im. m. 〈G prímjērka; mn. N prímjērci, G prímjerākā〉 jedan od više jednakih predmeta [~ časopisa; pisati u tri primjerka]

prid. 〈G prímjērna; odr. prímjērnī, G prímjērnōg(a); ž. prímjērna, s. prímjērno〉 koji može poslužiti kao primjer drugima [primjerno ponašanje]

prid. 〈G prìmjerena; odr. prìmjerenī, G prìmjerenōg(a); ž. prìmjerena, s. prìmjereno; komp. primjerènijī〉 koji je u skladu s određenim propisima, uvjetima ili mogućnostima [primjerena kazna]; sin. prikladan; ant. neprimjeren

pril. 〈komp. primjerènijē〉 tako da je u skladu s određenim propisima, uvjetima ili mogućnostima [~ kazniti]; ant. neprimjereno

im. ž. 〈G prìmjerenosti, I prìmjerenošću/prìmjerenosti〉 svojstvo onoga što je primjereno; sin. prikladnost; ant. neprimjerenost

pril. uvodi činjenicu ili podatak kojim potvrđuje ono što je prethodno navedeno, kao primjer, za primjer; sin. na primjer v. pod primjer

im. ž. 〈G prȉmjesē; mn. N prȉmjese, G prȉmjēsā〉 mali dio čega u čemu, ono što se u maloj količini nalazi u čemu drugom [~ bijele boje u zelenoj]; sin. natruha

prid. 〈G prìmjetna; odr. prìmjetnī, G prìmjetnōg(a); ž. prìmjetna, s. prìmjetno; komp. primjètnijī〉 koji se primjećuje [~ napredak]; sin. zamjetan; ant. neprimjetan, nezamjetan 

prid. 〈G primjètljiva; odr. primjètljivī, G primjètljivōg(a); ž. primjetljìva, s. primjètljivo; odr. primjetljìvijī〉 koji se može primijetiti; sin. zamjetljiv; ant. neprimjetljiv, nezamjetljiv

im. ž. 〈G prìmjetnosti, I prìmjetnošću/prìmjetnosti〉 svojstvo onoga što je primjetno; sin. zamjetnost; ant. neprimjetnost, nezamjetnost 

im. m. 〈G prímōrca, V prímōrče; mn. N prímōrci, G prímorācā〉 1. čovjek koji živi uz more, u primorju 2. (Prímorac) čovjek koji je rođen ili živi u Primorju

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìmōrām, 3. l. mn. primórajū, imp. prìmōrāj, aor. primórah, prid. r. primórao, prid. t. prìmōrān〉 navesti koga da učini što protivno svojoj volji [~ neprijatelja na predaju; ~ učenike na učenje]; sin. natjerati, prisiliti; vidski parnjak: primoravati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. primòrāvām, 3. l. mn. primorávajū, imp. primòrāvāj, aor. primorávah, imperf. primòrāvāh, prid. r. primorávao, prid. t. primòrāvān〉 navoditi koga da učini što protivno svojoj volji [~ neprijatelja na predaju; ~ učenike na učenje]; sin. natjeravati, natjerivati, prisiljavati, siliti; vidski parnjak: primorati

prid. 〈G prímōrčeva; ž. prímōrčeva, s. prímōrčevo〉 koji pripada primorcu

im. s. 〈G prímōrja〉 zem. dio kopna uz morsku obalu na čija prirodna obilježja i život ljudi more ima snažan utjecaj

im. ž. 〈G prímōrkē, DL prímōrki; mn. N prímōrke, G prímōrkā/prímōrkī〉 1. žena koja živi uz more, u primorju 2. (Prímōrka) žena koja je rođena ili živi u Primorju

prid. 〈G prímōrskōg(a); ž. prímōrskā, s. prímōrskō〉 1. koji se odnosi na primorce i primorje 2. koji se odnosi na Primorce i Primorje

im. m. 〈G prȉnca, V prȉnče; mn. N prȉnčevi, G prȉnčēvā〉 v. kraljević ♦ ~ na bijelome konju muškarac o kakvome se mašta

im. m. 〈G prìncepsa; mn. N prìncepsi, G prȉncēpsā〉 1. v. knez 2. v. kraljević

im. ž. 〈G princézē; mn. N princéze, G princézā〉 v. kraljevna

im. m. 〈G princípa, N mn. princípi, G princípā〉 v. načelo ◇ iz principa zbog svojih uvjerenja ◇ u principu u skladu s osnovnim idejama, u glavnim crtama

im. m. 〈G principáta; mn. N principáti, G principátā〉 pol. oblik vladavine u kojemu republikanske institucije postoje, ali je vlast zapravo u rukama jednoga čovjeka

prid. 〈G prȉncipijēlna; odr. prȉncipijēlnī, G prȉncipijēlnōg(a); ž. prȉncipijēlna, s. prȉncipijēlno; komp. principijèlnijī〉 v. dosljedan

im. ž. 〈G principijélnosti, I principijélnošću/principijélnosti〉 v. dosljednost

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prinèsem, 3. l. mn. prinèsū, imp. prinèsi, aor. prȉnijēh/prinèsoh, prid. r. m. prȉnio, ž. prȉnijēla, s. prȉnijēlo, mn. prȉnijēli, prid. t. prinèsen〉 1. donijeti ili staviti što blizu koga ili čega [~ klupe prozoru]; sin. približiti, ( prikučiti), primaknuti; ant. odmaknuti, udaljiti 2. rel. donijeti na dar [~ kruh i vino]; sin. prikazati rel.; vidski paranjak: prinositi ◇ ~ žrtvu dati što kao žrtvu; sin. žrtvovati

