉmjenskōg(a); ž. prȉmjenskā, s. prȉmjenskō〉 koji se odnosi na primjenu [~ programi]

im. s. 〈G primjenjívānja〉 provođenje kakve teorije u praksi

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. primjènjujēm, 3. l. mn. primjènjujū, imp. primjènjūj, aor. primjenjívah, imperf. primjènjīvāh, prid. r. primjenjívao, prid. t. primjènjīvān〉 provoditi kakvu teoriju u praksi [~ naučeno gradivo; ~ nove teorije; ~ nove zakone]; vidski parnjak: primijeniti

im. m. 〈G prímjera, I prímjerom; mn. N prímjeri, G prímjērā〉 1. model s pomoću kojega se objašnjava koja tvrdnja ili potvrđuje ispravnost, istinitost kakva pravila ili zakonitosti [~ lošega ponašanja; ~ dobre pjesme] 2. onaj na koga ili na što se treba ugledati [On je ~ svima.]; sin. uzor ◇ na ~ uvodi činjenicu ili podatak kojim potvrđuje ono što je prethodno navedeno, kao primjer, za primjer; sin. primjerice ♦ školski ~ najbolji primjer, uzorak; živi ~ 〈čega〉 najbolji (očit) dokaz čega