im. m. 〈G prínosa; mn. N prínosi, G prínōsā〉 1. prilog u radu, novcu, zamislima i sl.; sin. doprinos 2. polj. godišnja količina poljoprivrednoga proizvoda i prihod od imanja [~ od berbe; ~ od žetve]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìnosīm, 3. l. mn. prìnosē, imp. prinòsi, aor. prinòsih, imperf. prìnošāh/prinòsijāh, prid. r. prinòsio, prid. t. prìnošen〉 1. donositi ili stavljati što blizu koga ili čega [~ klupe prozoru]; sin. približavati, ( prikučivati), primicati; ant. odmicati, udaljavati, udaljivati 2. rel. donositi na dar [~ kruh i vino]; sin. prikazivati rel.; vidski paranjak: prinijeti ◇ ~ žrtvu davati što kao žrtvu; sin. žrtvovati

im. s. 〈G prìnošēnja〉 1. donošenje ili stavljanje čega blizu koga ili čega; sin. približavanje, primicanje; ant. odmicanje, udaljavanje, udaljivanje 2. rel. donošenje na dar; sin. prikazivanje

im. ž. 〈G prȉnovē; mn. N prȉnove, G prȉnōvā〉 osoba koja je nova u čemu [~ u momčadi; ~ u obitelji]

im. m. 〈G prìntera, I prìnterom; mn. N prìnteri, G prȉntērā〉 razg. v. pisač

prid. 〈G prìnudna; odr. prìnudnī, G prìnudnōg(a); ž. prìnudna, s. prìnudno〉 v. prisilan

prid. 〈G prȉobālnōg(a); ž. prȉobālnā, s. prȉobālnō〉 koji se odnosi na priobalje

im. s. 〈G prȉobālja〉 zem. područje koje je klimatski i gospodarski usmjereno prema obali

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prìonēm, 3. l. mn. prìonū, imp. priòni, aor. priònuh, prid. r. priònuo〉 pren. početi se ozbiljno baviti čime [~ na učenje; ~ na posao]; sin. baciti se pren., razg. v. pod baciti, prihvatiti se pren. v. pod prihvatiti, primiti se pren. v. pod primiti, pristupiti pren., uhvatiti se pren., razg. v. pod uhvatiti; vidski parnjak: prianjati

im. m. 〈G prȉopćāja; mn. N prȉopćāji, G prȉopćājā〉 vijest ili obavijest koja se upućuje komu

prid. 〈G prȉopćājnōg(a); ž. prȉopćājnā, s. prȉopćājnō〉 koji se odnosi na priopćaj [~ kanal]; sin. (komunikacijski)

im. s. 〈G priopćávānja〉 prenošenje kakve vijesti ili obavijesti komu; sin. javljanje, obavješćivanje, obavještavanje, priopćivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. priòpćāvām, 3. l. mn. priopćávajū, imp. priòpćāvāj, aor. priopćávah, imperf. priòpćāvāh, prid. r. priopćávao, prid. t. priòpćāvān〉 prenositi komu kakvu vijest ili obavijest [~ novost]; sin. (davati priopćenja) v. pod davati, javljati, priopćivati; vidski parnjak: priopćiti

im. s. 〈G priopćénja; mn. N priopćénja, G priopćénjā〉 službena obavijest za javnost [~ za novinare]; sin. izjava

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. prìopćīm, imp. priòpći, aor. priòpćih, prid. r. priòpćio, prid. t. prìopćen〉 prenijeti komu kakvu vijest ili obavijest [~ novost]; sin. (dati priopćenje) v. pod dati, javiti; vidski parnjaci: priopćavati, priopćivati

im. s. 〈G priopćívānja〉 usp. priopćavanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. priòpćujēm, 3. l. mn. priòpćujū, imp. priòpćūj, aor. priopćívah, imperf. priòpćīvāh, prid. r. priopćívao, prid. t. priòpćīvān〉 usp. priopćavati

im. m. 〈G prȉora, V prȉore; mn. N prȉori, G prȉōrā〉 1. rel. samostanski poglavar u nekim katoličkim redovima 2. pov. čelnik gradske općine u bizantskoj Dalmaciji

im. ž. 〈G prȉorē; mn. N prȉore, G prȉōrā〉 rel. samostanska poglavarica u nekim katoličkim redovima

im. m. 〈G prioritéta; mn. N prioritéti, G prioritétā〉 1. v. prednost 2. najvažniji zadatak

prid. 〈G prìpadajūćēg(a); ž. prìpadajūćā, s. pripadajūćē〉 koji pripada komu ili čemu [Grad s pripadajućim područjem.]; sin. pripadni

im. s. 〈G prìpadānja〉 1. bivanje čijim vlasništvom 2. bivanje članom čega

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. prìpadām, 3. l. mn. prìpadajū, imp. prìpadāj, aor. prìpadah, imperf. prìpadāh, prid. r. prìpadao〉 1. postajati čijim vlasništvom [Uvijek mi pripada veći dio.]; sin. dopadati, zapadati 2. biti članom čega [~ društvu planinara; ~ mlađim igračima] ◇ pripada komu čast čijom je ugodnom dužnošću; vidski paranjak: pripasti